Biskupija GSB 23

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
24. rujna 2023. u 15.15 sati

ŠIROKA KULA - Proslava Matijeva započela je trodnevnom duhovnom pripremom 21. rujna na Sv. Mateja do nedjelje 24. rujna, kada je završila nedjeljom svetom misom u 11 sati. Proslava Matijeva uvijek se prenese na nedjelju kako bi Kuljani koji su diljem Hrvatske mogli doći u svoj rodni kraj kraj i sudjelovati na misnom slavlju.

Proslava svetog Mateja, dobila je svoj vrhunac svetom misom koju je predslavio novo imenovani splitsko-makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić u zajedništvu sa preč. Mišelom Grgurićem, vlč. Lukom Blaževićem, mjesnim župnikom, preč. Nikolom Turkaljom, sužupnikom, mons. Tomislavom Šporčićem, vlč. Zlatanom Sušićem, o. Dominikom Magdalenićem, a asistirao je bogoslov Karlo Špoljarić.

U svojoj homiliji, koju integralno prenosimo msgr Križić je rekao:
- Čuli smo evanđeoski odlomak u kojem evanđelist Matej opisuje događaj kada je susreo Isusa i kada je od njega pozvan da mu bude učenik. Evanđelist ništa ne kaže da li je on Isusa od prije poznavao ili što je sve čuo od drugih govoriti o tom čovjeku Isusu. Teško nam je razumjeti da prolazi neki nepoznati, poziva nekoga da ide za njim i da taj odmah ostavlja tako siguran i unosan posao i ide za neznancem u nepoznato. Sigurno je Matej već prije bio svjedokom nekih Isusovih čuda i čuo neke njegove propovijedi koje su ga jako uzdrmale. Nema sumnje da je i on, na neki način, već pokazao simpatije prema Isusu, ali budući da je bio carinik nije se usudio približiti Isusu.

Matej sam navodi da Isus prolazi, rekli bismo slučajno tim putem, iako kod Boga nema slučaja, i on vidi čovjeka zvanog Matej gdje sjedi za carinarnicom, i poziva ga da bude njegov učenik. Matej u daljnjem tekstu samo veli: "On usta i pođe za njim". Veliki talijanski slikar Caravaggio naslikao je famoznu sliku "Poziv Mateja" koja se nalazi u jednoj crkvi u Rimu. Na slici Isus upire prstom prema Mateju i poziva ga da pođe za njim, a Matej zbunjen ne zna koga to Isus poziva, pa upire prstom prema sebi, i tom gestom postavlja pitanje Isusu: "Je li mene zoveš". Zbog svoje profesije je mislio da je zadnji koga bi Isus pozvao zato što je profesija carinika u tom vremenu sama po sebi smatrana grešnom, i ti ljudi nisu bili na dobrom glasu, smatrani su već u startu nepoštenim, jer su sabirući porez varali ljude. Osim toga carinici su skupljali porez za okupatorsku vlast pa su i zbog toga za Židove bili izdajice i grešnici. Cijela javnost je tako gledala na te ljude, i zato su oni u društvu izgubili neka ljudska prava: nisu imali pravo biti svjedoci na sudu jer im je sama profesija povezana sa nepoštenjem pa su smatrani kao oni koji ne znaju govoriti istinu.

Sama njihova profesija je u tom vremenu smatrana grešnom. Poznato je da su neki smatrani javnim grešnicima zbog svog moralnog ponašanja: kradljivci, kriminalci, prostitutke, preljubnici … Međutim carinik je po svojoj profesiji smatran javnim grešnikom jer potkrada, redovito sirotinju. Sjećamo se Isusova razgovora s nadcarinikom Zakejem gdje on sam, nakon što je primio Isusa u svoju kuću, veli da polovicu imanja daje siromasima i ako je koga prevario vraća četverostruko. On to govori svjestan da je itekako varao.
Kada carinici dolaze Ivanu Krstitelju da ih krsti, jer se žele obratiti, pitaju ga: "Učitelju, što mi moramo činiti?" On ih upozorava na njihov najčešći grijeh, i veli im: "Ne tražite ništa više nego što vam je određeno!" (Lk 3,13). Tu je njihova glavna slabost. I u tom vremenu su postojali zakoni i zakonske takse koje su se naplaćivale, ali je problem što ih se uvijek moglo zaobilaziti. Kao i danas, zakoni su uglavnom dobri, ali je problem što se zaobilaze.

Zato Krstitelj ne traži od carinika da moraju promijeniti profesiju ako se žele obratiti, nego da rade pošteno, da se oslobode grijeha potkradanja. Evo takvog jednog čovjeka Isus poziva da bude njegov učenik, i nije se čuditi da su mnogi na to reagirali. Posebno kada Isus ide u Matejevu kuću gdje je on za Isusa priredio gozbu i gdje je bilo puno Matejevih prijatelja, uglavnom carinika. Za pravovjerne Židove, imati kontakt s javnim grešnicima, onečišćuje čovjeka i onemogućuje ga da može dolaziti u hram na molitvu ili prinositi žrtve. Na prigovore takvih zašto Isus blaguje s carinicima i grešnicima, Isus odgovara: - Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni… Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.

Isus ovdje vrlo jasno poručuje zbog koga je došao: došao je zbog grešnika, zbog siromašnih i ispaćenih, zbog odbačenih i obespravljenih, zbog siromašnih i gladnih, zbog bolesnih i napuštenih. Isus je došao pomoći najjadnijima, onima za koje se u to vrijeme, a često i danas, nitko nije brinuo. Stalno je bio u društvu ovakvih, jer su ga ovi trebali, jer su u njemu vidjeli Božjeg čovjeka koji im može i hoće pomoći. Isus nije nikoga odbacio. Za njega ni jedan grešnik nije bio nepopravljiv ili izgubljen slučaj. Htio je poručiti svakom grešniku da za njega ima šanse, da se može izvući iz svoga stanja, da može postati bolji, svetiji.

To je Isusova poruka grešnicima, nama, za sva vremena. Možemo biti bolji. Ima previše onih koji u to ne vjeruju i zato niti ne pokušavaju promijeniti život. Ili se uvjere da zbog svoje grešne prošlosti ne mogu postati sveti. To ne stoji. Isus nije bio nikada grub ili osoran prema grešnicima. Uvijek je za njih imao puno razumijevanja, osim prema onima koji svjesno nisu htjeli mijenjati život nego su uporno ustrajavali u grijehu bez kajanja i grižnje savjesti. Poznati su njegovi "Jao vama", koje je upućivao takvima. Kada je u nekom grešniku uočio zrnce želje da promijeni život poduzimao je sve da ga ohrabri u toj želji. To se vidi iz primjera nadcarinika Zakeja koji se popeo na drvo samo da vidi Isusa, ne nadajući se ničem drugom. U tom času on je Isusu postao najvažniji. Isus ostavlja sve i ide s njim u njegovu kuću. Mnogi su ga zbog toga ismijavali i izrugivali, ali on nije mario za to. Vidio je da može spasiti jedan život.

Takvog Mateja Isus vidi prikladnim za svog učenika. Ne mari za prigovaranja mnogih. Kada Isus nekoga poziva da bude njegov učenik, svi evanđelisti uvijek prije vele da je Isus tog čovjeka vidio, ugledao, opazio. Tako u ovom slučaju se veli kako Isus "ugleda čovjeka, zvanog Matej, gdje sjedi u carinarnici pa mu veli: 'Pođi za mnom'".Evanđelisti žele naglasiti da Isus ne poziva onako usput, koga prvog sretne, nego on pogledom prodre u nutrinu osobe. I kada vidi da je neka osoba prikladna, da ima sve potrebno da ispuni njegova očekivanja, onda je zove.

Kako Bog gleda različito od čovjeka! Što su drugi mogli vidjeti u Mateju? Samo okorjelog grešnika, varalicu, nepoštena čovjeka. Isus vidi i sve ono što drugi ne vide: vidi u tom čovjeku i ono što je lijepo, sveto, dobro i plemenito. Što su drugi mogli vidjeti u jednoj Mariji Magdaleni? Samo prostitutku! Često puta ljudi su baš takvi: s velikim sposobnostima da vide samo negativno u životu drugih. Onda se to prepričava, prenosi. Mnogi, čini se, uživaju kada govore o slabostima drugih.

To je samo znak da su nam oči zasjenjene čudnom mrenom, da su nam se oči pokvarile. Kako nam je važno pokrstiti oči da postanu sposobnije vidjeti i ono što je lijepo u životu drugih. A u svakom, i najvećem grešniku, ima nešto nevino, sveto, lijepo. Puno bi nam bilo korisnije da takvima pomognemo da postanu svjesni toga da u sebi nose toliko toga lijepoga i plemenitog i da im pomognu da to zavole. Onda će se i njihov život radikalno promijeniti. Matej je ostavio sve i krenuo za Isusom. Ostavlja jedan stil života i bira posve drugi. Ostavlja sigurnost, unosan posao, i bira slobodu. Nije se uopće pitao kako će sada bez novca? Nije mu trebao. Postao je svjestan da se najveće vrijednosti života ne mogu kupiti s novcem i da novac ne garantira sreću. Čak ni u Isusovoj zajednici nije preuzeo kasu. S tim je posve raskinuo. Tek sada je našao sreću. On više ne služi novcu. Od blagajničkog cariničkog stola prešao je euharistijskom stolu. Za tu vrijednost je život dao jer je imao neupitnu sigurnost da ga tako ne gubi nego osvaja.

Matej, nekada carinik i grešnik, primio je toliko Isusa k srcu da je osjetio unutarnju potrebu da Isusov život donekle opiše da bi i druge oduševio Isusom. Zahvalni smo mu zbog toga. Molimo ga da nam pomogne da zavolimo Isusa kako ga je volio on, da bi smo i sami mogli potaknuti druge da otvore više svoja srca Isusu i iskuse sreću koju je on doživio u susretu s Isusom. Amen.

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
24. rujna 2023. u 9.15 sati

SMILJAN - Pod geslom "Na Tvoju riječ bacit ću mrežu", na početku jesenskih kvatri i molitvi za duhovna i redovnička zvanja te molitve za posvećenje katoličke mladeži, jučer je održan Biskupijski susret mladih.

Preko dvjesto mladih vođeni svojim župnicima i vjeroučiteljima, program su započeli pobožnošću Križnog puta na brdu Krčmar (773 mnm). Križni put je predmolio preč. Mišel Grgurić, povjerenik za pastoral duhovnih zvanja, dok su postaje predmolili mladi iz svih dekanata Gospićko-senjske biskupije. Na vrhu Krčmara zajedno s biskupom mons. Zdenkom Križićem, malo su se odmorili, fotografirali se, a zatim se spustili ispod krčmara u župnu crkvu Gospe Karmelske na svetu misu.

Misu je predslavio biskup mons. Zdenko Križić u zajedništvu s ostalom braćom svećenicima. Pojašnjavajući prispodobu o sjemenu, biskup je uputio mladima riječi ohrabrenja. Naveo je primjer trave koja je izrasla u sred asfalta i usporedivši mlade s travom i njezinom snagom, potaknuo ih je na razmišljanje o snazi koju nose i kojom mogu mijenjati situacije oko sebe, kojom mogu mijenjati svijet. Biskup je mladima rekao kako se ne trebaju bojati zahtjevnosti Kristova puta i da budu oprezni s lakim alternativama, jer laki put nije uvijek i najbolji put. Naveo je primjer poznatih ljudi koji su imali veliko materijalno bogatstvo koje ih nije ispunilo, te su usprkos svemu što su posjedovali, sebi oduzeli život. Na kraju propovijedi, biskup Zdenko je rekao da se moli da svi prisutni mladi budu ono "četvrto zrno" koje pada na plodno tlo te daje urod.

Biskupijski zbor mladih animirao je svetu misu ali i kasnije svojim pjevanjem poticao mlade na veselje. Nakon završetka mise i blagoslova, o svom poziv posvjedočio je Karlo Špoljarić, bogoslov. Karlo je mladima govorio o svom životu i teškoćama, odlaženju od Crkve ali ponovnom vraćanju, otkrivanju ljubavi i prepoznavanju poziva na svećeništvo. Zatim su vlč. Goran Antunović i o. Marko Maglić mlade upoznali sa Susretom hrvatske katoličke mladeži koji će dogodine biti u Gospiću te ih pozvali na uključenje u organizaciju.

Kako mladi sudionici smiljanskog susreta, a i svi prisutni, ne bi bili gladni, pobrinuo se vlč. Nikola Turkalj, koji je osigurao velike obroke tokom cijelog susreta. Nakon dobrog ručka, mladi su se podijelili u grupe koji se bili razvrstane po bojama "ribica" tj. akreditacija. "Ribice" su sudjelovale u igrama na pet punktova gdje su odmjeravali snage u fizičkoj spremnosti, kreativnosti, asocijacijama i vokabularu. Dio s igrama završio je jednim zajedničkim "bansem" u kojem su bili uključeni svi mladi i nekoliko svećenika.

Susret je završio predstavljanjem Družbe sestara Presvetog Srca Isusova. Časna majka, s. Dobroslava Mlakić, kratkom prezentacijom upoznala je mlade s utemeljiteljicom Družbe, službenicom Božjom s. Krucifiksom Kozlić te prisutnošću sestara u Lici. Družba sestara Presvetog Srca Isusova u Lici djeluje 90 godina, kroz povijest, skoro na svim župama i to kroz odgoj mladih i karitativnu djelatnost, a trenutno se nalaze u Ordinarijatu gdje vode domaćinstvo.

Vlč. Josip Tomljanović povjerenik za pastoral mladih zahvalio se svima koji su pomagali u organizaciji susreta, od kuhinje, postavljanje šatora, čišćenju prostora, animatorima, a najviše mladima koji su se odazvali. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
19. rujna 2023. u 22.15

GOSPIĆ - Danas je u Biskupskom ordinarijatu održana je sjednica Odbora za pripremu Susreta hrvatske katoličke mladeži - SHKM-a koji će se održati 4. svibnja 2024. u Gospiću.
Na sjednici Odbora razgovaralo se o različitim aktivnostima koje su se do sada izvršene u svrhu organizacije ovog važnog susreta. Među ostalim, članovi Odbora odlučili su u javnosti objaviti logotip SHKM-a, kojeg vam predstavljamo.

Ideja za boje dolazi od boja nacionalne zastave (crveno, bijelo, plavo) i žute boje Velebitske degenije. U geslu su naglašeni dijelovi "Raduj se" i "mladosti" kako bi geslo dobilo dvojno značenje.

Raduj se za svoje mladosti. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
18. rujna 2023. u 15 sati

GOSPIĆ - Ovogodišnji Biskupijski susret mladih Gospićko-senjske biskupije održat će se u subotu, 23. rujna, u župi Gospe Karmelske u Smiljanu pod geslom "Na Tvoju riječ, bacit ću mrežu." (Lk 5,5)

Biskupijski susret mladih (BSM) prilika da se svi mladi iz pripadajućih župa iz svih dekanata okupe na jednom mjestu zajedno s biskupom mons. Zdenkom Križićem kako bi slavili Gospodina, družili se, promišljali o vlastitom poslanju te se bolje upoznali. Ovakvi susreti omogućavaju veće povezivanje mladih iz različitih dijelova biskupije koji se nemaju priliku u drugim kontekstima susresti i upoznati, kako bi zajedno razmijenili iskustva, ideje, promišljali ali i bodrili se, te jedni druge poticali za još gorljiviji angažman u svojim župama i kao priprava za SHKM u Gospiću u svibnju 2024.

Na poseban način Crkva je uvijek računala na mlade, na njihov mladenački entuzijazam, na njihovu čistu i iskrenu zaljubljenost u Gospodina i stoga Crkva veliki dio svoga angažmana ulaže u pastoral mladih. Jedan od temeljnih programa svih pastorala mladih su upravo susreti mladih koji se održavaju na četiri razine: svjetskoj, nacionalnoj, biskupijskoj i župnoj.

Ovaj susret je u organizaciji povjerenika za pastoral mladih vlč. Josipa Tomljanovića i preč. Mišela Grgurića, povjerenika za pastoral duhovnih zvanja.

Okvirni program biskupijskog susreta mladih u Smiljanu.
9:30 - okupljanje u Smiljanu - župa Gospe Karmelske
10:00 - Križni Put na brdu Krčmar
11:30 - Sveta misa koju predslavi biskup mons. Zdenko Križić
13:30 - Ručak
15:00 - Svjedočanstvo bogoslova Karla Špoljarića
15:30 - Zabavni program - punktovi s igrama
17:00 - Druža sestara Presvetog Srca Isusova

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
14. rujna 2023. u 21 sati

OGULIN - Današnje slavlje župne svetkovine Uzvišenja Svetoga Križa predvodio je kancelar i biskupov tajnik preč. Mišel Grgurić. Proslava je počela procesijom iz župnog doma u kojoj su sudjelovali članovi dobrotvornih podupirajućih društava, čelnici Grada, svećenici koncelebranti, domaći župnik Nikola Prša, dekan Mario Kralj, Željko Blagus, Mario Vazgeč, Bruno Lovaković, Josip Štefančić, fra Petar Grubišić, župni vikar Stanko Smiljanić, mons. Tomislav Šporčić i Ivan Stošić. Asistirali su bogoslovi Ante Tripalo, Karlo Špoljarić i Marko Butković.

Prečasni Mišel Grgurić nosio je u procesiji relikviju Sv. Križa, nakon njega pridružili su se mnogobrojni vjernici. Procesija je išla središtem grada i Parkom kralja Tomislava u crkvu. Pjevao je župni zbor uz orguljsku pratnju Roberta Porubića i pod ravnanjem Marina Mićunovića.

Svoju homiliju preč. Mišel je započeo govorom o Križu, kao spasenju koje je darovano svijetu, iako teško shvatljivom Otajstvu, kako židovima tako i apostolima. Nakon što se u križu ispunilo sve što je o Kristu pisano i nakon što je sebe predao kao najveći dar Ocu, Krist je uskrsnuo. Propovijednik je nastavio pozivom svim vjernicima koji se zovu Kristovi učenici te žele slijediti Njegov put i biti suradnici Božji, moraju umrijeti starom čovjeku, te istinski povjerovati u Raspetoga.
"Križ nam govori o muci i smrti Isusa Krista, o Kristovoj neizmjernoj ljubavi, o ljubavi Boga Oca koji je darovao svoga Sina za spasenje robova grijehu. Križ Spasiteljev nam govori o pobjedi nad grijehom, o težini života, o pobjedi nad smrću, o našem otkupljenju i vječnom spasenju. Možemo slobodno reći da u drvetu križa prepoznajemo drvo našega spasenja, drvo vječnoga života," rekao je prečasni Mišel.
Čudesnost križa krije se u divnoj poruci ljubavi, poštovanju sebe i pozivu na obraćenje Bogu, i to s drveta i znaka, koji je mnoga stoljeća budio strah i zgražanje a kojeg je Isus "učinio najslađim i najuzvišenijim znakom. Učinio je znak križa žrtvenikom ljubavi koji oživljuje i preporađa, koji nas liječi i oslobađa, po kojem se čovjek spašava."
Propovijednik je nastavio propovijed govorom o čovjeku današnjice koji nije oslobođen križa. Svi vjernici se susreću sa životnim križem, ali na njima je hoće li ga prihvatiti i biti im sredstvo spasenja. Nadalje, dotaknuo se vjernika koji su danas proganjani zbog svoje vjere, zbog simbola spasenja križa; "No čovjek današnjice nažalost nije oslobođen progona radi križa. Diljem svijeta mnogi kršćani su progonjeni zbog vjere u Kristov križ. Prema informacijama koje je objavila kršćanska Međunarodna mreža Open Doors početkom 2023. godine, između jeseni 2021. i jeseni 2022. u svijetu je ubijen 5.621 kršćanin, uhićeno ih je 4.542, a 5.259 ih je oteto. Na meti nasilja bilo je 2.110 crkvi i crkvenih objekata, a više od 360 milijuna kršćana bilo je izloženo visokoj razini progona i diskriminacije. Kako navodi Open Doors, posebno je teško kršćanima na Bliskom istoku, području nastanka kršćanstva, području gdje je živio i djelovao Isus Krist, području koje, nakon više od 2.000 godina polako ali sigurno biva očišćeno od kršćana."
Na kraju propovijedi prečasni Mišel Grgurić pozvao je vjernike da podignu svoj pogled u Raspetog Krista, te da ih taj pogled potakne na žarku ljubav prema njemu i bližnjemu te da "se slika Raspetoga Krista utisne danas duboko u naša srca i duše. Kristovim križem smo otkupljeni. Isus Krist prolijevanjem svoje Presvete i Predragocjene Krvi i svojom smrću na križu nas je spasio. Zahvalimo mu danas na neizmjerno ljubavi, ali ga i zamolimo da promjeni naša srca kako bi smo bili bolji ljudi i bolji kršćani, svjedoci Njegovog Imena u ovom svijetu. Molimo ga da budemo trajni klanjatelji njegovom svetom križu ali i da se tog svetog križa ne odričemo već ga spremno i s ljubavlju nosimo i u ovom svijetu očitujemo. Amen."
Župnik Nikola Prša zahvalio je svima koji su sudjelovali u pripremi proslave, prečasnom Mišelu Grguriću, svima predstavnicima iz grada, te čestitao Dan grada svim građanima grada Ogulina.

Prečasni Mišel Grgurić prenio je pozdrave biskupa mons. Zdenka Križića svim vjernicima te zazvao Božji blagoslov. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. rujna 2023. u 8 sati

BUNIĆ - Svetkovina Rođenja Blažene Djevice Marije jučer je proslavljena u još neobnovljenoj župnoj crkvi svetom misom u 17 sati. Misu je predslavio vlč. Josip Tomljanović, župnik župe Marija Majka Crkve na Plitvicama. Na misi su koncelebrirali preč. Mišel Grgurić, preč. Mile Šajfar, vlč. Luka Blažević i don Ivo Borić, a asistirali su bogoslovi Karlo Špoljarić i Marko Butković.

Crkva slavi blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, Malu Gospu, koju je Bog odabrao od svih ljudi na zemlji i povjerio joj čast i zadaću rođenja samoga Boga. Začeta bez istočnoga grijeha, Marija je u potpunoj poniznosti vršila Božju volju, svjesna veličine dara kojim je obdarena, kao i odgovornosti koja joj je povjerena. Marijino rođenje okuplja Crkvu koja ga i liturgijski slavi, jer njeno rođenje najavljuje nešto još znatno veće - Isusovo rođenje na Božić. Blagdan Rođenja BDM, uvodi u Rim papa Sergije I ( 687-701), a odatle je proširen među kršćane zapada. Zanimanju prvih kršćana za obitelj u kojoj je rođena i odgojena Isusova majka, dugujemo ovaj blagdan "vjerničke radosti povodom rođenja one iz koje se rodilo" Sunce Pravde, Krist Bog naš. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
7. rujna 2023. u 15 sati, dopuna 8. rujna 2023. u 9.20 sati

GOSPIĆ - Prema informaciji iz Biskupijskog ordinarijata svetkovina Uzvišenja svetog Križa ili Križevo 14. rujna proslavit će se u nekoliko župa.

U Prozoru u Otočkom dekanata uočnica svetkovini počinje u srijedu 13. rujna, prigodom za ispovijed u 19 satu a nakon toga slavit će se sveta misa. U četvrtak 14. rujna, na svetkovinu Uzvišenja Svetog Križa, prvu svetu misu u 11 sati predvodi vlč. Ivica Miškulin župnik u Ličkom Lešću, dok svetu misu u 17 sati, predvodi vlč. Goran Antunović, župnik u Otočcu.

U Ogulinu, Ogulinski dekanat slavlje je patrona župe, započeti će trodnevnicom koju će voditi fra. Mirko Kralj. Na sam dan svetkovine Uzvišenja Svetog Križa, 14. rujna, proslava započinje procesijom u 18 sati, a svetu misu u 18:30 predslavit će preč.Mišel Grgurić, kancelar i biskupov tajnik.

U Perušiću, Gospićki dekanat blagdan Uzvišenja Svetog Križa proslavit će se u četvrtak 14. rujna u Župi Uzvišenja Svetoga Križa u Perušiću. Svetu misu u 11 sati predslavit će o. Marko Maglić, OCD, dok će poslijepodnevno slavlje u 17 sati predslaviti vlč. Petar Šporčić, župnik u Donjim Pazarištima i Klancu.

VAGANAC
Raspored proslave ovogodišnje Križeve u župi Uuvišenja Svetog Križa u Vagancu:
TRODNEVNICA
Ponedjeljak 11. rujna, Sv.Misa u 18 sati. Predvodi vlč. Ivica Tolla župnik Cetingrada i Cvitovića.
Utorak 12. rujna, IME MARIJINO
Sv. Misa u 18 sati. Predvodi vlč. Marko Crnjak župnik Zavalja.
Srijeda 13.rujna Sv. Ivan Zlatousti b. i n.
Sv. Misa u 18 sati, .predslavi preč. Šimo Božić, župnik i dekan slunjski.

ČETVRTAK 14. rujna
Župna svetkovina Uzvišenja Svetog Križa
Sv. Misu u 11 sati predslavi biskup porečki i pulski u miru msgr. Ivan Milovan.
Sv. Misu u 17 sati predslavi novi župnik Rakovice i Lađevca vlč. Pavo Martić.

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
1. rujna 2023. u 12.45 sati

GOSPIĆ - U našu redakciji danas je stiglo priopćenje iz Biskupijskog ordinarijata o proslavi svetkovine Rođenja Blažene Djevice Marije, 8. rujna u Buniću. Sveta misa počinje u 17 sati, a predvodit će ju vlč. Josip Tomljanović, župnik župe Marija Majka Crkve na Plitvicama.

Crkva slavi blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, Malu Gospu, koju je Bog odabrao od svih ljudi na zemlji i povjerio joj čast i zadaću rođenja samoga Boga. Začeta bez istočnoga grijeha, Marija je u potpunoj poniznosti vršila Božju volju, svjesna veličine dara kojim je obdarena, kao i odgovornosti koja joj je povjerena. Marijino rođenje okuplja Crkvu koja ga i liturgijski slavi, jer njeno rođenje najavljuje nešto još znatno veće - Isusovo rođenje na Božić. Blagdan Rođenja BDM, uvodi u Rim papa Sergije I (687 - 701), a odatle je proširen među kršćane zapada. Zanimanju prvih kršćana za obitelj u kojoj je rođena i odgojena Isusova majka, dugujemo ovaj blagdan "vjerničke radosti povodom rođenja one iz koje se rodilo" Sunce Pravde, Krist Bog naš.

Župna crkva u Buniću, pronalazimo u prvom izdanju Likapedije, izgrađena je 1864. u doba Vojne krajine kao zavjetna crkva maršala Gideona Ernsta Laudona za svoga sina koji je poginuo u borbi s Turcima kod Donjeg Lapca i kćerke koja je preminula u Buniću. Crkbu je završilo nakon njegove smrti Ratno vijeće iz Beča, a djeca su sahranjena ispred crkve. Crkva je zapaljena 1942., a uništena je u poraću, ali ne do temelja jer njenim kamenim zidovima ni dinamit nije mogao ništa.

Prva sveta misa nakon 57 godina održana je na Božić, 25. prosinca 1998., a miso je pop Luka Blažević, ličkoosički župnik. Obnova crkve je počela 2006., a u jesen 2014. podignuta je građa za krov. (MaČ)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
31. kolovoza 2023. u 13.45 sati

GOSPIĆ - Mons. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup primio je danas u Biskupskom ordinarijatu veleposlanika Republike Austrije u Republici Hrvatskoj Nj. E. Josefa Markusa Wuketicha.

Na sastanku biskup Križić i veleposlanik Wuketich razgovarali su o trenutnom stanju i životu na teritoriju Gospićko-senjske biskupije. Biskup Križić informirao je veleposlanika o povijesnim okolnostima koji su bitno oblikovale život ove mjesne Crkve. Također, upoznao ga je s prvim velikim iseljavanjem s područja Like nakon prodora Osmanlija nakon čega su se Hrvati raselili po drugim dijelovima Hrvatske, a veliki broj otišao je i izvan Hrvatske među čijim potomcima su i današnji gradišćanski Hrvati kojima pripada i sam veleposlanik Wuketich.

Nadalje, biskup Križić i veleposlanika Wuketich razgovarali su o današnjem iseljavanju velikog broja mladih obitelji, problemima oko zapošljavanja, razvoju seoskih krajeva i drugim aktualnostima.
Austrijski veleposlanik Wuketich zahvalio je biskupu Križiću na ugodnom prijemu te su razmijenili prigodne darove. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
16. kolovoza 2023. u 22.45 sati

BRUŠANE - Današnji blagdan sv. Roka, suzaštitnika župe sv. Martina u ovom podvelebitskom selu svečano je proslavljen. Svetu je misu predvodio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, u zajedništvu s mjesnim župnikom vlč. Herbertom Berishom i preč. Mišelom Grgurićem, biskupovim tajnikom i kancelarom, mons. Tomislavom Šporčićem, vlč. Milom Rajkovićem i o. Domagojem Jelačom. Pod svetom misom posvećen je novi Oltar i podijeljen sakrament Prve Pričesti ministrantu Petru Krešimiru.

U homiliji biskup Križić je kratko život sv. Roka te ukazao na potrebu i današnjeg vremena za ljudima koji su bili poput njega.
- Međutim, ono što je najvažnije jest imati dovoljno dobrih ljudi, poput svetog Roka, koji će znati pomagati unesrećene i dijeliti s njima njihovu patnju. Ako to fali, onda je to najteža bolest čovječanstva, daleko gora od kuge., nakon čega je govorio o specifičnim bolestima društva kao što su bezosjećaj za druge, pomanjkanje solidarnosti sa siromašnima i obespravljenima, nerazumijevanje starijih i bolesnih koji trpe samoću i nose užasan osjećaj da su suvišni, bolesti nemira i sukoba u obiteljima, među susjedima i narodima, te zazvao blagoslov sv. Roka nad bolesnima ovog svijeta.

- Pod ovom svetom Misom ćemo posvetiti novi oltar u ovoj župnoj crkvi svetog Martina. Oltar je središnji dio ili srce svake crkve. Oltar nije dio nekog crkvenog namještaja, nego oltar predstavlja samoga Isusa. Svećenik na početku i na završetku misnog slavlja uvijek ljubi oltar. To je poljubac Isusu, izričaj ljubavi prema Isusu i svećenik to čini u ime cijele sabrane zajednice. Veliku važnost oltara možemo otkriti čitajući starozavjetne tekstove u kojima se jasno da isčitati kako je žrtvenik - oltar predstavljao Boga. Oltar je najsvetije mjesto u crkvi jer predstavlja samoga Boga, sve što se na njega donese, prinese biva blagoslovljeno. Sam se Isus Krist je slaveći Prvu Euharsitiju poslužio stolom kao oltarom, ali na svakom posvećenom stolu - oltaru. On se nastavio darovati, svoje Tijelo i svoju Krv. On tu anticipira svoju žrtvu na križu. Zato i u svetoj Misi imamo poseban odnos između oltara i križa, jer je i na jednom i na drugom ista žrtva: Isus. Križ je uvijek ili uz oltar ili na oltaru. Isus i križ su jedno. Isus i oltar su jedno. Zato se kod posvete oltara, pri mazanju svetim uljem, pravi pet znakova križa koji označavaju pet Isusovih rana na križu."

- Nemojte nikada dopustiti da ovaj oltar, koji je podigla vaša vjera i vaša ljubav, bude prazan, da na njemu nema vaših prinosa, odnosno vaših molitava, vaše zahvalnosti Bogu, vašeg srca. Amen. - na kraju je poručio biskup Križić.

Na kraju mise vlč. Berisha zahvalio se svima koji su na bilo koji način doprinijeli nabavci novog oltara, a među njima posebno se zahvalio klesariji Marincel iz Kompolja, te Anti Vukšiću, obitelj Maras i županu Petryu. Pohvalio je i prvopričesnika koji je ministrant od svoje treće godine. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
16. kolovoza 2023. u 13 sati

GOSPIĆ - Dan prije blagdana Velike Gospe od Krasna u 5 sati ujutro, zvona s tornja katedrale najavila su dolazak hodočasnika u katedralu koji su s molitvom i blagoslovom voditelja hodočašća preč. Mišela Grgurića, tajnika i kancelara biskupije, krenuli pješice Majci Božjoj od Krasna.

Prve godine, prije 31 godinu, bilo je šest, a ove godine sedamdeset hodočasnika. Ponijeli su zavjetnu svijeću nebeskoj Majci kao izraz vjere, ufanja i ljubavi. Svijeća nas podsjeća da smo pozvani biti svijetlo i moliti nebesku Majku koja s Krasna bdije nad svima za naše obitelji. Hodočasnici su stigli do svetišta Gospe Krasnarske u 18,00 sati te su se, iako umorni, najprije poklonili i pomolili Majci Božjoj od Krasna.
Gospićki hodočasnici napravili su do Krasna i Svetišta 71,174 koraka i prevalili preko 53 kilometra puta. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
15. kolovoza 2023. u 22.30 sati

SENJ - Blagdan Velike Gospe naslovnice senjske katedrale i nebeske zaštitnice župe danas je svečano misno slavlje predvodio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić u zajedništvu s generalnim vikarom i domaćim župnikom mons. dr.Richardom Pavlićem, preč. Silvijem Milinom i preč. Mišelom Grgurićem, dok je asistirao bogoslov Marko Butković.

Biskup je u svojoj propovijedi rekao kako se za ovaj veliki blagdan slijeva veliki broj vjernika u Marijanska svetišta te mnoga usta i srca zahvaljuju majci Mariji na zagovoru ili joj se preporučuju u svojim patnjama, nemoćima i strahovima. Biskup je pročitao nekoliko stihova pjesnika Đure Sudete koji sa samo 24 godine napisao prekrasne stihove o Mariji. Iako je pisao pjesme o patnji i nije ozdravio od tuberkuloze, Đuro je pisao s velikim povjerenjem i osjećajem Marijine blizine. "Kada mu se život počeo rapidno gasiti i on osjeća da je kraj jako blizu opet se utječe i preporuča Mariji ovim riječima: "U kutu jednom punom sjetne tame, uzdah se čuje žaloban i snio: o Majko Bola, moli za me". "Biti uslišani ne znači uvijek dobiti sve što smo tražili, nego prije svega ostati vjerni Bogu", istaknuo je biskup Zdenko.
Govoreći o patnji kao prisutnoj u životu svakog vjernika biskup se osvrnuo i na život drage svetice Male Terezije.

Predstavljajući nju za primjer Križić je rekao:
- Na redovitoj općoj audijenciji u mjesecu lipnju papa Franjo je govorio o svetoj Maloj Tereziji, zaštitnici misija. Papa je naglasio kako je svetica, koja je umrla sa samo 24 godine, imala puno trpljenja i nerazumijevanja u svojoj zajednici, ili kako ona diskretno napisa da je imala "više trnja nego ruža". Međutim, zadivljujući je njezin odgovor na trpljenja koja je imala. Ona nije kukala i prigovarala Bogu, nije išla tražiti utjehu od drugih, nego je odlučila da ona sama bude utjeha Isusu zbog svega što je on pretrpio zbog nas. Ona njemu i za njega prikazuje svoje patnje. Njezine su se patnje tako pretvarale u "lako breme". To je bila neizmjerna posvetna snaga njezina života.

Homiliju je biskup Zdenko završio je riječima:
- Blažena Djevica Marija je rasla u vjeri i iskustvu Boga kroz različite životne patnje. Kroz patnju je rasla i njezina ljubav i osjetljivost za patnje drugih i darovana nam je za majku na vrhuncu svoje patnje pod križem na kojem je visio njezin sin. Ona nas savršeno razumije u našim patnjama. Zato i nama Bog poručuje kao i Josipu: - Ne bojte se uzeti k sebi Mariju. Ako se nje budemo držali, ona će nam biti zvijezda koja će nas dovesti do sigurne luke bez obzira na sve bure i oluje koje nas kroz život mogu udarati. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
15. kolovoza 2023. u 19.15 sati

KRASNO POLJE - U svetištu Majke Božje od Krasna, središnjem marijanskom svetištu Gospićko-senjske biskupije, proslava svetkovine Uznesenja Marijina ili Velike Gospe počela je u jutros u 7:30 sati s Pokorničkim bogoslužjem i mogućnošću za svetu ispovijed.

Svetu misu u 8 sati je predslavio mons. Petar Zeba. U 10:30 sati bila je zajednička molitva sv. krunice, a nakon toga su u procesiji za kipom Gospe od Krasna, koji su nosili djevojke i mladići u narodnim nošnjama, krenuli svećenici iz svetišta do vanjskog oltara pripremljenog za svečano euharistijsko slavlje koje je u 11 sati predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Koncelebrirali su: prečasni Stjepan Zeba, čuvar svetišta i župnik Krasnog Polja, preč. Mišel Grgurić, mons. Pero Zeba, mons. Richard Pavlić, preč. Josip Šimatović, o. Anto Knežević, o.Marko Maglić, vlč. Anđelko Kačunko, vlč. Ivica Miškulin, fra. Jure Marčinković, vlč. Pero Jurčević i don Jure Ladišić. Desetak svećenika su ispovijedali. Pjevanje je predvodio, uz glazbenu pratnju, zborovođa senjskog katedralnog zbora i udruženih zborova biskupije Ivan Prpić Špika. Asistirali su bogoslovi Petar Huseinović, Karlo Špoljarić i Marko Butković.

Biskup Zdenko Križić u svojoj propovijed predstavlja nam Blaženu Djevicu Mariju kao uzor vjere. Marija ne samo da je začela Isusa vjerom već je imala snažnu vjeru: "Njezina vjera nije bila neka lagana vjera, nego vjera koja puno košta, vjera iza koje je stajao cijeli život. Nije to bila vjera u kojoj je ona razumjela sve Božje zahtjeve prema njoj, sve događaje u svom vlastitom životu, nego vjera potpunog predanja Bogu kroz mnoga nerazumijevanja, trpljenja i tame."
Marija snagu svoje vjere pokazuje još od navještenja kada je pristala uz volju Božju iako je nije razumijela, vjerom je trpila kada joj je mač boli probio srce gledajući svoga Sina na Kalavriji: "Evanđelist ne kaže samo da je Marija bila uz križ Isusov, nego je ona uz Križ Isusov stajala. S tim se želi reći da ju patnja u vjeri i ljubavi nije slomila i oborila, nego naprotiv ojačala. Zato je baš ovdje pod križem, gdje je njezina vjera kušana kao nigdje, primila poslanje da bude majkom Crkve, majkom svih kršćana.", rekao je otac biskup.
Po Marijinom primjeru prihvaćanja patnje, vidimo kako nema vjera na miče tamu iz života, već nam svijetli da u toj tami imamo nadu:

"Jedino svijetlo koje je imala u toj gustoj tami bila je njezina vjera. Iz njezina primjera vidimo kako nam vjera nije zaštita od teških tama, nego je ona svijetlo u tami, ona je snaga s kojom se može izdržati neizdrživo. Vjera nam govori da će uskrsnuće sigurno doći, ali ne kaže kada. Do njega se ne stiže bez strpljivosti i ustrajne borbe u vjeri i ljubavi," naglasio je biskup te je nastavio opisivati kako strpljivost i vjera u teškoćama života osobu jačaju i njezinu dušu čine lijepom a koga patnja formira nauči ga i ljubiti. Opisujući Mariju, biskup Zdenko govori kako je Marija ideal finoće i čistoće srca i baš zato je mogla postati Majkom Sina Božjega i Majkom Crkve.

Kod vjernika koji prolaze patnju i neke teške situacije zna se pojaviti sumnja kako Bog nije s njima, kako nije prisutan ali baš tada se očituje kao Emanuel: "Kod Marijina navještenja anđeo pozdravlja Mariju: "Gospodin je s tobom", to znači da je Bog je na poseban način ušao u njezin život. Ali joj potom govori da će se dijete, koje će ona roditi, zvati Emanuel, što znači "Bog s nama". To je poruka da je Bog, po Isusu, ne samo došao k nama, nego se nastanio među nama zauvijek, a to je jamstvo da nikada nećemo biti sami ni ostavljeni."
I Blažena Djevica Marija je rasla u vjeri i iskustvu Boga kroz različite životne patnje. Kroz patnju je rasla i njezina ljubav i osjetljivost za patnje drugih i darovana nam je za majku na vrhuncu svoje patnje pod križem na kojem je visio njezin sin. Zato nas ona savršeno razumije u našoj patnji, a kao majka ne može biti ravnodušna na patnju djece.
Biskup Zdenko svoju homiliju je završio riječima: "Zasigurno smo to kao vjernici svi iskusili. Posebno su Marijanska svetišta mjesta tog iskustva. I ovo svetište na Krasnom, na gori, donijelo je tolikima snagu i utjehu, jer iz Marijinih svetišta nitko ne odlazi praznog srca ili prazne duše."

Na kraju svete mise preč. Stjepan Zeba zahvalio je svima koji su pomogli oko organizacije proslave, svima koji su hodočastili i svima koji su sudjelovali na slavlju. Župnik je posebno naglasio kako je bio ganut mladim hodočasnicima koji su dostojanstveno molili krunicu i pjevali, te su nam svima primjer nade kako ovaj naš hrvatski narod ima blago i budućnost. Prije blagoslova biskup mons. Zdenko Križić zahvalio se starijim ljudima koji su unatoč svojim patnjama ipak došli na Krasno te svim obiteljima koji su došli sa malenom djecom i na sve zazvao blagoslov. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
15. kolovoza 2023. u 11 sati

KRASNO - U obližnjem svetištu Majke Božje od Krasna na Velebitu, središnjem marijanskom svetištu Gospićko-senjske biskupije, proslava svetkovine Uznesenja Marijina ili Velike Gospe počela je jučer misom uočnicom koju je predvodio gospićki župnik o. Anto Knežević u zajedništvu sa svećenicima mons. dr. Richardom Pavlićem, preč. Mišelom Grgurićem, mons. Tomislavom Šporčićem, mons. Perom Zebom, preč. Stjepanom Zebom, preč. Marinkom Miličevićem, preč. Josipom Šimatovićem, preč. Nikolom Turkaljom, vlč. Ivicom Mišuklinom, popom Antom Luketićem, vlč. Andrijom Kekićem, vlč. Milom Rajkovićem i don Jurom Ladišićem.

Prije svete mise hodočasnici su se ispovijedali, te molili poboženost Križnog puta predvođeni vlč. Ivicom Miškulinom, a nakon svete mise imali su priliku pokloniti se Presvetom Oltarskom Sakramentu. Euharistijsko klanjanje vodio je preč. Marinko Miličević. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
15. kolovoza 2023. u 7.45 sati

Foto: Josip Anušić

OŠTARIJE - Proslava Velike Gospe u Oštarijama počela je jučer misom uočnicom. U prostoru ispred svetišta svećenici su u 18 sati počeli ispovijedati pristigle hodočasnike. Vjernici su u 20 sati pošli iz svetišta u procesiji do vatrogasnog doma gdje je biskup Križić blagoslovio sliku Majke Božje od čudesa koju su natrag u procesiji do prostora ograđenog zidinama svetišta u kome je pripremljen oltar za sv. misu, nosili vatrogasci.

Svetu misu predvodio je gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, a koncelebrirali su domaći župnik Mario Vazgeč, prof. Ivan Stošić te ostali svećenici Ogulinskog dekanata. Asistirao je bogoslov Marko Butković. Na misi su bili prisutni i županica Karlovačke županije Martina Furdek-Hajdin, načelnik Općine Josipdol Dragan Rudančić te izvođač radova obnove župne crkve Uznesenja BDM na Oštarijama, Nikola Špelić. Pjevanje je predvodio župni zbor uz glazbenu pratnju i vodstvo Franje Puškarića.

Biskup Križić propovijedao je o proslavi Uznesenja Majke Božje kao važnom slavlju u hrvatskom narodu, koje slijeva veliki broj vjernika u Marijanska svetišta i rekao:
- Koliko se molitava u ovaj dan vine prema nebu kao ugodan miris iz usta i srdaca tolikih duša koje zahvaljuju majci Mariji na zagovoru ili joj se preporučuju u svojim patnjama, nemoćima i strahovima.

Biskup je pročitao nekoliko stihova pjesnika Đure Sudete, koji je umro od tuberkuloze na samom početku života, sa samo 24 godine ali je do tada napisao prekrasne stihove o Mariji. Iako je pisao pjesme o patnji i nije ozdravio, Đuro je pisao s velikim povjerenjem i osjećajem Marijine blizine.
- Kada mu se život počeo rapidno gasiti i on osjeća da je kraj jako blizu opet se utječe i preporuča Mariji ovim riječima: "U kutu jednom punom sjetne tame, uzdah se čuje žaloban i snio: o Majko Bola, moli za me", dodajući da biti uslišani ne znači uvijek dobiti sve što se tražilo, nego prije svega ostati vjerni Bogu. - istaknuo je biskup Zdenko.

Govoreći o patnji kao prisutnoj u životu svakog vjernika biskup se osvrnuo i na život drage svetice Male Terezije. Predstavljajući nju za primjer rekao je:
- Na redovitoj općoj audijenciji u mjesecu lipnju papa Franjo je govorio o svetoj Maloj Tereziji, zaštitnici misija. Papa je naglasio kako je svetica, koja je umrla sa samo 24 godine, imala puno trpljenja i nerazumijevanja u svojoj zajednici, ili kako ona diskretno napisa da je imala "više trnja nego ruža". Međutim, zadivljujući je njezin odgovor na trpljenja koja je imala. Ona nije kukala i prigovarala Bogu, nije išla tražiti utjehu od drugih, nego je odlučila da ona sama bude utjeha Isusu zbog svega što je on pretrpio zbog nas. Ona njemu i za njega prikazuje svoje patnje. Njezine su se patnje tako pretvarale u "lako breme". To je bila neizmjerna posvetna snaga njezina života.

Homiliju je biskup Zdenko završio je riječima;
- Blažena Djevica Marija je rasla u vjeri i iskustvu Boga kroz različite životne patnje. Kroz patnju je rasla i njezina ljubav i osjetljivost za patnje drugih i darovana nam je za majku na vrhuncu svoje patnje pod križem na kojem je visio njezin sin. Ona nas savršeno razumije u našim patnjama. Zato i nama Bog poručuje kao i Josipu: Ne bojte se uzeti k sebi Mariju. Ako se nje budemo držali, ona će nam biti zvijezda koja će nas dovesti do sigurne luke bez obzira na sve bure i oluje koje nas kroz život mogu udarati. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
10. kolovoza 2023. u 13.30 sati

GOSPIĆ - Iz Gospićko-senjske biskupije dobili smo priopćenje da će proslava Dana hrvatskih mučenika na Udbini biti će u subotu 9. rujna.

Središnje euharistijsko slavlje u 10.30 sati predvodit će mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit.

Istoga dana u 13 sati vjernici mogu donijeti svoje nabožne predmete na blagoslov, a nakon toga prisustvovati prigodnom programu s duhovnim i domoljubnim pjesmama.
Večernja misa slavit će se u 18 sati u Crkvi hrvatskih mučenika.
Od 6. do 9. rujna bit će trodnevnica - u 18 sati je krunica i ispovijed, a u 18.30 misa.

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
3. kolovoza 2023. u 13.45 sati

GOSPIĆ - Proslava svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije svetištu Majke Božje od Krasna biti će 14. i 15. kolovoza.

Uočnica proslave Velike Gospe 14. kolovoza, započeti će prilikom za ispovijed u 18 sati, dok će pobožnost Križnog puta započeti u 19 sati. Nakon pobožnosti slijedi misa bdijenja u 20 sati koju će predslavit o. Anto Knežević, župnik u Gospiću. Proslava se nastavlja Euharistijskim klanjanjem odmah nakon svete mise.

Na dan proslave Uznesenja Blažene Djevice Marije 15. kolovoza, prilika za ispovijed biti će od 7:30, dok će svečana misa koju će predvodi biskup mons. Zdenko Križić započeti u 11 sati. Poslije svete mise biti će prilika za blagoslov nabožnih predmeta.

Misu u 16 sati predslavit će vlč. Kristijan Zeba. (gsb)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
1. kolovoza 2023. u 17.45 sati

GOSPIĆ - U svetištu Gospe od Čudesa u Oštarijama 15. kolovoza proslaviti će se svetkovina Velike Gospe.

Od subote 12. kolovoza do ponedjeljka 14. kolovoza slavit će se trodnevna priprema misama u 18 h, dok će se prije misa moliti krunica. Misu uoči proslave svetkovine Velike Gospe u svetištu Gospe od Čudesa u Oštarijama predvoditi će gospićko-senjski biskup Zdenko Križić. Misa je u ponedjeljak 14. kolovoza u 20 sati, a prethodi joj procesija i prilika za ispovijed od 19 sati.

Na sam blagdan Velike Gospe, misu u 7 sati predslavit će župnik iz Ogulina vlč. Nikola Prša, misu u 9 sati predslavit će vlč. Željko Kuten, župnik iz Lešća na Dobri, glavnu misu u 11 sati predslavit će vlč. Ivan Blaževac, vojni kapelan u Karlovcu, te misu u 18 sati predslavit će domaći župnik i čuvar svetišta vlč. Mario Vazgeč.

Velebno svetište Gospe od čudesa dao je u Oštarijama, u Gospićko-senjskoj biskupiji, sagraditi 1450. knez Martin. Godine 1521. zapalili su ga Turci. Današnja crkva puno je manja od one prve, ali je domaćim vjernicima i cijeloj okolici uvijek drago mjesto susreta s nebeskom Majkom Marijom čiju čudesnu moć rado traže, posebice prigodom njezinih blagdana. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
27. srpnja 2023. u 7.30 sati

DONJE PAZARIŠTE - U utorak 25. srpnja Župa svetog Jakova proslavila je zaštitnika svoje župe svetom misom koju je predslavio mons. Tomislav Šporčić. Koncelebrirali su preč. Željko Faltak, rektor Bogoslovije u Zagrebu, preč. Nikola Turkalj, preč. Herbert Berisha, preč. Mile Šajfar, vlč. Mile Rajković i domaći župnik Petar Šporčić.

U homiliji mons. Šporčić, je pozivajući se na Sveto Pismo, opisao poziv apostola s posebnim naglaskom na Jakova te događaja u kojima se spominje on i njegova braća. Ukazao je na činjenicu kako je sv. Jakov kao apostol prvi podnio mučeništvo te ostao dosljedan svom odgovoru da će "piti istu čašu" kao i Isus. Nastavio je opisujući Jakova kao najustrajnijeg apostola koji uz Isusa ostaje na Maslinoj Gori i moli, ostaje ustrajan do kraja.

- Ono što iz svega rečenog možemo zaključit jest to su se braća, sinovi Zebedejevi odazvali Isusovom pozivu ali nije kod toga stalo. Oni su ustrajali s njime u školi, teorije i prakse života. Rasli su u svojoj vjeri. Oni nam daju znati za kršćane i to za sva vremena i da je osnovno da se mi odazovemo na put Isusov. Nije se dovoljno krstiti, obaviti sakramente. Dobar dio naših vjernika je kršten, ali mali je broj onih koji zaista znaju i žive zajedništvo s Isusom, Njegovom riječju, koji se hrane kruhom života i nastoje ići za Isusom u svim vidovima svoga života. Ono što je početno važno za svaku osobu i onda trajno u životu jest biti u zajedništvu s Isusom, Njegovom riječju i Njegovim Kruhom. Sv. Misa je vrhunac kršćanskog rasta i odgoja. No, taj odgoj i rast u vjeri ne događa se samo u crkvi (kao zgradi) nego prvenstveno u obitelji koja treba biti Crkva u malom. Roditeljska je odgovornost da formiraju i odgajaju djecu u kršćanskim vrednotama. No, oni to čine prije svega svojim zajedništvom, svojom međusobnom ljubavlju i zajedničkom ljubavlju prema djeci. Prije svega da imaju djecu, da im daju život ali da onda omoguće da taj život raste u okruženju i doživljaju ljubavlju. Obitelj koja živi pravu ljubav najbolja slika samog Presvetog Trojstva. I ona je objava Božje ljubavi. To je Božji dar koji je na osobiti način darovan upravo obitelji. Nije toliko važno znati to teoretski koliko je važno živjeti.- zaključio je Šporčić. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
26. srpnja 2023. u 16.30 sati

SRB - Na današnji blagdan sv. Ane, gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, blagoslovio je temelje nove kapelice u Srbu. Biskupa i tajnika preč. Mišela Grgurića dočekao je župnik Igor Lulić koji je služio kod blagoslova temelja. Na blagoslovu su se okupili mještani Srba i okolice, mnogi svećenici te gospićki gradonačelnik Karlo Starčević sa suradnicima. Građevinske radove izvodi GPV iz Gospića vlasništvo Jose Vrkljana koji je zajedno s mještanima priredio boghatu trpezu.

Biskup Križić je pozdravio prisutne prisjetivši se obećanja koje im je dao još na početku svoje biskupske službe, a to da će ispuniti želju zajednice da će imati crkvu u kojoj će se moći okupljati na Euharistiju. Tom prigodom je istakao:

- Uvijek se posebno radujemo kada blagoslivljamo temelje ili početak gradnje jednog novog zdanja u kojem će narod slaviti Boga, zazivati Njegov blagoslov i stavljati pred Boga svoje potrebe, patnje i zahvalnosti. To je jedini razlog ulaganja znatnih sredstava, i nemalih napora da se ostvari sveto djelo.

Pozivajući se na Salomonovu molitvu za blagoslov hrama i sam biskup je zazvao blagoslov nad temeljima buduće kapelice:
- Pomno počuj molitvu i vapaj svoga sluge, Gospodine, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upućuje! Neka tvoje oči obdan i obnoć budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reče: 'Tu će biti moje Ime.' Usliši molitvu koju će sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu." (1Kr 8, 29-30)
"Što više mjesta gdje se slavi Bog, to više blagoslova nad zemljom."

Nakon blagoslova, biskup mons. Zdenko Križić zahvalio je svima koji sudjeluju u izgradnji kapele, te svima koji su svojim dolaskom uzveličali ovaj događaj. Gospićko-senjska biskupija, potaknuta vjernicima katolicima iz Srba, koji su 2001. kao izbjeglice doselili iz Bosne i Hercegovine, pokrenula je projekt izgradnje kapelice u Srbu za njihove vjerske i sakramentalne potrebe. Do sada se sveta misa služila se u Domu kulture koji je u vlasništvu Općine Gračac. Gospićko-senjska biskupija kupila je zemljište u Srbu gdje je i započela gradnja kapele. U zgradi Biskupskog ordinarijata u Gospiću potpisan je 26. svibnja 2023. godine ugovor između Gospićko-senjske biskupije i građevinskog poduzeća GPV.

Vrijednost ugovorenih radova iznosi preko 470 tisuća eura. Rok za izvođenje 15 mjeseci od dana potpisa ugovora. Prema projektu, poduzeća MPV d.o.o. iz Zagreba, uz crkvu u podrumskom dijelu nalazit će se i dvorana za pastoralne susrete koja će služiti i za društvena događanja, čija izvedba se trenutno provodi. Izgradnjom crkve prognani vjernici iz Bosne i Hercegovine, nastanjeni u Srbu, dobit će doličan bogoslužni prostor za vjerske potrebe.

Povijesno mjesto Srb pripada župi Boričevac koja je u Drugom svjetskom ratu, u proljeće 1941. pretrpjela velika ljudska i materijalna stradanja i razaranja. Njihove kuće, crkva, župni stan spaljeni su i razoreni. Svi vjernici katolici ove župe, njih oko dvije tisuće morali su napustiti svoja stoljetna ognjišta, i na žalost još do danas njihovi potomci to pravo povratka nisu ostvarili. Mještani sela Ivezići, njih 37, nisu se uspjeli spasiti, svi su pobijeni i bačeni u jamu, kod Brotnje, na Dabinu vrhu. Godine 2017. izvršena je njihova ekshumacija i pokopani su na katoličkom groblju u Boričevcu.

Pozivaju se svi vjernici i čitatelji Ličkih novina i ostali ljudi dobre volje da se molitvom i vlastitim mogućnostima uključe donacijom u ostvarenje projekta na duhovnu dobrobit ovog malobrojnog Božjeg puka. Svim darovateljima zahvaljuje se Gospićko-senjska biskupija kao i vjernici katolici u Srbu.

Broj žiro računa na koji se može izvršiti uplata s naznakom za gradnju crkve u Srbu je:
GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA-EKONOMAT
Senjskih žrtava 36, 5300 Gospić
HR 78 2340 0091 310310230, SWIFT PBZGHR 2X. (za gradnju crkve u Srbu)

licke-novine@licke-novine.hr
22. srpnja 2023. u 21 sati

GOSPIĆ - Ovogodišnje godišnje ljetovanje bogoslova Gospićko-senjske biskupije "Kolonije 2023."počelo je dolaskom 18. srpnja i susretom s biskupom mons. Zdenkom Križićem i fotografiranjem na Marti ispred prvostolnice.

Bogoslovi zatim putuju u Senj i smještaju se u župnom domu. U senjskom dekanatu proveli su pet dana, od utorka navečer do subote ujutro. Bogoslove je vodio biskupijski kancelar, preč. Mišel Grgurić.

Bogoslovi Petar Huseinović, Karlo Špoljarić, Marko Butković i s njima Stjepan Milković, za vrijeme "Kolonija" obišli su senjske župe. Prvi dan boravka u Podgorju prošao je upoznavanjem župu sv. Karla Boromejskog u Karlobagu gdje ih je dočekao fra Drago Vrhovac, koji im je pokazao kapucinski samostan te ih pogostio ručkom. Nakon susreta s kapucinima, vraćaju se u Senj gdje su obišli Senjsku sakralna baštinu, posjetili Gradski muzej te razgledavali kriptu senjske katakombe.

Nakon odmora uputili su se u Sv. Juraj kod preč. Silvija Milina, upraviteljem župe i župom sv. Josip u Jablancu, a posjet je završio ugodnim kupanjem u plavom Jadranu. Zadnji dan ljetovanja prošao je u posjetu Golom otoku, otoku Sveti Grgur i Prviću gdje je u godinama poslije Drugog svjetskog rata bila komunistička robijašnica. Na kraju ljetovanja ponovo su se susreli s biskupom Križićem. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
22. srpnja 2023. u 15.45 sati

GOSPIĆ - Na blagdan sv. Marije Magdalene, zaštitnice grada Gospića danas je biskup gospićko-senjski Zdenko Križić predvodio je središnje misno slavlje u gospićkoj katedrali. Koncelebrirali su domaći župnik Anto Knežević, kancelar i tajnik Mišel Grgurić, preč. Nikola Turkalj, ravnatelj Caritasa vlč. Luka Blažević, preč. Mile Čančar, o. Domagoj Jelača i svećenici u miru Mile Rajković i Mile Pecić. Asistirali su bogoslovi: Marko Butković, Petar Huseinović, Karlo Špoljarić a ministrirali Stjepan Milković i Mateo Devčić. Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod vodstvom Nikole Perišić.

Na početku misnog slavlja biskup mons. Križić pozdravio sve prisutne vjernike te im čestitao Dan Grada Gospića, posebno je pozdravio gradonačelnika Karla Starčevića, njegove suradnike te sve koji su sudjelovali u procesiji noseći sliku Marije Magdalene od Gradskog groblja gdje je bilo polaganje vijenaca do katedrale.

- Na blagdan sv. Marije Magdalene 1999. posvećena je ova naša crkva koja je, kao i naš narod, teško stradala u Domovinskom ratu. Bila je, kao i u svim drugim mjestima, omiljena meta srpskih agresora. Nerazumljiva je ta tolika želja agresora da uništava crkve i kapele, mjesta molitve i slavljenja Boga. Ova crkva je stradala na blagdan Žalosne Gospe. Koje li simbolike! Gospina crkva stradava na dan Žalosne Gospe. Ali uvijek iznova možemo vidjeti kako je vjera ta koja gradi i srušeno podiže, i zato je puno jača od mržnje koja ruši i razara. Stara crkva, koja je zapaljena i srušena 1991., izgrađena je prije 240 godina, 1783. Gradnja je započeta dvije godine prije na mjestu dotadašnje srušene crkve sv. Ivana čiji je kamen iskorišten za gradnju ove crkve. Prema odluci cara Josipa II o gradnji se brinula vojna vlast, ali je morala sudjelovati i općina. Zahvaljujući državnoj pomoći koju je odobrio sam car Josip II, crkva je tako brzo sagrađena, a zbog njegove pomoći u gradnji, crkvi je uz titular Navještenja Marijina dodan i drugi titular: sveti Josip, čije je ime nosio car. U Gospiću, koji je sve više rastao i postajao glavno središte Like, osnovana je župa 1779., a župi su pripala sela Kaniža, Žabica i Lipe. Ova crkva je sagrađena, kao što sam rekao, 1783 i doživjela je kroz povijest podosta stradanja što od ratnih razaranja što od prirodnih nedaća. Ipak se održala preko 200 godina, a nadamo se da će ova obnovljena crkva, koja je posvećena na ovaj dan 1999, izdržati puno duže, daj Bože do kraja ovoga svijeta.- rekao je na početku propovijedi biskup Križić.
Biskup zatim govorio o crkvi kao hramu Božjem, kući Božjoj u kojoj On prebiva i u kojoj zove svoju djecu na susret s Njime i naglasio:
-Božja kuća je mjesto sastanka vjernika s Gospodinom i među sobom. Isus je rekao: -Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, i ja sam među njima. Ali crkva je i mjesto gdje se izgrađuje zajedništvo vjernih, gdje raste bratstvo i sestrinstvo među vjernicima.Baš iz toga razloga važno sudjelovati u svetoj misi jer je misa mjesto susreta sa Gospodinom, a taj susret uživo ne može se nikako nadomjestiti sa nekim virtualnim susretom.

Govoreći o Mariji Magdaleni rekao je kako je ona zaštitnica grada Gospića ali i groblja, time je i zaštitnica svih stradanja koje su gospićani proživjeli ali i njezinim zagovorom preživjeli. Mariju Magdalenu ikonografija često prikazuje kako plače na Isusovom grobu. Prolila je ona dosta suza i na našem groblju zajedno sa Magdalenama našega naroda. Mnoge naše majke i žene su, poput Marije Magdalene, sa rijekom suza tražile svoje ubijene i nestale i nisu ih nalazili. Nisu nikada našle niti njihove grobove gdje bi zapalili svijeće, gdje bi s njima mrtvima porazgovarale i za njih se pomolile. Zato je Magdalena toliko bliska majkama i ženama našeg naroda.
Potičući vjernike da prate primjer Marije Magdalene pozvao se na evanđeoska čitanja u kojima se vidi ljubav koju je ona gajila prema Isusu i kako je ostala uz Njega, čak i kad su ga položili u grob. Ona plače, ali ne napušta grob. Sve ovo govori da je njezina vjera i napose njezina ljubav prema Isusu bila jača od vjere i ljubavi učenika. Zato je ona tako velika, tako sveta.

Homiliju je biskup Križić završio riječima;
-Molimo ju da kao zaštitnica našega grada trajno ostane uz naš grad, i nas zagovara kod Gospodina u svim našim potrebama, a osobito potpomaže našu vjeru i našu ljubav prema Isusu, a onda će i naša budućnost biti izvjesna i sigurnija. Amen.

Na kraju misnog slavlja, o. Ante Knežević zahvalio se svima koji su pomogli pripremiti slavlje te svima čestitao Dan Grada Gospića. GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
17. srpnja 2023. u 14.45 sati

GOSPIĆ - Sa zakašnjenjem od čak 24 sata maloprvo smo iz tiskovnog ureda Gospićko-senjske biskupije dobili izvješće o jučerašnjoj proslavi Gospe ribarske u Senju. Od nekoliko veoma loših diletantskih fotografija na jedvite jade izabrano je nešto što priča priču. Poslani tekst prenosimo u cijelosti:

- U Senju je tradicionalnom procesijom i svečanom euharistijskom koju je predvodio biskup mons. Zdenko Križić svečano proslavljen blagdan Gospe Karmelske ili kako ju Senjani zovu Ribarske (koja se inače slavi i u nekoliko ličkih sela, op. ur.). U slavlju je sudjelovao dio članova drevnog Senjskog kaptola predvođeni domaćim župnikom generalnim vikarom dr. sc. Richardom Pavlićem, Prepoštom kaptola mons. Milom Čančarom, mons. Tomislavom Šporčićem, preč. Mišelom Grgurićem, preč. Sivio Milinom, preč. Milom Šajfaror, a asistirao je bogoslov Marko Butković. Pjevao je senjski katedralni zbor pod vodstvom Ivana Prpića-Špike i uz orguljsku pratnju Milana Dučića.

U homiliji biskup se Križić osvrnuo se na povijest štovanja Marije te opisao nastanak štovanja Gospe Karmelske:
- Crkva štuje Blaženu Djevicu Mariju pod različitim nazivima, a ti različiti nazivi imaju za cilj posebnije istaknuti neke misterije iz Marijina života ili označavaju jednu posebnu povezanost Marije s nekim lokalitetima gdje se Marija posebnije štovala ili se u tim mjestima ukazala i dala vjernicima, ili cijeloj Crkvi, važne poruke. Tako je i naziv Karmelska Gospa vezan uz goru Karmel na sjeveru Izraela gdje su živjeli redovnici pustinjaci i tu sagradili kapelu u čast u njenu čast, njegovali su posebnu pobožnost prema Isusovoj majci i poticali druge vjernike na štovanje Djevice, a onda su se, iz ljubavi prema Mariji i iskustva njezine ljubavi, prozvali njezinom braćom.

Biskup Križić se zatim osvrnuo na liturgijska čitanja, te molitvu proroka Ilije na brdu Karmel; istakavši da su prema tradiciji, mnogi duhovni učitelji interpretirali pojavljivanje oblaka iznad gore Karmela, koji je trebao donijeti željenu kišu, kao navještaj Djevice koja će rađanjem Sina Božjega donijeti svijetu kišu milosti. Tako je u tom prizoru na gori Karmelu duhovna tradicija Crkve prepoznala naviještenje kako Marijino tako i Isusovo. Biskup proroka Iliju opisuje kao upornog i dosljednog čovjeka, koji ne odustaje od svoje molbe Bogu, stoga biskup postavlja pitanje vjernicima;

- Draga braćo i sestre! Moramo ispitati sami sebe: koliko smo ustrajni u našoj molitvi? Tko bi od nas išao sedam puta na vrh gore da uvijek iznova provjeri ima li oblaka? Za diviti se i tom mladiću koji, nakon što je dva-tri puta uzašao na vrh gore i sišao, da nije rekao: "Dosta je! Ne mogu više! Nemoj me praviti budalom! Po primjeru sv. Ilije vidimo koliko je važno biti ustrajan u molitvi, ali on nije jedini primjer koji nam je dan kao poticaj za molitvu. Sam Isus Krist stalno poziva na molitvu, donosi nam primjer slabašne udovice čiju je molbu sudac uslišao ne zbog dobrog srca već zbog njene ustrajnosti. Isus nam poručuje "Molite i primit ćete, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se". Nije On taj koji samo poziva na molitvu, primjerom kada uslišava svoju Majku na gozbi u Kani Galilejskoj, pokazuje da On kao Bog sluša naše molbe, ali i sam Isus Krist crpi snagu iz molitve: "Kada se Isus nađe u smrtnoj borbi, još je žarče molio, molitvom je pobijedio strah, smogao je snage ustati i, ne samo čekati patnju, nego joj krenuti u susret.

Marija, Njegova majka, niti u najtežom boli nije posustala u molitvi, već je pod Križem svoga sina molila. I Mariji je molitva bila glavni oslonac. Izdržala je zahvaljujući snazi molitve koja je držala njezinu vjeru, ljubav i nadu. Takva Marija nam je od Isusa darovana za majku. Ona pod križem u patnji dobiva od Isusa poslanje da se brine za nas i da nas štiti kao svoju djecu. To je glavni zadatak majke. Djeca kada su uplašena ili kada ih nešto boli spontano idu majci. Tu uvijek nađu utjehu i pomoć. To je za nas Marija. Nitko tko se njoj utjecao nije ostao neuslišan.

Biskup Zdenko homiliju je zaključio molitvom kardinala Kuharića koju je izmolio u ime cijelog našeg naroda:
- Presveta Bogorodice i Majko naša, milosti puna, daj Majko da po tvom zagovoru oživi Crkva i Domovina, daj da se skupi sve što je rasuto, da se osvijesti sve što je zaboravljeno, da iz vjerne i teške prošlosti izraste vjerna i svjetlija budućnost. Izručujemo ti i posvećujemo Crkvu i narod Hrvata u Domovini i po svijetu raseljen. Ti znadeš najbolje sve naše nevolje. Umnoži nam vjeru, učvrsti nadu, ojačaj našu ljubav da prolazimo zemljom čineći dobro, da ustrajemo u pradjedovskoj vjernosti Petrovu nasljedniku u zajedništvu Katoličke Crkve. Najvjernija Odvjetnice Hrvatske, velika zagovornice sinova ljudskih, to te molimo. Amen!

Nakon mise održana je tradicionalna procesija središtem drevnog grada Senja uz kip Gospe Ribarske koju su nosili mornari kao i prvopričesnice u bijelom, a bila je tu i pratnju Gradske limene glazbe. U završnoj riječi na trgu ispred katedrale domaćin dr. sc. Pavlić zahvalio je svim dionicima proslave. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
5. srpnja 2023. u 22.45 sati

SENJ - Danas su kanonici Senjskog kaptola "Svete Marije" održali godišnju sjednicu. Nakon molitve Trećeg časa u katedrali Uznesenja BDM s početkom, u župnom domu biskup mons. Zdenko Križić otvorio je, uvodnim pozdravom, rad sjednice.

Uz biskupa, sudjelovali su kanonici: preč. Mile Čančar, kanonik u miru preč.Tomislav Šporčić, mons. Marinko Miličević, preč. dr. Richard Pavlić, preč. Nikola Turkalj, preč. Mile Šajfar i preč. Stjepan Zeba te začasni kanonici Luka Blažević i Silvio Milin.

Prepošt kaptola mons. Mile Čančar predstavio je dnevni red sjednice koji su prisutni kanonici prihvatili. Pročitan je zatim zapisnik s prošle sjednice. U razgovoru, osvrnuli su se na rad Kaptola, tj. o sudjelovanju kanonika na slavljima za Gospu Karmelsku u Senju, Smiljanu i Kuterevu. Zatim su razgovarali u sudjelovanju kanonika u slavlju Velike Gospe na Krasnu kao i na program sudjelovanja kanonika na proslavama Gospe Ribarske u Senju i Sv. Marije Magdalene u Gospiću. Razgovor se nastavio o aktualnim temama te trenutnom stanju u Biskupiji. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
4. srpnja 2023. u 14 sati

GOSPIĆ - Danas smo iz tiskovnog ureda Gospićko-senjske biskupije dobili priopćenje da će u Srbu, na spomendan sv. Ane i Joakima, 26. srpnja, gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić blagosloviti temelje nove kapele.

Blagoslov će biti u 10 sati na gradilištu gdje je izgradnja započela 5. lipnja. Izgradnjom crkve prognani vjernici iz Bosne i Hercegovine, nastanjeni u Srbu, dobit će doličan bogoslužni prostor za vjerske potrebe.

Povijesno mjesto Srb pripada župi Boričevac koja je u Drugomu svjetskom ratu, u proljeće 1941. pretrpjela velika ljudska i materijalna stradanja i razaranja. Njihove kuće, crkva i župni stan su spaljeni i razoreni. Svi vjernici katolici, njih oko dvije tisuće, morali su napustiti svoja stoljetna ognjišta, a njihovi potomci do danas nisu ostvarili pravo povratka. Mještani sela Ivezići, njih 37, nisu se uspjeli spasiti, svi su pobijeni i bačeni u jamu, kod Brotnje, na Dabinu vrhu. Godine 2017. izvršena je njihova ekshumacija i pokopani su na katoličkom groblju u Boričevcu.

Gospićko-senjska biskupija poziva sve vjernike i ljude dobre volje da se molitvom i donacijom prema svojim mogućnostima uključe u ostvarenje projekta, na duhovnu dobrobit tamošnjeg malobrojnog Božjeg puka. Prilog se može uplatiti na žiro-račun:
GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA - EKONOMAT, Senjskih žrtava 36, 5300 Gospić
HR 78 2340 0091 310310230, SWIFT PBZGHR 2X. s naznakom: Za gradnju crkve u Srbu.

licke-novine@licke-novine.hr
1. srpnja 2023. u 20.40 sati

RUDOPOLJE BRUVANJSKO - U župnoj crkvi sv. Petra i Pavla nedaleko Gračac danas je koncelebriranu misu svetkovine titulara župe predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić u zajedništvu s domaćim župnikom fra Ivanom Šimuncem i kancelarom i biskupovim tajnikom vlč. Mišelom Grgurićem, fra Marko Đerekom, župnim vikarom i fra Ivanom Marijom Đuzel, franjevcem iz Karina. Biskupa Križića dio vjernika je dočekao na ulazu u selo te je od tuda, u kočiji, prevezen do župne crkve gdje ga je dočekalo mnoštvo vjernika.

U svojoj homiliji biskup Križić rekao je:
- Crkva danas zajedno slavi dva velika sveca koji su bili najjači stupovi prve Crkve. Petar je Isusov učenik od početka, i među prvima od Isusa pozvan. Pavao nije poznavao povijesnog Isusa. Njemu se objavio uskrsli Isus nakon svog Uzašašća, u vremenu kada je Pavao na veliko progonio Isusove učenike i prve kršćane. Zajedničko im je to što su i jedan i drugi imali duboko iskustvo Isusove blizine i njegove pomoći, i s druge strane što su i jedan i drugi za Isusa puno propatili i završili mučeničkom smrću.

Biskup Zdenko je zatim protumačio kako u prvom čitanju Djela apostolska govore o progonu kršćana koje su započele židovske vlasti te kako je ubijen prvi apostol: sveti Jakov, brat Ivana apostola. Herod vidi da je mnogima drago što on tako postupa s Isusovim učenicima, i ohrabren tim on se usmjerio na Petra kao prvaka apostolskog te ga stavlja u tamnicu okovana s dvojim verigama i s najsigurnijom mogućom stražom. Iz toga se iščitava da je i sam Herod vjerovao da Isusovi učenici imaju neke nadljudske moći.

- Vidimo kako čovjek, bez obzira na moć koju ima, ne može odlučivati o svemu. Božja je moć ona koja odlučuje. Ovdje je istaknut još jedan važan detalj: Crkva moli za Petra koji se nalazi okovan u tamnici. Pisac Djela apostolskih želi naglasiti da je snaga molitve ona koja je Petra oslobodila iz tamnice.

Ta istina će se potvrđivati kroz cijelu povijest Crkve: molitva je činila mnoga čuda u životu vjernika i svjedočanstva bezbrojnih svetaca to potvrđuju. Bog odgovara na molitvu Crkve. Intervenira i izbavlja Petra iz tamnice bez ikakva problema. Uzalud su sva ljudska osiguranja.
Ista Djela apostolska, na drugom mjestu, govore kako se i Pavlu dogodilo nešto slično. I on je u tamnici sa jednim bratom kršćaninom koji se zvao Sila. Osiguranje tamnice je bilo, ljudski govoreći, sto posto Pavlu i Sili su u tamnici vezane ruke ali i noge i to privezane za velike klade. Za razliku od drugih zatvorenika koji su bili s njima, za njih je osiguranje posebno. No Pavao i Sila u tamnici pjevaju i slave Boga tako da su se drugi uznici čudom čudili. Bilo bi im puno normalnije da oni plaču. Njihova molitva čini čuda. Bog je intervenirao. Nisu oni molili da bi Bog na neki čudesan način intervenirao i njih spasio, oni su molili zato što su osjećali i u tamnici Isusovu blizinu, tako da je njihova molitva bila posve spontana. Pavao je oslobođen iz tamnice, ali njegove patnje s ovim nisu završile. Međutim, Pavao kao da uživa u tim patnjama koje podnosi za Isusa. Sam tvrdi da nalazi radost u patnjama za Isusa (Kol 1,24), jer osjeća da postaje sličniji Isusu. Čini mu se i uvjeren je da kada ima patnje da mu je Isus još bliži i prema njemu još delikatniji.
Pavlu je draža ta Isusova blizina i za nju bi prihvatio sve moguće patnje. On uvijek iznova svjedoči o iskustvu svojih patnji, ali uvijek naglašavajući: -Gospodin je bio sa mnom, on me krijepio" (2Tim 4,17). "Sve mogu u onome koji mi daje snagu" (Fil 4,12). Pavao ima tako jako iskustvo Isusove blizine pa će čak reći da ne živi više on nego da živi Krist u njemu. On vidi svoj život kao Kristov život u sebi. Bog svoga prijatelja nikada neće napustiti, napose ne u patnji. Isus je imao iskustvo patnje i dobro zna kako je čovjeku koji pati. Zato ne može biti indiferentan na ljudsku patnju.- istaknuo je biskup Križić.

Biskup je istaknuo kako i Petar i Pavao nisu uvijek bili vjerni. Petar je zatajio Isusa. Kleo se, i to ne jedanput, da nije Isusov učenik i da Isusa uopće ne pozna. Pavao je bio veliki progonitelj Isusovih učenika. Prvi kršćani su ga se posebno bojali. Pa i nakon što se obratio, trebalo je dosta vremena da bi kršćani zadobili povjerenje u njega. Međutim, ono što upada u oči jest da ni jednom ni drugom Isus te njihove negativnosti poslije nikada nije predbacio. Isus je prebrisao njihovu prošlost. Ono što njega zanima jest samo njihova sadašnjost.

- Naš je Bog takav. Kada čovjek promijeni život na bolje Bog se ne sjeća njegove prošlosti. Često puta je puno teže ljudima samim zaboraviti svoju prošlost, odnosno osloboditi se neke svoje mučne prošlosti. Ima puno onih koji su imali dosta nesređenu prošlost pa se vratili uzornom kršćanskom životu, da bi onda kada im se dogodi neka patnja odmah pomisle da ih to Bog kažnjava zbog njihove grešne prošlosti. Ovo je posve krivo poimanje. U prispodobi o Rasipnom sinu, u kojoj je u liku oca Isus prikazao lik Boga, nema nikakvog prigovora rasipniku za sve zlo što je učinio. Bog se raduje što on želi započeti novi život. U toj radosti Bogu nije više važna prošlost. On gleda osobu kakva je sada i što ona želi postati u budućnosti. Svi mi, poput Petra i Pavla, imamo svoje izdaje i zataje Boga, ali se Bog raduje kada vidi da nam je zbog toga žao i da želimo biti bolji. Petar je nad svojom zatajom zaplakao, a Pavao je nakon susreta sa Isusom zavapio: - Što želiš da činim Gospodine?, i na taj način pokazao spremnost da svoj život radikalno promijeni. Sve ono od prije Isusu više nije problem.
Ti grijesi prošlosti su doprinijeli da u njima još više poraste ljubav prema Isusu jer su imali veliko iskustvo Isusove ljubavi i njegova milosrđa. Apostol Pavao poziva kršćane da ga nasljeduju kao što on nasljeduje Isusa. Mogao im je reći: "Ono što ste od mene naučili i primili, što ste od mene čuli i na meni vidjeli, to nastavite činiti, pa će Bog izvor radosti i mira biti s vama" (Fil 4,9). Toliko se radovao kada je u kršćanima vidio stamenu vjeru, kada je vidio s kakvom ljubavlju ljube Isusa. Petar poručuje prvim kršćanima da Isusa štuju u svojim srcima (1Pt 3,15), tj. da kršćani budu kristonosci, da nose Isusa u svojim srcima. Jer to je i najveće Isusova želja koju je izrekao svome Ocu u svojoj molitvi prije muke: "da u njima trajno bude ljubav kojom si me ljubio i ja u njima". Ovo je braćo i sestre i želja ove dvojice velikih Isusovih učenika za svakoga od nas: da u svom srcu nosimo Isusovu ljubav i da po toj ljubavi možemo biti svagdje prepoznati kao Isusovi učenici.- zaključio je svoju homiliju biskup Križić.

Na kraju misnog slavlja župnik Šimunac zahvalio je biskupu Križiću što je pohodio ovu malu župnu zajednicu i uputio svoju pastirsku riječ ohrabrenja. Biskup Križić iskazao je radost zbog mogućnosti sudjelovanja na današnjem misnom slavlju u Rudopolju od kuda su 1941. protjerani Hrvati i župna crkva uništena. Zahvalio je okupljenim vjernicima što, unatoč što danas žive diljem Hrvatske, nisu zaboravili svoje korijene i što se okupljaju svake godine na zemlji svojih djedova. Poželio im je da uvijek u sebi nose ponos svoga Rudopoljskog porijekla i da načinom života svjedoče pripadnost Kristovoj Crkvi i svojim ličkim korijenima. Nakon misnog slavlja biskup Križić zadržao se u blizini crkve na prigodnom domjenku i druženju s vjernicima. (GSB)

POVIJEST RUDOPOLJSKE CRKVE
U Likapediji pronalazimo da je ova crkva izgrađena 1748. i da je uništena nakon 29. srpnja 1941. kad je četničkoj kami izbjeglo preko Resnika u Lovinac i okolna sela 86 obitelji s 541 članom. Tog dana četnici su ubili 11 ljudi. Nitko se nije vratio na stara ognjišta.
Prva misa u Rudopolju Bruvanjskom održana je nakon 55 godina 29. lipnja 1996. Uz ruševinu župne crkve sv. Petra i Pavla predvodio ju je fra Ivo Savić.

licke-novine@licke-novine.hr
28. lipnja 2023. u 11.30 sati

OTOČAC - Biskupijski zbor mladih jučer se u Pastoralnom centru župe Presvetog Trojstva. Tridesetak mladih iz cijele Gospićko-senjske biskupije, vrlo su ozbiljno pristupili zadaći pripreme za Susret hrvatske katoličke mladeži, te su krenuli uvježbavati pjesme za sam susret. Voditelji Susreta pobrinuli su se da i ovaj susret prođe u radu, ali u radosti, stoga smijeha nije nedostajalo.

Sudjelovanjem u Biskupijskom zboru, mladi stječu iskustvo pjevanja u velikom zboru, a stečeno iskustvo mogu primijeniti i u svojoj župnoj zajednici. Uz pjevanje i konkretnu pripremu za Susret hrvatske katoličke mladeži u Gospiću, naglasak se također stavlja na okupljanje mladih koji svojim životom žele svjedočiti Evanđelje.

Zbor djeluje unutar biskupijskog Ureda za pastoral mladih i Odbora za organizaciju SHKM. Voditelji i dirigenti zbora su vlč. Josip Šimatović i o. Marko Maglić, a za harmonijem je bio Marin Mićunović. (LSB)

licke-novine@licke-novine.hr
26. lipnja 2023. u 19.30 sati

MUKINJE - Današnji susret stotinjak ministranata Gospićko-senjske biskupije počeo je svetom misom koju je predvodio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić.

U propovijedi biskup Križić ministrantima je pojasnio Abrahamov poziv kao prekretnicu u povijesti spasenja te približio stvarnost unutarnjeg glasa kojeg je Abramah slijedio.
- U prvom čitanju slušali smo o Abrahamu. Znamo da je Bog pozvao Abrahama da napusti dom oca svoga i da pođe prema zemlji koju mu Bog daje. Zemlja u to vrijeme nije bila previše nastanjena. Bilo je puno praznog prostora. Ljudi su bili nomadi i selili su se iz mjesta u mjesto. Nisu imali kuće već šatore. U to vrijeme jako je teško bilo napustiti svoj zavičaj. Na putu je znalo biti pljačkaša, krađa. Bog Abrahama izdvaja iz svega, njegovog okruženja, sigurnosti. - rekao je biskup Križić i nastavio:
- Bog traži da Abraham ode sam iz obitelji zbog toga što su svi tada bili vjernici - Abrahamova obitelj i svi stanovnici, ali su vjerovali u mnoštvo bogova. U početku Adam i Eva znali su da je Bog jedan, ali pomalo su ljudi, kada ih snađe nekakvo zlo, počeli vjerovati da uz pojedino božanstvo postoji još poneko koje će im pomoći. Bog Abrahama želi poučiti da vjeruje u samo jednoga Boga, i da onda i njegovi potomci od kojih će postati novi narod budu vjernici u samo jednoga Boga. Ako nekoga hoćemo izvući iz lošeg društva, onda ga moramo odvesti negdje drugdje da promjeni ambijent. Baš zbog loše vjere, magije, prinošenja ljudskih žrtava, Bog je htio maknuti Abrahama iz okruženja u kojem je bio "siguran" i odvesti ga u mjesto gdje počinje povijest Izabranog naroda.

Biskup je poručio ministrantima:
- Isus nas poziva da živimo tako da ljudi mogu vidjeti naša dobra djela. Na taj način mi ćemo svjedočiti. Stoga, vi kao ministranti trudite se da budete primjer u dobru. Na taj način biti ćete mali svjedoci u svojoj kući, školi, na ulici i svugdje gdje budete. Kako je Abraham znao da treba ići? Kako je bio siguran da je to pravi put za njega? Slušao je unutarnji glas, glas koji mu je govorio što je dobro za njega. I vi dragi ministranti slušajte taj unutarnji glas koji neka vam bude putokaz, kao i Abrahamu. Možda vam taj glas otkrije poziv na svećeništvo ili redovništvo.

Biskup je misu slavio u zajedništvu sa plitvičkim župnikom i povjerenikom za pastoral ministranata Josipom Tomljanovićem i prepozitom Senjskog kaptola Milom Čančarom, generalnim vikarom Marinkom Miličevićem i kancelarom i biskupovim tajnikom Mišelom Grgurićem te s drugim svećenicima koji su na susret doveli ministrante iz župa kojima upravljaju.

Nakon svečanog misnog slavlja i okrjepe ručkom, ministranti su pošli na rekreativni dio programa. Na obližnjem igralištu organizirano je nogometno natjecanje, a održan je i ministrantski kviz u kojemu su pobijedili ministranti iz župe Senj, dok su drugo mjesto osvojili ministranti iz župe Brinje, a treće mjesto ministranti župe iz Gospića. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
24. lipnja 2023. u 11.30 sati

Pripremila: Valentina Borovac

ALEKSINICA - U župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja danas je koncelebriranu svetu misu svetkovine titulara župe predvodio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić u zajedništvu s domaćim župnikom Petrom Šporčićem i kancelarom i biskupovim tajnikom Mišelom Grgurićem.

Na početku misnog slavlja biskup Križić je istaknuo kako je više puta pohodio župnu crkvu u Aleksinici ali je ovo prvi puta da u njoj predvodi misno slavlje. Izrazio je radost zbog velikog broja mladih obitelji koje su s malenom djecom prisustvovale ovom misnom slavlju rekavši kako su djeca blagoslov i budućnost naše domovine i Crkve.

Biskup Križić je u homiliji istaknuo kako osim Isusovog rođenja i rođenja Blažene Djevice Marije Crkva slavi samo još rođenje Ivana Krstitelja. Kod svih drugih svetaca slavi se dan smrti, dan ulaska u novi život koji je Bog obećao onima koji ga ljube.
- Ivan se pokazao ljudima kao silan na riječi i na djelu. Mnogi su za njim pohrlili, a moćnici su ga se bojali jer su prepoznali da je on Božji čovjek i da neustrašivo ukazuje na grijehe onih koji su bili najodgovorniji za narod. U jednom trenutku ovi najodgovorniji šalju Ivanu svoju delegaciju koja dolazi s pitanjem: 'Tko si ti?' Zanima ih da li je on Ilija, ili možda Mesija koji treba doći ili je neki od velikih starodrevnih proroka koji je uskrsnuo. Međutim Ivan na sve odgovara: 'Nisam'. A onda sebe definira kao 'glas koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu'. Ivan sebe stavlja u drugi plan, a u prvi plan stavlja Isusa i želi da se svi usmjere prema Isusu. Zato kaže: 'Među vama stoji netko koga vi ne poznajete. Ja mu nisam dostojan odriješiti sveze na obući'. Ovdje se očituje sva Ivanova veličina: on se maksimalno ponizio sa željom da što više istakne Isusa. Zbog ovoga će ga Isus nazvati najvećim od sviju koji su rođeni od žene. Ovdje vidimo kako se Božji kriteriji razlikuju od naših: u Božjim očima je velik onaj koji se znade poniziti, onaj tko je skroman. Zato je Isus sebe definirao kao slugu, a Marija se proglašava 'sluškinja' Gospodnja. To se jasno iščitava iz Isusova proglasa na gori gdje se jasno vidi koje kategorije osoba Bog proglašava blaženima. Nažalost, ljudska logika se ovome danas najčešće smije. Za čovjeka našeg vremena veliki su oni koji imaju puno novca, koji su bogati, oni koji imaju političku moć i koji vladaju. Nažalost, to je ono što i danas mnoge ljude zanima. Ako je netko neka veličina i od njega se može imati nekakve koristi onda se oko njega obilazi, njemu se ulaguju, njemu laskaju pokazujući na izvan neizmjerno poštovanje. Međutim, prema drugoj osobi koja je skromnijeg stanja, koja ne zauzima neko uvaženo mjesto u društvu, bez obzira što može biti fina, poštena, dobra, požrtvovna, velikodušna sveta…, najčešće je prema njoj stav ignoriranja. Mnogi zbog toga proživljavaju neki kompleks kada nemaju nekih titula s kojima bi se drugima predstavili, pa zbog toga trpe uvjereni da malo vrijede. Ivan Krstitelj bez ikakvog kompleksa, naprotiv radosno, izjavljuje da on nije ništa, da nije dostojan činiti ono što su u tom vremenu radili robovi. Ivan je svjestan da je njegova najveća vrijednost ono što on nosi u sebi i da je sve drugo lažna vrijednost.- istaknuo je biskup Križić.

Nadalje, biskup Križić je istaknuo da su Ivana Krstitelja prepoznali kao vjerodostojna baš zbog njegove skromnosti, poniznosti i jednostavnosti. To su bile kvalitete s kojima je Ivan privlačio. Kod Ivanovog rođenja svi prisutni su se pitali:
- Što li će biti od ovog djeteta? - Nitko nije znao dati odgovor na ovo pitanje. Kod rođenja svakog djeteta nadolaze ova pitanja. Svi žele da novorođeno dijete uzraste o dobru i odgovornu osobu. To su iskrene želje, ali ne možemo nikada znati kakva će biti stvarnost. Tu je najveća odgovornost roditelja i osoba s kojima dijete dolazi u kontakt. Dječje duše su kao vosak, u njih se može lako utisnuti kreposti, ali i mane. Zavisi što će se više djetetu utisnuti u njegovu dušu. Zato je važan odgoj djeteta u vjeri, a najbolji uzor su mu njegovi roditelji, zaključio je biskup Križić.

Na kraju misnog slavlja župnik Šporčić zahvalio se biskupu Križiću na pastirskom pohodu i upućenoj riječi ohrabrenja malenoj župnoj zajednici u Aleksinici. Nakon misnog slavlja biskup Križić zadržao se u druženju s vjernicima.

licke-novine@licke-novine.hr
13. lipnja 2023. u 16.15 sati

LIČKI NOVI - U župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog proslavljen je zaštitnik novljanske župe. Svetu je misu predvodio župnik vlč. Herbert Berisha uz koncelebraciju o. Marka Maglića. Slavlju se nazočili predstavnici županijske i gradske vlasti, kao i predstavnici županijskih i gradskih ustanova te poduzeća, između ostalih bili su zamjenica ličko-senjskog župana Jasna Orešković-Brkljačić i gradonačelnik Gospića Karlo Starčević.

Novljanska župna crkva jedna je od najstarijih na ličkom području. Izgrađena je 1690. godine. Početkom Domovinskog rata četnici iz Divosela su je uništili topništvom, u dva navrata 13. i 17. rujna 1991. Obnova ruševina počela je 1998. Tijekom tih poslova ispod crkve pronađene su katakombe s grobnicama koje su bile prazne, a arheolozi su na kratko prekinuli obnovu i tijekom pregleda podzemlja pronašli nešto starog nakita. Prvi zvon čuo se na blagdan Antonje 2001. godine do kada je završen veći dio obnove crkve. (LSŽ)

licke-novine@licke-novine.hr
8. lipnja 2023. u 16.15 sati

Izvještava: Valentina Borovac

GOSPIĆ - Župljani su danas svečanim misnim slavljem u gospićkoj katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije i tijelovskom procesijom proslavili svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Misu i procesiju predvodio je biskup msgr. Zdenko Križić u zajedništvu s kancelarom preč. Mišelom Grgurićem, župnikom o. Antom Kneževićem, o. Đanijem Kordićem, o. Domagojem Jelača i o. Ivanom Plešom. Katedralni zbor animirao je pjevanje tijekom mise i procesije pod vodstvom Nikole Perišića i o. Marka Maglića.

Biskup Križić se u propovijedi osvrnuo na misna čitanja u kojima se spominje put Izabranog naroda kroz pustinju, te Božjih riječi koje su tada bile upućene njima ali koje vrijede i danas za svakog vjernika:
- Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin Bog tvoj vodi.

Biskup je naglasio kako se svaki vjernik treba podsjećati na dobročinstva koja Bog daje pa i onda kada se vjernici nalaze u patnjama i nedaćama života. Upozorio je kako je "sjećanje" na životnom putu jako važno, jer nas uči kako postoje vremena blagostanja ali i nedaća. U nevolji gladi pred kojom se našao Izraelski narod u pustinji: "Bog narodu daje kruh s neba, daje manu koja je imala misterioznu snagu da narod može izdržati tegobe dana i žegu, te ići naprijed prema cilju putovanja"nije ih ostavio same, ukazao je biskup, jednako kako ni danas ne ostavlja svoje vjernike pred nevoljama ovoga svijeta:
- Mana s kojom se narod hranio na svom putu prema obećenoj zemlji je pralik onog kruha koji će kasnije darovati Isusa i čija će snaga neizmjerno nadilazi snagu pustinjske mane. Sam Isus veli u odlomku koji smo čuli: "Ovaj kruh nije kao onaj koji jedoše očevi vaši i pomriješe. Tko jede ovaj kruh živjet će uvijeke". Isus obećava kruh koji daje život, pred kojim je i sama smrt nemoćna: "Tko blaguje tijelo moje i pije moju krv, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan". Evanđelist Ivan veli da Isus znajući da je došao njegov čas kada će otići s ovoga svijeta, "ljubeći svoje koji su na svijetu, iskaza im do vrhunca ljubavi". Biskup je ukazao da je Isus ustanovio Euharistiju iz ljubavi prema svojim učenicima.

Upućuje i na to kako je Euharistija za kršćansku zajednicu bila i ostala glavnim izvorom snage pa iu najtežim životnim situacijama blagujući Sveto Tijelo ne gube vedrinu i mir. S euharistijom se može zadržati i nadići i sve ono što izgleda nemoguće.

Biskup je propovijed završio porukom:
- Čovjek euharistije je čovjek koji se ne predaje, nikada ne gubi nadu bez obzira koje vrste bile poteškoće. Kako nam je važno postajati svjesniji dara koji nam je Isus ostavio kao neizmjernu pomoć u našem životnom hodu. Ne zaboravimo biti zahvalni Bogu na tom velikom daru.

Prije završnog misnog slavlja, tijelovska procesija je prošla središtem grada. Naprijed je bio križ, potom prvopričesnici i djeca s košaricama cvjetnih latica, mladi i gospođe u narodnim nošnjama koje su čitale na postajama, članovi povijesne Ličke pukovnije Gospić koji su nosili baldahinom pod kojim je biskup nosio pokaznicu s Presvetim te uz njega, kancelar preč. Mišel Grgurić, domaći župnik o. Ante Knežević i ostala braća svećenici, bogoslov Marko Butković, ministranti, pjevači i ostali puk Božji.

Svi su pobožno slušali riječ Božju, molili zazive upućene Bogu za blagoslov mjesta, župljana i usjeva, uz pjevanje euharistijskih pjesama i blagoslov s Presvetim kod svakog oltara. Procesija je prošla gradom i vratila se u katedralu gdje je bio završni blagoslov, spremanje hostije u svetohranište i pjesma zahvalnica Tebe Boga hvalimo.

licke-novine@licke-novine.hr
31. svibnja 2023. u 14.15 sati

GOSPIĆ - Ovih dana konačno je potpisan ugovor o gradnji katoličke crkve u Srbu. Gospićko-senjska biskupija, potaknuta vjernicima katolicima iz Srba, koji su se nakon Oluje 1995. kao izbjeglice doselili iz Bosne i Hercegovine, pokrenula je projekt izgradnje kapelice u Srbu za njihove vjerske i sakramentalne potrebe.

- Sada se svete mise služe u dvorani Hrvatske pošte na čemu smo Upravi od srca zahvalni. Gospićko-senjska biskupija kupila je zemljište u Srbu gdje će se graditi buduća kapela. Koju će graditi GPV Građenje iz Gospića. - iastiču u prioćenju iz Biskupije.

Vrijednost ugovorenih radova je nešto manje od pola milijuna eura, a uglavljen je rok gradnje od 15 mjeseci. Prema projektu, poduzeća MPV d.o.o. iz Zagreba, uz crkvu u podrumskom dijelu nalaziti će se i dvorana za pastoralne susrete koja će služiti i za društvena događanja.

Izgradnjom crkve prognani vjernici iz Bosne i Hercegovine, nastanjeni u Srbu, dobit će doličan bogoslužni prostor za vjerske potrebe. Povijesno mjesto Srb pripada župi Boričevac koja je početkom Drugog svjetskog rata u proljeće 1941. pretrpjela velika ljudska i materijalna stradanja i razaranja. Njihove kuće, crkva, župni stan spaljeni i razoreni. Svi vjernici katolici ove župe, njih oko dvije tisuće vjernika morali su napustiti svoja stoljetna ognjišta, i na žalost još do danas njihovi potomci to pravo povratka nisu ostvarili.

Mještani sela Ivezići, njih 37, nisu se uspjeli spasiti, svi su pobijeni i bačeni u jamu, kod Brotnje, na Dabinu vrhu. Godine 2017. izvršena je njihova ekshumacija i pokopani su na katoličkom groblju u Boričevcu.

Iz Biskupije pozivaju sve vjernike i ljude dobre volje da se molitvom i vlastitim mogućnostima uključe donacijom u ostvarenje ovog projekta na duhovnu dobrobit ovog malobrojnog Božjeg puka. Broj žiro računa na koji se može izvršiti uplata s naznakom za gradnju crkve u Srbu je:
GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA-EKONOMAT
Senjskih žrtava 36, 5300 Gospić
HR 78 2340 0091 310310230, SWIFT PBZGHR 2X. (za gradnju crkve u Srbu) (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
28. svibnja 2023. u 16.45 sati

Pripremila: Valentina Borovac

GOSPIĆ - U katedrali Navještenja BDM, danas, na svetkovinu Duhova, sakrament potvrde osamdeset i troje kandidata iz četiri razreda Osnovne škole u Gospiću koji pripadaju gospićkoj župi, podijelio je biskup mons. Zdenko Križić.

Koncelebrirao je kancelar i biskupov tajnik preč. Mišel Grgurić, gospićki župnik o. Anto Knežević, a asistirao bogoslov Marko Butković. Prije misnih slavlja riječi pozdrava uputio je župnik o. Anto Knežević, a zatim su krizmanica Marija Orešković i krizmanik Josip Ratković pozdravili biskupa riječima dobrodošlice i biskupu Zdenku predali buket cvijeća.

Nakon liturgijskih čitanja krizmanika Ivana Klišanina, Iskre Kolić, Mihaele Ivšinović i Anje Rukavina, biskup je održao propovijed u kojoj se obratio prvenstveno krizmenicima, onda njihovim roditeljima i kumovina, te cijeloj zajednici. Propovijed je započeo govorom o Isusovu životu istaknuvši četiri prekretnice koje su ga obilježile, a imaju veliku poruku za vjernike. Posebno je istaknuo zadnju prekretnicu koja opisuje silazak Duha Svetoga.

- I na koncu dolazi do četvrte prekretnice koja se dogodila silaskom Duha Svetoga. Tada se sve promijenilo. Nema više sumnji, nema više strahova, nema nejasnoća. Učenici kreću u svijet naviještajući istinu Isusova uskrsnuća i istinu njegove nauke. Za te istine oni, bez uzmicanja, daju svoje živote. Duh Sveti je njih pretvorio u nove ljude, u ljude iz čijeg života je nestalo straha i beznađa, a život im se ispunio svijetlom, sigurnošću i smislom. To je uloga Duha Svetoga od početka stvaranja. Prvi čovjek je postao "živa duša" kada je u njega ušao Božji Duh, Duh Sveti. Od neživog leša, čovjek je postao živa duša.

Dalje je nastavio koristeći se riječima svetoga Pavla koji opisuje ljude koji nemaju Duha Svetoga u sebi, te zato žive razvratno, a zatim ljude koji odišu Duhom, a puni su radosti, mudrosti. Pred krizmanike stavlja pitanje; - s kojim osobama je ljepše živjeti i koje osobe su u životu sretnije? Obraćajući se krizmanicima, naglašava važnost opredjeljenja za život riječima:

- Pred svakim čovjekom je, kako veli Biblija, život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Čovjek je taj koji bira. Ali Bog upućuje ganutljiv poziv svakom pojedincu, govoreći mu: "Život biraj!" (Pnz 30,19).
Dragi krizmanici! Ovaj Božji poziv danas je na poseban način upućen vama: "Život birajte". Vi ste još na početku života, stoga je itekako važno koje su to vrijednosti koje danas birate. To će imati presudan utjecaj na vašu budućnost. Vi ćete danas primiti na poseban način dar Duha Svetoga koji će vam svojim svijetlom pomagati da vaši izbori budu pravi, da ne bude promašaja koji će ostaviti bolne posljedice do kraja života. Nemojte podcijeniti opasnosti koje dolaze od duha prijevare i laži, od duha ovoga svijeta, kako će reći Isus.

Spominjajući se tragedije u beogradskoj školi gdje je dječak, koji još nema ni 14 godina, ubio osam svojih vršnjaka i još šestero teško ranio, biskup Križić upućuje da su djeca odgovornost svakoga u društvu, roditelja, škole i Crkve. Posebno se obratio roditeljima, kojima, kako on kaže, djeca su najveća odgovornost ali i najveće bogatstvo. Te baš zato, u njihovom formiranju osobnosti, nisu toliko važne izvanjske materijalne stvari, koliko odgoj nježnih duša.

- Roditelji, djeca su vam najveća odgovornost, ali i najveće bogatstvo. Ništa se ne može pretpostaviti djeci. U djeci se vaš život produžava, nastavlja. Djeca su vaša budućnost, ali i budućnost našeg naroda i Crkve.

Nastavlja upozoravajući da su djeca budućnost. Bez njih budućnosti nema. Svakom narodu je vrlo izvjesna budućnost bez djece, a ta je: nestajanje tog naroda sa lica zemlje:

- Nije nam jedini cilj samo imati djecu, nego da nam djeca zrače ljepotom srca i duše. Zbog propusta u formiranju srca i duše, djeca će neizbježno upasti u provaliju praznine koja će im postati neizdrživa, pa se nije čuditi da se mnogi odlučuju na užasne korake.

Propovijed završava obraćajući se krizmanicima poticajnim riječima ali i porukom nade:
- Dragi krizmanici! Ne znamo s kojim ćete se sve životnim iskušenjima morati susretati u budućnosti. Poteškoća će biti, jer život je takav. Nemojmo si utvarati iluzije da ćemo u životu biti lišeni poteškoća. Nego shvatimo da nam i poteškoće pomažu da zrijemo i rastemo, pod uvjetom da na njih dademo prave odgovore. S pravom se kaže da tko nije ništa propatio, ništa ne zna. To znači da su poteškoće u životu korisne, pa i nužne. Zato je važno nositi u sebi snagu Duha Svetoga da bi se mogli nositi sa poteškoćama života. Kada nas vodi Duh Božji uvijek ćemo naći izlaz iz svake životne nevolje. Duh Sveti koga zazivamo u sakramentu svete krizme je branitelj života koji neće dopustiti da se pred poteškoćama predamo i klonemo. Čuvajte darove Duha Svetoga koga ćete primiti u ovom sakramentu, a Duh Sveti će onda čuvati vas. Bog ima rješenje za svaki naš problem. Istina, đavao koristi svaku priliku da bi doveo osobu do toga da izgubi pouzdanje u Boga, a onda je, nakon nekog malog životnog poraza, uvjeri da život više nema nikakvog smisla. -

Nakon propovijedi svi vjernici su obnovili svoja krsna zvanja dok su krizmanici: Matea Delbianco i Patrik Mihelin držali upaljenu svijeću, kao spomen na sakrament krštenja i obećanja koji su u njihovo ime dali roditelji. Nakon tog čina uslijedila je podjela sakramenta Svete Potvrde. Liturgijsko pjevanje predvodio je katedralni zbor u zajedništvu zbora mladih, uz orguljsku pratnju Nikole Perišića i o. Marka Maglića.

licke-novine@licke-novine.hr
24. SVIBNJA 2023. U 8 SATI

OTOČAC - Da Gospićko-senjska biskupija ima raspjevanu mladost, sinoć su pokazali i dokazali mladi koji su se okupili u Pastoralnom centru župe Presvetog Trojstva. Odavno postoji želja za osnivanjem Biskupijskog zbora mladih, odlučni u svom naumu, a vođeni vlč. Josipom Šimatovićem i o. Markom Maglićem odlučili su želju provesti u djelo.

Susret je započeo molitvenim zazivom kojeg je predmolio o. Marko Maglić. Tridesetak mladih iz različitih župa Gospićko-senjske biskupije kao što su Lovinac, Korenica, Ogulin, Otočac, Gospić i Smiljan pomno su slušali riječi vlč. Šimatovića kako govori o glazbi kao molitvi te odgovornosti koja iz toga proizlazi. Pozvao ih je da ustraju u pjevanju i sviranju kao molitvi koja veliča Boga.

Kako je okruženje bilo jako ugodno, mladi su se predstavljali jedni drugima, te se tako međusobno upoznavali. Nakon upoznavanja, održana je i audicija kojom se pokazala ozbiljnost same zamisli osnivanja zbora. Radost susreta se nastavila kroz pjesmu Maganificat kojom su se voditelji poslužili da bi mlade razvrstali u višeglasje. Susret je završio zahvalom Bogu na okupljanju te svim prisutnim mladima i voditeljima. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
22. svibnja 2023. u 17.30 sati

Piše: Valentina Borovac

KRASNO POLJE - Danas je održano tradicionalno godišnje hodočašće svećenika Gospićko-senjske biskupije u svetište Majke Božje od Krasna, zaštitnice biskupije. Susret je započeo sv. misom koju je predvodio biskup mons. Zdenko Križić. U uvodnom pozdravu izrazio je radost zbog mogućnosti redovitoga svećeničkog druženja, kao i zbog činjenice što se ono događa upravo u tome svetištu Marijinu, "od koje molimo pomoć za svoje svećeničko poslanje, da nam ona bude utočište i ohrabrenje u svakodnevnom radu i posvećivanju". Umjesto homilije, biskup je, kao i dosadašnjih godina, nakon evanđelja održao izlaganje o jednoj biblijskoj temi ili događaju. Ovaj put izabrao je egzegetsko tumačenje Navještenja Marijinog.

Biskup Zdenko započinje govorom o težini shvaćanja Kristova Utjelovljenja, te kako je i Djevici Mariji bilo teško u potpunosti shvatiti anđelove riječi Navještenja. "Sin Božji" označava osobu posebnog Božjeg odabranja, onoga koji će biti rođen od Davidova tijela (2 Sam 7,12), što upućuje na Davidova sina Salomona, a ne na ono što anđeo Naviješta Mariji. To čujemo i u Psalmu u kojem Bog govori kralju: "Ti si sin moj, danas te rodih." (Usp. Ps 2) Tu se na sinovstvo mislilo kao na jedno posebno odabranje, posebnu Božju ljubav ali ne i u doslovnom smislu.

Vraćajući se na Stari Zavjet, biskup opisuje kako za židove Mesija jest Sin Božji ali to posebnom Božjom ljubavlju i zaštitom, ni kojem slučaju se ne pomišlja na doslovno Božjeg Sina. Anđeo kod Navještenja stavlja Mariju u situaciju u kojoj ona jedino vjerom može primiti ostvarenje Božjeg plana. Elizabetine riječi upriličuju događaj: "Blažena ti što povjerova", ona ne razumije ali vjeruje.

Biskup nastavlja kako u odlučujućem trenutku povijesti Bog od čovjeka traži samo jedan uvjet, a to je da Mu vjeruje. Stari Savez je započeo vjerom jednog Praoca a Novi vjerom jedne žene. Abrahamova vjera postala je model vjere u Izraelu ali tek u Marijinoj vjeri ona dobiva svoj vrhunac. Obje suradnje su stavljene pred veliki paradoks; Abrahamu se obećava potomstvo u već poodmakloj dobi a Mariji majčinstvo u djevičanstvu. Kako vjerovati, kada jedno isključuje drugo?!

Marija ipak Vijest prima vjerom, pa kako kaže sv. Amborzije, začeće joj se prvo događa u srcu pa tek onda u utrobi. Njezina vjera, iako predstavlja izraelski narod, više predstavlja zajednicu koju će okupiti njezin Sin, pripada Crkvi. Njezina vjera je usmjerena na Krista,u tom smislu je vjera Crkve nikla iz Marijine vjere, iz njezina srca. Biskup pojašnjava kako anđeo kod Navještenja ne govori o Isusovoj naravi, već o načinu na koji će On biti rođen; "Sila Svevišnjega će te osjeniti." Pokriti sjenom, zakriliti često puta je simbol Božje prisutnosti, to vidimo na Sinaju, kod Kovčega Saveza, u pustinji nad narodom, u Hramu. Taj isti oblak koji je bio u Šatoru sastanka, nad Kovčegom saveza, u Hramu Gospodnjem, nadvija se nad Marijom, novim Hramom Božjim.

Marija vjeruje da će se sve dogoditi snagom Božjom ali ne razumije i da će prisutnost tog Božjeg djeteta, u njoj, biti istinska Božja prisutnost kao što je bila u Svetištu nad svetištima. Bez sumnje, Bog namjerno tu istinu nije htio objaviti u potpunosti a tu tajanstvenost potvrđuju i kasniji događaji u kojima Isus ostaje ne shvaćen, kako od naroda tako i od Marije i Josipa. Prilikom događaja "gubljenja" u Hramu, Isus im pojašnjava da On mora prebivati u kući Oca svojega, ali oni ne razumiju te riječi jer ne znaju istinu o Isusovu božanskom sinovstvu.
Biskup nadalje govori kako Bog ostavlja Mariju da kao i drugi raste u vjeri, prebirući u svom srcu Božje riječi, te se tu očituje njezina bliskost s čovjekom. Bog ne daje ljudima cjelovitu istinu objave jer osoba nije kadra sve odjednom primiti i razumjeti. Objava ne zahvaća samo razum već i srce, cijelo biće, zato je potrebna priprema. Da bi čovjek mogao ponirati u Objavu, ne može ju cijelu odjednom primit, već mora uskladiti razum i srce. I sam se Bog prilagođuje mogućnostima i ograničenostima svoga svog djeteta.
Da je Bog Mariji odmah objavio da u svojoj utrobi nosi Boga, to bi spriječilo njezinu majčinsku spontanost prema Njemu. Strah bi uvjetovao ljubav jer bi si ona svog trena morala posvješćivati da to dijete koje doji je Bog kojem se ona mora klanjati. Ovako, Isus kako je rastao, tako je rasla i Njegova objava božanskog sinovstva. Marijino pristajanje uz to, otkriva njezinu kontemplativnu dimenziju. Ona je od početka shvatila kako je nužno u svom srcu prebirati Božje riječi i time nam pokazuje nezaobilazni put za svakog vjernika.
Biskup upozorava da se čin vjere ne sastoji u tome da samo prihvaćamo dogme, već da svojom kontemplacijom dođemo do toga, da ono što vjerom prihvaćamo, postane najdublja istina našeg bića. Kao i Marijina, naša vjera ne bi trebala biti pasivna, već aktivna, ona koja sluša, prebire, traži, pa tako i raste. Marijina vjera nije ostala na razini razuma, već kada se spustila u srce, rasvijetlila je razum. Tako i Crkva, kaže biskup, na početku je primila cijeli misterij kršćanske objave, koji mora trajno produbljivati i otkrivati nova bogatstva njezine poruke. Biskup završava opisujući Mariju kao Sluškinju Gospodnju, onu koja pristaje na suradnju s Bogom, posve se predajući volji Božjoj, iako nema nikakvu predodžbu, u čemu se sve sastoji ta Božja volja. Baš u času takvog pristajanja događa se čas utjelovljenja.
Na kraju susreta, biskup mons. Zdenko Križić informirao je svoje svećenike o stanju u Biskupiji te je najavio Biskupijski susret mladih 29. rujna i hodočašće vjernika Gospićko - senjske biskupije 14. listopada 2023., u svetište Gospi Sinjskoj. Nakon što je preč. dr. Richardu Pavliću čestitao 25. obljetnicu svećeništva, nastavio je govoriti o pripremama za Susret hrvatske katoličke mladeži u Gospiću na godinu.

licke-novine@licke-novine.hr
19. svibnja 2023. u 18.10 sati

GOSPIĆ - Početkom svibnja iduće godine, točnije 4. svibnja, Gospićko-senjska biskupija biti će domaćin Susreta hrvatske katoličke mladeži koji će se održati u Gospiću.

Budući da se očekuje veliki broj mladih, kao i na svakom susretu do sada, potrebno je za njih organizirati smještaj. Zato pozivamo obitelji koje su spremne u svoj dom prihvatiti mlade hodočasnike, da se odazovu ovom pozivu. Obitelji koje su spremne prihvatiti mlade osobe, s obzirom na njihove mogućnosti i prostor, mogu se javiti svećenicima u svojim župama s brojem osoba koje prihvaćaju u svoje obiteljsko okruženje.

-Rok prijave za obitelji je do 1. lipnja 2023., kada nam je potrebno dostaviti prijavnice s ispunjenim podacima, a koje možete pronaći u svojim župama.- poručuju iz Biskupije. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr
17. svibnja 2023. u 8.30 sati

Piše: Valentina Borovac

GOSPIĆ - Jučer je obilježena mučeničke smrti sestre Žarke, milosrdnice, koja je strijeljana na gospićkom groblju na jučerašnji dan prije 77 godina.

Ubijena je nakon montiranog procesa novih, partizanskih, vlasti kakvi su u tom vremenu bili ustaljena praksa. Optužnice i osude bile su često pisane nakon što je osoba bila ubijena. S. Žarka Ivasić, rođena Krašićanka, posvetila se radu s bolesnicima. Radila je u bolnicama u Gračacu, Banjoj Luci, Petrinji i od 1939. u Otočcu. Tu je bila na službi do 1943. godine.

U noći s 13. na 14. rujna 1943. ustaška je vojska zauzela Otočac i ubila ranjene partizane, a oni su optužili časne sestre da su ih prokazivale i sudjelovale u zločinu. To je presudilo s. Žarki. Suđenje je započelo 7. veljače 1946.. Nakon pravosudne lakrdije na Narodnome sudu u Gospiću s njom su osuđene i druge sestre milosrdnice Verena Fostač, Eutihija Novak, Hubertina Džimbeg i Celestina Lucija Radošević. Rano jutro, u četiri sata, 16. svibnja 1946. s. Žarka Ivasić, dok je molila, strijeljana je uz vanjski zid groblja Svete Marije Magdalene.

Jučer su na tom istom groblju, pored kapelice sv. Marije Magdalene, vjernici Gospićko - senjske biskupije, zajedno sa dvadesetak sestara Družbe sestara milosrdnica iz Zagreba, Rijeke, Ogulina i Splita, predvođene njihovom poglavaricom Miroslavom Bradicom pridružili su se prigodnoj molitvi koju je predvodio preč. Mišel Grgurić, kancelar i tajnik gospićko-senjske biskupije. Molitvom krunice u procesiji, vjernici su pošli u gospićku katedralu na svetu misu u 19 sati koju je predvodio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić u zajedništvu s preč. Mišelom Grgurićem, gospićkim župnikom o. Antom Kneževićem, preč. Josip Šimatovićem, preč. Nikolom Turkaljom, mons. Tomislavom Šporčićem, vlč. Milom Rajkovićem te don Jurom Ladišićem.

U propovijedi, osvrćući se na misna čitanja iz Djela apostolskih, biskup Križić ističe uzorna ponašanja apostola koji u zatočeničkim uvjetima, mole i pjevaju svete pjesme, s osjećajem da nisu ostavljeni od Isusa zbog kojeg su progonjeni. Iskustvo istinitosti Isusovih riječi, daje je im nadu i sigurnost da ih nije ostavio, te da je s njima i u tamnici. Biskup ističe kako Isus ne spašava samo svoje učenike, već i njihove progonitelje; "Čuvar tamnice kada je vidio otvorena vrata htjede se ubiti jer je pomislio da su zatvorenici pobjegli, a znao je da bi za taj propust dobio smrtnu kaznu. Pavao ga sprječava da si napravi zlo govoreći mu da su oni još tu, nisu pobjegli. Čuvar tamnice je postao svega svjestan. Jasno je vidio da je ovdje u pitanju neka božanska ruka koja je sve to učinila i on želi upoznati njihova Boga..."

Biskup naglašava kako Isus jako dobro zna što je nepravda i patnja jer je i njemu život nasilno oduzet, ali on život nije izgubio, on je život darovao. Učenicima koji su bili svjesni toga dara i ljubavi koju Isus za njih ima, teško prihvaćaju najavu njihova rastanka. Nadalje je opisao kako su učenici jako voljeli Isusa i jako su se osjećali voljeno od Njega, jer ih je volio do vrhunca ljubavi, kako kaže evanđelist. Rastanak voljenih zato uvijek nosi notu žalosti.

Biskup je poručio kako je ljubav ta koja veže, koja spaja i zato su nam rastanci s voljenima, posebno teški. "Čovjek koji više ljubi, više i trpi, jer je puno osjećajniji". Dajući nam nadu biskup govori da ako je u smrti nešto posebno lijepo to je onda umrijeti kao voljena osoba i umrijeti s nadom. Kroz svoju propovijed biskup jasno naglašava kako su Novozavjetna čitanja itekako povezanost sa životom i smrću sestre Žarke:
- I sestra Žarka je završila u tamnici poput Pavla i Sile. I ona je u tamnici žarko molila pa i pjevala, kako navode svjedoci. Potres se nije dogodio, vrata tamnice se nisu otvorila, njezin život nije pošteđen, zatvorski stražari se nisu obratili, a ne vjerujemo da su se zapitali "što to činimo nedužnoj osobi?", ili kasnije "što nam je činiti da se spasimo?

Spomen na sestru Žarku živi, njezino ime nije nestalo. A gdje su imena njezinih mučitelja? Ta imena ne postoje! Upozorava biskup, te nastavlja postavljajući pitanje:
-Tko je tu u gorem položaju, ona ili njezini mučitelji? Puno je bolje biti žrtva nego zločinac! To znamo mi a zna i dragi Bog! Puno je bolje biti ubijen nego nastaviti živjeti sa zatrovanom i opterećenom savješću!

Biskup je svoju propovijed završio riječima da je poput Isusa i sestra Žarka pošla u smrt žalosna zbog rastanka s mnogima s kojima je tada život dijelila, posebno sa svojim sestrama redovnicama. Sestra Žarka nije odgovarala mržnjom na mržnju. Umrla je s ljubavlju i to je bio njezin odgovor na mržnju zločinaca. Na smrt se pripremala molitvom, noć prije smaknuća provodila je bdijući u molitvi i tako se pripremila za svoje mučeništvo. Osjećala je Boga više nego ikada. Zato je mogla u tamnici moliti pjevajući. Spominjući se evanđelja biskup napominje da je i sestra Žarka mogla ponoviti Isusove riječi: "Bolje je za vas da ja odem".

Odlazi da dade život za Isusa, prilika koju Bog ne pruža mnogima. Od ove žrtve života nema veće vrijednosti. Ubijena je prije svega zbog njihove mržnje prema Bogu koga su počeli progoniti ljudi bez vjere i morala, koji što god učinili nisu mogli pobijediti Boga.

Da je s. Žarka ostala živa, preživjela bi još neke godine, međutim njezina smrt i mučeništvo trajno ostavljaju baštinu posvećenja vjernicima. Glas mučeničke smrti sestre Žarke i dalje živi potičući na svjedočanstvo kršćanske vjere i ljubavi prema bližnjemu!

Da bi misno slavlje bilo što veličanstvenije, uspješno se pobrinuo mješoviti katedralni zbor pod vodstvom Nikole Perišića.

Biskup se na kraju svete mise zahvalio svima koji su svojim dolaskom omogućili što dostojanstvenije obilježavanje smrti, ali Dies Natalis s. Žarke.

licke-novine@licke-novine.hr
10. svibnja 2023. u 22.45

Izvještava: Valentina Borovac

GOSPIĆ - U Biskupskom ordinarijatu 8. svibnja održana je redovita Proljetna sjednica Prezbiterskoga vijeća Gospićko-senjske biskupije. Nakon molitve Trećega časa svećenike je pozdravio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, te istaknuo glavne teme radnoga susreta.

Nakon biskupovog pozdrava, kancelar preč. Mišel Grgurić pročitao je zapisnik s prošle sjednice Prezbiterskog vijeća koja je održana u rujnu prošle godine. Nakon usvajanja zapisnika, biskup mons. Zdenko Križić govorio je o stanju u biskupiji, te istaknuo kako je završen i građevinski projekt izgradnje Svećeničkog doma u Gospiću u čije prostorije su uselilo pet umirovljenih svećenika. Istaknuo je nedostatak svećenika, ali i radost zbog prisutnosti četiri bogoslova koji se pripremaju postati svećenici, među kojima je i jedan koji se sprema na đakonsko ređenje. Nadalje, biskup je pozvao sve vijećnike da se što više poduzmu po pitanju duhovnih zvanja, posebno naglasivši važnost pastorala ministranata, kao plodnog za buduća duhovna zvanja.

Spomenuo je i kupnju prostora za potrebe Caritasa. Naime, prostor koji se koristi u privatnom je vlasništvu. Budući da je ga je biskupija kupila, omogućila je njegovu širu namjenu. Osim toga, biskup je istaknuo da je dobivena građevinska dozvola za gradnju Kapelice u Srbu, čija će se izgradnja što prije realizirati.

Biskup Križić najavio je Biskupijski susret mladih, koji će se održati 23. rujna ove godine, te susret čiji su domaćini Gospićko-senjska biskupija i Grad Gospić, a to je Susret hrvatske katoličke mladeži 4. svibnja 2024.

Nakon biskupa, kancelar preč. Mišel Grgurić, govoreći o hodočašćima istaknuo kako je posljednje hodočašće bilo 2019., i to u posjetu Zagrebačkoj katedrali te rodnom mjestu dragog blaženika Alojzija Stepinca u Krašiću. Vijećnici su predlagali i promišljali o različitim mogućnostima hodočašćenja te dogovorili kako je sljedeće hodočašće vjernika Gospićko-senjske biskupije biti 14. listopada u svetište Gospi Sinjskoj. Nakon toga odlučeno je da će se organizirati i biskupijsko hodočašće za osobe s invaliditetom, koje će biti 8. lipnja 2024. , a odlučeno je da se biskupijsko korizmeno hodočašće prebacuje na jedinstveno hodočašće u Katedralu na Blagovijest.

Generalni vikar mons. Marinko Miličević predstavio je novi pastoralni kalendar za 2023./2024. godinu a koja će u Gospićko-senjskoj biskupiji biti proglašena Godina mladih.

Na kraju su podnijeta izvješća i planovi različitih ureda koja su za Biskupijski Caritas predstavili prečasni Luka Blažević, za ekonomat i BUZUK prečasni Nikola Turkalj.

Susret se završio razgovorom o aktualnim zbivanjima na području Gospićko-senjske biskupije sa zahvalom biskupa Križića svećenicima na predanom služenju Bogu i povjerenim ljudima.

licke-novine@licke-novine.hr
9. travnja 2023. u 14.15 sati

Piše: s. Robertina Medven

SENJ - Danas, na Uskrs, vjernici su se okupili na svečanu misu koju je u senjskoj katedrali predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, a koncelebrirali su kancelar i tajnik Mišel Grgurić i župnik Richard Pavlić. Pjevao je katedralni zbor pod vodstvom Ivana Prpića-Špike, uz orguljsku pratnju Milana Dučića.

Biskup Križić se u propovijedi osvrnuo na čitanje iz Evanđelja po Ivanu u kojem smo čuli: "'kako je prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, Marija Magdalena došla na grob i opazila da je kamen s groba dignut'. Ivan evanđelista navodi samo Mariju Magdalenu koja dolazi na Isusov grob. Za njega je Marija Magdalena autentični Isusov učenik i svjedok jer je pratila Isusa za njegova zemaljskog djelovanja dok je naviještao Radosnu vijest, pratila ga je na njegovom križnom putu prema Kalvariji, bila ispod njegova križa kada je umirao, bila na njegovu pokopu, a onda iz velike ljubavi prema njemu pohodila njegov grob sa željom da bude s njim, makar i mrtvim i to u petak popodne, budući da se Isusov grob nije mogao pohoditi u subotu jer je židovski Zakon strogo zabranjivao svaki oblik rada subotom, a i u detalje određivao koliko se koraka maksimalno subotom smije učiniti.

Evanđelist Ivan predstavlja Magdalenu koja prva pohađa Isusov grob čim je to bilo moguće te naglašava kako to čini u nedjelju 'rano ujutro još za mraka'. Kao da se u ljubavi prema Isusu nije dala preteći ni od koga. Marija Magdalena na grobu doživljava iznenađenje koje ju je jako uznemirilo. Teški kamen bio je odmaknut s Isusovog groba, a grob prazan. Ona je daleko od pomisli da je Isus uskrsnuo, nego zaključuje da je Isusovo tijelo iz groba ukradeno. Ožalošćena i uznemirena trči to javiti Isusovim učenicima. Nalazi Petra i Ivana te im priopćuje ovu žalosnu činjenicu. Ivan navodi da su on i apostol Petar odmah potrčali prema grobu, kao da se natječu tko će prije stići i vidjeti tu izvanrednu stvarnost. Ivan, koji je bio prilično mlađi, stiže prvi. On vidi baš ono o čemu ih je Magdalena obavijestila: grob otvoren i povoje s kojima je Isusovo mrtvo tijelo bilo povijeno. Je li zbog straha ili respekta prema Petru, kao prvom među učenicima, on ne ulazi u grob nego čeka Petra. Kada on stiže odmah ulazi u grob te vidi povoje i ručnik koji su poslužili kod pokopa. Isusova tijela nema.
Iako im je Isus u više navrata govorio o svojoj muci i smrti i uvijek iza toga o svom uskrsnuću, njima je govor o muci i smrti bio neprihvatljiv, a govor o uskrsnuću nerazumljiv. To priznaju i svi evanđelisti.

Nakon što su Petar i Ivan sve vidjeli, Ivan zapisa: 'Tada se učenici vratiše kući' (Iv 20,10). Ništa ne spominje o čemu su razgovarali, na što su pomišljali, kako su sve to proživljavali, niti jesu li što odlučili poduzeti. Piše samo da se vratiše kući. S druge strane Magdalena dolazi grobu, potom ide učenike izvijestiti o neočekivanoj situaciji na grobu, vraća se i ostaje kod groba. Ona se ne predaje, nešto očekuje, traži, plače, ali ne napušta grob. Sve ovo govori da je njezina vjera i napose njezina ljubav prema Isusu bila jača od vjere i ljubavi učenika.
Na takvu njezinu ljubav Isus nije mogao ostati ravnodušan. Kao nagradu za to izabire je za prvu vjesnicu uskrsnuća. Ukazuje joj se i pita: 'Ženo, zašto plačeš?' Isus je jako osjetljiv na ljudske suze. On zna dobro zašto ona plače, ali je ipak pita. Njezin odgovor je: 'Uzeše moga Gospodina i ne znam kamo ga staviše.' 'Uzeše moga Gospodina …' Koliko ljubavi u tim riječima! S tim kao da veli: 'Uzeše mi ono najdraže, uzeše mi ono što mi znači sve.' Gledajući Isusa, koga ne prepoznaje, nego misli da je neki vrtlar, Magdalena mu kaže: 'Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio, da idem po nj.'
Velika ljubav je uvijek malo i naivna. Magdaleni je stalo doći do Isusa, makar i mrtvog njegovog tijela, ali tražiti od nekoga, za koga misliš da je ukrao njegovo tijelo, da ga njoj preda, jako je naivno. I dok Magdalena traži načina da dođe do Isusova tijela, čuje kako je taj nepoznati, sa glasom punim ljubavi i topline, zove po imenu: 'Marijo!' On nju dobro poznaje. Glas nepoznatog razotkriva njegov identitet. To je Isus. Nije ga prepoznala po izgledu, ali ga poznaje po glasu i po imenu kojim ju je pozvao. Ostala je oduševljena.

Ovdje imamo dvije glavne poruke:
1. Kada osoba pokazuje pravu ljubav prema Isusu, on će joj se sigurno objaviti i na jedan ili drugi način, ukazati. Utješit će je i obrisati joj suze. Osoba će očima srca prepoznati njegovu prisutnost.
2. Isusa se ne prepoznaje fizičkim očima, nego po riječima. Njegova riječ je najsigurniji znak prepoznavanja. Isusa se prepoznaje kroz čitanje, slušanje i meditiranje njegove riječi. Nema boljeg i sigurnijeg načina od ovoga.

Evanđelist Ivan, iz čijeg smo evanđelja slušali današnji odlomak, u svojoj Prvoj poslanici piše: 'Tko ljubi poznaje Boga, a tko ne ljubi nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav.' (1Iv 4,7-8). Bez jače doze ljubavi u svome srcu, osoba ne može otkriti Božju nazočnost u svom životu. Oči srca su ljubav. Bez tih očiju ne vidi se ispravno stvarnost koja nas okružuje. Židovima koji imaju nakanu ubiti Isusa, on veli: 'Jasno vidim: vi nemate u sebi ljubavi Božje.' (Iv 5,42). Zle nakane proizlaze iz srca prazna ljubavi. Kada osoba u sebi nema Božje ljubavi, ona ne može ispravno vidjeti ni sebe ni druge, a kamoli uočiti Božju prisutnost u svom životu. Srce ispunjeno ljubavlju vidi daleko i duboko.

Evanđelja nam donose primjere mnogih osoba koje, zbog srca ispunjena ljubavlju, vide što drugi ne mogu vidjeti. Tako BD Marija, na svadbi u Kani Galilejskoj, prva primjećuje neugodnu situaciju domaćina jer je na svadbi nestalo vina. Nitko drugi nije primijetio. Nije to primijetila očima glave, nego srca. Tko je prvi prepoznao uskrslog Isusa na Galilejskom jezeru? Apostol Ivan! On je bio učenik ljubavi i to mu je uspjelo snagom ljubavi. Drugi učenici nisu prepoznali Isusa.

Otac Rasipnog sina primjećuje sina dok je još bio daleko, dok ga još nitko nije primijetio. Primijetio ga je očima srca jer te oči vide daleko. Samo ljubav daje osobi mogućnost da vidi tajanstvene i skrivene stvarnosti koje izmiču pogledu fizičkog oka. Tako i samu Božju prisutnost.

Vratimo se današnjem evanđeoskom odlomku. Nakon susreta s Isusom, Marija Magdalena ponovni trči učenicima javiti, ne više istinu o praznom grobu, niti vijest da je našla Isusovo mrtvo tijelo, nego najveću moguću radosnu vijest, a ta je: Isus je živ, on je uskrsnuo, ona ga je vidjela. Sve ovo nije bilo dovoljno učenicima da bi povjerovali. U njima je još uvijek daleko prisutniji strah nego radost. Oni se još uvijek skrivaju. Kuća u kojoj se nalaze, čvrsto je zaključana.
I učenici su bili samo ljudi. Nije im bilo lako povjerovati da je onaj izmučeni i raspeti Isus uskrsnuo. Nije im bilo lako povjerovati u istinu da se umrli čovjek može vratiti u život. Nije lako vjerovati u ono o čemu se nema nikakvog iskustva. Kada bi se u vjeri oslanjali samo na razum, mnoge nadnaravne stvarnosti izmakle bi našoj spoznaji. Ni danas, poslije 2000 godina od Isusova uskrsnuća nije se puno promijenilo s obzirom na ovu istinu. I danas ima puno onih koji kažu da su vjernici, ali im istina uskrsnuća nije bliska. Koliko god su uvjereni da ljudski život bez uskrsnuća ne može naći svoj pravi smisao, ne uspijevaju samo sa svojim ljudskim umom razumjeti stvarnost uskrsnuća jer tu nemaju nikakvog iskustva. To je pitanje vjere. Sam razum tu nije dostatan. Zato Isus naziva blaženima one koji vjeruju, iako nisu vidjeli.

Nakon mnogih iskustava susreta s uskrslim Isusom, učenici su u potpunosti prihvatili tu istinu i svima postali svjedoci te istine. Nisu imali problema za tu istinu podnijeti mučeništvo, svi do jednoga. Nema vjere u uskrsnuće bez jačeg iskustva Isusove blizine. Iz tog iskustva izvire snaga vjere s kojom se onda razumiju i misteriji koji nas nadilaze. Zato sveti Augustin veli: 'Ne vjerujem zato što sam razumio, nego sam razumio zato što vjerujem. Ako ne budete vjerovali, nećete razumjeti ništa.'

Biskup je završio rečenicom: "Molimo Gospodina da svi mi budemo ubrojeni među blažene koji nisu vidjeli, a vjeruju. Amen."

Na kraju sv. mise, biskup je svima prisutnima i onima koji nisu mogli doći, osobito bolesnima, zaželio sretan i blagoslovljen Uskrs.

licke-novine@licke-novine.hr
9. travnja 2023. u 9.30 sati

Piše:s. Robertina Medven:
Snimila: Lucija Starčević

GOSPIĆ - Uskrsno bdijenje, kroz isticanje Božjih djela u povijesti spasenja, poziva na vjersku budnost i odanost Bogu. Dijelovi uskrsnog bdijenja su: Služba svijetla, Služba riječi, Krsna i Euharistijska služba. Slavlje je u gospićkoj katedrali sinoć predvodio gospićko-senjski biskup Zdenko Križić u zajedništvu s kancelarom i tajnikom Mišelom Grgurićem, župnikom o. Antom Kneževićem, župnim vikarom o. Markom Maglićem i umirovljenim svećenikom Tomislavom Šporčićem. Posluživao je bogoslov Marko Butković s ministrantima.

U Parku blaženika Alojzija Stepinca kraj katedrale, uz zapaljen oganj, počela je služba svijetla. Nakon blagoslova ognja upaljena je uskrsna svijeća koju je svećenik u procesiji unio u mračnu katedralu pjevajući tri puta "Svijetlo Kristovo", a svijetlo se širilo i pojačavalo paljenjem svijeća vjernika.

Slijedila su čitanja. Biskup Križić počeo je propovijed tumačeći evanđeoski odlomak iz svetog Evanđelja po Mateju koji smo čuli s naglaskom: "Uskrsnu i ide pred vama u Galileju." Žene dolaze na Isusov grob plačući, kao što dolazimo svi mi na svježe grobove voljenih osoba. To uvijek ispunja nekom malom utjehom, ali daleko više bolom i tjeskobom. Grob nije mjesto na kojem se napajamo radošću. Grob, odnosno smrt, po sebi uvijek zrači nekom tamom, nekim beznađem, a zato i strahom.

Međutim, ovim ženama, koje su s tugom i žalošću došle pred Isusov grob, stvarnost je ubrzo postalo drukčija, jer na grobu doživljavaju neočekivano iznenađenje: uz grob, umjesto tame, vide svijetlo i blještavilo. Susreću anđela koji im naviješta Isusovo uskrsnuća. One još nisu svjesne o čemu se radi. Uplašene su, ali evanđelist napominje da je uz strah u njima prisutna i tajanstvena radost. Došle su grobu s tugom i suzama, a grob im podari radost i svijetlo. Grob njima više ne zrači tamom, nego mjesto koje objavljuje i naviješta život. Događaj Isusova uskrsnuća mijenja cijelu stvarnost života njegovih učenika. Oni su Isusa, za vrijeme njegove muke, napustili. Iz straha su ga odustali slijediti. Evanđelisti posebno ističu taj žalosni detalj da su svi učenici Isusa ostavili i pobjegli. Gledali su jedino u toj drami spasiti sami sebe. Isus ostaje sam i sam ide ususret strahoti križa.

Najstariji evanđelist, Marko, u svom evanđelju služi se glagolom 'ostaviti', u odnosu na učenike, u pozitivnijem smislu. Na početku poziva prvih učenika evanđelist ističe da 'učenici odmah ostaviše mreže i pođoše za njim'. (1,18). Ostavljaju svoj posao, izvor svoje egzistencije i polaze za Isusom. Ostavljaju svoju obitelj, svoj zavičaj, kuće, polja, barke i polaze za Isusom u nepoznato. Petar je kasnije, u ime svih ostalih, Isusu rekao: 'Mi smo ostavili sve i pošli za tobom.' (10,28). Diskretno očekuju da to Isus nagradi. Izgleda da su učenici ostavili sve, ali nisu ostavili sebe, odnosno, svoje egoistične interese. Ostavili su sve, ali s kalkulacijama da dobiju puno više nego su ostavili. Istina, to 'više' sam Isus im je obećao, ali ne na način na koji su oni očekivali. Zato u njima raste neki oblik nezadovoljstva. Zato sada, u trenutku opasnosti, oni lako ostavljaju Isusa. Čini im se da se više ne isplati za njega riskirati. Pozvani su da budu s njim, ali ga oni sada napuštaju. Evo što je čovjek u svojoj slabosti! Isus je unaprijed navijestio da će se na početku njegove muke učenici raspršiti i njega ostaviti samog, ali u isto vrijeme dok im je govorio da će ga ostaviti, on im već navješćuje novi sastanak: 'Kada uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.' (Mk 14,27).

Ženama, koje su prve našle prazni grob, anđeo daje nalog da baš to prenesu učenicima: 'Pođite žurno i recite učenicima njegovim: uskrsnuo je od mrtvih, i eto, pred vama ide u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti, kako vam je rekao.'

Vidimo kako je napuštanje od učenika Isus prevladao svojom milošću koja će se objaviti poslije uskrsnuća kada će on uglaviti s njima novi susret i uputiti im novi poziv. Učenici su napustili Isusa, ali Isus nije nikada napustio učenike. Učenici su izdali Isusa, ali Isus neće njih. Oni su se pokazali nevjernima, ali Isus to neće biti nikada. Isus, ne samo da je uvijek uz svoje učenike, nego uvijek ide ispred njih. On ih kao pastir ne goni, nego vodi. On je naprijed, izlaže se riziku, on krči put. Poziva učenike da ga slijede, neka se ne boje gledati naprijed i ostati u prošlosti, u nekim svojim porazima i ranama. Poslije uskrsnuća šalje ih da idu po svem svijetu i naviještaju istinu njegova i našeg uskrsnuća, istinu novog života koji Bog nudi onima koji ga ljube. Šaljući svoje učenike, ne šalje ih naslijepo, nego im daje jamstvo svoje blizine i zaštite: 'Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.' (28,20). Jamči im da nikada neće biti sami i ostavljeni. Tim zadnjim Isusovim riječima evanđelist Matej završava svoje evanđelje. Isus ide pred svojim učenicima, ali i oni moraju ići s njim i za njim. 'Ići' je u biti njihova poslanja. Isusova zapovijed njima glasi. 'Idite po svem svijetu.' (Mk 16,15). Nakon ovoga slijedi jamstvo: 'Ja sam s vama.'

Isus s ovim želi naglasiti da je on s onima koji idu, koji se bore, koji se ne predaju bez obzira kakve okolnosti bile. Najgore je kada čovjek stane na svom putu, kada se pred poteškoćama preda, kada se uvjeri da nema izlaza i počne životariti umjesto živjeti. Kada se dođe u ovakvo stanje, život postaje mučan, a nezadovoljstvo pomalo ovlada osobom.

U odlomku iz Knjige Izlaska, koji smo čuli u drugom čitanju, govori se o izlasku naroda iz egipatskog sužanjstva. Narod je na tom putu imao puno poteškoća i kriza, te bio u nekoj trajnoj napasti da odustane od puta i vrati se natrag u ropstvo. Pred svakom i najmanjom poteškoćom, narod bi počeo kukati i gledati na poteškoću kao nepremostivu. Istina, poteškoće se i najčešće doimaju takve kada se ne računa s Bogom, kada se sve pouzdanje stavlja u vlastite snage. Kada se osoba preda pred životnim poteškoćama i prestane se boriti, situacija postaje samo gora. Tada maha uzima nezadovoljstvo, rastu prepirke i svađe sa svima oko sebe, a gunđanje i kritiziranje postaju kruh svagdašnji. To je pražnjenje životom. A što je još gore: takav život iscrpljuje i opterećuje sve druge s kojima takva osoba živi.

Kada se Mojsije tuži Bogu jer ne zna kako na kraj sa nezadovoljnim i buntovnim narodom, Bog mu daje jednostavan odgovor. Čitamo: 'Reče Gospodin Mojsiju: Zašto vičeš k meni? Reci Izraelcima da krenu na put.' (Iz 14,15). To je rješenje svih problema. To je najbolji lijek da se oslobode nezadovoljstva, prigovaranja i gunđanja. Nema ništa gore nego stati u svom životnom hodu. Stati, u smislu da se prestaneš boriti, da ne poduzimaš ništa da se problemi riješe. Ništa gore nego kada se neke poteškoće proglase nepremostivima, kada se neke zapreke, često i male, proglase nerješivim. Tada se život pretvara u kukanje. Bog nas poziva da imamo veće povjerenje u njega, da se nikada ne predamo, jer za Boga nema nerješivih situacija. 'Ne bojte se!', bili su česti pozivi učenicima kada su upadali u kakve životne drame.

Braćo i sestre! Vjera u Boga čovjeku ne dopušta predaju. Bog ima rješenje za sve situacije u životu. Ako to ne vjerujemo potonut ćemo u nekom beznađu. U životu moramo računati s poteškoćama i životnim tamama. Nije moguće to izbjeći. Život je na zemlji takav! Vjera nam nije jamstvo zaštite od svih poteškoća. Vjera nam je svijetlo i snaga u poteškoćama. Jamstvo da se poteškoće mogu pobijediti.

Slušali smo u prvom čitanju retke iz Knjige Postanka o stvaranju svijeta. Veli se da je zemlja bila prazna i pusta i da ju je tama prekrivala. Čovjek nije predviđen živjeti u tami, zato Bog prije stvaranja čovjeka, stvara nebeska svjetlila. Čovjek je pozvan da živi u svijetlu ljubavi i dobrote. Tamu proizvode zla djela čovjeka. Ta ljudska tama dosegnula je svoj vrhunac u razapinjanju Sina Božjega. Kada vojnici, ili kako ih evanđelisti zovu, 'svjetina', dolaze uhvatiti Isusa, Isus im veli: 'Ovo je vaš čas i vlast tame.' (Lk 22,53). Ta je tama bila posebno gusta u zadnjim satima Isusova života dok je visio na križu. Ta tama prethodi novom stvaranju, novom životu koji je darovan čovjeku po Isusovom uskrsnuću. To je tama iz koje se ponovno, kao u momentu stvaranja, čuje jaki Božji glas: 'Neka bude svijetlost!'"

Biskup je propovijed završio radosnom tvrdnjom: "Svijetlost će zasjati iz Isusova praznog groba u kojem je život pobijedio smrt. Ta svijetlost je uskrsli Isus. Uskrs je blagdan svijetla. Zato i liturgija uskrsnog bdijenja počinje sa slavljem svijetla. Uskrs svjedoči da tama u našem životu neće nikada prevladati dok se vežemo za onoga koji je Svijetlo, koji je pobijedio smrt i tamu. Neka nas On, Svijetlo, trajno prati na našem životnom putu i dovede u domovinu vječnog svijetla što je i cilj našeg ovozemaljskog putovanja. Amen."

Nakon propovijedi biskup je blagoslovio vodu za krštenje, njome poškropio vjernike koji su obnovili Krsni zavjet i nastavio euharistijsko slavlje. Na kraju je blagoslovio hranu koju su vjernici donijeli na blagoslov te svima, posebno bolesnima i nemoćnima zaželio:
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS.

Pjevao je katedralni zbor pod vodstvom i uz glazbenu pratnju Nikole Perišića.

licke-novine@licke-novine.hr
8. travnja 2023. u 9.15 sati

Piše: s. Robertina Medven
Fotografije: Lucija Starčević

GOSPIĆ - Jučerašnje obrede Velikog petkatravnja 2023. u gospićkoj katedrali predvodio je biskup Zdenko Križić, u zajedništvu s kancelarom i tajnikom Mišelom Grgurićem, župnikom o. Antom Kneževićem, župnim vikarom o. Markom Maglićem i svećenikom u miru Tomislavom Šporčićem. Na ovaj dan Muke Isusove šute zvona. Svećenici su ušli i "prostrli se pred ogoljenim" oltarom moleći u šutnji, također i vjernici klečeći. Slijedila su dva čitanja, iz Starog zavjeta o Slugi patniku i iz Novog zavjeta iz poslanice Hebrejima, pripjevni psalam "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj" i Muka Gospodina našega Isusa Krista po Ivanu koju je pjevao katedralni zbor pod vodstvom Nikole Perišića. Tekst evanđeliste pjevao je o. MarkoMaglić, ulogu Isusa župnik o. Anto Knežević, a ostale uloge pjevači.

Biskup se u propovijedi osvrnuo na Veliki petak kao na "dan žalosti koji Crkva obilježava suosjećajući s mukom svoga Zaručnika. Zato se u ovaj dan ne slavi Euharistija. Vjernici razmišljaju o Isusovoj muci koju je on prihvatio i podnio iz ljubavi prema nama, po kojoj smo spašeni i oslobođeni" te nastavio: "U obredima Velikog petka u središtu pozornosti je izvješće iz evanđelja o Isusovoj muci i poklonstvu njegovom križu. Isusova muka bila je realna ljudska patnja, prepuna boli. Isus je znao da će patnja, s kojom se morao suočiti, biti užasno teška iako joj nije poznavao sve detalje. Strah koji je pokazivao u Getsemanskom vrtu, prije patnje, očituje da je on bio čovjek kakvi smo svi mi, da je pred patnju proživljavao 'užas i tjeskobu', kako pišu evanđelisti. Luka navodi kako je strah bio toliko velik da mu je od muke znoj postao 'kao guste kaplje krvi što padahu na zemlju'. (22,44). Evanđelisti ne prikazuju Isusa kao neke junake iz romana koji se ničega ne boje i zadivljuju neustrašivošću. Prikazuju ga kakav je uistinu svaki čovjek koji se nalazi pred teškom patnjom i sigurnom smrću. Isus se ne srami pred patnjom pokazati svu bijedu svoje ljudske naravi i reći 'da mu je duša smrtno žalosna i uplašena'. Molitva je Isusov odgovor na ovo grozno stanje. Evanđelist Luka napisa: 'Kada se nađe u smrtnoj borbi još je žarče molio.' (22,44). Isus u molitvi postaje još svjesniji ponora prema kojem ide. Znoj mu se, od straha, u krv pretvara, ali on zbog toga ne prestaje moliti. Pouzdanje u Boga postalo još jače.

U ovom stanju patnje i napasti su bile su još žešće i đavolskije. Sigurno ni Isus nije mogao izbjeći osjećaje koji su mu se nametali u smislu da je njegovo poslanje doživjelo potpuni neuspjeh … Ta pitanja Isusu naviru sama od sebe. Zašto križ? Zar nema drugog načina da se svijet spasi? Koji je smisao svega ovoga? Nema sumnje da su ovo bile najteže napasti s kojima se Isus suočavao idući u susret svojoj muci i križu. Napominjem, Isus je ovdje samo čovjek kao i mi, i nema drugih snaga u borbi s tjeskobom i strahom izuzev ljudskih. Da je u tom trenutku imao svu jasnoću onoga što se događa i onoga što će se poslije dogoditi, onda on ne bi bio sličan nama, ne bi nam onda mogao biti pravi uzor. Isus u ovom trenutku zna da se mora suočiti s užasnom patnjom i smrću.

I Božja pomoć u ovakvim okolnostima ne dolazi na način kakav bismo mi željeli. Bog je tu, on je blizu čovjeka patnje, ali se njegova prisutnost ne da uočiti. Kada bismo u patnji mogli osjetiti jaču Božju prisutnost, naša patnja bi gotovo prestala. Nažalost, u patnji naše je najčešće uvjerenje da se Bog udaljio, da nam je okrenuo leđa. Istina je posve drukčija. Moramo prihvatiti da Bog nije 'analgetik ili anesteziolog' u našim patnjama, nego je snaga blizine koja bdije uz nas u trenucima trpljenjima. To je sigurna istina. Patnja, Božjom blizinom neće nestati, ali s Božjom pomoću neće postati većom od ljudskih snaga. Isus se borio s patnjom, kao i svatko od nas, sa slabim ljudskim snagama. On je to u Getsemaniju iskusio i rekao: 'Duh je spreman, ali je tijelo slabo.' (Mk 14,38). Tijelo drhti do granice smrtne žalosti. Ovo iskustvo Sina Božjeg najveća je poruka svima onima koji će se naći u momentima teških patnji. Isus nas tješi riječima: 'Brate i sestro, ako ti patnja postane takva da ti duša poželi smrt, ja te dobro razumijem i znam o čemu govoriš.' Ovakve okolnosti, nažalost, nisu rijetke. Toliki imaju iskustvo ekstremne patnje s osjećajem da su sami i osamljeni pred Bogom koji šuti. I Isus je proživljavao te osjećaje.

Svi mi znamo kako je velika razlika između govoriti o patnji i suočavati se s njom kada nas ona osobno pogodi. Znamo također, kako je u patnji puno lakše tješiti i hrabriti druge, negoli ohrabriti sami sebe. Jobovi prijatelji koji su ga došli posjetiti u njegovoj ekstremnoj patnji, govore mu, gotovo rugajući se: 'Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice; riječju svojom pridizao si klonule, ojačavao koljena klecava. A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kada pade, čitav si se smeo.' (4,3-5). Zar ovo nije iskustvo svih nas? Isto tako, jedno je općenito govoriti o smrti ili o smrti drugih, a posve nešto drugo suočiti se sa svojom smrću. Jedno je biti dobar s onima koji ti plješću, a drugo je oprostiti onima koji te razapinju. Isus je iskusio svaku ljudsku patnju. Unatoč svemu, on u svojoj patnji nije nikada izgubio pouzdanje u Boga. Njegov život pokazuje kako patnja, dostojanstveno proživljena, preobražava ljudski život i dovodi do uskrsnuća. On nije dopustio da ga patnja deformira. U svojim patnjama ne pokazuje nikakav bijes, nikoga ne proklinje, nikoga ne mrzi. Štoviše, on oprašta onima koji su ga razapeli. Viseći na križu on i tamo zrači ljubavlju i dobrotom što je mogao doživjeti jedan razbojnik koji mu se s križa obratio. Zanimljiv je način na koji se ovaj, kako ga nazivamo, 'dobri razbojnik', obraća Isusu. Veli mu: 'Isuse, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo.' (Lk 23,42). To je jedini slučaj, u svim evanđeljima, da se netko obraća Isusu na ovaj način: samo imenom, bez ikakvog dodatka. Ne govori: 'Isuse, učitelju', ili 'Isuse, Sine Davidov', 'Isuse, dobri', 'Učitelju', itd. Nego jednostavno: 'Isuse, sjeti me se.' Ovo pokazuje da patnja briše sve razlike. Za razbojnika, Isus je jedan od onih koji trpi kao i on. Tu su oni jednaki. Patnja je svima ista. On od Isusa ne traži spasenje, nego samo sjećanje. Ovo je jedna velika potreba koju ima čovjek kad ide prema smrti: da ne bude zaboravljen, da ne bude samo sjena koja nestaje, da ne prođe životom ne ostavivši nikakva traga. Želi da ga se netko sjeća."

Biskup je završio propovijed pozivom svima nama: "Ne prođimo ovim životom, a da ne ostavimo tragove ljubavi i dobrote. To su vrijednosti koje ne umiru, koje su jamstvo da nećemo nestati, da nećemo nikada biti zaboravljeni. Amen."

Nakon propovijedi slijedio je obred Klanjanja sv. Križu, uz prigodne psalme koje je predvodio katedralni zbor. Poslije toga slijedila je sv. pričest i polaganje hostija na pokrajnji oltar. Vjernici su se razišli u tišini, zahvalni Isusu raspetome za milost spasenja i otkupljenja.

licke-novine@licke-novine.hr
7. travnja 2023. u 17. sati

Piše: s. Robertina Medven
Snimila: Lucija Stračevića

GOSPIĆ - Misu Večere Gospodnje na Veliki četvrtak jučer je gospićkoj katedrali Navještenja BDM, u zajedništvu s kancelarom i tajnikom Mišelom Grgurićem, župnikom Antom Kneževićem, župnim vikarom Markom Maglićem i svećenikom u miru Tomislavom Šporčićem predvodio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić. Asistirao je bogoslov Marko Butković, a posluživali su ministranti. Pjevao je katedralni zbor pod vodstvom Nikole Perišića.

Biskup je na početku propovijedi naglasio da se večeras spominjemo zadnjih sati Isusovog zemaljskog života koje je proveo u društvu svojih učenika te nastavio:
-E vanđelist veli kako je Isus svjestan da je došao njegov čas, trenutak prijelaza s ovoga svijeta i tužan je zbog rastanka od onih koje voli. Evanđelist piše da je ljubio svoje do vrhunca ljubavi i rastanak nosi posebnu notu žalosti. Zar to nije karakteristično za svakog čovjeka? Što čovjek više voli, to mu je rastanak teži, jer ljubav je ona koja drži veze s drugima pa mu i rastanak teže pada. Ali čovjek koji nema ljubavi, on nema niti nade, on nema nikakvih očekivanja, njemu je i pojam drugog života, života u radosti i sreći, nerazumljiv. Ako je u smrti nešto posebno lijepo, onda je to umrijeti kao voljena osoba. Majka Tereza iz Kalkute svjedoči, kada je s pločnika ulica zbrinjavala gubavce koji su umirali nedostojno čovjeka, mnogi od njih su nakon toga umirali s osmjehom na licu s osjećajem da ih netko voli, da je nekome stalo do njih. Isus, koji je svoje volio najvećom ljubavlju, baš zbog toga teško podnosi rastanak. On sigurno zna da će se sa svojima jednom ponovno naći u drugom životu u kojem nema patnje ni boli, ali ta sigurnost ne odstranjuje žalost i patnju zbog rastanka. Isus je bio čovjek kao i mi. Znao je da smrt vodi uskrsnuću, ali unatoč tome ganula ga je duboko smrt prijatelja Lazara, zadrhtao je i zaplakao. I mi u vjeri znamo da sa smrću život ne završava, ali nas smrt voljenih osoba uvijek duboko zaboli.

Isus je sa svojim učenicima organizirao proslavu Pashe, najvećeg židovskog blagdana i za vrijeme pashalne večere ustanovljuje Euharistiju. On je u ljubavi prema svojima upriličio način na koji će vidljivo ostati s njima, biti njihova snaga i biti ljubav u njima. Ni sami učenici nisu sigurno razumjeli razmjer dara koji im Isus ostavlja. Razumjet će tek kasnije, kad postanu svjesni da bez Euharistije ne mogu živjeti. Isus u ljubavi prema učenicima ne daje ima sve, nego daje samog Sebe. Nema većeg dara od sebe samoga, od dara života koji se daje za druge.
Isus u dvorani Posljednje večere čini još jednu gestu da bi u ljubavi bio što jasniji svojim učenicima. Ustaje od večere, uzima ubrus i posudu s vodom, ide od jednog do drugog učenika i pere im noge. Ta gesta ih je znatno zbunila. Smatrali su da to njemu, kao velikom Učitelju, ne priliči. Petar odmah reagira i želi Isusa spriječiti da njemu pere noge. Veli mu: 'Nećeš mi prati nogu nikada!' Petrova reakcija je iskrena. Time izražava poštovanje i osobni stav poniznosti prema Isusa. No, Isus to tako ne vidi i veli mu kako on ovu svoju gestu sada ne razumije, ali shvatit će je tek poslije. Petar je doista tek poslije shvatio istinu kako prava ljubav spontano nosi osobu da drugima služi i u onim najponiznijim stvarima. To je temeljna karakteristika prave, božanske ljubavi: služenje u poniznosti. Ovo nije lako postignuti. Lakše je postići nekoliko doktorata, dobiti i Nobelovu nagradu, negoli diplomirati u ovoj školi Isusove poniznosti i ljubavi. Isus je božanska osoba, njegov stalež je nebeski, ali on za sebe veli: 'Ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje.' (Lk 22,27). A na drugom mjestu ističe: 'Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.' (Mk 10,45).

Nije nam uvijek jasan ovakav Isusov stav. Naša, ljudska logika drukčije funkcionira. Po toj logici služenje bi spadalo na one niže rangirane po časti, po ugledu, na one neškolovane, neuke, siromašne. Božja logika je obrnuta. Po toj logici ugled i dostojanstvo ne dobivaju se izobrazbom ili staležom kojemu tko pripada, nego baš po služenju. Isus jasno veli učenicima: 'Tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.' (Mk 10,44). Zato nam nije uvijek lako prihvaćati ovakvu Božju logiku. To jasno vidimo i iz pitanja koje je Isus, nakon pranja nogu, postavio učenicima: 'Jeste li razumjeli što sam vam učinio?' Odgovor učenika na njegovo pitanje bila je šutnja. Isus je dobro razumio njihovu šutnju koja je značila da to ne mogu ili ne žele razumjeti. Ovdje i nije glavni problem u razumijevanju, nego u prakticiranju. Znamo iz iskustva: kada nam se nešto ne da, onda se pravimo da to ne razumijemo. Glavni problem je što ljubav učenika još nije dosegnula određenu razinu koja im omogućuje da idu spontano prema služenju. Kada ta ljubav izraste do određene punine, onda se djela služenja čine gotovo, instinktivno.

Uzmimo za primjer jednu majku. Ona sve čini za svoje dijete. I noću i danju je njemu na raspolaganju. I to sve radi spontano, bez razmišljanja je li to teško, jer ona dijete neizmjerno voli. Kada je osoba ispunjena takvom ljubavlju, onda u služenju ništa nije ni teško ni nemoguće. U toj ljubavi Isus želi odgojiti svoje učenike. Zato im veli: 'Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.' Kada bi svi imali takvu ljubav, raj bi bio ostvaren još ovdje na zemlji. Međutim, to ostvarenje nije moguće na zemlji.

Isus uspostavlja Euharistiju u kojoj daje učenicima samoga sebe kao kruh, kao hranu, kao život. Tim kruhom želi unijeti u srce svakoga svog učenika svoju ljubav i svoje osjećaje prema Bogu i prema čovjeku. Ako po blagovanju euharistije ne rastemo u tim vrijednostima, onda moramo preispitati dostojnost našeg blagovanja euharistije. Možda bi nam Isus mogao reći, kao učenicima u dvorani Posljednje večere: 'Niste svi čisti.' Nema boljeg deterdženta za čišćenje duše i srca od ljubavi i služenja. Petar pri pranju nogu nije ništa razumio, ali mu je Isus rekao da će to razumjeti kasnije. On u svojoj Prvoj poslanici piše: 'Imajte žarku ljubav jedni prema drugima, jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha!' (4,8).

Tko u svom srcu nosi Isusovu ljubav, na sigurnom je putu. Neće zastraniti bez obzira na sve slabosti koje ima. Tko u srcu njeguje Isusovu ljubav, taj ima pristup euharistiji, a euharistija umnaža snagu te ljubavi, a to je onda jamstvo da nas životne nevolje neće nikada slomiti. Amen."

Nakon propovijedi biskup je dvanaestorici vjernika oprao noge na spomen Isusovog pranja nogu učenicima. Nakon Popričesne molitve pohranjene su posvećene hostije u tabernakul pripremljen na pokrajnjem oltaru gdje su se vjernici klanjali do pola noći.

licke-novine@licke-novine.hr
6. travnja 2023. u 6.30 sati

Piše: s. Robertina Medven
Snimio: Milan Starčević

GOSPIĆ - Misu posvete ulja gospićko-senjski biskup Zdenko Križić slavio je jučer, na Veliku srijedu, u zajedništvu sa svećenicima svoje biskupije, bogoslovima i sjemeništarcima. Biskup je na početku objasnio da se u Gospićko-senjskoj biskupiji svake godine iz pastoralnih razloga na Veliku srijedu obilježava Svećenički dan i Misa posvete ulja što je liturgijski predviđeno za Veliki četvrtak prije podne. Potom je svima čestitao Dan svećeništva i pozvao prisutne neka mole da Gospodin čuva u svima dar koji im je dao.
Biskupovu propovijed donosimo u cijelosti:

- U evanđeoskom odlomku koji smo čuli Isus sažeto izlaže program svog poslanja. On veli: Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. (Lk 4, 18 - 19). Isus ovo govori u sinagogi, na svetom mjestu, pred vjerskim i političkim autoritetima njegova vremena. On najavljuje velike stvari koje su bile čežnja cijeloga židovskog naroda tog vremena, ali najvjerojatnije nitko nije vjerovao da je takvo nešto moguće izvesti u okolnostima koje su tada vladale. Zato se veli: 'Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.' (Lk4,20).

Nitko od prisutnih nije razumio kako bi ovaj Isus mogao sada ostvariti davno proročanstvo i pružiti blagu vijest siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid vratiti slijepima, pustiti na slobodu potlačene i proglasiti godinu milosti Gospodnje, kada godina nije jubilarna. Nama je jasno da je Isus sve govorio ponajprije u duhovnom smislu. On se za vrijeme cijelog svog djelovanja poistovjetio sa siromasima, zauzimao se za njih na svaki način, njima je prvima obećao kraljevstvo nebesko.

Sužnji kojima on naviješta oslobođenje, su ponajprije, ljudi zarobljeni grijehom, ljudi koji su u sužanjstvu Zloga, ljudi čije je srce zatrovano opačinama i zatvoreno dobroti i ljubavi. Slijepi, na koje misli Isus, nisu samo fizički slijepci koje je on s lakoćom ozdravljao, nego iznad svega duhovni slijepci koji su prihvatili dragovoljno sljepoću u odnosu na istinu i pravdu, na dobrotu i milosrđe. S ovim slijepcima Isus je imao najviše problema jer ih nije mogao ozdravljati bez njihova pristanka i želje da prihvate istinu. Iako nije nikada digao ruke ni od takvih. Tko su potlačeni koji vape za slobodom? Bilo je puno takvih kojima su se oduzimala prava na najrazličitije načine. Mnoge su visoki porezi dovodili do krajnje bijede, do ropstva. Što su sve radili carinici i drugi moćnici? Zato Ivan Krstitelj takvima koji ga dolaze pitati što oni trebaju činiti, ukazuje na njihov glavni grijeh koji moraju napustiti. Od carinika traži da ne uzimaju više nego što je određeno, a od vojnika traži da nikome ne čine nasilje i nikoga lažno ne prijavljuju (Lk 3,12-14). Isus nadcarinika Zakeja dovodi do toga da polovicu svoga imanja dade siromasima, a četverostruko vrati onima koje je prevario.

Godina milosti koju Isus proglašava, godina je Božjeg milosrđa prema svima, napose prema velikim grješnicima koji žele promijeniti život. Nitko nije isključen iz tog milosrđa. Njegove prispodobe o izgubljenom sinu, izgubljenoj ovci ili drahmi, najbolje ilustriraju to Božje milosrđe prema bijedi čovjeka.
To je bilo Isusovo poslanje, a to isto poslanje Isus daje svojim apostolima i svim pozvanima za sva vremena. Nakon uskrsnuća učenicima izričito veli: 'Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas.' (Iv 20,21). Radi se o istom poslanju Isusa i njegovih učenika i nas danas njegovih svećenika. I pred nama su danas siromasi svih vrsta koji imaju potrebu samilosti, mnogi zasužnjeni od grijeha i različitih utjecaja Zloga, mnogi duhovni slijepci 'koji ne znaju razlikovati desno i lijevo' (Jn 4,11), mnogi potlačeni od različitih moćnika koji ih iskorištavaju i gule te nemaju slobodu reći svoje mišljenje i djelovati po savjesti. Svi oni vape za godinom ili časom milosti Gospodnje koja im treba doći po nama.

Nije to lako poslanje i nije ga moguće ostvariti samo naravnim sposobnostima. Potrebne su posebne milosti. Potrebno je dopustiti Isusu da nas osposobi za to poslanje, da nas on učini ribarima ljudi. Samo on to može učiniti. A mi mu moramo dopustiti da učini srce naše po srcu svome. Tada ćemo njegovim srcem pristupati drugima i za njega loviti ljude. Ako se to ne dogodi, onda ćemo pokušavati 'loviti' ljude svojim sposobnostima, svojim šarmom, mudrim izrekama ili govoreći ljudima samo ono što oni žele čuti, ali se tim neće ništa uloviti. Svećenik ne smije biti podijeljen u smislu da nešto radi za Isusa, a nešto za svoje interese. Svećeniku nije dopušteno služiti malo Bogu malo Baalu, nego biti cjelovit, biti posve za Isusa, jer će samo tako nositi radost poziva i života. Ako nije cijeli za Isusa, ako posve ne služi Isusu, onda će se sve više služiti Isusom za svoje interese. Ili kako veli veliki protestantski teolog Karl Barth: 'Mnogi su, umjesto da žive od evanđelja, izabrali živjeti na račun evanđelja.' Takav život ne sadrži u sebi životvorni sok radosti i poleta.

Biblijska definicija svećenika je: Čovjek Božji. To je čovjek koga je Bog izabrao sebi u službu, s posebnim poslanjem da ljude približava Bogu, da im pomaže otkrivati Božju prisutnost u njihovu životu. Svećenik zato mora biti nositelj Božjeg Duha. Učenici nisu mogli krenuti u naviještanje Evanđelja prije negoli su primili Duha Svetoga. Isus za sebe veli u odlomku koji smo čuli: 'Duh Gospodnji na meni je, jer me pomaza!' (Lk 4, 18).
U Djelima apostolskim vidi se jasno kako Duh upravlja životima učenika u njihovu poslanju: govori im što trebaju činiti i što ne bi smjeli činiti. Na njima je samo biti poslušni glasu i poticaju Duha. Svećenik bez Duha ostaje dezorijentiran. S njim će upravljati samo njegova osjetila, njegove strasti i instinkti. Uočava se jasno razlika između svećenika Duha i onog koji njime oskudijeva. Svećenik nužno mora biti duhovan, odnosno, nositelj Duha. Svećenik je čovjek koji prenosi Božji Duh na ljude kojima naviješta, za koje radi. On nije vlasnik Duha Svetoga nego Duh Sveti po njemu zrači, djeluje.
Poznato nam je kako Bog od Mojsija uzima Duha da bi ga dao sedamdesetorici muževa koji će s njim nositi 'teret naroda' (Br 11,17). Bez Božjeg Duha se ne mogu nositi životni tereti, poteškoće, trpljenja. Neizbježno je klonuće.

Znamo kako Bog savjetuje Mojsiju da uzme Jošuu za nasljednika jer, kako veli: 'To je čovjek u kome ima Duha.' (Br 27,18). Voditi narod bez svijetla i snage Duha znači završiti u nekoj duhovnoj provaliji.
Iz Biblije znamo kako se Duha lako može i izgubiti. Na njegovo mjesto onda uskače zao duh. Slučaj Šaula koji je bio pomazan i obdaren Duhom Božjim, ali ne surađujući s njim, izgubio ga je. Kako je važno da provjeravamo sami sebe koji nas duh vodi. To je upravo pitanje koje je postavio papa Pavao VI. u pobudnici 'Evangelica testificatio' odmah iza Drugog vatikanskog koncila. Svećenik mora biti čovjek molitve. Jer on je po svom pozivu posrednik između Boga i ljudi. On molitvom nosi ljude Bogu i molitvom nosi Boga ljudima. Zato je Isus puno vremena provodio u molitvi. U Bibliji je posebno istaknuta ta uloga Mojsija koji izvodi narod iz sužanjstva. On stalno ide k Bogu i silazi ljudima; ulazi u šator sastanka kamo vodi narod i nosi njegove potrebe te odlazi narodu prenoseći Božje odredbe. Mojsije sam veli: 'Narod dolazi k meni da se s Bogom posavjetuje.' (Izl 18,15). To ostaje trajna uloga svećenika. Narod vjeruje svećeniku kao čovjeku koji je molitvom u trajnoj komunikaciji s Bogom. Kako je tragično ako narod ne vjeruje svećeniku i ne traže da ih poveže s Bogom. Mojsiju je rečeno: 'Ti zastupaj narod pred Bogom; podastri Bogu njihove razmirice. Poučavaj ih o zakonima i odredbama; svraćaj ih na put kojim moraju ići, upućuj ih na djela koja moraju vršiti.' (Izl 18,19-20). To je svećenik: čovjek koji zastupa narod pred Bogom.

Svećenik je čovjek vjere. On vjeru svjedoči i drugima naviješta, prije svega, svojim životom. Bez toga svećenik postaje, kako bi rekao Pavao, 'mjed što ječi ili cimbal što zveči' (1 Kor 13,1). Vjera svakog kršćanina, a napose svećenika, provjerava se trajno različitim kušnjama. Drukčije ne može niti biti. Bez tih provjera vjera će lako prijeći u puku teoriju ili u obično vjerovanje da Bog postoji, ali bez iskustva njegove blizine. Pavao govori o vjeri koja se čuva velikom borbom: 'Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.' Timoteju veli: 'Bij dobar boj vjere.' Velika je razlika između prave vjere i vjere u životu svakog čovjeka. Svećenik je čovjek vjere koja proizlazi iz iskustva Boga. Svećenik ne može ostati na samo pukom poznavanju Boga naučenom iz teologije. Sa poznavanja Boga (teo-logija) treba nužno prijeći na iskustvo Boga (teo-fanija). Jedno je 'naučiti' Boga, a drugo je 'doživjeti' Boga. Svećenik neće nikada dostatno približiti Boga drugima sa svojim samo 'poznavanjem' Boga koje proizlazi iz studija. Nužno je iskustvo Boga jer se samo tako Boga čini vidljivim drugima. Iskustvo Boga najbolje objavljuje Boga. Zato je nužno da ljudi u svećeniku vide elemente božanskoga.

Iskustvo Boga nije nešto što može proizvesti čovjek. To proizvodi Bog u čovjeku. To nije pitanje molitvene tehnike ili nekih pobožnih čina s kojima se nešto želi postići vlastitim naporom. To je karakteristika molitve pogana. Pogani su uvjereni da uslišanje molitve zavisi od njihova nabrajanja. Iskustvo Boga ne znači imati neke izvanredne fenomene koji će impresionirati druge, nego doživjeti taj osjećaj da je Bog onaj koji te čini sretnim, doživjeti osjećaj spremnosti da bi za Boga prihvatio i podnio svaku žrtvu."

Biskup je završio pozivom: "Molimo na ovaj dan uspostave svećeništva neka nam Gospodin pomogne da budemo svećenici po njegovu srcu. To je jamstvo ostvarenja našeg života i učinkovitosti našeg poslanja. Amen."

Svećenici su nakon propovijedi obnovili svoja svećenička obećanja. Iza toga bio je prinos darova za euharistiju i darova prikupljenih u akciji "Misereor" za potrebe biskupije.
Poslije pričesti slijedio je čin posvete ulja za sakramente bolesničkog pomazanja i sv. potvrde.

Pjevao je katedralni zbor pod vodstvom i uz glazbenu pratnju Nikole Perišića. Svaki svećenik je poslije sv. mise uzeo ulja za potrebe svojih župa. Završili su druženje uz objed u biskupijskom domu.

licke-novine@licke-novine.hr
3. travnja 2023. u 12.20 sati

Piše: Robertina Medven
Snimila: Lucija Starčević

GOSPIĆ - Večernju svetu misu na Cvjetnicu jučer je u katedrali Navještenja BDM s blagoslovom grančica predvodio je biskupov tajnik i kanceler preč. Mišel Grgurić, uz asistenciju bogoslova Karla Špoljarića i Marka Butkovića i održao propovijed.

Istaknuo je da nedjeljom Cvjetnice ulazimo u Veliki ili Sveti tjedan, kada nas Crkva poziva razmatrati što više muku i smrt Isusovu. Isus je dragovoljno prihvatio svoju pregorku muku i smrt, jer je sve ljude neizmjerno ljubio. Pošao je na križ kao na oltar na kojem je prinio najuzvišeniju žrtvu svijeta - sam sebe za otkupljenje čitavoga čovječanstva i nastavio:
- Na Cvjetnicu slavimo mesijanski Isusov ulazak u glavni grad svoga naroda u Jeruzalem. I mi pozdravljamo Krista kao Kralja, znajući da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Neka se njegov svečani ulazak dogodi u nama. Neka Isus uđe u naš život, u naša srca i neka u njima trajno ostane kao Kralj, a mi budimo poput učenika Ivana i Majke Marije njegovi vjerni pratitelji. Na početku vlada oduševljenje. Cvjetnica - dan radosti. Djeca i odrasli mašu palminim granama. Uzvikuju: Hosana! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje, Kralj Izarelov! A onda preokret, promjena, obrat. Oni koji su tada vikali: "Hosana Davidovu Sinu!" ti isti malo kasnije viču: "Mi nemamo Kralja, osim cara koji se nalazi u Rimu.!" i "Raspni ga!". Takav je čovjek. Takvi smo i mi. Danas jedno, a sutra drugo.

Prečasni Grgurić spomenuo je još dvije slike čovjeka u današnjem Evanđelju. Petra koji je oduševljen Isusom, a kasnije ga u strahu niječe, i Judu koji je također bio oduševljen Isusom, pošao je za njim ostavivši sve, ali kad je došla bolja ponuda ovoga svijeta odriče se Krista. Jedna je razlika između Petra i Jude koji su jednako zanijekali Krista. Petar se pokajao i vratio na Isusov put, a Juda se pokajao ali je onda presudio sebi. Oduzeo si je život. Petar je proslavljen u nebu, a Juda je nazvan "Sinom propasti".
Propovjednik je pozvao da ne budemo kao Juda, nego budimo kao Petar koji je u svojoj izdaji Boga, u svojoj muci također mogao sam sebi presuditi, ali pouzdavajući se u Boga tražio ga je oproštenje grijeha. Tako činimo i mi u sv. ispovijedi da bismo jednog dana bili s Njime u Nebeskom kraljevstvu.

Nakon svete mise Akademski muški zbor Fakulteta elektronike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu održao je koncert duhovne glazbe. Bio je to drugi nastup ovog zbora u gospićkoj katedrali. Na početku ih je pozdravio preč. Grgurić. Pozdrav je uzvratio dirigent Josip degl'Ivellio i rekao da su od osnutka 11. siječnja 2016. održali oko 150 koncerata i nastupa, od toga pet godišnjih koncerata.

Sinoć su otpjevali 15 skladbi. Počeli su s KYRIE iz MISSE XI. ORBIS FACTOR i završili na kraju s pjesmom koja nije duhovnog sadržaja "Zvona moga grada", popularnom pjesmom Vice Vukova koja se pjevala u ono vrijeme kad su naša zvona morala "šutjeti".

Na kraju je voditelj dirigent zbora zahvalio svima okupljenima te rekao da su drugi put u ovoj katedrali koja ima dobru akustiku. Htjeli smo ovaj koncert održati na početku Velikog tjedna. Zahvalio je posebno gospićko-senjskom biskupu mons. Zdenku Križiću i preč. Mišelu Grguriću.

Biskup je potom zahvalio za sadržajnu večer koja nije bila samo pjesma nego i molitva.
- Ova mladost iz dubine duše pjeva i moli. Zato vam zahvaljujem i želim da pjesma bude trajno u vašim dušama, da se ostvarite kao kršćani, da ova duhovnost neprestano oblikuje vaš život. Od srca hvala. Darujemo vam sliku koja je ostala na oltaru koji su u Domovinskom ratu neprijatelji srušili mecima i katedralu zapalili. Neka vas Marija prati u svim prigodama života. To je naša molitva za vas kao zahvala za pjesmu i molitvu koju ste vi nama podarili.- rekao je biskup Križić.

licke-novine@licke-novine.hr
2. travnja 2023. u 18.15 sati

Piše: s. Robertina Medven
Snimila:Lucija Starčević

GOSPIĆ - Vjernici su u velikom broju svečano proslavili Nedjelju Muke Gospodnje - Cvjetnicu. Okupili su se u 9,30 sati ispred crkve Sv. Ivana Nepomuka u Kaniškoj Ulici gdje je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić u zajedništvu s kancelarom i tajnikom Mišelom Grgurićem, župnikom Antom Kneževićem, župnikom Plitvica i biskupijskim povjerenikom za mlade Josipom Tomljanovićem, župnim vikarom Markom Maglićem uz asistenciju bogoslova Marka Butkovića i Karla Špoljarića i ministrante, blagoslovio maslinove grančice, drijen i prvo proljetno cvijeće odakle su u procesiji, pjevajući prigodne pjesme, predvođeni katedralnim zborom pod vodstvom Nikole Perišića, pošli u katedralu.

Nakon procesijskog križa, mladi su nosili križ Susreta hrvatske katoličke mladeži koji će se 4. svibnja 2024. održati u Gospiću, kao spomen na Svjetski dan mladeži koji se svake godine slavi na Cvjetnicu. Dolaskom u katedralu predvođeni Biskupom počeli su euharistijsko slavlje.

Iz Evanđelja čitala se Muka Gospodina našega Isusa Krista po Mateju, po ulogama. Tekst je čitao o. Marko, ulogu Isusa župnik o. Ante Knežević, a ostale uloge pjevači.

Biskup je održao sljedeću propovijed:
- Ovo je dan u kojem se spominjemo Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem gdje ga je narod dočekao oduševljeno i razdragano. Mnoštvo svijeta išlo je prostirući cvijeće i odjeću ispred njega i za njim, mašući palminim i maslinovim grančicama i kličući: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u Ime Gospodnje!" To su svečani zazivi kojima se narod obraćao Bogu i kralju. Isus je ovdje prepoznat i prihvaćen kao Mesija, kao Spasitelj i narod mu kliče. Međutim, poslije ovog događaja sve se mijenja. Isusa napuštaju gotovo svi i ostaje sam. Židovski vjerski vođe i njihovo Veliko vijeće distancirali su se odavno od njega smatrajući ga heretikom. Poduzimaju sve kako bi ga likvidirali ili barem omrazili među narodom. Jedan njegov učenik prešao je na drugu stranu: postao suradnik Velikog vijeća u zavjeri prema Isusu. U Getsemaniju Isusa napuštaju i svi drugi učenici. Petar koji je predviđen da bude stijena Crkve sramotno se kune da ga uopće ne poznaje i da s njim nema ništa. Narod koji mu je klicao kao kralju i Mesiji, okreće mu leđa samo nekoliko dana poslije toga. U tradicionalnom tekstu pobožnosti Križnog puta piše: "Razdraženi narod koji ga je prije nekoliko dana slavio kao kralja, sada mahnito viče: 'Propni ga, propni!'"

Na kraju Isusova zemaljskog života dobiva se dojam da je njegovo poslanje doživjelo fijasko, da njegov navještaj Radosne vijesti nije nikoga fascinirao i njegov život završava u potpunom neuspjehu. Međutim, njegovo uskrsnuće promijenit će sve. Mnogi od onih koji su mu okrenuli leđa, otvorit će mu posve svoje srce.

Ovdje bih se opet vratio na izdaje i zataje onih koji su mu bili najbliži. Zašto se to dogodilo i zašto se to i danas događa onima koji su jednom krenuli za Isusom? Počnimo s njegovim učenikom Judom. Evanđelist Matej, kako smo čuli, započinje izvješće Isusove muke s Judinom izdajom i to radi interesa.
Juda samoinicijativno dolazi glavarima naroda s pitanjem: "Što ćete mi dati da vam ga predam?" Naglasak je na riječima: "Što ćete mi dati?" Vidi šansu lake zarade. Ovi su to jedva dočekali i spremaju mu dobru nagradu za tu uslugu. Nude mu 30 srebrnjaka. U Židovskom zakonu bila je to cijena za jednoga roba (Izl 21,32). Juda pristaje. Vlast ne želi uhvatiti Isusa javno zbog bojazni da se narod ne pobuni i izbiju sukobi. Po danu to ne mogu učiniti jer je narod stalno uz Isusa. Jedina mogućnost je to učiniti noću, jer tada s njim nema naroda. Ali je problem gdje naći Isusa noću, gdje on spava, jer on nema svoje kuće. Sam sebe je definirao kao beskućnika. On kaže: "Lisice imaju jame, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje da nasloni glavu" (Mt 8,20). Pored toga, tada nije bilo električne energije, noći nisu bile osvjetljene, pa nekoga naći i prepoznati noću nije bio jednostavan zadatak. Oni koji su hapsili bili su vojnici, a većina njih Isusa uopće nije niti poznavala. Treba im netko tko Isusa poznaje da ne bi pogriješili. Jedan Isusov učenik je savršeno rješenje.

"Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati?" Kako se čovjek lako proda! Kako lako proda svoje dostojanstvo, svoje poštenje, svoju vjeru ili nacionalnost! Znamo dobro koliko je bilo i onih iz našeg naroda koji su se odrekli Boga i vjere da bi dobili neki unosniji posao, neku višu funkciju, neki privilegij, novac. Kako je čovjeka lako kupiti! Kako često puta za mali novac žrtvuje velike vrijednosti.
Zašto Isusa u Getsemanskom vrtu napuštaju i svi drugi učenici? Isus je u dvorani Posljednje večere javno govori da će ga jedan od učenika izdati. Nastala je tada teška i napeta atmosfera u dvorani gdje se slavila Pasha. Matej piše da su učenici jedan za drugim počeli pitati: "Da nisam ja, Gospodine?" Čudno, kako svi postavljaju takvo pitanje, iako su bili svjesni da im takva ideja ni u snu nije dolazila. Ovo govori o njihovom unutarnjem stanju koje nije pročišćeno, jer je u njima bilo još puno tame i nesređenosti pa su u strahu osjećali da bi svaki od njih mogao biti izdajnik. Dovoljna je činjenica da se oni u dvorani Posljednje večere među sobom prepiru tko je od njih najveći. Očito je, da Isusov nauk još nije ušao dublje u njihove duše. Kada se vjera površno živi, onda je i napustiti nije veliki problem. I za Petra evanđelisti pišu da je, tijekom procesa Muke, Isusa "izdaleka slijedio" (Lk 22,54; Mt 26,58). Ne može se Isusa slijediti izdaleka i ostati mu trajno vjeran. Nije se stoga, čuditi Petrovoj zataji. I danas se puno govori o tome kako je vjernika sve manje, a sve više onih koji napuštaju vjeru i Crkvu te sve više raste broj ateista i onih koji su posve indiferentni prema Bogu. Ostaje pitanje, koliko su svi ovi i do sada bili autentični vjernici? Nije problem napustiti Crkvu onima koji i tako u crkvu nisu ni dolazili. Nije problem napusti Boga onima koji ga, iako su kršteni, nisu nikada upoznali. Nije problem odreći se vjere onima koji su imali daleko više praznovjerja nego vjere. Čovjek površne vjere lako ostane bez ikakve vjere, lako završi u idolatriji.

Kada Isus govori da će se svi učenici ove noći razbježati i njega ostaviti samog, Petar svečano izjavljuje, "ako ga svi ostave on to sigurno neće".
Evanđelist iskreno navodi da su i svi drugi učenici govorili isto tako. No, malo iza toga, kada je situacija postala teška, evanđelist konstatira: "Tada ga svi učenici ostave i pobjegnu." Strah ih je svladao. Lako je biti hrabar kada nema nikakvih opasnosti. Zato su životne kušnje važne jer u kušnjama otkrivamo našu pravu istinu. Strah je najčešći uzrok zataja u vjeri. U progonstvima vjernika tijekom povijesti, strah je bio glavni razlog da su neki zatajili svoju vjeru. Dovoljno je prisjetiti se vremena komunizma, napose vremena poslije Drugog svjetskog rata, koliki su se iz straha za vlastiti život morali distancirati od Crkve. Koliko je, kasnije, bilo onih koji su iz straha od mučeništva zanijekali Isusa! Čovjek u strahu izgubi ravnotežu, prihvati sve što se od njega traži, čak prizna i ono što nije učinio. Bog sigurno ima puno razumijevanja za takve.
Što se dogodilo s Petrom da je zatajio Isusa? I on se malo prije junački kleo da je spreman za Isusa dati život, a dan poslije kune se da Isusa uopće ne poznaje. Odriče ga se. I Petrova zataja ima svoje korijene u još uvijek neprodubljenoj vjeri koju onda lako svlada strah. Petar nema straha da će on biti uhapšen i na smrt osuđen. Petar, u ovom momentu ne misli niti da će Isus biti osuđen na smrt, jer uvjeren je da rimska vlast neće naći nikakav njegov krimen zbog kojega bi mogao dobiti smrtnu kaznu. Jer da je imao kakvu krivnju onda ga ne bi hapsili skriveno od naroda. On je uvjeren da vjerska i civilna vlast želi Isusa samo poniziti, izrugati i srozati njegov ugled i dostojanstvo u očima naroda. Petar zasigurno nije zatajio Isusa zato što je strahovao za svoju smrt, nego se uplašio maltretiranja, ponižavanja i izrugivanja. Ako je u prijašnjim vremenima glavni razlog zataje vjere bio strah za vlastiti život, danas je kod mnogih glavni razlog zataje nekakav čudni obzir, nekakav osjećaj stida, nekakva bojazan, napose kod mladih, da će ih se ismijavati kao nazadne, zatucane, kao one koji su još uvijek u srednjem vijeku, itd. Isus je i to predvidio i naglasio: "Tko se postidi mene i mojih riječi pred ovim grješnim naraštajem, toga će se i Sin Čovječji postidjeti kada dođe u slavi svoga Oca sa svetim anđelima." (Mk 8,38).

I na koncu, zašto je narod okrenuo leđa Isusu? Evanđelist izričito piše da su vlasti nagovarale narod kako se treba ponašati, što vikati i što birati. I narod, u svojoj naivnosti, bez razmišljanja tako čini. Kada nagovoren narod viče da se Isusa razapne, Pilat ih pita: "Kakvo je zlo učinio?" Narod ne zna na to odgovoriti, ali mora nastaviti vikati: "Neka se razapne!" Ništa čudno. Uvijek se, nažalost, s narodom moglo manipulirati, nametati mu laž kao istinu, davati mu lažna obećanja, uvjeravati ga da je nešto onakvo kakvo nije.
Vidimo da razlog zataje Isusa može biti strah kojemu se osoba ne može oprijeti (tamo gdje su vjernici diskriminirani i progonjeni). Može biti neki osobni interes ili bojazan od ponižavanja i ismijavanja. Može to biti površna vjera bez jačih temelja, vjera u kojoj nema snažnijeg iskustva Boga. Na koncu, to može biti različito manipuliranje s vjernicima onih koji imaju kakvu političku, medijsku ili intelektualnu nadmoć. U svakom slučaju, vjera u Boga i vjernost Bogu nije laka stvarnost. Tu ima puno kušnji i napasti. Vjera je veliki Božji dar koji treba brižno njegovati, inače se može lako izgubiti."
Biskup je završio propovijed pitanjima: "Što je život bez vjere? Koji smisao može imati?" i završio je riječima: "Kada čovjek osjeti da mu se život približava kraju, onda drukčije shvaća koliko je sretan što ima vjeru. Budimo trajno zahvalni Bogu na tom daru i molimo ga da taj dar čuva u nama, da s tim darom odemo s ovoga svijeta i da nam taj dar bude zalog vječnog života. Amen."

Nakon sv. mise vjernici su mogli uzeti kolače, uz prilog za misije, koje su pripremile gospođe iz Misijske udruge.

licke-novine@licke-novine.hr
27. ožujka 2023. u 2245 sati

SENJ - Osnivanjem Gospićko-senjske biskupije u Gospiću, nastavio je i dalje postojati Senjski kaptol. Danas su se okupili kanonici kaptola "Svete Marije" u konkatedrali Uznesenja BDM u Senju: prepozit mons. Mile Čančar, preč. dr. Richard Pavlić, mons. Marinko Miličević i preč. Nikola Turkalj, začasni kanonici preč. Luka Blažević i preč. Silvijo Milin, umirovljeni kanonici mons. Mile Pecić i mons. mr. Tomislav Šporčić te novoimenovani kanonici preč. Stjepan Zeba i preč. Mile Šajfar.

Gospićko-senjski biskup Zdenko Križić predvodio je molitvu Šestog časa. Pročitano je čitanje iz Knjige proroka Jeremije 18, 20b. nakon čega je biskup Križić izrekao prigodnu homiliju. Novi kanonici su potom ispovijedili svoju vjeru, izrekli prisegu vjernosti i poslušnosti biskupu Ordinariju i senjskom kaptolu te pojedinačno pristupili pred biskupa koji im je podijelio kanonička obilježja: biret, mocetu i kanonički križ. Nakon toga prepozit kaptola mons. Mile Čančar poveo je nove kanonike na njihova mjesta u konkatedralnom koru.

Biskup se u propovijedi najprije osvrnuo na titule kanonika koje su počasne titule za neke svećenike biskupije koji su prepoznati po posebnoj zauzetosti u svećeničkom pastoralu i u promicanju evanđeoskih vrijednosti na planu biskupije, kao izričaj posebne zahvalnosti i poziv da nastave u toj zauzetosti na svim razinama života naše biskupije.
- Ova služba podjeljuje se svećenicima koji su desetljećima zauzeto radili u različitim službama mjesne Crkve te ostavili neizbrisivi trag. Prorok Jeremija u kratkom čitanju kaže: 'Sjeti se kako stajah pred licem tvojim, da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju'. Svećenik je osoba molitve i pozvan je svakodnevno prikazivati molitvu za povjereni mu narod. Jeremija moli Gospodina da odvrati jarost svoju zbog grijeha naroda. Na isti način to čini i Mojsije. Bog ne ostaje gluh na ove molitve jer svećenik je čovjek molitve. Može se završiti teološki studij i biti teolog, ali ako je netko samo teolog bez molitve i oslanja se samo na svoj ratio, takva teologija nema svoj smisao. Može netko jako puno raditi a ne moliti. Takva osoba predstavlja samo sebe. Može netko jako puno moliti, a ne raditi. I tu možemo reći da je takvo nešto uzaludno. Molitelj mora biti onaj koji će i djelima nešto pokazati - naglasio je biskup Križić u homiliji koju je završio citatom pape Franje iz Evangelii gaudium:
- Duhom ispunjeni evangelizatori jesu blagovjesnici koji mole i rade. Mistične predodžbe bez čvrstog društvenog i misionarskog dosega nisu od pomoći evangelizaciji, niti disertacije ili društvene ili pastoralne prakse kojima nedostaje duhovnost koja može promijeniti srca. Ovi jednostrani i nepotpuni prijedlozi dopiru do samo nekoliko skupina i pokazuju se nesposobnima za zračenje izvan njih jer ograničavaju Evanđelje. Ono što je potrebno jest sposobnost njegovanja unutarnjeg prostora koji može dati kršćanski smisao zalaganju i djelovanju. Bez produljenih trenutaka klanjanja, molitvenog susreta s Riječju, iskrenog razgovora s Gospodinom, naš rad lako postaje besmislen; gubimo energiju kao posljedicu umora i poteškoća, a naš žar nestaje. Crkva ima prijeku potrebu za dubokim dahom molitve i neizmjerno me veseli što je sve više zajednica posvećenih molitvi i zagovoru, molitvenom čitanju Božje riječi i trajnom klanjanju Euharistiji. Ipak, "moramo odbaciti napast da ponudimo privatiziranu i individualističku duhovnost koja nije u skladu sa zahtjevima milosrđa, a ne samo s logikom utjelovljenja". Uvijek postoji rizik da neki trenuci molitve mogu postati isprika za nenuđenje života u misiji; privatizirani stil života može navesti kršćane da potraže utočište u nekim lažnim oblicima duhovnosti.

Biskup je na kraju čestitao novim kanonicima uz iskrene želje da i dalje ostanu revni Kristovi svećenici i trajni molitelji svoga naroda. Nakon službe uvođenja novih kanonika održana je u župnom uredu sjednica nakon čega su novi kanonici u ozračju ugodnog druženja prisutne počastili bratskim objedom.

licke-novine@licke-novine.hr
25. ožujka 2023. u 21.30 sati

Piše: s. Robertina Medven
Snimila: Lucija Starčević

GOSPIĆ - Naslovni blagdan gospićke katedrale Naviještenje BDM ili Blagovijest slavili su danas popodne svečanim euharistijskim slavljem mnogi koje je na početku pozdravio i predstavio gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić, sljedećim riječima:

- Draga braćo i sestre!
Sve vas srdačno pozdravljam na početku ovog euharistijskog slavlja na svetkovinu Marijina Navještenja ili Isusova Utjelovljenja koja se u našem narodu skraćeno naziva Blagovijest. Slavimo događaj kada je Sin Božji postao i Sin Čovječji, kada je Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. Ovu svetkovinu slavimo kao patron naše katedrale. Zato nam se u euharistijskom slavlju redovito pridružuju biskupi Riječke metropolije kao i biskupi susjednih biskupija koje srdačno pozdravljam.
S nama su danas: Mons. Mate Uzinić, riječki nadbiskup i metropolit; po prvi puta i mons. Milan Zgrablić, nadbiskup zadarski zaređen za biskupa u lipnju prošle godine, a u siječnju ove godine preuzeo je upravljanje zadarskom nadbiskupijom. Želimo mu puno Božjeg blagoslova i svijetla Duha Svetoga u ovoj odgovornoj službi. Pozdravljam mons. Ivicu Petanjka, biskupa krčkog i mons. Tomislava Rogića, biskupa šibenskog. Po prvi puta s nama je mons. Ivan Štironja, biskup porečki i pulski koji je preuzeo ove biskupije točno prije tjedan dana. Dok mu čestitamo, molimo Gospodina da ga prati svojim blagoslovom u vodstvu Crkve tog dijela naše domovine.
Srdačno pozdravljam i preč. Krunoslava Novaka, tajnika Hrvatske biskupske konferencije; generalnog vikara Riječke nadbiskupije, mons. Marija Tomljanovića; preč. Željka Faltaka rektora Bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, gdje borave i studiraju i bogoslovi naše biskupije. Pozdravljam kanonike Senjskog kaptola, sve svećenike, redovnike i redovnice bogoslove, ministrante, pjevački zbor i još jednom sve vas, dragi vjernici i hodočasnici iz drugih župa naše biskupije.
Na kraju poseban pozdrav i zahvalnost predvoditelju ovog misnog slavlja mons. Želimiru Puljiću, nadbiskupu zadarskom u miru i donedavnom predsjedniku HBK. Crkva mu nije dopustila predugo uživanje u miru imenovavši ga do daljnjega Apostolskim upraviteljem Splitsko-makarske nadbiskupije. Unatoč godinama, još ima dovoljno energije pa će, bez sumnje, izdržati u nošenju i ove nove službe.

Prije nego započnemo euharistijsko slavlje podsjećam vas na Pismo pape Franje od 21. ožujka prošle godine, u kome poziva cijelu Crkvu na ovaj Marijin blagdan da posebno moli za mir u Ukrajini. Pozvao je također vjernike svih biskupija svijeta da na Blagovijest izvrše čin posvete Bezgrješnom Srcu Marijinu i u tu posvetu uključe Ukrajinu i Rusiju. To je zapravo, Blažena Djevica Marija, prema iskazima fatimskih vidjelaca, još 1917. zamolila neka prenesu Crkvi, da se njezinom Bezgrješnom Srcu posveti Rusija kako bi se tako spriječila mnoga zla i patnje.

Prošla je godina dana, a mir ne samo da nije postignut, nego je rat postao sve brutalniji i ne možemo naslutiti do kojih će razmjera otići. Zato je Sveti Otac uputio novi poziv svim vjernicima da nastave moliti na ovaj dan obnove posvetu Bezgrješnom Srcu Marijinu. Na općoj audijenciji 22. ovog mjeseca, Papa ističe:
"U subotu će biti svetkovina Navještenja Gospodinova, a naše misli vraćaju se na 25. ožujka prošle godine kada smo u zajedništvu sa svim biskupima svijeta posvetili Crkvu i čovječanstvo, posebno Rusiju i Ukrajinu, Bezgrješnom Srcu Marijinu. Nemojmo se umoriti povjeravajući mir Kraljici mira. Stoga, želim pozvati sve vjernike i zajednice, posebno molitvene skupine, da svakog 25. ožujka obnove čin posvete Gospi, kako bi nas ona, Majka, sve čuvala u jedinstvu i miru."
Mi ovdje okupljeni izmolit ćemo tu molitvu Svetog Oca Bezgrješnom Srcu Marijinu pri kraju ove svete mise.
Molim nadbiskupa Puljića da započne ovo euharistijsko slavlje.

Predvoditelj euharistijskog slavlja izrekao je propovijed koju donosimo u cijelosti:
1. Slušali smo večeras dva povijesna izvješća o jednom nadpovijesnom događaju. Prorok Izaija, naime, sedam stoljeća prije Kristova rođenja najavljuje: "Čujte dome Davidov. Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel." A evanđelist Luka kao dobar bilježnik povijesnih zbivanja opisuje divan susret anđela Gabrijela i djevice Marije koja na Božji plan da bude Isusova majka izgovara svoj "neka mi bude po riječi tvojoj". Što prorok davno najavljuje, Marija to ostvaruje. A otkada je postala Majkom Božjom, pišu biskupi na Drugom vatikanskom saboru, ona "materinskom ljubavlju brine za braću svoga Sina koji još putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama. Zato se i naziva odvjetnicom, pomoćnicom, posrednicom i zagovornicom" (LG 62). Evanđelist Luka pridaje veliku važnost Marijinoj ulozi, pa je 'oslikava' kao "zamilovanu djevicu", kao "Majku Sina Božjega", kao "zaručnicu Duha Svetoga" i "poslušnu službenicu Gospodnju", kao "uzornu vjernicu koja pozorno sluša", kao "Majku blagoslovljenu među ženama".

Stoga je Blagovijest blagdan "koji nam je sâm Bog darovao. Nismo ga mi izmislili ni stvorili", pisao je papa Ratzinger. "No, sretni smo što je Krist među nas došao. Blagovijest je potvrda da je Bog zakoračio u ovaj svijet, pa je tim događajem započelo naše spasenje. Ovo je dan bez presedana, jedinstven događaj na zemlji, u svemiru i u povijesti čovječanstva. Mnogi ga uspoređuju s danom stvaranja. Naime, i u jednom i u drugom slučaju zazvonila je stvarateljska riječ fiat, neka bude. Prvi puta je tu riječ izgovorio Stvoritelj kad je rekao: "Neka bude svjetlost i svod posred voda; neka zemlja proizvede živa bića svake vrste…" (Post 1, 1-26). Drugi put tu riječ izgovorila je BD Marija pa je Bog čovjekom postao (Lk 1, 38). Nakon Božjeg fiata nastali su svijet i svemir, a u njima čovjek kao ures svemira. Nakon Marijina fiat dobili smo na zemlji Bogo-Čovjeka koji je spasio i otkupio čovječanstvo.

2. Nikada nešto ljepše nije nastalo niti je stvoreno na zemlji. Božja ljepota spustila se s neba na zemlju, a vječno svijetlo uljepšalo prostor i vrijeme u svijetu. S tim blagdanom uspoređivati se mogu samo Božić i Vel. četvrtak, jer sva tri puta: na Blagovijest, Božić i na Veliki četvrtak Bog dolazi čovjeku; na Blagovijest se utjelovio, na Božić rodio, a na Veliki četvrtak pretvorio kruh u svoje Tijelo i zauvijek ostao među nama kao naša hrana i popudbina. "Ne shvaćamo, ne gledamo, al' po jakoj vjeri znamo što van reda biva tu." S tom vjerom večeras ćemo u molitvi Vjerovanja na riječi "utjelovio se" pokleknuti kako bismo očitovali svoje strahopoštovanje. Tim izvanrednim i nad povijesnim događajem svijet i svemir postali su Božje svetište. Stoga se toliko i radujemo današnjoj svetkovini Gospodinova Navještenja koju nam u kratkom odlomku najavljuje prorok Izaija: "Čujte, dome Davidov. Gospodin će vam dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel."
Izaija, dakle, potaknut Božjih duhom i nadahnućem "otkriva i najavljuje tajnu koja će se dogoditi u punini vremenâ, po Isusu Kristu, koga će roditi Djevica Marija, u Betlehemu, u zemlji Judinoj. Nikakvo čudo što se Marija u trenutku anđelovog pohoda "smela i počela razmišljati, kakav bi to bio pozdrav". A onda je "ustala i upitala anđela kako će to biti kad ona muža ne pozna". Vidjevši, kako se Marija ne samo smela, nego i prestrašila, anđeo se još u Svetom pismu poslužio uhodanim i korištenim riječima utjehe i ohrabrenja, ne boj se: "Ne boj se, Abrahame, krenuti u nepoznato" (Post 15,1). "Ne boj se, Jakove, ja ću blagosloviti tebe i tvoje potomstvo" (Post 26, 34). "Ne boj se, Josipe, uzeti Mariju za ženu svoju" (Mt 1, 20). "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan" (Lk 1, 13). "Ne boj se, Pavle, i ne daj se ušutkati, jer mnogo je naroda mojega u ovom gradu Korintu" (Dj 18, 10).

3. Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja (Lk 1, 30-33). Otajstvo je to veliko pred kojim, kako rekoh, večeras na spomendan toga nad povijesnog događaja padamo na koljena kad ćemo u Vjerovanju govoriti riječi "i utjelovio se po Duhu Svetom". Stoga smo i u Zbornoj molitvi zatražili neka nam Gospodin "udijeli milost da svoga Otkupitelja priznajemo Bogom i čovjekom te budemo dionici njegove božanske naravi".

I dok katedrala ove Gospićko-senjske biskupije, kao "majka svih crkava", večeras svečano obilježava svoju zaštitnicu "Gospu Nuncijatu", izričemo iskrene i srdačne čestitke, vama dragi biskupe Zdenko, vašim svećenima, redovnicama i redovnicima i cijelom puku Božjem ove biskupije koja je utemeljena u Velikom jubileju Crkve 2000. Na prostoru današnje Gospićko-senjske biskupije bila su u srednjem vijeku četiri biskupska sjedišta: Senj (1150.-1969.), Krbava (1185.-1460.), Modruš (1460.-1493.) i Otočac ( 1460.-1534.) od kojih je tursku okupaciju preživio samo Senj. Dok večeras spominjemo nad povijesni i povijesni događaj Božjeg utjelovljenja, osjećamo osobitu blizinu Marije, kao i blizinu, naklonost i ljubav njezinoga Sina Isus Krista koji nas je svojim utjelovljenjem, mukom, smrću i uskrsnućem spasio i otkupio. A Mariji, koja je na današnji dan izgovorila svoj "neka mi bude", zahvalni kličemo: "Raduj se majko Jaganjca i Pastira. Raduj se obrano od nevidljivih neprijatelja… Raduj se dragocjena kruno vjernih vladara, časni ponose bogobojaznih svećenika i nepokolebljiva utvrdo Crkve. "Gospo od Navještenja" i "kraljice Jadrana", moli za nas! Amen. - završio je propovijed mons. Želimir Puljić, Apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije.

Pjevanje je predvodio katedralni zbor pod vodstvom i uz glazbenu pratnju Nikole Perišića. Ovom misnom slavlju pridružili su se i vjernici hodočasnici iz raznih župa naše biskupije.

licke-novine@licke-novine.hr

17. ožujka 2023. u 20 sati

Piše Franje Puškarić

OTOČAC - Jučer je u Osnovnoj školi Zrinskih i Frankopana održano natjecanje iz vjeronauka - vjeronaučna olimpijada - učenika osnovnih i srednjih škola Gospićko-senjske biskupije. Tema natjecanja bila je "Naša draga svetišta".

Susret je započeo programom koji su s učenicima pripremili vjeroučitelji ove škole: Tina Košćak, mentorica njihove ekipe, Dario Košćak i Dražena Pupčić. Riječi pozdrava i dobrodošlice uputili su ravnateljica škole Jasminka Devčić, otočki župnik, dekan, generalni vikar i predstojnik Katehetskog ureda mons. Marinko Miličević, gradonačelnik Grada Otočca Goran Bukovac i gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić koji je službeno otvorio natjecanje. Natjecanje osnovnih škola vodila je vjeroučiteljica Gordana Bertović, a srednjih predsjednik Biskupijskog-međužupanijskog povjerenstva i član Državnog povjerenstva za natjecanje vjeroučitelj Franje Puškarić.

Natjecanje se odvijalo u dva kruga. U prvom krugu učenici su rješavali pismeni test. Poslije objeda, dok su vjeroučitelji ispravljali testove, učenici su u pratnji nekoliko vjeroučitelja i profesora škole posjetili župnu crkvu Presvetog Trojstva koju im je predstavio župnik mons. Marinko Miličević i Gačanski park hrvatske memorije. Potom su posjetili Muzej Gacka gdje ih je u kome ih je s postavom muzeja upoznala Ruža Orešković.

Nakon povratka učenika u školu, objavljene su privremene ljestvice poretka za osnovnu i srednju školu. U drugi krug natjecanja rješavanje kviza Milijunak ušlo je pet prvoplasiranih ekipa iz osnovnih i srednjih škola. Prvo mjesto osvojila je Osnovna škola Zrinskih i Frankopana s mentoricom Tinom Košćak a od srednjih škola Gimnazija i strukovna škola Bernardina Frankopana Ogulin s mentoricom Anom Stipetić.

Drugo i treće mjesto u kategoriji osnovnih škola osvojile su Osnovna škola dr. Franje Tuđmana Korenica s mentoricom Ivanom Ivančević i Osnovna škola dr. Jure Turića Gospić s mentoricom Jelenom Majer. U kategoriji srednjih škola drugo i treće mjesto osvojile su Srednja škola Pavla Rittera Vitezovića Senj s mentoricom Anom Tomljanović i Gimnazija Gospić s mentoricom Leonardom Ružička. Nakon proglašenja rezultata, svim ekipama i njihovim mentorima ravnateljica škole Jasminka Devčić, predstojnik mons. Miličević i tajnica Katehetskog ureda s. Robertina Medven uručili su priznanja i knjigu "Majka Božja od Krasna". Prvih pet ekipa iz obje kategorije i njihovi mentori dobili su dodatno još knjigu o Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini.

Prvi put su ove godine priznanjem i malom slatkom "nagradom" nagrađeni učenici koji su ostvarili najbolji pojedinačni uspjeh u natjecanju, odnosno u rješavanju pismenog testa. To su Carlos Erceg iz Osnovne škole Zrinskih i Frankopana Otočac i Barbara Devčić iz Srednje škole Pavla Rittera Vitezovića u Senju. Pobjedničke ekipe ići će na državno natjecanje koje će se održati od 8. do 10. svibnja 2023. godine u Pregradi.

Zahvaljujemo ravnateljici Jasminki Devčić, svim djelatnicima i učenicima Osnovne škole Zrinskih i Frankopana Otočac koji su pružili gostoprimstvo, Katehetskom uredu Gospićko-senjske biskupije, članovima Biskupijskog-međužupanijskog povjerenstva te svim natjecateljima, njihovim mentorima i ostalim vjeroučiteljima koji su dali svoj doprinos u ostvarenju još jedne biskupijske vjeronaučne olimpijade.

licke-novine@licke-novine.hr

9. ožujka 2023. u 17.30 sati

GOSPIĆ - U Biskupskom ordinarijata pod predsjedanjem gospićko-senjskog biskupa mons. Zdenka Križića održan je četvrti sastanak Odbora za organizaciju Susreta hrvatske katoličke mladeži u Gospićko-senjskoj biskupiji.

Na sastanku su predstavljene radne verzije zaštitnog znaka i himne SHKM u Gospiću koji će se pod geslom "Raduj se za svoje mladosti!" (usp. Prop 11, 9) održati u Gospiću u subotu 4. svibnja 2024. Razgovaralo se o tehničkim pitanjima prihvata mladih i organizaciji programa u župama i središnjem mjestu susreta u Gospiću.

Na susretu su uz biskupa Križića sudjelovali generalni vikar Marinko Miličević, kancelar Mišel Grgurić, ekonom Nikola Turkalj, biskupijski povjerenik za mlade Josip Tomljanović, župnik u Senju Richard Pavlić, župnik u Ogulinu I. Nikola Prša, župnik na Udbini Josip Šimatović, župnik u Brinju Goran Antunović i gospićki župni vikar Marko Maglić. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr

8. ožujka 2023. u 21.45 sati

GOSPIĆ - Gospićko-senjski biskup Zdenko Križić pohodio je od 24. veljače do 8. ožujka u okviru kanonske vizitacije župe Udbinskog dekanata i župu Rakovica u Slunjskom dekanatu. Pohodio je ličke župe Gračac, Lovinac, Sveti Rok, Ričice, Palanku, Rudopolje, Plitvice, Udbinu, Podlapaču, Rakovicu, Donji Lapac, Boričevac, Korenicu i Bunić.

Kanonska vizitacija pojedinog dekanata odvija se svake pete godine, a biskup tako upoznaje život i okolnosti u kojima djeluju župe i javne ustanove. Po dolasku župnici su upoznali biskupa sa stanjem u župi. Biskup je zatim pregledao i potpisao sve župne knjige, razgovarao sa župnicima, obišao crkve i groblja na kojima je posebno molio za sve preminule župljane.

Biskup Križić je u okviru kanonske vizitacije Udbinskog dekanata posjetio i načelnike općina Lovinac, Gračac, Udbina, Rakovica i Plitvička Jezera sa sjedištem u Korenici s kojima je razgovarao o trenutnim stanjima u lokalnoj samoupravi. Osim toga, biskup je pohodio dječje vrtiće, osnovne i srednje škole te se susreo s djecom i djelatnicima odgojno-obrazovnih ustanova.

Biskup Križić se prigodom pohoda župama susreo sa župnim pastoralnim vijećima, najbližim suradnicima župnika, s kojima je razgovarao o životu župne zajednice i potrebama župe. Vrhunac svakog pohoda bilo je misno slavlje koje je biskup Križić, u zajedništvu sa župnicima, prikazivao za sve žive i pokojne župljane. (GSB)

licke-novine@licke-novine.hr

5. ožujka 2023. u 18.30 sati

GOSPIĆ - Msgr. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup uputio je danas korizmeno-uskrsnu poruku koju donosimo u cijelosti:

- Danas možemo čitati razne tekstove te čuti razgovore i komentare kako je vjera u krizi, broj vjernika u stalnom opadanju, sve više ljudi napušta Crkvu, broj ateista raste, a još više rastu indiferentni prema Bogu. Dakako, ne možemo biti ravnodušni prema tim statistikama, a da ne postavimo pitanja: Zašto je to tako? Kolika je tu odgovornost nas vjernika, redovništva i klera?

S druge strane, treba vidjeti kakvu to vjeru i kakvog to "boga" ljudi napuštaju? Koliko se tu uistinu, radi o ljudima vjere koji su se razočarali u Boga i u Crkvu, a koliko su u pitanju osobe koje su doduše, krštene, ali im je odnos s Bogom i s Crkvom gotovo nikakav? Tko je upisan u maticu krštenih, ne znači da je samim tim i vjernik. Bez osobnog traženja Boga i direktnog susreta s njim, nema pravog vjernika.

Događa se često da se Boga odriču oni koji ga nikada nisu upoznali, a vjere oni koji su imali daleko više praznovjerja nego vjere. Možda je i dobro da se takva vjera posve ugasi, jer tada postoji veća mogućnost jednom doći do pravog svijetla vjere. Čovjek vjernik ne smije nikada pomisliti da je Boga dostatno upoznao i da ga je jednom zauvijek našao. To bi bio siguran put pražnjenja i slabljenja u vjeri. Istinski vjernik je onaj koji Boga nosi u srcu i stalno traži u želji da ga bolje upozna i uđe s njim u što prisniji odnos.

Psalam 63. počinje riječima: "O, Bože, ti si Bog moj, gorljivo tebe tražim". Ovo ne govori čovjek koji Boga traži zato što ga ne poznaje. Ovo izjavljuje čovjek vjernik koji zna da se Boga ne može staviti u džep ili objesiti oko vrata i tako biti siguran da ga uvijek ima sa sobom, bez obzira je li na njega misli ili s njim komunicira. Pisac ovog psalma je čovjek koji čvrsto prianja uz Boga i veli mu: "Ti si Bog moj." Međutim, također je duboko svjestan, ako Boga ne bude trajno tražio, završit će u zaboravu Boga ili u nekom obliku idolatrije. Vjerovati, znači iskusiti Božju ljubav i uzvratiti Bogu ljubav iz dubine svog srca; na što je navezano naše srce, to će nam postati i "bogom". Isus je jednom zgodom upozorio: "Gdje je tvoje blago ondje će biti i tvoje srce." (Mt 6,21). To znači: na što je navezano tvoje srce, do čega najviše držiš, to će postati i tvoj bog. Međutim, često puta u životu nekih koji se nazivaju vjernicima ima nažalost, više idolatrije negoli prave vjere. Čovjek svojim životom pokazuje do koje mjere je vjernik i tko je i kakav je njegov Bog. Ako je nečiji život vjernički autentičan, takav drugima svjedoči lijepo i privlačno Božje lice, a ako život nije autentičan, takvi pridonose da se Božje ime grdi i profanira među ljudima (Rim 2,24). U tom smislu možemo reći da je Božja prisutnost vidljiva u svijetu onoliko, koliko je vidljiva vjernička autentičnost.

Biblija nam na mnogo mjesta ponavlja da se Boga ne može vidjeti na zemlji, jer su naše ljudske oči za to nesposobne, ali i stalno naglašava kako je moguće vidjeti znakove Božje prisutnosti i njegovog djelovanja u našem životu. Crkva nas poziva da budemo pozorniji na te znakove jer nam se Bog po njima objavljuje i šalje važne poruke za naš konkretni život. Nažalost, događa se da mnoge od tih znakova koje primijetimo neutraliziramo, ili ih interpretiramo kako nam odgovara te zbog toga ne prepoznamo Božju blizinu i njegovu poruku.

U svojim zapisima jedan argentinski pisac bilježi kako je jednoga dana, dok je bio dječačić, upitao svoga djeda, koji je bio vjernik: gdje se nalazi Bog? Djed je, veli on, samo pokazao ozbiljno i smrknuto lice i ništa nije odgovorio. Nakon izvjesnog vremena postavio je i svom ocu isto pitanje. Ali ni on nije znao odgovoriti i umro je s osjećajem da je ostavljen od Boga. Starijeg brata, veli, nije niti htio pitati, jer što bi mi on, kao drvosječa, znao na to odgovoriti? Ipak, i njega je jednom pitao, zna li on gdje se nalazi Bog? Bratov odgovor bio je kratak: "Znam sigurno da u šumi nije."

Ne znati gdje je Bog, a znati gdje ga sigurno nema, očiti je znak da Boga ne poznaje, jer se nije osobno susreo s njim u svojoj nutrini. Naše srce je glavno mjesto susreta s Bogom i ne tražiti ga u njemu teško će ga se naći. Zakej u Evanđelju htio je samo vidjeti Isusa, ali tako se ne bi dogodio susret. Zato ga Isus skida s drveta i vodi u njegovu kuću, odnosno, u njegovu nutrinu i tu se događa susret koji je radikalno promijenio Zakejev život. Kada čovjek nađe Boga u svome srcu, naći će ga i u svim drugim životnim situacijama bez obzira koliko bile teške.

U koncentracijskim logorima, kako piše E. Wiesel, Hebreje su prisiljavali da budu prisutni dok su vješana njihova djeca. Mnogi su tada žarko molili Boga da to spriječi, ali im molitve nisu bile uslišane. Čuo se i jedan vapaj pun grča: "Pa, Bože gdje si sada"? Na taj vapaj uzvratio je jedan od prisutnih riječima: "Bog je tu, obješen je".

Nešto slično dogodilo se i u Isusovu slučaju. Prisutni su dovikivali: "Ako si Sin Božji, siđi s križa!" (Mt 27,40). Nije na križu prepoznat kao Sin Božji. Ali Bog je bio baš tu: obješen, raspet. Ubrzo je to ispovjedio jedan poganin riječima: "Zaista je ovaj čovjek bio Sin Božji!" (Mk 15,39). Isus ostavljen od svih, do kraja ponižen, umire na križu. Bilo je malo onih koji su tu uspjeli prepoznati Božju nazočnost. Bog nas iznenađuje time što se često očituje tamo gdje ga najmanje očekujemo. Tako je bilo i u Isusovom slučaju: očitovao se na križu na kojem On umire. I rođen je tamo gdje nitko nije očekivao: u štali. Tko traži Boga mora računati s ovakvim paradoksima: Bog je i na mjestima koja izgledaju najmanje prikladna da bi on tu bio. Toliki su ga susreli u patnjama koje su imale izgled prokletstva. Isus se poistovjetio sa siromašnima, gladnima, patnicima, utamničenima... Nije baš lako prepoznati Boga u ovim osobama. Mnogima je uopće teško povjerovati da je Bog na poseban način tamo gdje živi takav čovjek: siromah, patnik, čovjek koji je udaren nepravdom, koji je ponižen i pogažen… Siromah nema nigdje svoje mjesto, uvijek je odgurnut. Ni Bog nema svoje mjesto i čovjek mu ga ne može odrediti. On je s onima koji nemaju mjesta. Možda ga je mnogima baš zato teško naći.

Ljudi su trajno željeli lokalizirati Boga jer im je onda s takvim Bogom lakše manipulirati. Kada znaju gdje je, onda tu dođu: malo se pomole, pokade, dadu neki prilog, … a potom ostave to mjesto i Boga u njemu. Ne nose ga sa sobom jer ih je strah da bi im njegova blizina smetala, jer bi mogao štošta vidjeti i čuti, što nije dobro vidjeti i čuti. Tako neutraliziraju Boga ne dopuštajući mu da se miješa u njihove svakodnevne poslove i planove. Kada potom, u životu nadođu trpljenja ili porazi, dolaze čuđenja, kako Bog to dopušta, zašto šuti, zašto ništa ne poduzima. Neki tada postavljaju pitanje: "Gdje je Bog?" Ali ne idu dalje tražiti odgovor. Odgovor se neće naći dok ne postave i ono drugo pitanje: "Gdje sam ja?" Nije slučajno da je baš to i prvo pitanje koje je Bog uputio čovjeku: "Gdje si?" (Post 3,9). Na njega je potrebno odgovarati tijekom cijelog života. U životu je najčešće tako: kada sve ide "normalno", bez posebnih uznemiravanja, Boga se ne traži. Ali onda kada dođu poteškoće, ne uspijeva ga se naći. Sam Bog ovakve opominje: "Kad navali na vas nevolja i muka, tada ćete me zvati ali se ja neću odazvati, tražit ćete me, ali me nećete naći." (Izr 1,27-28). Bog želi biti čovjeku prijatelj i životni suputnik, a ne neki automat kojemu se dolazi samo kada se nešto treba.

Prorok Jeremija naviješta narodu, koji u nevolji traži Boga i njegovu pomoć, da će naći Boga kada ga budu tražili iskrena srca (Jr 29,13). Tražiti ga iskrena srca, znači željeti ga uvijek imati uza se, ne samo u nekim situacijama.

Prorok Izaija poziva narod riječima: "Tražite Gospodina dok se može naći, zovite ga dok je blizu!" (55,6). To su posebno milosna vremena koja Bog nudi pojedincu i narodu. Isti prorok donosi Božje poruke: "U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći." (49,8). Te Božje riječi navodi apostol Pavao u Drugoj poslanici Korinćanima s naglaskom: "Evo, sad je vrijeme milosno; evo, sad je vrijeme spasa!" (6,2).

Ove proročke riječi odzvanjaju posebno u korizmenom vremenu koje je za Crkvu osobito milosno vrijeme ponuđeno vjerniku da duhovno obogatio sebe, svoju obitelj i širu zajednice. Zato je potrebno intenzivnije druženje s Bogom u molitvi, veća familijarnost, prisnost s Božjom riječju i jača zauzetost na planu djela ljubavi. To je najsigurniji put traženja i otkrivanja uvijek novog Božjeg lica i njegova srca. To je jamstvo za prepoznavanje prisutnosti Uskrsloga u našem životu, jer dao nam je jamstvo da je s nama u sve dane do svršetka svijeta. Od te istine nećemo imati puno koristi, ako tu njegovu prisutnost ne prepoznamo očima srca.

Kakav će nam biti Uskrs, zavisi od toga kakva nam je bila korizmena priprava. Molimo Gospodina, draga braćo i sestre, da nam svima ova korizma bude posebno milosno vrijeme koje će obogatiti naš život, ispuniti ga svijetlom, radošću i snagom - darovima koji dolaze odozgo - da bismo na blagdan Isusova uskrsnuća doživjeli istinu uskrsnuća koje mora imati svoje početke ovdje na zemlji.

Široka Kula

PROSLAVA SVETOG MATEJA

? Misu je predvodio msgr, Zdenko Križić, čiju propovijed integralno objavljujemo. ? Zakoni su uglavnom dobri ali je problem što se zaobilaze. ? Mnogi, čini se, uživaju kada govore o slabostima drugih.

Smiljan

BISKUPIJSKI SUSRET MLADIH

Pripreme za susret hrvatske katoličke mladeži 2024.

IZRAĐEN LOGOTIP SUSRETA

SMILJAN

BISKUPIJSKI SUSRET MLADIH

Na susretu mogu sudjelovati svi mladi od 14 do 35 godina.

OGULIN

SLAVLJE SVETOG KRIŽA

BUNIĆ

PROSLAVA MALE GOSPE

PROSLAVA KRIŽEVE

U Vaganac dolazi msgr. porečko i pulski biskup u miru Ivan Milovan.

Proslava Male Gospe

MISA U BUNIĆU UZ ZAVJETNU CRKVU

Bunićku crkvu dao je izgraditi austrougarski general Gideon Ernest Laudon.

Biskupski ordinarijat Gospić

PRIJAM VELEPOSLANIKA AUSTRIJE

Proslava Rokove u Brušanima

POSVETA NOVOG OLTARA

PJEŠICE DO KRASNA NA VELEBITU

PROSLAVA VELIKE GOSPE U SENJU

Proslava Velike Gospe na Velebitu

BLAŽENA DJEVICA MARIJA UZOR VJERE

NA VELEBITU KRAJ KRASNOG POLJA

UOČNICA PROSLAVE VELIKE GOSPE

Uočnica je bila u vrtači gdje se inače održavaju na današnji blagdan svete mise.

Oštarije kraj Ogulina

PROSLAVA MARIJINA UZNESENJA

Udbina 9. rujna

DAN HRVATSKIH MUČENIKA

U susret proslavi Velike Gospe u Krasnu

PROSLAVA U KRASNU

U susret blagdanu Velike Gospe

PROSLAVA U OŠTARIJAMA KRAJ OGULINA

Župa sv. Jakova Donje Pazarište

OBITELJ TREBA BITI CRKVA U MALOM

Novost iz župe Boričevac

BLAGOSLOV TEMELJA KAPELE U SRBU

Temelje je blagoslovio msgr. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup

KRATKO LJETOVANJE BOGOSLOVA

Uz Dan Grada Gospića

DUGO MAGDALENA ČUVA GOSPIĆ

Proslava Gospe Ribarske u Senju

MARIJA NIKADA NIJE POSUSTALA U MOLITVI

Sjednica članova Senjskog kaptola "Svete Marije"

Gospićko-senjska biskupija - župa Boričevac

BLAGOSLOV TEMELJA KAPELE U SRBU

Proslava Petrove u Rudopolju Bruvanjskom

PROGNANI HRVATI NIKADA SE NISU VRATILI

Danas je svetu misu predbodio msgr. biskup Zdenko Križić.

Otočac

SUSRET BISKUPIJSKOG ZBORA MLADIH

Župa Marija Majka Crkve Plitvička jezera

SUSRET STOTINJAK MINISTRANATA

Župna crkva sv. Ivana Krstitelja Aleksinica

DJECA SU BUDUĆNOST I DOMOVINE I CRKVE

Lički Novi

PROSLAVLJENA ANTONJA

Proslava Tijelova u Gospiću

SVAKI SE VJERNIK TREBA PODSJEĆATI NA DOBROČINSTVA

Proslavu tijelova, po predivnom vremenu, predvodio je ulicama Grada msgr. biskup gospićko-senjski Zdenko Križić.

Župa Boričevac

KONAČNO GRADNJA CRKVE U SRBU

Svetkovina Duhova u Gospiću

PODJELA SAKRAMENATA

Sakramente su primili gospićki osnovnoškolci.

Nove inicijative mladih vjernika

USKORO BISKUPIJSKI PJEVAČKI ZBOR

TRADICIONALNO HODOČAŠĆE U KRASNO

Apel Gospićko-senjske biskupije

PRIHVAT MLADIH HODOČASNIKA

Prije 77 godina

MUČENIČKA SMRT S. ŽARKE

Prezbitersko vijeće

NEDOSTAJE SVEĆENIKA

Završena je gradnja doma za umirovljen svećenike u Gospiću.