POČETNAARHIVA
Žuta točka Pčelicama
NAPOKON U ZASLUŽENOJ MIROVINI
MEĐUŠKOLSKI VOLONTERSKI KLUB
IZNAD OČEKIVANJA
POTPORA SA SVIH STRANA
POSLJEDNJI ISPRAĆAJ ZALJUBLJENIKA U LIKU
KARLO POSAVEC (1927 - 2021)
STJEPANA UGARKOVIĆA IZ PERUŠIĆA
ADVENT U MUŠALUKU
ATNON ORZES (1955 - 2020)
KLANAČKO-PAZARIŠKIH UČENIKA
NIKOLA BIĆANIĆ - ĆIBE (1934 - 2021)
SELO UMIRE ALI SE NE NADA
USKORO VASKULARNA AMBULANTA
JOSIP GOBAC-JOŽA (1932 - 2021)
LOVINJAČKI "PILIĆI" ODUŠEVILI SLAVONCE
MATE ŠUPER (1934 - 2021)
MEĐUNARODNA SURADNJA
Gdje se s vjerom moli, događaju se i čuda
POČAST POGINULIMA ZA HRVATSKU
PREVENCIJA MOŽDANOG UDARA
OBILJEŽEN BLAGDAN SV. LUKE
UPORNA MANDICA
POSJET DJEČJEM ODJELU
POČEO DJEČJI TJEDAN
CIJELI TJEDAN IGRA I ZABAVA
VELIKE SU MOGUĆNOSTI SELA
STIŽU INDIVIDUALNI GOSTI
DANAS JE KRV DALA I BUDUĆA KAPETANICA DUGE PLOVIDBE
STIGLA I TREĆA PEDIJATRICA
ZAJEDNIČKO PREBIRANJE USPOMENA
SPELEOLOŠKI KONGRES U GOSPIĆU
EKONOMISTI NA PRAKSI U NJEMAČKOJ
NOVINARSTVO U GOSPIĆU
POČELA IZVIĐAČKA ŠKOLA
BIĆANIĆ NIKOLA-ĆIBE (1934-2021)
KONAČNO CILJANE POSJETE
VELIK INTERES DJECE ZA TESLU
Umjesto kalorija, brojim spašene živote
JESTIVE ŽITARICE I KOMPOSTABILNA AMBALAŽA
RADIONICA ZA DJECU

Hrvatska zajednica županija

Žuta točka Pčelicama

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
14. siječnja 2022. u 8 sati

ZAGREB - Projekt Žuta točka, pokrenut prošle godine u suradnji Hrvatske zajednice županija i Mladenke Majerić, u partnerstvu sa Zakladom Konrad Adenauer i uz podršku Ureda za udruge Republike Hrvatske i Udruge gradova u Republici Hrvatskoj, ima za cilj otvoriti javni dijalog u važnosti fundraisinga kao održivog načina financiranja organizacija.

- Cilj nam je stvoriti platformu za kvalitetnu raspravu o tome koliko fundraising može značiti za razvoj i promjene tamo gdje je najvažnije - u lokalnoj zajednici. Jer čvrsto vjerujemo u bottom-up pristup i činjenicu da velike stvari započinju onim malima. -ističe predsjednik Hrvatske zajednice županija i župan Brodsko-posavske županije Danijel Marušić.

U sklopu projekta "Žuta točka" proveden je natječaj kroz koji su udruge video uradcima predstavljale svoj utjecaj na lokalnu zajednicu, a žiri je odabrao one najbolje. Udruge, dobitnice natječaja, sudjelovat će na edukaciji o fundraisingu, prvoj takvoj u Hrvatskoj. Cilj je kroz fundraising edukaciju pružiti im znanja i alate kako će svoju viziju i misiju predstaviti građanima i tvrtkama koji žele sudjelovati u društvenoj promjeni koju organizacija želi postići, a za koju joj je potrebna podrška kroz donacije u novcu, naravi i uslugama te ostale vrste podrške.
"Fundraising, odnosno prikupljanje sredstava, postoji kako bi se poticala individualna i koorporativna filantropija i stvarale uspješne neprofitne organizacije. Bit prikupljanja sredstava je u stvaranju odnosa, a donacije su rezultat tog odnosa.

Na listi dvadesetak najuspješnijih udruga je i Udruga roditelja djece s poteškoćama u razvoju "Pčelice" iz Gospića. (Ln)

Otišao je u mirovinu Mile Čančar

NAPOKON U ZASLUŽENOJ MIROVINI

Otišao je s punim stažem nakon doslovne borbe za Hrvatsku i tri mandata na čelu Općine Plitvička Jezera.

Mile Čančar na jednom skuipu  2005./Foto arhiva Lika pressa Gospić, snimio Marko ČULJAT
Mile Čančar na jednom skuipu 2005./Foto arhiva Lika pressa Gospić, snimio Marko ČULJAT
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
12. siječnja 2022. u 20.45 sati

Piše: M. Č. - Marko ČULJAT a ne Mile ČANČAR

KORENICA - Posljednji dan Stare godine bio je i posljednji radni dan Mile Čančara, iz Gornjeg Vaganca u Općini Plitvička Jezera. Radio je na Plitvicama, pa je otišao na dvije godine u Ameriku, radio u DIP-u i savladavanju jezika i vratio se u svoj rodni Gornji Vaganac kraj Plitica. Nije se mogao zaposliti, a bila je to 1989. kada je već bio politički aktivan za promjene i osnivao je HDZ. Bio je dragovoljac Domovinskog rata, pristupio je u djelatni sastav MUP-a u siječnju 1991., nakon pada Vaganca u kolovozu 1991. preko Bosne s grupom branitelja dolazi u Karlovac gdje u sastavu MUP-a ostaje do Oluje i povratka kući. U mirovinu odlazi s punim radnim stažem.

Prvi je naš susret bio u plitvičkom hotelu Jezero prije rata, a nakon rata susretali smo se bezbroj puta na području te ličke općine bilo službeno bilo privatno. Po povratku se uključio u rad Povjereništva u Korenici koja je tada bila u Zadarskoj županiji. Nakon prvih izbora za Općinsko vijeće i načelnika i pripojenja Ličko-senjskoj županiji, bio je prvi načelnik, pa nakon toga još dva puta uzastopce u Općini Plitvička Jezera. Kao načelnik vodio je nove bitke za obnovu cijelog razrušenog općinskog područja. Trebalo je započeti i izgradnju i osigurati smještaj za nove stanovnike koji nisu imali dom. Zato je započela gradnja novih naselja u Korenici i okolici kako bi se nastanili novi stanovnici beskućnici mahom prognanici iz susjedne Bosne i Hercegovine. Nicale su nove kuće, ulice…Trebalo je organizirati i potporu za obnovu ne samo razrušenih domova, već i crkava koje su srušene pola stoljeća prije kada je vjera bila nepodobna u bivšoj državi. Bilo je problema i u obnovi krupne infrastrukture jer je trebalo osigurati dovoljno vode, struje, bolje ceste, više asfalta, trebalo je vratiti turiste ne samo na Plitvice…

Čuli smo se i vidjeli bezbroj puta, i nakon odlaska s čelnog mjesta, kada je trebalo provjeriti i potvrditi neke novinaru interesantne podatke za pisanje o bilo čemu s toga područja gdje su se kroz stoljeća zbivali značajni događaji. Znali smo se zorom ranom prije početka radnog vremena naći na kavi kod Vesne u Koreničanki, kako bi porazgovaralo o nekoj temi, a da mu ne remetimo dnevni protokol. Znao je mnogo toga o svome zavičaju, plivao je kao riba kroz probleme i rješavao ih je.

Iza Mile Čančara ostalo je mnogo dobrih, pozitivnih i trajnih tragova diljem te ličke općine u kojoj sada buja neki novi život na novim i slobodnim temeljima.

Novo iz DND-a Gospić

MEĐUŠKOLSKI VOLONTERSKI KLUB

 
 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
8. siječnja 2022. u 8.45 sati

GOSPIĆ - Jučer je bilo predstavljanje projekta Društva "Naša djeca" "Školskim volonterskim klubom do prijateljstva i zajedništva" koji je odobrilo Ministarstva znanosti i obrazovanja i dobit će potporu od gotovo 120 tisuća kuna.
Projekt se provodi u partnerstvu s osnovnim školama dr. Jure Turića, dr. Franje Tuđman iz Ličkom Osika i Udrugom roditelja djece s teškoćama u razvoju "Pčelice". Usmjeren je na unapređenju kvalitete života djece s ciljem uspostavljanja školskih volonterskih klubova te se provodi u periodu od 8. studenog 2021. do 31. kolovoza 2022. godine.
Svrha školskih volonterskih klubova je promovirati aktivnosti povezane s provedbom građanskog odgoja i obrazovanja kroz dva koncepta: školskog volontiranja i odgoja za volontiranje. Svrha projekta je i potaknuti djecu da se od malih nogu uključe u volonterske aktivnosti, da steknu dodatna znanja i vještine, razvijaju osjećaj empatije, humanosti, pomaganja, tolerancije i društvene korisnosti. (Ln)

Advent u Mušaluku

IZNAD OČEKIVANJA

 
 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
28. prosinca 2021. u 20.30 sati

Snimila: Nita Bunčić

LIČKI OSIK - U finalnom tjednu, nakon vikenda, Advent u Mušaluku koji je bio humanitarnog karaktera, nastavljen je u Matičnoj školi prodajom božićnih rukotvorina.

-Veliko hvala svima koji su nas počastili dolaskom, koji su iz daleka, a ipak poslali prilog i koji su cijelo vrijeme bili uz nas. Uspjeli smo iznad svih očekivanja. Skupili smo ukupno 9.800 kuna koje su u cijelosti utrošene. Plan nam je bio da uljepšajmo zajedno Božić onima kojima je to najpotrebnije, a to su djeca u Domu Sv. Ane u Vikovcima. - kaže Marijana Orešković, voditeljica Projekta.

Jedan dio Radne skupine "Projekt Mušaluk", u tjednu uoči Božića, posjetio je Dom Sv. Ane u Vinkovcima i uručio vrijedne poklone. (Ln)

Udruga "Pčelice" Gospić

POTPORA SA SVIH STRANA

Vježbanje u vlastitom prostoru/Foto Pčelice
Vježbanje u vlastitom prostoru/Foto Pčelice
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
27. prosinca 2021. u 11.45 sati

GOSPIĆ - Iz Udruge Pčelice dobili smo naramak slika i opširan izvještaj o radu s djecom tijekom ove godine. Konačno je uređen prostor u Jasikovačkoj ulici gdje se mogu izvoditi planske i potrebne vježbe prilagođene individualnim potrebama pojedinog djeteta. Unatoč pandemiji već drugu godinu Udruga se uspješno prijavljuje na različite projektne natječaje te provodi aktivnosti dobivenim sredstvima. Potpora je bilo iz gradskog i županijskog proračuna. Županija je ove godine financirala i terapiju jahanjem na ranču Vel`ki Mlin domaće obitelji Grgurić. Projekt podrške roditeljima koji podižu djecu u otežanim životnim okolnostima dobio je potporu od Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade. Bilo je još dosta programa koji su uspješno provedeni. (Ln)

Gradsko groblje sv. Marije Magdalene

POSLJEDNJI ISPRAĆAJ ZALJUBLJENIKA U LIKU

Nakon fakulteta i rada u Ministarstvu došao je u Liku mladi šumar Karlo Posavec, zaljubio se u Liku i u Cerjanku i ostao cijeli život.

Ispraćaj u grobnoj kapelici/Snimio Marko Čuljat
Ispraćaj u grobnoj kapelici/Snimio Marko Čuljat
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
22. prosinca 2021. u 23 sata

GOSPIĆ - Danas je na vječni počinak ispraćen, skromno kako to propisuje pandemija, Karlo Posavec (95), koji je preminuo u zagrebačkom domu za starije osobe. Vjerski dio obreda predvodio je župni vikar don Anđelko Kaćunko koji su bili poznanici još prije desetak godina kada je Don došao u Gospić poradi službe. Lirske duše brzo su se razumjele što je istakao i sam Kaćunko u propovijedi govoreći o liku ovog Varaždinca koji je kao mlad šumarski inženjer stigao 1950. u Sveti Rok gdje se zaljubio i u Liku i u Cerjanku i ostao cijeli život. Sahranjen je u obiteljkskoj grobnici uz svoju Cerjanku Katu rođ. Matovinović.

U ime kolega šumara od poštovanog kolege oprostio je Mario Stilinović, upravnik Hrvatske uprave šuma u Gospiću. Podsjetio je na njegov veliki doprinos upravljanju i gospodarenju ličkim šumama. Iako je bio u mirovini od početka 1990. ponovo se aktivirao da bi pomogao u obnovi proizvodnje u DIP-u Javornik u Mazinu.
- Karla ćemo se sjećati kao smirenog, ozbiljnog, ali i vrlo duhovitog čovjeka, od kojeg se zaista moglo puno toga naučiti. Često je znao govoriti da je šumarstvo zelene religija, odnosno nešto posebno u gospodarskom i društvenom životu. Postoji izreka da u prirodi ne ostavljaš ništa osim tragova svojih stopa. Karlov trag u prirodi je vidljiv kroz njegova djela, a taj je trag neizbrisiv i vječan. -zaključio je Stilinović. (M. Čuljat)

In memoriam

KARLO POSAVEC (1927 - 2021)

 
 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
20. prosinca 2021. u 20 sati

GOSPIĆ - Danas je u Zagrebu u 95. godini života preminuo dipl. ing. Karlo Posavec, koji je bio i pjesnik i slikar i koga život nije baš milovao. Prošao je scile i haribde kao i ostali stanovnici Lijepe Naše i po završetku fakulteta skrasio se u Lici. Došao je u Sveti Rok u Šumariju koje nije bilo. Poduzeo se i izgradio skupa sa Svjetoročanima novu zgradu jer su staru partizani zapalili tijekom rata. On je, po svemu sudeći, okrenuo i pokrenuo obrnuti put. Iz bogate i ravne Slavonije i sjevera Hrvatske došao je u kamenitu Liku i tu pustio korijene.

Prema smrtovnici koja je danas došla u našu redakciju sahrana naturaliziranog varaždinskog Ličanina biti će i srijedu, 22. prosinca u 14 sati na Gradskom groblju sv. Marije Magdalene u Gospiću. Bio je u braku Katom rođ. Matovinović, iz Ličkog Cerja, s kojom je kasnije živio u Gospiću i imao sina Stjepana i kći Ljubicu koji su u braku pa je imao snahu Ranku i zeta Radmila, te unučad Maju, Miju i Lukasa i praunuka Martina.

Opširniji životopis prenosimo iz naše Likapedije.
Potječe iz obrtničke obitelji Stjepana i Terezije rođ. Kuharić. Osnovnu školu i Gimnaziju polazio u rodnom gradu. Nakon mature svi su maturanti u Hrvatskoj mobiliziran i postao je pitomac časničke škole u Zagrebu (1943). U proljeće 1945. nakon Uskrsa svi su pitomci dali prisegu i dobili su na odore, zastavnički čin i svi su uskoro stigli do Blajburga. Kada su predali oružje pobacali su i vojničke oznake i svi su teretnim vlakom vraćeni u Zagreb, u logor, zatim su bili u logoru u Čazmi i Bjelovaru gdje su radili na ciglani. Nakon mjesec dana vratio se kući i ponovo je morao polagati veliku maturu. Sa školskim kolegom iz gimnazije Miljenkom Stančićem, koji je kasnije postao poznati slikar. P. je htio je upisati likovnu akademiju, ali je odustao zbog teške socijalne situacije, pa je upisao i diplomirao na Poljoprivredno - šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1951). Službu je započeo u Ministarstvu šumarstva NRH u Zagrebu (1947). Nakon deset mjeseci stažiranja, odlazi u ŠG Kapela Gospić za upravitelja Šumarije Sveti Rok (1951 - 1957), zatim je komercijalni direktor DIP-a Lika u Gospiću (1963 - 1964), šef je Poslovnice za drvo Jugoinspekta u Zagrebu. Vraća se u Gospić i u Gospodarstvu je najprije rukovoditelj Komercijalnoga sektora (1964 ? 1966), a nakon provedene dvije godine u poduzeću "Plamen" Zagreb, pomoćnik je direktora i savjetnik za šumarstvo i drvnu industriju (1969 ? 1976). Zapošljava se u Jugoslavenskom naftovodu kao vještak za procjenu šteta (1976) gdje ostaje do mirovine 1990. Poslije Domovinskog rata direktor je pilane Javornik u Mazinu (1995). Radio je na projektima uređenju Parka prirode Medvednica (1991 - 1995) i na izradi prostornog plana Parka prirode Velebit.

Priznat je i kao likovni umjetnik. Prve poticaje i upućivanja u likovni život primio je od profesora i slikara Ladislava Kralja ? Međimurca. U početku se služi tehnikama akvarela i tempere da bi se konačno opredijelio za tehniku ulja. Tematski je usmjeren motivima ličke šume i njenog života, tipičnim ličkim ambijentima. Nakon nekoliko godina rada po ličkim šumama budi se u njemu ponovo slikar i po prvi put sudjeluje na IV. Likanalu 1969. Stvorio je više od 600 slika u tehnici ulja i akvarela ovaj slikar snažnim potezima kista i paletom boja izražava na platnu elementarnu ljepotu prirode, bilo kao simbola borbe i trajanja, bilo kao tihu harmoniju starog življenja koje nestaje. Kreirajući dizajn i uređenje objekata prirodne rekreacije u Parku prirode Medvednica kao vanjski suradnik Hrvatskih šuma u povodu 900. jubileja grada Zagreba izradio je grafike sljemenskih motiva za spomen-mapu Zbirke Bauer: Umjetnici Zagrebu (1994) u kojoj su radovi 23 autora. Izlagao je na 30 samostalnih i 28 skupnih izložbi. Njegovi radovi zastupljeni su u galerijama u Vukovaru (donacija A. Bauera), Novskoj, Jastrebarskom, Gospiću, Ogulinu i drugim gradovima. Sudjelovao je na brojnim humanitarnim aukcijama tijekom Domovinskog rata. Aktivan je član u stručnim društvima i udrugama Hrvatske. Jedan je od osnivača Ličkog likovnog anala u Gospiću (1966) na kome je 12 puta izlagao, a jedan je bio posvećen njegovom slikarstvu (2009). Kao član Ekološkog društva Kap života u Gospiću bio jedan od osnivača tradicionalne izložbe Jesen u Lici (1999) na kojoj je izlagao pet puta. P. je i pjesnik i vrsni kazivač hrvatskih pjesnika. Pored nagrada i priznanja za svoja likovna ostvarenja, u spomen na Blajburšku tragediju dodijeljen mu je spomen znak Vojnički red trolista s križem kneza Višeslava za časno služenje domovini Hrvatskoj (1995), za rad na području šumarstva i lovstva dobitnik je odlikovanja II. reda Lovačkog saveza Hrvatske (1977) i povelje SIT šumarstva i DI (1976 ). Priznanje sa srebrnjakom primio je od HŠD u povodu 150. obljetnice njegova ustanovljenja i 120. obljetnice tiskanja Šumarskog lista (1997), Posebno priznanje izložbe Jesen u Lici kao jednom od utemeljitelja (2018).

LIT.: Karlo Posavec, katalog izložbe. Gospić 1995. - Zbirka Bauer Zagreb i Muzej Like Gospić: Velebit i njegovi krajolici Karla Posavca. Zagreb 1998. Ur. - Karlo Posavec: Stara Lika. 44. izložbi Likanala Gospić 2009. Ur. Bunčić, Vesna ? http://www.sumari.hr/sumari/kart.asp?id=10763 (posjećeno 6. VII. 2018) ? https://www.licke-novine.hr/likovnjaci/Likovni/posaveckarlo/posavec.htm (posjećeno 8. srpnja 2018.) ?
IZV.: Osobni iskaz Karla Posavca, Gospić, 29. srpnja 2018.



100 godina života

STJEPANA UGARKOVIĆA IZ PERUŠIĆA

 
 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
14. prosinca 2021. u 21 sat

PERUŠIĆ - Stjepan Ugarković- Barabica, Bukovac 60 A u četvrtak 16. prosinca navršava 100 godina života.

Stjepan je sin Petra Hećimovića iz Prvan Sela i majke Matije rođ. Ugarković iz Malog Polja. Kako roditelji nisu vjenčani kada je Stjepan kršten zadržao je majčino prezime. Vjenčani su tek 12. prosinca 1927. kao 71. par te godine u župi Perušić.

Stjepan se oženio s Matijom rođ. Pocrnić iz Bukovca 20. veljače 1949. Supruga Matija rođena 8. listopada 1927. i sada živi sa Stjepanom u Bukovcu 60 A. Imaju dvije kćeri Mariju u Gospiću i Ivanku u Zagrebu. Stjepan je za svoga života bio zemljoradnik i 25 godina radio je kao čuvar u DIP-u u Perušiću. Imao je relativno miran život, do pred 50 godina je pušio i pio ali ne puno, od tada niti pije niti puši. Stjepan ništa ne čuje i jako slabo vidi, on i supruga su pokretni i sada im pomažu njihove dvije kćerke.
Danas ih je posjetio perušićki župnik Mile Šajfar i s njima razgovarao, fotografirao se i čestitao Stjepanu 100 godišnjicu života. Uz župu Perušić čestitkama se pridružila i Općina Perušić.

U Gospićko-senjskoj biskupiji prošle je godine bilo 130, a ove godine do danas 168 vjenčanja. (Ln)

Akcija Osnovne škole dr. Franje Tuđmana iz Ličkog Osika

ADVENT U MUŠALUKU

Dječji igrokaz u staroj školi u Mušaluku/Snimila Nita Bunčić
Dječji igrokaz u staroj školi u Mušaluku/Snimila Nita Bunčić
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
14. prosinca 2021. u 8.15 sati

Piše: Tajana Puškarić
Snimila: Nita Bunčić

MUŠALUK - Protekli vikend održan je "Advent u Mušaluku" čija je misao vodilja bila "uljepšajmo Božić onima kojima je to najpotrebnije".

Tijekom manifestacije posjetitelji su uživali u dječjem igrokazu, nastupu tamburaša Osnovne škole dr. Franje Tuđmana iz Ličkog Osika koja je ovdje bila dislocirana u Domovinskom ratuj. Nastupio je dječji zbor, bilo je slikanja druženja s Djedom Božićnjakom. U interaktivnoj glazbenoj radionici zaplesalo se i ličko kolo, a bilo je toplih uštipaka, kuhanog vina i čaja. Gosti su također imali priliku obići sajam rukotvorina koje su izradili zaposlenici i učenici, a na kojem su ih posluživali učenici. Obje večeri završene su puštanjem lampiona.

Organizatori se zahvaljuju posjetiteljima i donirali akciju. Sakupljeno je 8.202 kuna kojima će se uveseliti one najmilije i najbitnije, djecu u domu za nezbrinutu djecu Sv. Ane u Vinkovcima. Akciju su pomogli brojni donatori raznim stvarima bez kojih organizacija ovog Adventa ne bi bila moguća.

Stara Mušalučka škola opet je raskrilila plašt čarolije, ulila u srca sudionika radost, veselje i podsjetila na prave vrijednosti divnog Božića.

In memoriam

ATNON ORZES (1955 - 2020)

Prošle godine iznenada je napustio svoju obitelj i gimnazijalce kojima će ostati u vječnom sjećanju.

Radni portret dragog profesora i lampion na jučerašnjoj komemoraciji u Gimnaziji Gospić
Radni portret dragog profesora i lampion na jučerašnjoj komemoraciji u Gimnaziji Gospić
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
7. prosinca 2021.u 14.45 sati, dopuna 8. prosinca 2021. u 9.30 sati

GOSPIĆ- Jučer je u Gimnaziji obilježena prva godišnjicu velikog i značajnog gubitka se čije posljedice i dalje osjećaju - gubitak profesora likovne umjetnosti i informatike Antona Orzesa.

Učenici četvrtih razreda priredili su kratki oproštaj koji se sastojao od prezentacije i kratkih oproštajnih govora. Saželi su svoje osjećaje u dvadeset minuta odavanjem počasti osobi kakva je bio svima dragi profesor Orzes. Ovaj datum ostaje upamćen i utisnut u sve ljude koji popunjavaju prostorije Gimnazije Gospić.

O kolegi je govorio i ravnatelj Gimnazije prof. Josip Štampar:

Prošlo je godinu dana otkako nas je, nažalost, zauvijek napustio naš dragi prijatelj, kolega i profesor, Anton Orzes. Teško je reći da ga se sjećam, a lakše da ga osjećam kao da je još tu, u zbornici, svojoj informatičkoj učionici, u holu škole ili kao da će se svakog časa pojaviti, pozdraviti sa smiješkom, našaliti ili reći nešto u svome stilu.
Jedan sam od rijetkih, koji se može pohvaliti činjenicom, da je imao čast upoznati profesora Orzesa kao njegov učenik, a oprostiti se od njega kao kolega. Prvi sam razred Gimnazije upisao 1994., a profesor Orzes te je godine došao u našu školu na mjesto profesora likovne umjetnosti i informatike. Svojom pojavom i predavanjima, koja su bila zanimljiva i poučna, onako kako je samo on to znao, izazivao je u meni poštovanje. Bio je profesor koji je puno znao i od kojeg se moglo puno naučiti. Bio je vrlo mudar i inteligentan, svestran, gotovo da bih se usudio reći da nije bilo predmeta koji profesor nije mogao predavati. Spajao je krajnosti, umjetnost i modernu tehnologiju. Volio je slikati, a i programirati, poput filozofa iz davne prošlosti koji su poznavali i bili predvodnici u raznim područjima znanosti i umjetnosti. Kako mnogi često znaju reći "bio je profesor staroga kova", ali još više i profesor koji je bio ispred svoga vremena.
Profesoru Orzesu nije bilo bitno odijelo koje nosi, već bogatstvo koje nosi u sebi, ono što svojim talentom i znanjem stvara i predaje. Bio je čovjek bogatog duha, uzvišen iznad uobičajenih ljudskih slabosti i težnji za materijalnim dobrom. Tko god je učio od profesora Antona, ili ga je poznavao kao kolegu, kao prijatelja, siguran sam da ga neće zaboraviti i da ga neće s nikim drugim zamijeniti, jer bio je jedinstven i samo sebi sličan.
Profesor se spremao u mirovinu, ili bolje rečeno, nije ju čekao s radošću, jer se je, kako je i sam rekao, u intervjuu za školski list GimGos, osjećao sposoban i voljan nastaviti raditi. Nažalost, mirovinu nije dočekao, a niti je nastavio raditi. Njegov prerani odlazak iznenadio je sve, kako njega, tako i nas. Nama ostaje utjeha da smo ga poznavali, bili njegovi učenici, kolege i prijatelji.
Dragi profesore, hvala Vam za sve!

Evo i učeničkih misli maturanata o svome profesoru dvaju predmeta:

IV. a razred
Današnji dan označava godišnjicu gubitka jedne izvanredne, osebujne ličnosti kakvu je mogao impresionirati samo jedan, jedni, neponovljivi Anton Orzes. Bio je poseban... Osebujan, lucidan, nerijetko sarkastičan i u svakom trenutku spreman na šalu, anegdote koje smo doživjeli u njegovoj učionici i dalje s radošću prepričavamo. S velikom je strašću predavao je i neumorno nam pokušavao prenijeti ljubav prema svojim predmetima, informatici i likovnoj umjetnosti.
Na svakom smo njegovom satu, imali priliku intelektualno, ali i duhovno, rasti, unatoč cinizmu istinski je vjerovao u napredak ljudi, tehnike, ali i svijeta.
Pružao nam je životnu školu. Bio je prepun mudrosti, znanja, dobrih šala i nikotina. Svojim je riječima dopirao do naših mladih, hormonalnih umova i tamo usađivao, morale, znanja, ali i pitanja za koja je vjerovao da će svakoj jedinci omogućiti rast. Bilo nam je čast poznavati takvog čovjeka. Bio je više od profesora ili pukog prolaznika, duša mu jednostavno bila odveć velika za naše uskogrudno poimanje njegova intelekta. U svakog od nas usadio je djelić svoje životne mudrosti koja će nas zasigurno pratiti kroz prepreke koje život postavlja.

IV. b razred
Sjećam se dana kada smo dobili obavijest o novom razredniku. Dodijelili su nam profesora Antona Orzesa. U početku preplašeni, svi smo mislili da nećemo imati dobar odnos s novim razrednikom.
Kako je vrijeme odmicalo shvatili smo da smo bili u krivu. Anton Orzes bio je primjer razrednika na kojeg bi se mnogi trebali ugledati. U bilo koje doba dana mogli smo doći k njemu i obratiti mu se za bilo kakvu pomoć. Ni jedan dan nije prošao, a da nas nije pitao imamo li kakav problem i ako imamo da će se on pobrinuti za to. I sami roditelji nisu krili oduševljenje već nakon prvog sastanka…
Bio je on na prvu možda hladan čovjek. Činilo se da su mu električna cigareta i mobitel najbolji prijatelji. Ali, prevarili smo se…
Toplinu koju je imao u srcu, brigu koju je vidio o nama i rijeci kojima nas je spremao za svijet odraslih… Upravo to ga je činilo posebnim razrednikom.
Uvijek nas je poticao na više, da učimo, da radimo. Kad nije dopiralo do nas, pokušavao je i na druge načine. Anegdotama…

Da, teško je opisati čovjeka koji je toliko jednostavan, a zapravo vrlo poseban. Upravo nam takvi na kraju prirastu srcu.
Ali ovakav kraj nismo očekivali….
Ovakav rastanak nismo zamišljali..

Nadali smo se zajedničkom maturalnom putovanju, druženjima i novim anegdotama. Ali stvarnost je nerijetko drugačija. Iznenadan odlazak. I komunikacija koja je bila samo preko poruka. Sve u nadi da ćemo jednom opet pričati uživo..

A onda 12. mjesec i poruka koja nam je ugasila svaku nadu. Nismo mu se uspjeli ni zahvaliti, ali hvala mu…

Hvala mu za svakih 45 minuta posvećenih nama, hvala mu što nikad nismo osjetili da je veći od nas, a bio je, hvala jer je život svih nas koji smo bili njegovi učenici uljepšao za milijun šala i što nam je dopustio da u to vrijeme budemo ono što tada trebamo biti-buntovni i svoji.

Da podsjetimo s natuknicom iz Likapedije:
ORZES, Anton, slikar i informatičar (Zagreb, 10. VI. 1955. - Selce, 4. XII. 2020.). Rođen u obitelji Dragutina i Katarine rođ. Jeličić, iz Selca kraj Crikvenice. Osnovnu školu završio u Kotor Varoši, BiH, (1969) i dvije godine Srednje elektrotehničke škole polazio u Rijeci gdje mu je živio ujak, na što je bio primoran zbog razornog potresa u Banja Luci. Treću i četvrtu godinu polazio je u Elektrotehničkoj školi u Banja Luci gdje je i maturirao. Odslužio je vojsku 15 mjeseci i pokušao se zaposliti, ali nije uspio pa je upisao studij i diplomirao Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu u klasi Ratka Lalića (1980). Zaposlio se na Srednjoj školi u Kotor Varoši, i iz škole je poslan na specijalistički studij informatike na Elektrotehničkom fakultetu u Banja Luci. U Kotor Varoši bio do početka rata u BiH 1992. nakon zarobljavanja prisiljen je da ostavi imovinu Republici Srpskoj i kod Travnika sa suprugom i troje djece došao je u Hrvatsku kroz minsko polje.
Od početka 1994. živio i radio u Gospiću na poziv tadašnjeg ravnatelja Gimnazije prof. Andrije Benkovića, predavao je likovnu umjetnost i informatiku. Stanovao je u Benkovićevoj rodnoj kući u Kaniškoj ulici a obitelj mu je bila u Selcu.
Prvi zapažen istup u novoj sredini imao je na Likanalu (2000). Samostalno izlagao u Muzeju Like (2009) i Likovnoj udruzi LUL u Gospiću (2019). Bavio se i grafičkim dizajnom. Likovno i grafički oblikovao je više knjiga. Uredio je desetak knjiga Grge Rupčića, Zorana Kršula, Marka Čuljata, Jure Karakaša i Jasminke Brala-Mudrovčić. Kao grafički urednik sudjeluje u izdavanju Ličke revije, časopisa Ogranka Matice hrvatske u Gospiću. Bavi se i računalnom grafikom i svoje radove iz ovog područja objavljuje na internetu: sites.google.com/site/tusikreda - http://www.licke-novine.hr/likovnjaci/Likovni/orzes/orzes.htm - https://ww w.pinterest.com/antonorzes/_saved

Sjećanje Orzesova učenika Pavla Starčevića, 4. b razred

Profesor Anton Orzes zadnjih 26 godina živio je i radio u Gospiću te od 1994. godine predavao je na Gimnaziji Gospić. Osim što se bavio slikarstvom, bavio se i grafičkim dizajnom. Učiteljsko zanimanje oduvijek je volio te je naglašavao kako je to najljepše zanimanje jer, kako kaže: "Rad s tim divnim mladim ljudima održava mi duh i čini i mene mladim".
Prvi zapažen istup u novoj sredini imao je na Likanalu 2000. godine te je 2009. godine samostalno izlagao u Muzeju Like. Likovno i grafički je oblikovao više knjiga. Uredio je desetak knjiga Grge Rupčića, Marka Čuljata, Jure Karakaša te Jasminke Brala-Mudrovčić. Kao grafički urednik sudjelovao je u izdavanju Ličke revije, časopisa Ogranka Matice hrvatske u Gospiću. "Nedovršena ljubav" naziv je izložbe otvorene u studenom 2019. Godine u prostorijama likovne udruge "Lika" u POU Dr. Ante Starčevića. Do tada je imao pet samostalnih izložbi. Na izložbi se predstavio presjekom svojih radova koji datiraju još od 1980. godine. Uvijek mu je bilo teško opisivati svoje radove jer , kako kaže: "Radovi bi trebali govoriti sami za sebe".
Profesor Orzes inspiraciju je prikupljao od najranijih sjećanja iz svojega djetinjstva pa sve do nekakvih potpuno izmišljenih, izmaštanih i odsanjanih ideja. Sam naziv izložbe "Nedovršena ljubav" prema riječima profesora Orzesa znači da se umjetnost ne može dovršiti, ona je nešto što uvijek traje i uvijek se može nadograđivati. Govori kako umjetnost nije dolazak niti odlazak na neko mjesto, već putovanje. Slikarstvo i život usporedio je sa velikom nedovršenom ljubavlju.
Naš skromni profesor Anton volio je govoriti o svemu, o događajima, ljudima, životu, umjetnosti. No, najmanje je govorio o sebi. O njemu su govorila njegova djela. Profesora Orzesa pamtit ću po mnogim stvarima. Bio je divan čovjek i velik profesor. Bio je to čovjek kojem se bezrezervno moglo vjerovati. Snaga mu je bila u jednostavnosti, skromnosti i pristupačnosti. Zalagao se za svoje učenike i bio je ustrajan u radu.
U teškoj životnoj situaciji, u posljednjim danima svojega života, napisali smo razredniku poruku kako se nadamo da će ozdraviti, na što je on odgovorio kako je sretan čovjek dokle god netko misli na njega.
Profesor Orzes zauvijek će biti upamćen, ne samo među zidovima ove škole, već i među svojim kolegama i u srcima onih kojima je predavao.



Tradicionalno darivanje

KLANAČKO-PAZARIŠKIH UČENIKA

 
 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
6. prosinca 2021. u 19.30 sati

GOSPIĆ - Unatoč pandemiji i svim teškoćama u organizaciji svakodnevnog života koje ona nosi, pri čemu su djeca zakinuta za veliki dio društvenog života, igre i svoje male dječje svakodnevnice, vrijedni učenici osnovne škole "dr. Ante Starčević" iz Klanca i Pazarišta predvođeni ravnateljicom Elizabetom Starčević i učiteljicama izradili su ukrase za božićno drvce na Dječjem odjelu Opće bolnice Gospić.

Namjera im je bila kao i svake godine uljepšati svakodnevnicu bolesnoj djeci. Izostala je uobičajena predstava, posjet bolesnoj djeci uz kolače i sokić, ali uz ove Božićne ukrase čekat će se bolji dani, u nadi da će oni doći što prije.

U ime Dječjeg odjela i Opće bolnice zahvalile su se ravnateljica mr. Sandra Čubelić, dr. med., voditeljica Odjela Linda Hibravi-Kosić, dr. med. i glavna sestra Odjela Manda Pavičić Naglić. (Ln)

U spomen

NIKOLA BIĆANIĆ - ĆIBE (1934 - 2021)

 
 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
22. studenoga 2021. u 21.30 sati

Piše: Ante Bežen

U Karlobagu je 8. kolovoza umro, a u Gospiću 12. kolovoza 2021. pokopan Nikola (Nikica) Bićanić poznat i po nadimku Ćibe, profesor filozofije, čovjek vrlo bogata životnog iskustva i djelovanja, izvrstan predavač i govornik, plodan publicist i novinar, istraživač prošlosti, esejist, enigmatičar i političar pravaškog opredjeljenja. U njegovu osebujno životu isprepleću se na netipičan način profesorski rad, politički aktivizam u afirmiranju hrvatskih nacionalnih interesa, istraživanje povijesti Like, a posebno Gospića, te pisanje, izdavanje i uređivanje knjiga, novina, članaka i raznih publikacija.

Rođen je u Gospiću 21. ožujka 1934. od oca Milana i majke Marije iz ugledne trgovačke obitelji Polić. U Gospiću je završio i osnovnu školu i osmogodišnju realnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju i zatim u Gimnaziji Nikole Tesle u Gospiću od 1959. do 1967. predavao filozofiju, latinski jezik i druge humanističke predmete. Na Pedagoškoj akademiji u Gospiću u početku njezina rada bio je honorarni nastavnik filozofije. No, kako je bio uvjereni i javno deklarirani kritičar komunističke vlasti zbog zapostavljanja hrvatskih nacionalnih interesa i slobode govora, izgubio je redovno radno mjesto te mu je onemogućeno zapošljavanje u javnim službama. Zbog otvorenih provokacija vlasti više je oputa uhićen, osuđen i zatvoren. Bez radnog odnosa bio je 24 godine, a 19 godina bez putovnice koju mu je oduzeo SUP u Gospiću početkom 1972. u jeku progona pristaša Hrvatskog proljeća u kojemu je bio aktivni sudionik. Za to vrijeme izdržavao je obitelj (bolesni otac i dugo nepokretna majka) instrukcijama učenika osnovnih i srednjih škola te studenata iz gotovo svih predmeta poučavajući ih za popravljanje loših ocjena te u pisanju referata i diplomskih radova. Za boravka u Gospiću pripadao je krugu vodećih domoljubnih intelektualaca koji su kulturnim aktivnostima i u školstvu promicali hrvatski duh, tradiciju, književno stvaralaštvo s ličkom tematikom pa i nacionalne političke interese.

Zbog potpune političke blokade u gospićkoj sredini Nikola Bićanić preselio se 1979. godine u Zagreb gdje je živio u stanu stečenom obiteljskim nasljeđem i dalje se uzdržavao povremenim publicističkim radom. Intenzivno surađuje s osobama svoga političkog uvjerenja i sudjeluje u okupljanju političkih snaga koje će ostvariti osnivanje nove neovisne hrvatske države 1991. godine. U slobodnoj Hrvatskoj i dalje je vrlo aktivan na političkoj desnici. Nekoliko godina bio je ravnateljem Srednje drvodjeljske škole u Zagrebu na Savskoj cesti te s tog mjesta odlazi u mirovinu 1997. godine. Njegova javna aktivnost ni tada ne prestaje usprkos teškim bolestima noge i srca te u posljednjim godinama života, zbog otežanog kretanja, živi u Gospiću sa sinom Ivicom. Umro je nenadano na plaži u Karlobagu, završivši život jednako neuobičajeno kao što ga je i živio.

Stvaralačka ostavština Nikole Bićanića-Ćibe može se sistematizirati u nekoliko područja, što ovdje činim kao njegov učenik i student te kao višegodišnji suradnik u izdavaštvu. Bićanić je bio cijenjen među svojim učenicima kao profesor rijetkih govorničkih vještina i sposobnosti logičkog objašnjavanja nepoznatog i novog u predmetima filozofija i logika. Vrlo uspješno tumačio je filozofske pojmove, sustave i važnost pojedinih filozofa te su njegovi sati bili pravi intelektualni užitak za učenike i studente u otkrivanju filozofskih dubina svijeta i čovjeka. Govorničku vještinu pokazivao je i na političkim skupovima i stručnim tijelima. Interes za filozofiju i promicanje važnosti znanja pokazao je magistarskim studijem filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao je 1982. pod mentorstvom poznatog profesora Vladimira Filipovića s temom "Andragoške ideje u djelima Alberta Bazale i Jure Turića" povezujući u njoj interes za filozofiju i teoriju obrazovanja. Iz toga je magistarskog rada nastala knjiga Jure Turić, u izdanju Školskih novina 1989., kojoj je pisac ovih redaka urednik. Ta je knjiga jedina monografija o Juri Turiću kao pedagogu (rođen u Gospiću 1861., umro u Zagrebu 1944.), prvom doktoru pedagogije u Hrvatskoj i osnivaču hrvatske andragogije i Seljačkog sveučilišta te vrsnom metodičaru, koji je doktorirao u Jeni u Njemačkoj i u Hrvatsku donio suvremene ideje o unapređivanju pedagogije i obrazovanja naroda.

Snažan i trajan Bićanićev istraživački fokus bila je povijest Like, osobito Gospića, u 20. stoljeću i stradanja ličkih Hrvata za vrijeme obje Jugoslavije i u NDH. U tu tematiku pripadaju knjige Vila Velebita-nacionalna borba Hrvata u Lici između dva rata (HKD Sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1992.), Senjske žrtve, o ubojstvu hrvatskih omladinaca u Senju 1937. od jugoslavenskih žandara (HKD. Sv. Jeronima, Zagreb, 1994.) i Hrvatski katolički stražar s Nehaja (o životu i radu dr. Frana Biničkoga, hrvatskog svećenika, rodoljuba i mučenika, župnika u Mušaluku kod Gospića, ubijenog u partizanskom zatvoru u Gospiću, HKD Sv. Jeronima, Zagreb, 1995.). Uredio je i djelomice napisao dva godišnjaka pod nazivom Lika - hrvatska dika za 1992. i 1993. godinu, u duhu tradicionalnih prosvjetiteljskih narodnih kalendara. Njegov feljton Velebitski ustanak, objavljen u više nastavaka u listu Vila Velebita, prvi je značajniji tekst o tom važnom povijesnom događaju iz 1932. godine koji je ušao u povijest kao prva pobuna Hrvata protiv Jugoslavije i velikosrpske diktature. Napisao je i više članaka o hrvatskim partizanskim žrtvama u Lici nakon Drugog svjetskog rata, objavljenih u više publikacija, među kojima je i Partizanski poslijeratni zločini u Gospiću, objavljen u Glasu koncila. Isti je smisao imalo i njegovo članstvo u uredništvu lista Vila Velebita koji je pokrenula istoimena udruga Ličana u Zagrebu 1992. godine. Kao u ono vrijeme glavni urednik tog lista, navodim kao važan Bićanićev doprinos njegove priloge o stradanjima ličkih Hrvata u obje Jugoslavije u kojima je obradio ljude i događaje o kojima je u vrijeme Jugoslavije bilo zabranjeno govoriti, njegove monografske tekstove o znamenitim gospićkim rodovima Frkovića Gucinih i Ugarkovića te prikaz domobranstva kao tradicionalne hrvatske vojske još iz vremena Austro-Ugarske. Time je snažno pridonio spašavanju istina o njima od zaborava te objektivnom vrednovanju povijesnih zbivanja u Lici razotkrivanjem komunističke pristranosti, što je bila i jedna od glavnih zadaća lista. U izdanju Vile Velebita izašao je 1993. i pretisak knjige dra Rudolfa Horvata Lika i Krbava-povijesne slike, crtice i bilješke, koju je Matica hrvatska izdala 1941., a pripremio ga je i predgovorom popratio Bićanić.

Svoju sentimentalnu zavičajnu vezu s Gospićem kao rodnim gradom potanko je izrazio u članku "Kaniška ulica u Gospiću i njezine mijene", objavljenom g. 2019. u časopisu MemorabiLika koji izdaje Državni arhiv u Gospiću. Članak je pun detalja i sjećanja na ljude i događaje vezane za tu dugu ulicu koja vodi od središta grada prema Karlobagu, a koja je obilježila djetinjstvo i mladost Nikice Bićanića (u njoj se nalazi njegova kuća), a i pisca ovih redaka. U tu tematiku ide i sjećanje na zauzetost obitelji Nikice Bićanića za uređenje grobova Senjskih žrtava na groblju sv. Marije Magdalene u Gospiću u doba komunističke Jugoslavije. On je angažirao radnike, a njegova sestra Marica i Ana Frković Gucina povele su akciju za uređivanje grobova, ali ih je milicija u tome spriječila. Grobovi su dostojno uređeni tek u neovisnoj Hrvatskoj.

Bićanić je bio i neumoran politički aktivist još iz vremena komunizma. Član je Zajednice samostalnih pisaca Tin do njene zabrane 1969. godine surađujući s poznatim književnikom ličkih korijena Zlatkom Tomičićem koji je okupio skupinu domoljubnih intelektualaca oko Hrvatskog književnog lista, prvog oporbenog glasila u Hrvatskoj za vrijeme Jugoslavije. Također, u to je vrijeme Bićanić član Hrvatskog književnog društva Sv. Ćirila i Metoda (sv. Jeronima), katoličke književne udruge koja je promicala hrvatske nacionalne vrijednosti i time bila tiha oporba režimu. S Tomičićem te književnicima Jojom Ricovim i Matom Marčinkom pokrenuo je 1990. hrvatsku književnu smotru Ognjište u kojoj je član uredničkog vijeća. Jedan je od utemeljitelja Hrvatske paneuropske unije 1990. godine i član njena Predsjedništva u prvoj godini djelovanja. Dana 25. veljače 1990. bio je u skupini 25-orice obnovitelja Hrvatske stranke prava kao nasljednice pravaša iz doba Ante Starčevića s namjerom da se u politički život neovisne Hrvatske ugrade njegova načela morala u politici i političke suverenosti Hrvata. Bio je član Predsjedništva stranke zadužen za ideologiju i glavni urednik njena glasila Hrvatsko pravo do raskola stranke u prosincu iste godine. Ogorčen nedosljednošću primjene starčevićanske ideologije među pravašima, osniva starčevićansku Stranku hrvatskoga državnog prava čiji je predsjednik bio do 1994. Stranka nije imala osobit utjecaj pa ju Bićanić gasi i pristupa HDZ-u dajući potporu Franji Tuđmanu nakon njegova razlaza s Josipom Manolićem, Stjepanom Mesićem i Slavkom Degoricijom. Bio je uvijek pristaša Tuđmanove suverenističke politike, ali ne i odstupanja od nje u politici HDZ-a i drugih stranaka, o čemu je javno govorio kao beskompromisni oporbenjak. Sam Tuđman uvažavao ga je i pozivao na neke svoje političke skupove.

Bio je deklarirani katolik, dugogodišnji član Hrvatskog katoličkog zbora "Mi", stalni suradnik Društva Sv. Ćirila i Metoda nastupajući i na njegovim tribinama, povremeni suradnik Glasa koncila i časopisa Marulić u kojemu je objavio članak o popu Marku Mesiću, osloboditelju Like od Turaka, u povodu 300. obljetnice njegove smrti 2013. godine. U paleti brojnih publicističkih i književnih vrsta kojima se izražavao treba spomenuti i njegov dar za humor i enigmatiku te činjenicu da je uvršten u Leksikon zagonetača Jugoslavije. Suautor je i knjiga Za Hrvatsku (Ministarstvo obrane RH, 1992, i Moja Hrvatska - zemljom kroz prostor i vrijeme, DMD, 1992. i 1993. (prevedeno na engleski 1993.) čija je namjena bila pouka polaznika vojnih škola, ali i šire javnosti, o ključnim podatcima iz hrvatske povijesti.

Nikola Bićanić - Ćibe bio je darovit profesor i govornik, obrazovan intelektualac, marljiv istraživač povijesti i strastven politički aktivist, beskompromisan hrvatski rodoljub i antikomunist. U politici, koja je bila njegova velika strast, nikada nije došao u prvi plan nacionalnih zbivanja zbog svoje pravaške, starčevićanske isključivosti i nesklonosti bilo kakvim kompromisima u brojnim pitanjima hrvatske suverenosti, što se, kao i u Starčevićevo vrijeme, pokazalo nedovoljnim za pobjedu. Stoga je bio vječni oporbenjak ne smo prema ideološkim protivnicima, nego i prema mnogim kolebljivim bliskomišljenicima. Kao profesor ostao je u lijepoj uspomeni svojih učenika po svojim inteligentnim predavanjima i širokom obrazovanju koje mu je omogućilo da instruira slabe učenike iz gotovo svih školskih predmeta. A njegova sposobnost da, zbog političkog progona, sebe i obitelj prehranjuje samo prihodima od instrukcija čak tridesetak godina zapravo je rijetko viđen fenomen profesorske struke. Zaslužuje biti zabilježen za trajno pamćenje po svojim doista vrijednim radovima o Juri Turiću, Franu Biničkom, Senjskim žrtvama i Velebitskom ustanku.

O Bićanićevu odlasku s ovog svijeta izvijestili su tek lokalni lički mediji, a portal Hrvatskog kulturnog vijeća objavio je nadahnuti članak Zdravka Gavrana Nikola-Nikica Bićanić: zaslužni hrvatski javni djelatnik, pisac, znanstvenik, novinar, žrtva bivšega sustava, prenesen iz portala Hrvatsko nebo. Fragmente iz ovog teksta objavile su Školske novine, a opširniji tekst predan je gospićkom znanstvenom časopisu MemoriabiLika. Zavičaj bi mu se trebao odužiti prigodnim izdanjem s ukupnom bibliografijom njegovih radova ili kojom drugom gestom kojom će ga zadržati u javnom sjećanju kao iskrenog zaljubljenika u Gospić, Liku i neovisnu Hrvatsku.

Zapis iz mojih Ričica

SELO UMIRE ALI SE NE NADA

Iz dana u dan nakon Domovinskog rata moje Ričice umiru na ozgoru.

Susret drugova po hobiju/Snimija Marko Čuljat
Susret drugova po hobiju/Snimija Marko Čuljat
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
20. studenoga 2021. u 7.45 sati

Priredija Marko Čuljat


RIČICE - Volim pričat i susrićat se s prijateljima, a i bome dugovima, koja je imenica potisnuta zadnji desetlića ka' tobože nepodobna jer je iz une države i nije više podobna ka ni radnik koji je političkom (zlo) silom postao službenik ili djelatnik, a djelatnici su uvik do sada bili uni radnici koji nešto inžinjavaju i rade u nekom znanstvenom institutu. I zaista drugovi nestadoše ka balon od sapunice što pravi dičurnija liti. Nadam se da drugarstvo neće izgubiti svoj smisao u ovome rvackom ludom dobu koje se u ostatku normalnog svita već je tome dugo naziva Dobom snova.

Da dobro sam napisa, to najnovije doba potlje onog Kamenog, Brončanog, Željeznog ili Gvozdenog…. Stiglo je već odavno na zapadu, a to vam je dragi moji čitatelji i čitateljice - komunizak gdje svak ima nolko kolko mu triba pa more snivat, a mi moramo snivat kako priživit, zbog ludosti u politici i pljačaka i krađa, dočekat novu pemziju.

Da se vratim ponovo priči. Drug moj Stipa, doživija je grdnu tragediju, i mogu ga razumit. Ćere koja se bila sritno udala mam u Osik, odnosno u slavonski Osijek, umrla je lani poradi korone čekajući na operaciju štitnjače koja joj je zaustavila srce. O toj zajebanoj glavnoj procesorskoj žlizdi s unutarnjim lučenjem znam ponešto jerbo sam ju u Rijeci uz pomoć kirurga dr. Branka Pejnovića, iz Vrovina, inače gospićkog vlakaša gimnazijalca, bacija vanka i otada ka životinja zobljem bezbrojne tabletine da ostanem na uzgoru. Kad sam iša gospićkim likarima i žalija se na nemoć i da mi ruke drkću, da ne mogu slikat, poslali su me na cilonoćno snimanje glave u zagrebačku ludaru, u Vrapče, pa su se čudili kada su me pušćali drugi dan uz pomoć Krmpotičke, medicinske sestre iz Barleta. Niko nije zna što mi izaziva probleme dok se nisam domča nuklearne medicine u Rijeci. Nije bilo pomoći morala je van jer sam želio jošte živit' koju godinicu. Na svu sreću da tada nije bilo korone bija bi najeba ka žuti s Karaburme.

Eto ja jopet zastranja na krivi put, al ne u Krivi Put. Nu, da se vrnem nazada u moje Ričice. Nikidan sam nakon višednevnih dogovaranja jošte prije Svisvetih, uspija spojiti dva svoja druga: Stipu Brajkovića, inače Gačanina iz Otočca koji živi u Gospiću i Josu Tomičića, poznatijeg ka Joseta, Ličanina iz Ričica. Znam čime se obadva bave, da su strastveni kolekcionari stari novaca i slični drangulija, kako bi rekla stipina Ankica, bolja polovica - smeća. Prvi put sam se nikidan usudija prić autom priko Josetina limenog mosta priko nabujale rike Ričice. Joseta je u svom viku mora mam dva puta graditi sam samcat svoj most da upopriči s posla u Rudniku ili sa štreke do svoje kuće u Pod Kršom na Resniku, a livoj obali Ričice. Mora sam, jer nemam snage da zadnji kilometar propišačim do njegove kuće da utroje proljudikamo.

Nji dva su se slizala dočim su pokazali djeliće svoje kolekcionarske strasti. Nastao je, bar za mene, seminar iz numizmatike, spominjali su nikakve rimske careve, pa Napoleona, pa su razgledavane kovanice u vakum pakovanju, pa snopove šarenih novčanica iz svij doba i država …

Nakon po ure mora sam se ić olakšat u grmeč iza Josetine kuće, pa sam malo razgleda ruševinu Grgeljine kuće, koja svakim danom sve više propada. Al to je prije dvacetak godina kada sam bija prvi put kod nje bila primjer fantastičnog ličkog graditeljstva, nešto ka Juraj Dalmatinac. Grga Tomičić-Grgelja je bija samouki kamenoklesar. Radija je svašta. On je prvi u Ričicama ima septičku jamu i aborat u kući, ispod ulaza u kuću s druge strane izgradija je od kamena kočar, a korito za lokanje prasaca i prag napravija j' iz jednog kamena. Kunoba je bila svoltana ka prave katakombe. Bila je to visoka kamena prizemnica, a ne brvnara ka sve ostale kućetine u Lici. Dabome da su stepenice bile od edne klesane stine iz Resnika, al bilo je i nikolko gelendera, kamenih ploča lipo isklesanih, a edna je bila visoka barem tri metra i debele priko cenea.

Kada su kolekcionari razminili darove, a mene je zapa komad barita i komadić za jednu inženjerku šumarstva, Mandicu, u Upravi Hrvatskih šuma, da upotpuni svoju geološku kolekciju kamenja iz Like, krenuli smo u obilazak dijela sela uz Ričicu.

Kada sam sa stravom priveza autinu na drugu obalu, izaša sam vanka. Joseta mi je pokaza naplavinu od nikolka kamiona drva štoj nabujala Ričica donila do njegovog mosta pa se boji da će ga to i srušiti. Jada se da j' zva šefovo u vodama da učine nešto, ali ko šljivi nikog seljaka iz nikakvi Ričica, di te vode nisu ćele prije nikih 15 godina bagerom dignut nikolke stijene na bujičnu vodu na Bantin u Oršić drag. Svi su se pravili blentavi da ne znaju di je to pa sam ja osobno popizdija. Ali, što vridi, Marija Terezija je gradila, a naslidnici Franje Tuđmana nisu kajderi ni održavati austro-ugarske građevinu.

Kad smo stigli do pruge Joseta povika da motam livo, ka da ja ne znam di je Mostina di sam liti dolazija priko dana na kupanje pod vrbama, a sa momcima sam čak nikolko puta po noći iša i u rakolov s mačjim mesom i karabitnjačama iz Rudnika. Tu j' vrag zna kada u bivšoj državi napravljen armirano-betonski most koji je zbog veličine odma nazvan - Mostinom. Tekar sam nikidan primitija nešto čudno - most nikad nije ima ograde. No ti nije bitno, bitno je da je od 1995. priko njega gotovo nemoguće prić. I ja sam autinu ostavija na obali. Zadnji, istočni dio mosta je urušen i niko iz "opštine" Lovinjac ne trza da ga popravi, a po Lovincu i okolici načelnici se fale afaltiranjem nikakvi staza i bogaza, a amo što ljudi ne mogu do svoje zemlje i do kuća, nikoga nije briga. Nije briga ni ti Rvacki voda, glavni da svi koji imaju krov moraju plaćat oborinsko-slivne vode, a niko ne uređuje vodotoke da ne plave.

I kod Mostine bilo je naplavljeno nekoliko kamiona stabala. Ovome mogu dodati smo pitanje: - Zašto svoj dio vlasništva obala Ričica ne uređuje i ne održava HEP koji Ričicu intenzivno koristi za proizvodnju struje u Obrovcu.

Sada mi pade napamet zbivanje oko gradnje te idrocentrale koji je financirala tadašnja Elektroprivereda Dalmacije iz Splita. Uni su imali plan da će napravim branju u Svetom roku i potopiti sve do Štikade, kaj što danas radi HEP u Gornjem Kosinju. Međutim, tada je prisidnik Skupštine općine Gračac bija Nikica Ivizić, poznatiji kao Nikica Mašin, čija je obitelj proghnana iz Gudure i rat je provela u plovaniji u Ričicama. Nikica Mašin je bija dobar političar s velikim radnim i političkim iskustvom koje je zna priminit u svom upravljanju općinom. Bio je prisidnik Skupštine Republičke samoupravne interesne zajednice za ceste, pa je napravija obilaznicu Gračaca, pa je naprvija i dio ceste ispod pruge za Obrovac, pa je nabavija polovne kandelabre iz Zagreba i stavija i' na križanje kod motela Lički krovovi.

U pregovorima i razgovorima s investitorima i republičkim političarima, a najviše ih je Nikica održava na svom terenu - u vijećnici u Gračacu. Ima j' petlju da se suprotstavi dr. Todi Ćuruviji, potpredsjedniku Izvršnog vijeća Sabora SRH, danas Vlada RH, te državnim planerima i inim luftiguzima iz Zagreba i šire okolice. Sprdao se s njihovim tvrdnjama da će Gračac živjeti od turizma na jezeru. Dokazano je da ni dan danas nema nijednog turiste u Štikadi, samo zaluta koji ribolovac ili krivolovac. Ivezić je tražija za svakog čovika i njegovu obitelj i rodbinu koji će biti prisilono iseljani pravičnu naknadu - odnosno da im se u Gračacu izgrade nove kuće, štale, infrastruktira u nova naselja i da im se kupi zemlja i šuma kako ne bi bili socijalni slučajevi na trošak Općine. Jednom je na sastanku pobjesnio od ludih i neosnovanih planova o boljem životu pa je izjavio "Jebeš općinu koja nije zagađena", nastao je urnebes u vijećnici gdje su bili i općinski vijećnici došli demonstrirati, ka danaska Kosinjani, protiv bidne cine četvornog metra zemlje koja će biti potopljena i protiv tiranja s vjekovni' ognjišta. Sićam se ka' sad, vićnik iz Ričica, inače cestar Ivan Tomičić-Jurebin iz Razbojina, reče da neće pristat na cinu kvadrata po cini kokošjeg jajeta. Pobra je pljesak. Inače, bio je to vrijedan cestar, koji je samoinicijativno s krampom, lopatom i tačkama nikolko miseci spušta današnju državnu cestu kod doma, odnosno Zadruge, dana Doma HVIDR-e u Ričicama za oko edan metar. Bila je tu Brinica koja je ometala promet jer je bila visoka i kratka i neugodna za provoz.

Na tome sastanku bija j i Rade Peleš, novinar nekatašnjeg Oka, tjednika za kulturu, on je potlje sastanka namolija Iviceća za razgovor i na tu temu objavija razgovor na ciloj stranici formata većem od dvi stranice današnjih novinica.

Ovakvi, kako danas vole reći novi političari, konstruktivni sastanci, ne u Zagrebu, ne u Centralnom komitetu,.vengo na domaćem terenu, doprinijeli su da se država, odnosno tada Republika pridomisli i napravi maće jezerce i izgradi revilzibilnu hidroelektranu koja po noći vodu Ričice vraća nazada u štikadske bare.

Alaj vira i svaka čast Nikici Iveziću-Mašinu, koji je tadare živija u svojoj kući u Krivaku i na obali krivaka pritoke Ričice u Štikadi a prije zajedničkog odlaska u Tučić i ostale ponore podno Velebita ispod Vraca, na političkom umiću. Tada je pristala i višegodišnja koma od kada je nekoj budali pala na pamet gradnja velikog jezera. Naime, niko od seljaka na tome područnu nije smija ništa novo gradit, čak nije smije ni zasadit šljivu puni dvacet godina, jerbo je sva imovina bila popisana i po tome su mislili dati sitniš narodu. Bidan narod živija je u neizvisnisti, čudo je kako tada nije bilo postraumatskog stresa od državnog terora.

Jošte nisam završija s Mostinom. Priko nje, rekoh iđe se u Razbojine. U njima više niko nije nastanjen, ima nikolko, tobož vikendica, su mrtvi kapital kao i ostale novogradnje na ovim području. Ponovo ponavljam, u južnom dilu Like od turista nema ni T.

I da na kraju završim, u tim Razbojinama rođen je fra Ante Josip Tomičić (1901- Rijeka, 1981), postupak za proglašenje blaženim službeno je otvoren 12. srpnja 2005. Mnogi su ga za života smatrali svecem, preporučuju se u njegov zagovor. A do ostataka njegove rodne kuće ne može se doći iz Ričica. Moja baba Kata rođ. Vrkljan iz Ličkog Cerja sićala ga se iz njihovog zajedničkog ditinjstva, je un bija kod krsni kumova u Cerju koji nisu imali dice, tu je poša i u školu koja je imala cilodnevni boravak. Kada je umro, sačuvala mi je Glas koncila s in memoriamom na ciloj stranici s ednom sličicom pogrbljene osobe.

Litos sam pisa o oštećenim grobovima majke trojice oficira austrougarske vojske i jednog njenog sina koji se nalaze iza ričičke crkve sv. Marije Mandaline. I niko ni repom da to sanira. I na kraju, poduzetni Joseta je pokrenija akciju i mnogi su je podržali i napravija j' u groblju na Rosuljama kapelicu. sv. Latarije, jerbo j' u mojim Ričicama bilo najviše Kata. Cilj gradnje je bila želja da se mrtvine i podušje ne drže u kući, vengo da pokojnik bude u kapelici i nakon sarane da se ide na svetu misu u crkvu. Međutim Josetina inicijativa se nikome još vazda ne dopada pa se ne koristi vengo propada. Kapelica je završena i iz nje je prva saranjena moja tetka Maca 2011. koja je umrla u progonstvu nakon teške bolesti u staračkom domu u Rovinju, a koju je UNPROF-or prošverca iz okupiranih Ričica u proliće 1993.

Po svemu sudeći parafrazirat ću jednog gospićkog marvinskog doktura koji je sedamdesetih godina prošlog vika u Ličkim novinama napisa edan nacional-šovinistički člančić jer se smatrao čak i književnikom, i još koje čime, osim izvrsnim veterinarom jerbo je bija protiv uvođenja plemenitih pasmina stoke jer su veterinari imali puno više posla. Morali su ih ići teliti po ličkim selima. Radi se o Anti Rukavinu-Bikanu, koji je tada napisa članak "Bužim umire ali se nada" prozivajući tamošnjeg jedinog učitelja Mečana što j' naopačke na pendžer zalipija papirnatu rvacku zastavu pa una ispala jugoslavenska. Iako je svako pametan zna o kakvoj gluposti se piše to je izazvalo aferu da je čojek gotovo osta bez posla jer je niko pametan prikinija cili proces sprdnje.

Moje Ričice umiru, ali se ne nadaju ničemu boljem. U Brnčevu odakle mi je ćakan više nema nijednog živog Čuljata, a nisu imali crnogoricu oko kuće, kako je virovanje katolika u Gospiću i okolici i pametni ljudi se čuda takvoj zaostalosti i zatucanosti. Nema ni Tomičića u Razbojinama, one su već puste… ali bome niti Ivanušića u Oršić Dragi viza vi Bekuta. I Malinu kuću obnoviše unuci i zetovi, ali je pusta priko godine iako lipo izgleda. Priko puta njijove kuće kuća je Pilipa-Pipe i babe debele, Marte Tomičić. Njijova dica, Jakov, inžinjir u Uljaniku u Puli, koji je plovija ka garant inžinjir na mamut brodu Berge Istra kada je napravljen, obnovija j' rodnu kuću, a u dvorištu su sebi kuće napravili ćerka Pipina Josipa i sin Ivan.

Ta kuća je bila dvojna, rekli bi na zapadu, dvi kuće u nizu. U dvorište te polovice dida Ante i babe Dragice Tomičić, sebi je kuću napravija glumac Ilija Ivezić, jer mu je tu bila udata mama. Nažalost, i Jakov i Ilija su napušćali ovaj svit. I ove kuće sad puste. Jakov je ednom na sastanku u općinu u Lovinjcu reka, da njegov sin i neće da dođe u Ričice, a i što će tamo kad ne bi zna ni osić bukvić ni naložit vatru šibicama.

Više mi se i ne da nabrajat, samo da rečem da Šoladija koja ima nuvaca od turizma ne dolazi ništa gradit u taj dio Like, osim što ponekad svrnu na kako ilo i pilo u koju birtiju u okolici jer birtije u Ričicama više nema, kaj što nema ni trgovine.

Glavnoj da političari i dalje basnoslove o lipom životu, a svekoliko pučanstvo i ne zna kako lipo živi.

Opća bolnica Gospić

USKORO VASKULARNA AMBULANTA

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
9. studenoga 2021. u 20.40 sati

GOSPIĆ - Iz Ravnateljstva Opće bolnice dobili smo priopćenje da uvode novu uslugu. Naime, uskoro počinje radom ambulanta vaskularne kirurgije. Taj značajan korak u zaštiti zdravlja stanovnika Ličko-senjske županije načinjen je zbog velike potrebe pacijenata za uslugama vaskularne kirurgije, zbog čega se do sada putovale u razne druge bolnice u državi.

Prvi termin rada ambulante je 24. studenoga kada će doći dvojica subspecijalista vaskularne kirurgije te će odraditi pacijente kroz dvije ambulante. Zbog toga se pozivaju pacijenti kojima treba ovakav pregled da se prijave na šalteru centralnog prijema Bolnice. (Ln)

In memoriam

JOSIP GOBAC-JOŽA (1932 - 2021)

Otišao je veliki ljubitelj planinarenja, novinar, urednik i dokumentarist rođen u Mušaluku.

Na putu do degenije na Solinama u Srednjem Velebitu, na ramenu je stativ za kameru, 2012./Arhiva obitelji Vince
Na putu do degenije na Solinama u Srednjem Velebitu, na ramenu je stativ za kameru, 2012./Arhiva obitelji Vince
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
7. studenoga 2021. u 21 sat

Priredija: Marko ČULJAT, iz rukopisa edne još neobjavljenje knjigice
Fotografije u vlasništvu obitelji Vince

ZAGREB/GOSPIĆ - 14. listopada od proklete korone preminuo je Josip Gobac-Joža, unatoč dvostrukoj vakcinaciji i ličkim korijenima. Joža je prije 90 godina rođen kod dida i babe u Mušaluku, gdje je živjela njegova majka Maća rođ. Blažetić. Otac mu je bio Nikola Gobac iz Vaganca Pazariškog, u kome su danas rijetku stanovnici ao uopće ima stalnih stanovnika kao i u većem dilu Like i okolice. Imali su i sina Baju.

Od malog ličkog dičaka dogura je na vrh profesionalne karijere o čemu čitajte drugi dio teksta.Meni kao novinaru u ovoj vukojebini, koji neki od sprdnje zovu Likom koja je na sreću političara bila i ostala pustara u srcu starice Europe, a uskoro će ona jopet bit zemlja vukova i medvida i uvoznih goveda i čobana, nije jasno kako je njegova smrt ostala nezabilježena u svekolikom rvackim medijama a posebice u tzv. katedrali rvackog duva, odnosno na dalekovidnici koja se kočoperi s tri slova - HTV. Nisu se ni udostojili dati dokumentarni prilog o njegovu životu, a kako ćete samo u Ličkim-novinama moć sada prolčitat, un je uz tantalove muke i bezbrojne kaznene prijave milicije i udbe, uspija završit une bajne obikte uz Kockicu CK na zagrebačkom Prisavlju. Nisu se udostojili ni objaviti njegov koji dokumentarac jer je u toj zgradurini bio nepodoban???!!
Nu da se vrnem na njegov životopis:
Uskoro nakon njegovog rođenja obitelj seli u Popovaču gdje je proveo prvih sedam godina života. Tu mu je otac bio kočijaš kod njemačke obitelji Getz pa su svi živjeli u njihovoj velikoj kući u Popovači. Krajem tridesetih sele u Kutinu u malu kuću u sadašnjoj ulici Ljudevita Posavskog. Odrastao je u siromaštvu, ali odrastanje mu je odredio i Drugi svjetski rat i okupacije Kutine. U djetinjstvu je svjedočio najgorem sunovratu ljudske vrste i do kraja je o tom vremenu govorio istinu, neovisno o tome kako se ona s vremenom zaboravljala ili namjerno iskrivljavala. Unucima je pričao o židovskim obiteljima koje su odvedene u logore smrti tokom noći, ali i o iskustvu života u multikulturalnoj sredini kakva je Kutina bila prije rata. Nosio je živa sjećanja na obitelji Feldbauer, Freidferd, Strauss i druge koje su predstavljale malu, ali značajnu židovsku zajednicu Kutine i okolice. Tek 2020. unuci su čuli njegovu poriču o tome kako je kao dijete pomagao susjedima pri održavanju službe za Šabat i Pesah.

Nakon rata poslan je u Gimnaziju u Krapinu. Sudjeluje u radnoj akciji izgradnje pruge Šamac-Sarajevo (1947). O radnim akcijama je uvijek rado pričao, a za njega su bile bitne iz dva razloga: prvo, nakon siromašnog djetinjstva i razornog rata, aktivno je sudjelovao u izgradnji i industrijalizaciji zemlje koja je bila, po njegovom opisu, "jedno zaostalo i nepismeno društvo". To ga je iskustvo zauvijek obilježilo. Drugo, na radnim akcijama pokazalo se da je talentiraniji, a vjerojatno i zainteresiraniji za pismeni rad nego za lopatu, pa je dobio svoje prve novinarske zadatke pišući propagandne materijale za vrijeme radnih akcija. Slijedećih godina nastavlja pisati za omladinske listove, a bio je i urednik Moslavačkog lista (1954 - 1956).
Školovanje je nastavio u Školi primijenjene umjetnosti u Zagrebu uz koju je ostao jako vezan, s jedne strane kroz bliska prijateljstva s umjetnicima poput Miroslava Šuteja, kako bi rekao "šul kolegu", a s druge strane kroz iznimno izražen umjetnički sentiment koji je do kraja života kombinirao s jasnim novinarskim izražajem. Nakon toga diplomirao je na Višoj pedagoškoj školi (1960) i započeo karijeru na TV Zagreb, danas HTV gdje je radio do prisilnog umirovljenja (1991). Urednik je Školske televizije od 1963. Školsku televiziju je smatrao svojim najvećim profesionalnim uspjehom. Vjerovao je u edukativni potencijal medija, a TVZ je razvijao školski program koji je postajao ključan element obrazovnog sustava i redovno je praćen u školskoj nastavi. Surađivao je i s drugim europskim javnim televizijama, te je bio član grupe Eurovizije za obrazovni program. Paralelno s radom nastavio je i studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i diplomirao (1976), a dvije godine kasnije promaknut je na mjesto direktora TVZ (1978 - 1986). U ta dva mandata, koje nikad nije želio, izgradio je sve objekte TVZ na Prisavlju, nakon toga je radio u Dokumentarnom programu i u emisiji Dobro jutro, Hrvatska.

Bio je aktivan u NK Dinamu, a krajem sedamdesetih godina XX. stoljeća bio je u Stručnom odboru i organizirao izbor momčadi koja je 1980. i 1982. osvojila prvenstvo Jugoslavije.

I kao umirovljenik nastavio surađivati u Dokumentarno obrazovnom programu. Bio je suradnik Zagreb filma i Filmoteke 16. Autor je nekoliko obrazovnih filmova za osnovne škole i nekoliko namjenskih filmova o zaštiti prirode: Park prirode Žumberak, Velebit (koristio je filmsku dokumentaciju Dopisništva iz Gospića), Lonjsko polje i dr. Radio za OTV i Z1 televiziju.

U mirovini je imao više vremena za svoju staru ljubav - planinarenje. Učlanio se u PD Industrogradnje koja je imala hotel Velebno u Baškim Oštarijama i PD u Ravnom Dabru u obnovljenoj školskoj zgradi. U to doba razvija vrlo blizak odnos s akademikom i botaničarom Sergejem Forenbacherom, velikim planinarom i poznavaocem Velebita. Zajedno i snimaju dokumentarni film i priloge za Forenbacherovu istoimenu knjigu Velebit i njegov biljni svijet. Obilazi i snima Lonjsko polje, Gorski kotar, Žumberak… Kasnije je HTV objavljivao njegove dokumentarce koje je radio kao vanjski suradnik, a kad je to prestalo radio je filmove za Popovaču, te lokalne tvrtke i tvornice.

Bio je oženjen Slobodankom rođ. Trbojević, redovitom profesoricom na Ekonomskom fakultetu, s kojom je imao kćerku Iru.

DJELO: Dokumentarni film Velebit i njegov biljni svijet (2007) ? https://youtu.be/oZgMKtDhsf0

LIT.: Moslavački list br. 1453 lipanj 2007. ? Leksikon radija i televizije. Zagreb, 2016. str. 135. - Vince, Vlado: Sjećanje na Josipa Gopca, planinara i novinara https://vladovince.medium.com/sje%C4%87anje-na-josipa-gopca-planinara-i-novinara-df4db8f19e0b (posjećeno 4. studenoga 2021.)

IZV.: Osobni iskaz Josipa Gobca, Zagreb 16. ožujka 2018. - Osobni iskaz unuka Vladimira Vincea, Zagreb, 6. studenoga 2021.

Dobrotom njegovog unuka objavljujemo njegov dokumentarac o Velebitu:
youtu.be/oZgMKtDhsf0

24. LIČKA VEČER U SLAVONSKOM BRODU

LOVINJAČKI "PILIĆI" ODUŠEVILI SLAVONCE

Unatoč pandemiji korone Ličani se uspješno druže i surađuju.

Okupljeni sudionici ličke večeri u Slavonskom Brodu
Okupljeni sudionici ličke večeri u Slavonskom Brodu
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
7. studenoga 2021. u 13 sati

Za Ličke novine priredija Marinko Krpan, iz Krpanske Drage

SLAVONSKI BROD - Nakon nedavnog lovinjačkog pridstavljanja knjige o Ličanima u ovome gradu, Zavičajna udruga Ličana "Vrilo mudrosti", koja je osnovana u jesen 1991., uspjela je unatoč nepovoljnim epidemiološkim opasnostima nastaviti tradiciju organiziranja jesenskih ličkih zabava u središtu Brodsko-posavske županije.

Od 1997.godine (tek s iznimkom krizne pandemijske 2020.) okupljaju se brodski Ličani i lički Slavonci u sjećanje na lička prela iz zavičaja svojih predaka koji su prije više od dva stoljeće počeli doseljavati u ovaj dio Slavonije.

Ova 24.brodska "Lička večer" ostat će upamćena ne samo po izazovnim epidemiološkim okolnostima već i po prvom gostovanju najmlađih folkloraša iz Lovinca, članova Dječje folklorne sekcije HKUD-a "Vrilo" Lovinac, koji se od miljinja zovu "pilići".

Pred 250 gostiju u prepunoj svečanoj dvorani Kristal bio je to prvi nastup pred nepoznatom publikom izvan Lovinca 13 "pilića" koji su izveli dvije pjesme: "Liko moja tamburice stara" i "Ličanka sam" te tradicionalno ličko kolo. Bila im je to i dobra generalna proba za nastup dan poslije na smotri dječjeg kreativnog stvaralaštva u organizaciji Ukrajinskog kulturno-prosvjetnog društva "Ukrajina" iz Slavonskog Broda.

U pratnji "pilića" bili su roditelji na čelu s načelnikom Općine Lovinac Ivanom Miletićem te ravnateljicom Kulturno-informativnog centra Lovinac Anom Miletić, lovinačkom snahom, a podrijetlom Brođankom.

In memoriam

MATE ŠUPER (1934 - 2021)

Krajem listopada preminuo je dugogodišnji nastavnik fiskulture i jedan od najboljih ličkih hrvača.

 
 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
3. studenoga 2021. u 9.45 sati

Priredio Marko Čuljat

GOSPIĆ - U Zagrebu je u 87 godini života 24. listopada preminuo Mate Šuper. Rođen je u Rizvanuši 1934. Bio je prvorođenac u obitelji Ivana i Marije rođ. Frković iz Ličkog Novog. Već na početku školovanja iskrsnuo je Drugi svjetski rat i mora napustiti rodnu Rizvanušu i školu u Brušanima i nastaviti život i školovanje u Ličkom Novom kod djeda Ante Frkovića-Markuša (1942). Osnovnu školu je ipak završio u Brušanima i nastavio školovanje na Nižoj Gimnaziji u Gospiću i nakon male mature upisuje Gimnaziju Nikole Tesle u Gospiću.

Još kao gimnazijalac počeo se baviti intenzivnije sportom Kao gimnazijalac bavio se sportom: bio je golman najprije u velikom pa zatim u malom rukometu, vježbač na spravama, a plesao je i u školskoj folklornoj grupi koju je vodila nastavnica tjelesnog odgoja Marija Šebetić. Zahvaljujući nastavniku fiskulture Antunu Asiću-Slavku koji je u školu uveo hrvanje i iz Zagreba doveo legendu hrvanja Franju Palkovića, mladići su dosta toga naučili. Napredak je bio iznenađujući, za samo dvije godine treninga gospićki hrvači dali su četiri juniorska prvaka Hrvatske: Milivoja Žganeca, Vicko Šimuneca, Stevu Pavičića-Bačvara i Šupera. Nakon toga dvorana DTO Partizan za vrijeme mečeva stalno je bila puna, a ljudi su se penjali po bačvama i krovovima kako bi gledali meč. Kasnije ga je za svoju momčad registrirala "Lokomotiva" iz Zagreba koja je bio najjači klub u državi, a gospićki klub su počeli napuštati bolji hrvači.
Po drugom odlasku u Zagreb položio je prijemni ispit na Višoj pedagoškoj školi koja je trajala šest semestara i na gospićkoj Gimnaziji se zaposlio kao apsolvent (1959). Po odsluženju vojnog roka (1961) i završetka Škole rezervnih oficira to mu je omogućilo da bude i nastavnik predvojničke obuke na srednjim školama. Nakon vojske zaposlio se kao nastavnik u svojoj struci u Ekonomskoj školi Anke Butorac u Perušiću gdje je dobio stan i posao za suprugu Dragicu rođ. Špoljarić. Imali su sina Damira i kćerku Sanju (1961 - 1965). Diplomirao je Višu pedagošku školu u Zagrebu grupa: geografiju, fizičku kulturu i nauka o čovjeku (1963). Ponovo je dobio mjesto nastavnika na Gimnaziji u Gospiću (1965 - 1978) radeći često puta po cijeli dan zbog zamjena. Nastojao je zainteresirati učenike ne samo za hrvanje, nego i za rukomet, gimnastiku, atletiku i Gimnazija je postala pravo rasadište mladih talentiranih sportaša.
Zatim odlazi po treći put u Zagreb (1979) za tajnika Saveza za sportsku rekreaciju Općine Trnje, gdje radi do mirovine (2002). Istovremeno se uključuje se u rad HK "Lika" kao trener Kluba. Osim toga, u Klubu je bio i član Upravnog odbora. Kasnije je nastavio studij i apsolvirao Kineziološki fakultet (1982). Trenirao strane reprezentacije: Tunisa, Maroka, Alžira, Obale Bjelokosti i Sirije.
Izbijanjem Domovinskog rata bio je zapovjednik borbenog dijela Združenog odreda na području Kupe i u okolici (1991).
Dobitnik je Nagrade "Ivan Filipović" za životno djelo i godišnje nagrade za rad i rezultate u predškolskom odgoju, osnovnom, srednjem školstvu, visokom školstvu i znanstvenom i stručnom radu (1978).


Osnovna škola dr. Franje Tuđmana Lički Osik

MEĐUNARODNA SURADNJA

U sklopu programa Erasmus+ ostvaruje se suradnja sa školama iz pet europskih država. Nastavnici posjetili Portugal.

Dogovor koordinarora i sudionika projekta u Obidosu u Portugalu: Snimila Tajana Puškarić
Dogovor koordinarora i sudionika projekta u Obidosu u Portugalu: Snimila Tajana Puškarić
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
30. listopada 2021. u 15.30 sati

Priredila: Tajana Puškarić

LIČKI OSIK - Uspješno je izvršena mobilizacija u sklopu Erasmus+ projekta "Mijenjamo škole, mijenjamo živote" (Early School Leaving Prevention through the implementation of Inclusive Methodologies and other strategies. Role of the families) u kojem sudjeluje Osnovna škola dr. Franje Tuđmana.

Projekt ima više ciljeva. Jedan od ciljeva je odgovoriti na potrebe učenika iz vulnerabilnih grupa (socijalno ugroženi, etničke/manjinske grupe, psihofizičke/razvojne poteškoće i sl.); zatim je podrška učiteljima s upoznavanjem i primjenom inovativnih praksi, s ciljem unaprjeđivanja škole, obogaćivanja kvalitete procesa obrazovanja u školi te roditeljska podrška učiteljima, u ostvarivanju ciljeva. Partneri na projektu su osim osičke škole Sredno Uchilishte Petko Rachev Slaveykov, Tryavna, Bugarska; Innovation Frontiers (IKE), Atena, Grčka; Camara Municipal de Obidos, Obidos, Portugal; Equipo de Orientacion Educativa y Psicopedagogica de Molina de Segura, Španjolska i Centrul Judetean de Resurse si Asistenta Educationala, Cluj Napoca, Rumunjska.

Svaka ova institucija razvija metodu kako bi unaprijedili obrazovanje učenika. Metoda kojom se bavi osička škola je multipla inteligencija zato su zaposlenici išli u posjet Osnovnoj školi u Obidosu u Portugalu, kako bi naučili o kreativnosti, na koji je način više implementirati u nastavu te kako na taj način učenje i školu približiti učenicima i potaknuti ih na daljnje obrazovanje. Tijekom boravka u Portugalu prisustvovali su raznim radionicama i sastancima. Planirana su još tri posjeta; u Grčku, Rumunjsku i Bugarsku. U siječnju iduće godine sudionici projekta očekuju posjete i tim učitelja održati će radionice.

Osim toga, započeti ovogodišnji projekt "Mušaluk" nastavlja se novim sadržajima. Ravnatelj Antonio Milinković izvjestio zaposlenike d je na račun škole stigla donacija od 59 tisuća kuna za troškove instalacije grijanja u objektu Područne škole Mušaluk, a najavljene su i nove donacije. Krajem godine u Mušaluku će biti " Advent u Mušaluku" koji će nuditi vikend bogat programom i učeničkim i učiteljskim rukotvorinama, s ciljem prikupljanje donacija za djecu u domovima za nezbrinutu djecu.

Gospićko-senjska biskupija

Gdje se s vjerom moli, događaju se i čuda

Stručno vijeće i duhovne vježbe vjeroučitelja bili je u Ličkom Osiku.

 
 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
25. listopada 2021. u 23.45 sati

PIŠE: s. Robertina Medven

LIČKI OSIK - Vjeroučitelji Gospićko-senjske biskupije održali su 22. listopada u Pastoralnom centru župe Sv. Josipa stručno vijeće pod vodstvom vjeroučiteljice Ivone Rendulić. Voditeljica je nakon molitvenog početka predstavila radionicu "GIK", potom "Vodič za planiranje i pripremanje nastave vjeronauka". Primjere dobre prakse predstavila je, uz Ivonu, vjeroučiteljica Mirjana Car-Stojković i rad u digitalnom alatu izložio je vjeroučitelj Željko Mucić. Slijedila je živa rasprava s primjerima.

Nakon stručnog vijeća vjeroučiteljice i vjeroučitelji laici nastavili su duhovne vježbe koje je predvodio voditelj vlč. Goran Antunović, na temu: "UZVIŠENOST POZIVA VJEROUČITELJA". Nakon Zaziva Duha Svetoga voditelj je održao uvodno predavanje te pozvao vjeroučitelje da budu autentični, da svoje poslanje odrađuju i žive oslanjajući se na Isusa i da svoje vjeroučenike vole onom ljubavlju kojom Krist ljubi svoju Crkvu. Molite za njih, jer kad nekog stavite u molitvu ne gledate ga svojim očima nego Božjim.

Drugog dana slijedila su razmatranja o dobrim karakteristikama vjeroučitelja: svjestan zadaće koja mu je povjerena, skroman, ponizan, entuzijast, radostan, dobar prijatelj, sposoban osluškivati i slušati druge.

Završno nedjeljno razmatranje: "Duhovnost vjeroučitelja, duhovnost svakodnevice: koliko smo u Božjoj blizini? Isus je rekao: "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta." (Mt 28,20). U vjeroučenicima pokrenuti ono pozitivno i dobro. Svetost je u tome da smo radosni. Imamo priliku ostvarivati Kraljevstvo Božje. Ne budite vjeroučitelji koji misle na sebe, nego Kristovi vjeroučitelji. Dozvolite da vam Bog posvećuje svaki dan!
Obradovao nas je susret s našim biskupom mons. Zdenkom Križićem koji nas je ohrabrio u zajedničkom razgovoru, a potom je predvodio euharistijsko slavlje na kome smo sudjelovali sa župljanima Ličkog Osika. Koncelebrirao je kancelar i tajnik preč. Mišel Grgurić, domaći župnik preč. Luka Blažević, voditelj duhovnih vježbi vlč. Goran Antunović. Župnom zboru pridružio se i zbor pjevača vjeroučitelja.

Biskup Križić počeo je propovijed riječima: "U ovom razmišljanju Božje riječi koju smo čuli, zaustavio bih se, prije svega, na evanđeoskom odlomku, ali ne bih preskočio važnu poruku koju smo čuli u Poslanici Hebrejima ( 5, 1-6): "Svaki veliki svećenik uzima se od ljudi i postavlja za ljude."Svećenik je jedan od nas, nije pao s neba, ali on mora biti svjestan svog poslanja, da Bogu u ime naroda i za narod prikazuje darove i žrtve. Svećenik ne smije nikada zaboraviti to svoje temeljno poslanje: posredovati za narod molitvom i žrtvom. Pisac Poslanice tvrdi nadalje, da svećenik može primjereno suosjećati sa slabima zato što je i sam slab… Biti svjestan svojih slabosti važno je veoma za duhovni život. Tko nije dovoljno svjestan da je slab, on niti ne zna suosjećati s drugima, on je prema slabima grub... Sveto pismo veli da se Bog oholima protivi, a poniznima iskazuje milosrđe.
Biskup dalje tumači evanđeoski odlomak (Mk 10, 46-52): Isus izlazi iz grada Jerihona sa "silnim mnoštvom". Uglavnom su to potrebiti i siromašni ljudi jer je u tom vremenu većina stanovništva pripadala ovoj kategoriji. Svatko od ovih ima svoj jad i dolaze Isusu s velikim očekivanjima. " … kraj puta sjedio je slijepi prosjak". On je prosjak samim tim što je slijep. On nije na putu, nego pored puta, ne vidi, osoba je koja ne može ništa pridonijeti široj obitelji pa je, na neki način, isključen iz obitelji. Prosi da ga ne smatraju samo teretom obitelji. Ne znam, možemo li zamisliti jedan ovakav život mi koji nemamo tog iskustva?!
Kada je slijepac čuo da putem prolazi Isus počeo je vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se". On Isusa ne pozna. Slijep je, nije ga mogao vidjeti, ali je vjerojatno, čuo o čudesima koje Isus čini ozdravljajući od svih bolesti, pa je i on zavapio u velikoj nadi da i njemu može pomoći. Međutim, drugi koji su prolazili ušutkavali su ga govoreći mu neka šuti i ne viče. Svojom vikom smeta, iritira druge. Možda su u njemu vidjeli nekog konkurenta koji bi umjesto njih mogao dobiti milost ozdravljenja, pa ga žele na vrijeme isključiti.
Ovo nam pruža jednu važnu poruku: Kada se netko želi susresti s Bogom ili želi nešto promijeniti u svom životu na bolje, javljaju se uvijek glasovi koji govore: "Šuti, nema smisla, tu se ništa ne može učiniti, čemu se mučiti, nisu ni drugi bolji od tebe, pa im je opet dobro…" Ovakvi glasovi mogu dolaziti i iz naše nutrine. Sjetimo se kako je Petar Isusu savjetovao da ne prihvati križ. Isus je tu prepoznao glas sotone. Sotona se može poslužiti sa svakim od naših bližnjih koji nam daju loše savjete. Ako hoćeš nešto promijeniti nabolje, onda računaj da će se dići cijeli pakao i nastojati to spriječiti. Naići ćeš na mnoge poteškoće s kojima će te đavao uvjeravati da nema smisla ulagati sav taj napor. Zato, promijeniti život nije nimalo lako.
Slijepac se nije dao smesti, nego je još glasnije vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se". Nazvavši Isusa sinom Davidovim, priznao ga je Mesijom, vjeruje da je On Mesija. Isus nikada ne prolazi indiferentno pored čovjeka patnika, napose kada taj čovjek pokazuje da vjeruje u njega. Isus se zaustavi i traži prisutne da ga pozovu. Mogao je Isus i sâm otići k njemu, ali Isus želi da i ljudi pomažu ljudima, da ljudi budu osjetljivi za patnje drugih i pomognu tom čovjeku… Isus ga pita: "Što hoćeš da ti učinim?" - Ako će taj slijepac nastaviti živjeti kao dosad, sa svojim stečenim navikama, onda mu ozdravljenje neće puno pomoći… Slijepac mu reče: "Učitelju moj, da progledam." Isus će mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim.
Gdje se s vjerom moli, događaju se i čuda. Istina, neće uvijek svi ozdraviti, jer ozdravljenje uvijek ne znači spasenje, ne znači da je osoba promijenila život i postala bolja. Može postati i gora. Bolje je i bolestan u kraljevstvo Božje nego zdrav u propast vječnu…
Isus je i svakome od nas učinio mnoga dobra djela. Za puno njih nismo možda, nikada rekli 'hvala', jer nismo bili dovoljno svjesni."
Biskup je propovijed završio pozivom:
"Molimo i mi Isusa, da uvijek ostanemo na njegovom putu i ne dopustimo našoj djeci, unucima, krenuti nekim drugim putom koji ne jamči spasenje. Molimo posebno za naše svećenike i vjeroučitelje da budu pomoć mnogima koji imaju problema s očima srca i duše, koji su u životu izvan puta, da nađu Isusa koji je Put, Istina i Život, koji jedini jamči puninu života i istinsku sreću. Amen."
Nakon svete mise slijedilo je fotografiranje, zajednički objed i odlazak u svakodnevicu s jednim bogatim radosnim duhovnim Božjim darom koji će svaka vjeroučiteljica i vjeroučitelj dijeliti svojim vjeroučenicima, ali i svojoj obitelji.

Blagdan sv. Luke - Lučinja u Podlapcu

POČAST POGINULIMA ZA HRVATSKU

 
 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
24. listopada 2021.

PODLAPAC - Povodom obilježavanja blagdana sv. Luke, koji je bio u ponedjeljak, u župnoj crkvi održana je sveta misa. Zatim su položeni vijenci i zapaljene svijeće kod spomen-ploče hrvatskim žrtvama Prvog i Drugog svjetskog, te Domovinskog rata, te svim poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima i preminulim stanovnicima Podlapaca i okolnih mjesta.

N svetoj misi i na polaganju vijenaca bili su Ernest Petry, ličko-senjski župan, Josip Seuček, načelnik Udbine, Nikola Mažar-Boban, u ime lovaca te mještani. Na današnji dan prije 30 godina stradala je i prva žrtva Domovinskog rata u Podlapcu, koja je bila jedino mjesto na području općine Udbina s većinskim hrvatskim stanovništvom i koja je bila okupirana tijekom cijelog Domovinskog rata.

Riječi molitve ispred spomenika predvodio je preč. Josip Šimatović, dok je misno slavlje u crkvi sv. Luke predvodio don Anđelko Kaćunko uz koncelebraciju preč. Josipa Šimatovića i popa Ante Luketića. (LN)

Dan otvorenih vrata Bolnice

PREVENCIJA MOŽDANOG UDARA

Predavanje doktorice Ines Strenja iz Rijeke

Doktorice Čubelić, Strenja i Radošević
Doktorice Čubelić, Strenja i Radošević
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
20. LISTOPADA 2021. u 21.00

GOSPIĆ - Hrvatska liječnička komora na čelu sa Mirjanom Vrkljan-Radošević, dr. med. u suradnji s ravnateljicom Opće bolnice Gospić mr. Sandrom Čubelić, dr. med. organizirala, stručno- znanstveno predavanje za liječnike Ličko-senjske županije povodom Svjetskog dana moždanog udara koji se obilježava ovaj mjesec točnije 28. listopada 2021. godine.

Predavanje je održala poznata neurologinja iz Kliničkog bolničkog centra Rijeka doc. dr. sc Ines Strenja, dr. med. na temu Prevencije i liječenja moždanog udara, a učinjeno je 20 pretraga color dopler krvnih žila vrata putem "Dana otvorenih vrata", pri tome je predstavljena Udruga za prevenciju moždanog udara "Tija" čija je predsjednica Strenja, koja je tijekom Domovinskog rata bila u sanitetu 9. gardijske brigade Vukovi čija je vojarna preko puta gospićke bolnice.
Predavanje je poslušalo dvadesetak liječnika. Obzirom da je moždani udar treći po redu uzrok smrtnosti starije populaciji, pozivamo naše sugrađane da preventivnom, odnosno zdravim životnim navikama, prehranom te redovitim uzimanjem propisane terapije za smanjenje krvnog tlaka, liječenje šećerne bolesti i drugog nastoje spriječiti pojavu ove bolesti koja je česti uzrok smrtnosti i invalidnosti.(LN)

HRVATSKO KATOLIČKO LIJEČNIČKO DRUŠTVO PODRUŽNICE GOSPIĆ

OBILJEŽEN BLAGDAN SV. LUKE

Propovjedao je preč. Mišel Grgurić, a predavanje je održao msgr. Zdenko Križić.

 
 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
18. listopada 2021. u 19.45 sati

Piše: s. Robertina Medven

GOSPIĆ - Članovi Društva kojih je za sada šesnaest, predvođeni predsjednicom dr. Marijom Vrkljan-Ilijevski, slavili su blagdan sv. Luke nedjeljnom svetom misom u katedrali Navještenja DBM u Gospiću koju je predvodio duhovnik Društva (tajnik i kancelar biskupije) preč. Mišel Grgurić i održao propovijed tumačeći odlomak Evanđelja (Mk 10, 35-45), 29. nedjelje kroz godinu:

Drage sestre i braćo,
današnje nam evanđelje opisuje ljudsku težnju koja nije baš u skladu s Isusovim naukom i logikom služenja. Slušali smo kako Zebedejevi sinovi Jakov i Ivan žele u slavi "sjesti jedan zdesna, a drugi slijeva Isusu", žele biti ispred drugih, ali bez osobnih zasluga. Ipak, ovdje nas umiruje njihova iskrenost, otvorenost i vjera, ne taje svoje namjere.
Ne samo ovoj dvojici, nego i ostalim apostolima treba mnogo da bi postigli zrelost u Isusovoj školi ljubavi. Apostoli potječu iz različitih obitelji i životnih situacija i koriste priliku kako bi došli do moći i ugleda. Krist im je upravo govorio o smrti i uskrsnuću u Jeruzalemu, a oni misle kako osigurati položaje. Što su, zapravo, tražili Zebedejevi sinovi? Njihov čudan zahtjev, samo je još jedan dokaz čovjekovog častohleplja, sebičnosti, guranja na vlast i čast. Krist zna da ga čeka poniženje, križ, strašno krvavo prijestolje, patnja do smrti, a najodaniji apostoli misle na udoban život, na "mekane stolice" bez rada. Takvo je često naše srce.
Isus se nije srdio nego ih je poukom poveo dva koraka dalje. Prvi korak je sasvim oprezan i pozoran. Postavio je dva pitanja. Isus nije mogao bolje odgovoriti na njihovu molbu. Oni ne znaju što mole, vide samo veličinu i proslavu ali put do toga ne vide. Staza do Isusa nije lagana. Ona je puna trnja, kamenja, uskih vrata i mnogočega drugoga što putovanje ne čini lagodnim izletom. Sve ovo nalazi se u pitanju: "Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?"
"Kad to čuše ostala desetorica, razljutiše se na Jakova i Ivana." Ne ljute se desetorica na braću što traže prva mjesta, nego zato što i oni žele prva mjesta. I boje se da im ne izmaknu. Dokaz, kako čovjek neizlječivo boluje od zavisti i želje za čašću, kako se bezobzirno gura do prve stolice. A Isus nas neprestano poziva: "Tko hoće biti prvi neka bude poslužitelj svima."
Draga braćo i sestre, Isusova božanska logika drukčija je od čovjekove logike. Mi ljudi nemamo širinu pogleda na život. Život nismo samo mi pojedinci, život uključuje i druge osobe oko nas. Život je služenje u ljubavi. Posluživanjem, a ne častima, sačuvat ćemo svoj kršćanski poziv. Sve to je posve drukčije nego mi mislimo i želimo? Malo ih je koji ne žele "biti najveći" - "biti prvi". Malo ih je koji žele ono što navješćuje Isus: biti sluga, biti "rob" svima. Još malo dijete bori se osvojiti prvo mjesto u srcu svoje majke ili na njezinu krilu; želi prisvojiti najljepšu igračku ili najveći komad kolača. Takav je čovjek i teško je ne biti takav. To je ucijepljeno u čovjekovu narav, ali kršćanin je osoba koja se dade reformirati i biti slika Božja. Znao je Gospodin da će i u Crkvi njegovoj biti bolesnih želja za guranjem, za vladanjem nad drugima; da će uvijek biti ljudi kojima je prva briga osobna korist, čast i vlast, a ne dobro duša i briga za ljude. Uvijek će ih biti koji rado zapovijedaju, a nerado služe.
Sestre i braćo, Isus je prvi i savršeni primjer služenja. Na njegovom križu napisano je njegovom krvlju kako se ljudima služi: daje im se sva ljubav, sav život. Onda se od njih može i mora tražiti sve: da služe Bogu i uz najveće žrtve da slušaju njega. Isus nije ni mislio ni rekao da Crkvi i društvu ne trebaju "prvi"; da nije potrebna "vlast" nego veli: "tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." Isus želi da uvijek budemo "prvi" u ljubavi, nesebičnosti, odricanju, opraštanju; da se ponajprije i uvijek brinemo za dobro svoje braće. Tada će oni koji nisu na vlasti rado prihvatiti svoje poglavare, njihovu vlast. Onaj koji je prvi, treba biti prvi među jednakima i prednjačiti služenjem u ljubavi. Svatko na svoj način i svatko u svojoj ulozi.
Sestre i braćo,
dopustimo da nas zahvati žar Kristovog duha, duha služenja u ljubavi i požrtvovnosti. Ne dopustimo da nas zahvati duh časti, materijalizma i lagodnosti. Bog će nas na kraju dana pitati, koliko smo ljubili i koliko smo "žuljeva" zaradili služeći svojim bližnjima. Neka nas Duh Božji nadahnjuje svakodnevno u ljubavi prema Bogu i ljudima. Amen.

PREDAVANJE GOSPIĆKO-SENJSKOG BISKUPA MONS. ZDENKA KRIŽIĆA
Nakon sv. mise članovi Društva okupili su se u vijećnici Biskupskog ordinarijata gdje ih je pozdravio, čestitao im blagdan sv. Luke, njihovog zaštitnika, i održao predavanje gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić temu: Bog i okrutnost u Bibliji.
Napomenuo je kako je njemački filozof Immanuel Kant ovaj problem aktualizirao je pitanjem: "Kako čovjek može biti siguran da je ono što u Bibliji čita kao Božji govor, uistinu Božja riječ?"
Uzmimo npr. Knjigu Postanka 22: "Bog kuša Abrahama", na način da se Bog prikazuje okrutnim zbog zahtjeva koji su za čovjeka gotovo nemogući. Tu je još puno Božjih prijetnji koje daju dojam kao da je Bog neprijatelj čovjeku. To se nalazi čak i kod proroka koji navještaju narodu Božje poruke.

Tako kod proroka Amosa slušamo: "Gle, ja vas prignječujem o tlo pod vama, k'o što vršalice gnječe klasje." (Amos, 2,13).
Prorok Jeremija (5,14): zapisao je prijetnju: "U oganj ću pretvoriti svoje riječi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj proždre."
Biskup je naglasio kako Biblija nema namjeru pisati povijest Židovskog naroda, nego davati pouke narodu u različitim situacijama njegova života da bi se sačuvala vjera u Boga koji se objavio i izabrao taj narod i preko njega pripremao spasenje svih naroda.
Narod je bio stalno pod utjecajem vjere drugih okolnih naroda koji su bili veći i moćniji i na taj način narodu nametali svoja božanstva. Često puta je izraelski narod doživljavao različite nesreće i bilo im je teško razumjeti da ih njihov Bog Jahve nije mogao zaštititi. Često su dolazili do uvjerenja da su bogovi drugih jačih i bogatijih naroda moćniji od Jahve te se priklanjali tim bogovima. Zbog toga su sveti pisci morali uvjeravati narod da i neka zla dolaze od Boga da se spasi Božja svemogućnost u nekim teškim stradanjima. Jednako su tako pripisivali Bogu neke tragedije drugih naroda. Stoga nam neki događaji opisani u Bibliji mogu danas izgledati antipatični i neprihvatljivi.
Biblijski pisac piše prema mentalitetu naroda, kako vidi čovjeka onog vremena i njegove psihologije. Biblija nije povijesna knjiga nego knjiga povijesti spasenja.
Nakon niza sličnih biblijskih momenata prikazanih da je Bog strog i osvetoljubljiv, biskup Križić zaključio je:
Bog ne kažnjava nego mi sami sebe kažnjavamo ako činimo neka zlodjela. Zlo je ono koje nas kažnjava. Kada Bog naviješta kazne one su uvijek u kondicionalu, tj. ako se čovjek ili narod obrate, kazne nema. Osoba koja uzima drogu ili se bavi kriminalom, njezin život je usmjeren katastrofi. Nije to Božja kazna nego čovjekov izbor.
Biblija želi poručiti kako i u najtežim stradanjima ne smijemo izgubiti povjerenje u Boga, jer Bog i tada vidi ono što mi ne možemo vidjeti. Ima rješenje za sve situacije. On se uvijek prikazuje kao prijatelj čovjeka sa željom da čovjek bude sretan.
Biskup je interpretirao i protumačio različite biblijske događaje koji izgledaju zastrašujući, ali kada ih se ispravno razumije, onda se lako otkrije da to nije tako. Bog je uvijek ostao istinski prijatelj čovjeka.

Nakon predavanja slijedila je diskusija i potom zajedničko druženje.

Susret s razlogom

UPORNA MANDICA

Unatoč bolesti, Mandica Dundović, samostalno je savladala i dobar dio informatike.

MAndica Dundović s kolekcijom parfema
MAndica Dundović s kolekcijom parfema
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
16. listopada 2021. u 21 sat

Priredio Marko ČULJAT

SMILJAN - Već nekoliko godina nisam vidio moju staru prijateljicu Mandicu Dundović (26) koju preko 1500 fejsovaca zna kao Manju, što je domaća varijanta njenog imena. Iako vezana za kolica cijeli svoj život bila je uporna i nije joj bilo nimalo lako.

Prijevremeno je rođena sa samo šest mjeseci što je ostavilo trajnu posljedicu - cerebralnu paralizu i vezanost za kolica. Uz podršku roditelja išla je devet godina u Dom za djecu i mladež Kraljevica-Oštro, koji radi u sastavu Rehabilitacijskog centra iz Rijeke i provodi stručni rad na području psihosocijalne i fizikalne rehabilitacije i medicinska skrb. Boravak je u domu trebao biti osam godina ali je jedna godina izgubljena radi čak osam operacija i oporavka. U školi je naučila čitati, pisati i računati, a uvježbala je i komnikaciju od 2003. do 2012. godine.

Kako bi bili u stalnom kontaktu dok je otišla u Kraljevicu dobila je i - mobitel od roditelja kao bi se mogli povremeno čuti. Goto svaki vikend bila je kod kuće, sa svojom obitelji. Od mobitela se ne odvaja, čak i sama pronalazi njoj zanimljive programe i instalira ih. Tako je i danas časkom pronašla programčić za očitavanje QR bar koda i odmah isprobala moj. Pade obećanje da će i ona napraviti svoju vizit-karticu s kodom.

Naime, Manja je sama laptotom na internetu pronašla tvrtku Eminy u Osijeku i uspostavila suradnju i sada je njihova zastupnica za muške i ženske parfeme. Laptop je dobila od roditelja, a pomogla je i baka Milka. Žao joj je što u svojih rehabilitaciji i školovanju nije bilo mogućnosti daljinske nastave kao što je to danas u doba korone.
Neodvojiva od svojih informatičkih uređaja. Održava svoj profil na Fejsu: Manja Manda Dun gdje je danas imala 1598 prijatelja. Za parfeme ima nekoliko stalnih kupaca, a na zalihi ima manju količinu koju može odmah isporučiti. Cijene se kreću ovisno od količine parfema od 30 do 100 kuna. Po dogovoru može izvršiti i posebnu narudžbu jer ima velik broj uzoraka. Zainteresirani kupci neka joj se jave na telefon 0994161470 a dolazi u obzir ui kućna posjeta na njenoj adresi Smiljan 19/1, to je prva ulica desno poslije ploče Smiljan na kraju Smiljanske ulice u Gospiću.

Akcije DND-a Gospić

POSJET DJEČJEM ODJELU

U posjeti Dječjem odjelu
U posjeti Dječjem odjelu
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
6. listopada 2021. u 18 sati

GOSPIĆ - Po uhodanoj šestogodišnjoj tradiciji nakon obnove rada Društva Naša djeca danas je izaslanstvo Društva posjetilo Dječji odjel u Općoj bolnici, a u sklopu obilježavanja Dječjeg tjedna..Na Odjelu su kao i do sada dočekala uvijek vesele doktorice i medicinske sestre Odjela kao i ravnateljica bolnice mr. dr. Sandra Čubelić.Danas je po prvi put susretu nazočila i zamjenica ličko-senjskog župana Jasna Orešković-Brkljačić što je bila prilika da ju upoznaju sa svojim radom. Odjelu je uručen prigodni poklon i postavili nešto ukrase u holu Odjela, kako bi malim pacijentima bio ugodniji boravak i liječenje. (Ln)

POČEO DJEČJI TJEDAN

Pripreme za postavljanje zastave
Pripreme za postavljanje zastave
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
4. listopada 2021. u 13.15 sati

GOSPIĆ - U Organizacija Društva Naša djeca danas je započelo obilježavanje još jednog Dječjeg tjedna. Obilježavanje je počelo postavljanjem dječje zastave u centar grada, čime sugrađanima poručuju da je cijeli ovaj tjedan posebno namijenjen djeci. U sklopu Tjedna djecu očekuje bogat sadržaj aktivnosti organizirane od stane odgojno obrazovnih i drugih ustanova. (Ln)

Uz Dječji tjedan

CIJELI TJEDAN IGRA I ZABAVA

licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
1. listopada 2021. u 18.45 sati

GOSPIĆ - Društvo "Naša djeca" idućeg tjedan za svaki dan priprema popnešto za najmlađe Gospićane.

PONEDJELJAK 4.listopada
9:00 sati- Postavljanje dječje zastave u centru grada 9:00 sati - Radionica "Naša prava, naše odgovornosti" - djeca Dječjeg vrtića Pahuljica Vrtići Gospić, Lički Osik, Perušić i Karlobag- Dječji vrtić "Pahuljica"
17:00 sati - Radionica "Za prste polizat"- Pučko otvoreno učilište "dr. Ante Starčević"

UTORAK 5. listopada
9:00 sati - Plesna radionica - "Ličko kolo"- djeca Dječjeg vrtića Pahuljica - Dječji vrtić Pahuljica, Gospić
11:00 sati - Poruke djece građanima - "Upoznajte dječja prava" - djeca Dječjeg vrtića Pahuljica -Gospić, Perušić, Lički Osik, Karlobag

SRIJEDA 6. listopada
9:00 sati - Plesna radionica - "Ličko kolo"- djeca Dječjeg vrtića Pahuljica
Mjesto: Dječji vrtić Pahuljica, Gospić
10:00 sati - Dječja predstava "Klaunovska posla" - Kulturno informativni centar za djecu iz vrtića - Dječji vrtić Pahuljica, Gospić
10: 00 sati - Posjet Dječjem odjelu OB Gospić - Društvo "Naša djeca" grada Gospića
17:00 sati - KIKI festival- gledanje dječjih filmova - Pučko otvoreno učilište "dr. Ante Starčević" Gospić, prostor DND-a

ČETVRTAK 7. listopada
9:00 sati - Plesna radionica - "Ličko kolo" - Dječji vrtić Pahuljica, Lički Osik "Naše šetnjice gradom - upoznajmo starogradsku jezgru Gospića" uz stručno vodstvo turističkog vodiča Mislava Kolaka:
od 9:30 - 10:30 sati - I skupina -"Hrpica", "Ježići", "Bipsići", "Maslačci", "Bambi", Program predškole I skupina
od 10:30 - 11:30 sati - II skupina - "Cvjetići", "Ribice", "Latice", Program predškole II skupina
18:00 sati - Predstava za više razrede osnovne škole "Drugačiji" - Teatar Tirena - Kino "Korzo"

PETAK 8. listopada
9:00 sati - Plesna radionica - "Ličko kolo" Mjesto: Dječji vrtić Pahuljica, Perušić
10:30 sati - "Vremenski trezor" - učenici četvrtih razreda - OŠ dr. Jure Turića
17:00 sati - Bajkaonica "Djed i repa" - DND Gospić; Sandra Jakešević, Pučko otvoreno učilište "dr. Ante Starčević"

SUBOTA 9. listopada 021.
8:00 sati - Lutkarska predstava "Vrtni prijatelji" Lutkarska skupina "Maslačak i Točkica", - Pučko otvoreno učilište

NEDJELJA 10. listopada
16:00 sati - druženje i igre u Jasikovcu - DND Gospić i "Volonteri u parku"- centralni dio Jasikovca
*obvezne prijave za aktivnosti u organizaciji Društva "Naša djeca" grada Gospića na 099/410-4951
- radionica "Za prste polizat", "KIKI festival", Bajkaonica "Djed i repa", lutkarska predstava "Vrtni prijatelji", Druženje i igre u Jasikovcu
*obavezne prijave za predstavu "Drugačiji" Teatra Tirena na 099/410-4951

Novi život Bužima

VELIKE SU MOGUĆNOSTI SELA

 
 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
1. LISTOPADA 2021. U 9.40 SATI

BUŽIM - Zanimljivo je bilo događanje na kojemu je prezentiran projekt "Od koze do kraljice" kako bi se predstavilo što se to u ovome ličkom selu nekad i kako radilo dok korona virus nije sve prekinuo, ali i što će se raditi u budućnosti.

Naravno iza svega stoji Milan Ćaćić, veliki entuzijast koji je prije nekoliko godina pokrenuo događanja i promociju ovog podvelebitskog sela. U Bužimu je bila Sportsku televiziju kako bi snimila prilog o Gospiću i okolici, te o Lici. Razgovarali su s gradonačelnikom Karlom Starčevićem i županom Ernestom Petryem, napravit će prilog o rukometu, hrvanju,ali i ostalim sportovima u Gospiću i Lici.

U Bužim su došli i nekadašnji nogometaš Nikica Cukrov, košarkaš Davor Pejčinović, Ante Tomas, otac velikih hrvatskih košarkaša, braće Tomas. U Bužim je došao i Miro Brežan, jedan od 6 ili 7 europljana koji u tea kwon doe ima crni pojas deveti dan. Trebali su doći Željko Jerkov, Andro Knego, Igor Serdar i brojni drugi koji zbog obaveza nisu mogli doći.

- Moja ideja za promicanje Like kroz sport je živa, imamo dobre suradnike i mislim da će to i dalje funkcionirati. - kaže Ćaćić i dodaje da su u Bužimu u proteklih nekoliko godina prezentirali spomenike nulte kategorije - pećinu Kalvarija i stari grad Gradina, a pokrenuto je trasiranje povijesnih staza preko Velebita i postavljen je informativni punkt

- Sljedeća moja velika želja je u starom objektu uspostaviti etno-art muzej što bi bio info-punkt i naša osobna iskaznica sa svim komparativnim prednostima koje Bužim ima i da se možemo predstaviti i kao selo Bužim i kao grad Gospić i Ličko-senjska županija na pravi način. - kaže Ćaćić. (Ln)

Memorijalni centar Nikole Tesle Smiljan

STIŽU INDIVIDUALNI GOSTI

Razgibavanje nakon vožne do Smiljana/Snimio Marko ČULJAT
Razgibavanje nakon vožne do Smiljana/Snimio Marko ČULJAT
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
27. rujna 2021. u 20 sati

SMILJAN
- Preko ljeta u Memorijalnom centru Nikole Tesle bilo je gotovo 14 tisuća posjetitelja, mahom individualnih gostiju, turista koji su odjeli u okolici ličke metropole. Kako kaže dr. dc. Tatjana Kolak, ravnateljica Muzeja Like u Gospiću u čijem sastavu radi i Centar u srpnju su bila 5523, a u kolovozu 8132 posjetitelja. Prošle godine bio je 4031 posjetitelj, 2019. 13.070, a 2018. 11.848 posjetitelja. (Ln)

Gradsko društvo Hrvatskog Crvenog križa

DANAS JE KRV DALA I BUDUĆA KAPETANICA DUGE PLOVIDBE

U trećoj ovogodišnjoj akciji davanja krvi odazvala se 182 davaoca.

Današnje dobrovoljno darivanje krvi/Snimio Marko ČULJAT
Današnje dobrovoljno darivanje krvi/Snimio Marko ČULJAT
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
15. rujna 2021. u 17.45 sati, dopuna u 19 sati
Pripremio: Marko ČULJAT

GOSPIĆ - Treća akcija dobrovoljnog darivanja krvi trajala je dva dana, a odazvala su se 182 darivatelja, a krv je dalo njih 176. Među današnjim darivateljima na zatekli smo majku Snježanu Jurković i kćerku Mariju, koja nam sa smiješkom reče da uskoro kreće na studij pomorstva uz Zadru, a mi joj poželjesmo da postane i kapetanicom duge plovidbe.

Gospić i okolica postali su rekorderi po odzivu mladih darivatelja krvi i najbolji su u Hrvatskom Crvenom križu u cijeloj državi. Tima i nove generacija iskazuju svoje veliko ličko humano srce dajući krv i taj nezamjenjivi prirodni lijek za koji još uvijek nema supstrata.

Svi davatelji prije davanja prođu potrebnu zdravstvenu kontrolu time transfuziologa iz KBC-a Rijeka, zato ovoj put njih šestero dobrovoljaca nije dalo krvi da ne bi pokvarili svoje zdravstveno stanje. Poslije davanja krvi koju tijekom davanja mućka poseban stroj da se ne zgusne, ruka im se dobro zavije, dobiju bon za ručak ili večeru u Hotelu Ana u Gospiću. Osim toga, u tvrtki gdje rade, a danas smo snimili i jednu vojnikinju iz vojarne, dobiju nakon davanja dva slobodna dana po vlastitom izboru. Osim toga, žene nakon 25 davanja, jer zbog prirodnih razloga mogu godišnje dati manje puta krv od muškaraca, a muškarci nakon 36 davanja dobivaju u Gradskom društvu uvjerenje o svojoj humanosti i dobivaju besplatno dopunsko osiguranje do kraja života u Hrvatskom zavodu za zdravstvo.

Do kraja godine biti će još jedna akcija, pa neka se pripremi i neki novi dobrovoljci.

- Marija je naša višegodišnja volonterka. ZAhvaljujemo se darivateljima na ovako velikom odzivu. - izjavio je za Ličke novine Vlado Brklčjačić, ravnatelj GD HCK Gospić.

Novost iz Opće bolnice

STIGLA I TREĆA PEDIJATRICA

Tim koji vodi brigo u djeci u Općoj bolnici u Gospiću/Foto OBG
Tim koji vodi brigo u djeci u Općoj bolnici u Gospiću/Foto OBG
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
15. RUJNA 2021. U 8.40 SATI

GOSPIĆ
- Na Dječji odjel Opće bolnice nakon petogodišnje specijalizacije vratila se u rodni grad mlada Gospićanka dr. Kristina Ilić. Tako će u Bolnici raditi tri pedijatrice, naime, pedijatrice su ravnateljica Bolnice mr. Sandra Čubelić i dr. Linda Hibravi. Nova pedijatrica mnogo će značiti u zaštiti i liječenju klinaca i klinceza iz cijele županije na odjelu koji ponosno već godinama nosi titulu Dječji odjel - prijatelj djeteta. (Ln)

Susret prvih ratnih maturanata gospićkog Srednjoškolskog centra

ZAJEDNIČKO PREBIRANJE USPOMENA

Danas se okupilo 35 maturanata iz 1991.

Poniosni prvi ratni maturanti uz spomenik Nikole Tesle/Snimio Marko ČULJAT
Poniosni prvi ratni maturanti uz spomenik Nikole Tesle/Snimio Marko ČULJAT
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
11. rujna 2021. u 20 sati

Pripremio: Marko ČULJAT

GOSPIĆ - Danas popodne dobih poziv od jednog šumarskog inženjera i poziv da nešto kašnje dođem na susret maturanata iz 1991. na terasu kod Teslinog spomenika jer je njihov Srednjoškolski centar odgoja i usmjerenog obrazovanja nosio njegovo ime. Dosta elemenata za poslićak.

Potrudio sam se i stigao na terasu jedino sam poznao Dragana Milkovića koji me je i obavijestio. Bilo mi je malo neugodno kad nisam prepozna Karla Rukavinu, a bome ni mladog Ćelu, ali ni Marijana Mraovića. Nisam ih odavno vidio. Brzo smo počeli spajati one neudobne niske klub garniture jer se društvo brzo povećavalo. Stizali su specijalisti medicine, razni inženjeri, ekonomisti, pravnici… uglavnom su svi završili fakultete. Dosta ih se vratilo kući, ali bome i ostalo po Hrvatskoj. Bilo je i blagog kršenja koronarnih zabrana, ali ništa strašno sve momci i divojke u najboljim godinicama. Prebiralo se po đačkim uspomenama, listao se i jedan album fotografija.

Saznadoh su maturirali u svibnju jer je neko napravo dobru procjenu skorog rata i u Gospiću. Vršnjaci Srbi prvi su počeli pričati o mitinzima i o okupljanjima, što je Hrvate zbunjivalo. Početkom svibnja 1991. nakon dolaska tenka na kraj Budačke ulice iz škole nestali svi pravoslavci, a bilo ih je bome puno. Generacija mladih gospićkih maturanata imala je problema s upisom na fakultete u Zagrebu jer su već naveliko bile kojekakve blokade po cestama.

Od 119 maturanata u četiri razreda danas se okupilo njih 35 nešto više od jednog prosjeka po razredu (30). Najprije su se htjeli slikati uz Teslin spomenik, i na kraju na ulazu u zgradu Gimnazije u Budačkoj ulici. Sve je završilo novom zajedničkom maturalnoim večeron, a ona prv a bila je u dvije nacionalno različite gostionice.

Te godine maturiralo je u:
IV. 1 razred je imao 27učenika, a razrednica je bila prof. Vesna Grahovac-Pražić, koja je predavala hrvatski jezik, smjer je bio upravno pravni i upravno birotehnički radnik;

IV. 2 imao je 25 učenika, razrednica je bila prof. Slavica Pilipović, smjer je bio ekonomski stručni radnik;

IV.3 razred imao je 25 učenika, razrednica je bila prof. Milica Čubrilo, smjer je bio odgojno obrazovni suradnik u razrednoj nastavi (pedagoško usmjerenje);

IV. 4 razred imao je 32 učenika, razrednica je bila prof. Anica Đukić koja je predavala matematiku i fiziku, bilo je to smjer matematičko-informatički: prirodoslovno-matematički tehničar (gimnazija);


Očuvanje ljepota ličkih njedara

SPELEOLOŠKI KONGRES U GOSPIĆU

 
 


Ovog vikenda u Gospiću su na skupu brojni hrvatski speleolozi.
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
11. rujna 2021. u 10.45 sati

GOSPIĆ - Jučer je započeo trodnevni kongres hrvatskih speleologa, a domaćin mu je Osnovna škola dr. Jure Turića. Organizator kongresa je Speleološki odsjek HPD "Željezničar" iz Zagreba, a održava se već dva desetljeća. Vodeći hrvatski istraživači podzemlja krša ovog vikenda prezentirat će tridesetak izlaganja o rezultatima svoga rada. Lika je posebno zanimljiva jer već je do sada istraženo preko 50 kilometara podzemlja. Speleologe je pozdravio Ernest Petry, ličko-senjski župan i naglasio da očekuje nastavak daljnjih istraživanja ličkog krška koji upotpunjuje prirodne resurse ovog dijela Hrvatske. (Ln)

Strukovna škola Gospić

EKONOMISTI NA PRAKSI U NJEMAČKOJ

Otputovalo je dvadeset učenika i ostaju do 25 rujna

 
 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
8. rujna 2021. u 19.30 sati

GOSPIĆ - Dio učenika Strukovne škole koji se školuju za zvanje ekonomist i tehničar za računalstvo otputovali na stručnu praksu u Schkeuditz u blizini Leipziga u Njemačkoj.Ovakve mogućnosti do sada su koristili samo gimnazijalci.

Otputovali su u sklopu projekta Praksa za europsko sutra, koji je Strukovnoj školi Gospić odobren u prošle godine u okviru programa Erasmus + i koji će završiuti krajem ove kalendarske godine. Program se u cijelosti financira iz sredstava Europske unije, a preračunata vrijednost je gotovo pola milijuna tisuća kuna. Na praksu je, uz pratnju profesora, otputovalo 20 učenika koji će do 25. rujna pohađati praksu u tvrtci VITALIS Betreuungsgesellschaft für Modellprojekte GmbH te će time uz stručne kompetencije razvijati svoje socijalne i jezične vještine, a ujedno će povećati i svoju konkurentnost na tržištu rada.

S obzirom na epidemiološku situaciju kovid pandemiju, za učenike i nastavnike u pratnji organiziran je poseban prijevoz uz poštivanje svih epidemioloških mjera i obvezna testiranja. Prije polaska učenike i profesore su pozdravile i na put ispratile zamjenica župana Jasna Orešković-Brkljačić i ravnateljica Strukovne škole Gospić Barbara Tomljenović-Jurković.

- Put Njemačke i stručnnog usavršavanja otišli su naši završni razredi ekonomista i tehničara računarstva iz trećeg i četvrtog razreda, te prošlogodišnji maturanti koji zbog korone nisu mogli putovati. -izjavila je za Ličke novine ravnateljica Barbara Tomljenović-Jurković. (Ln)

Novinarski vremeplov

NOVINARSTVO U GOSPIĆU

Prije 63 godine u najvećem ličkom gradu radilo je čak deset profesionalnih novinara.

Uz fontanu koja radi u Kolakovcu Branko Cvetković i Stjepan Mažar/Fotografije iz arhive Brabka Cvetkovića, Zagreb
Uz fontanu koja radi u Kolakovcu Branko Cvetković i Stjepan Mažar/Fotografije iz arhive Brabka Cvetkovića, Zagreb
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
27. kolovoza 2021.

Pripremio Marko ČULJAT

GOSPIĆ - Od početka rada u redakciji Ličkih novina 1971. godine volio sam pretraživati stare komplete od 1953. i godinama poslije. Prvi "stari" urednik koga sam telefonski bio je Josip Barković (1918?2011), tada već poznati i priznati književnik. Barković je rođen u Otočcu, a u Gospiću je završio dio preparandije i privatni knjižar i tiskar Kolačević izdao mu je još u Kraljevini Jugoslaviji prvu zbirku pjesama Pjesme slobodi (1940). Tiskana je na povjerenje i kada je knjiga rasprodana plaćen je tisak.

Poslije Drugog svjetskog rata radio je na radio postajama i redakcijama u Zagrebu i bio je drugi glavni urednik Ličkih novina od njihovog osnivanja, a bio je i direktor izdavačke kuće Lykos… Kontaktirali smo i u Domovinskom ratu jer mu je sinovac bio građevinski inženjer u Industrogradnji na gradnji hotela Velebno i nove zgrade Bolnice. U proljeće 1995. poslao mi je priču za Lički kalendar za 1996. pod naslovom "Orden svetog Save", a ja sam to promijenio u "Čudan orden". Tema je kako Hrvat šef šumarije u Otočcu, koji je za dobar rad dobio kraljev orden, a koji je po povratku kući zakopao u šljivaru od sramote pred prijateljima… Poslije mi je pomogao da napravim i njegov životopis za Likapediju.

Prije koju godinu ponovo sam uspostavio kontakt s još jednim bivšim glavnim urednikom - Brankom Cvetkovićem, koji je na nagovor Vlatka Pavletića, prijatelja iz vojske u Sarajevu došao 1957. godine za glavnog urednika Ličkih novina koje su iz Zagreba prešle u Gospić. Tu je uz podršku politike udružio redakciju i Tiskarski zavod "Ognjen Pric" (1960) u jedno poduzeće pod imenom lista. U njegovo doba veći dio tiraža išao je pretplatnicima po gotovo cijelom svijetu, posebice u Ameriku, oko 2000 komada, time je bio prvi list koji je odlazio u izvoz. Pored toga oglasima su pomagali su elektrifikaciju Smiljana (1958). Tih godina u redakciji uz službenike Ankicu Mažar i Marijana Miloša, radili su novinari Stjepan Mažar, Boro Ovuka, Simo Kljajić, Laci Strujić i Dragan Desnica, a povremeno je surađivao Dušan Basara, sekretar Komiteta omladine u Gospiću, koji je kasnio radio kao novinar u redakciji Vjesnika u Zagrebu i nakon toga bio je dopisnik Politike. Među vanjskim suradnicima za lekturu i korekturu bili su poznati bračni par profesora Zlata i Julije Derossi.

Prvi profesionalni dopisnik iz Like bio je Mirko Perković za Vjesnik prije odlaska u Rijeku.
Zanimljivo da su 1958. godine, o čemu govore i slike iz arhive Branka Cvetkovića, u Gospiću radila i dva profesionalna dopisnika. Jedan je bio Just Ivetac, Istranin iz Kajrobe kraj Pazina, dopisnik Borbe, koji je kasnije bio dopisnik iz Karlovca i Petar Ivić, Dalmatinac iz Siverića kraj Šibenika, dopisnik Vjesnika.

Povremeno je dolazio i Ibro Palangić, dopisnik Radio Zagreba iz Karlovca koji je taj posao obavljao do mirovine. Jedno vrijeme dopisnik Vjesnika bio je Lazo Rakijaš kasnije urednik na TV Zagreb, a zadnji dopisnik Vjesnika iz Gospića od 1968 do Domovinskog rata bio je Mirko Petković, a dopisništvo je bilo u Majerhoferici.

Cvetković je 1961. dobio stipendiju i otišao u Zagreb na studij prava i zaposlio se u Vjesniku, a u mirovnu je otišao kao glavni tajnik HAK-a u Zagrebu.

Ivetac je karijeru završio u Glasu Istre kao kolumnist, a izdao je i nekoliko knjiga o Istri koju je toliko volio.

Slike su nastale ljeta 1958. Redakcija Ličkih novina bila je u zgradi današnje Gospićko-senjske biskupije, gdje je tih godina bila smještena i uprava Poljoprivrednog dobra Lika koje je imalo skladište krumpira u konobi. Redakcija Ličkih novina bila je prizemno u lijevom hodniku.



Lovinac

POČELA IZVIĐAČKA ŠKOLA

 
 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
15. kolovoza 2021. u 11.15 sati

LOVINAC - Od Saveza izviđača Hrvatske dobili smo priopćenje da je jučer počela radom njihova Šumska škola za edukaciju voditelja izviđača. Škola je organizirana u suradnji s Općinom Lovinac, Ravnateljstvom civilne zaštite MUP RH i Hrvatskim šumama.

Škola će trajati deset dana uz sudjelovanje 180 izviđača iz cijele Hrvatske. Sudionike je na početku rada pozdravio općinski načelnik Ivan Miletić, a Anita Pocrnić-Radošević, saborska zastupnica i članica Hrvatske izviđačke parlamentarne unije (HIPU)je službeno otvorila lovinačku Školu.

- Velika mi je čast najaviti da će upravo ovdje gdje sada boravimo uskoro će nastati prvi Nacionalni izviđački centar u kojemu će boraviti tisuće izviđača iz Hrvatske i čitavog svijeta. Time će Lika i Lovinac postati centar skautizma i naš drugi dom.- rekao je Boris Vujnović, glavni načelnik Saveza izviđača Hrvatske.

Ovime je pokrenut projekt uređenja Nacionalnog izviđačkog centra za edukacije i taborovanje koji će moći istovremeno prihvatiti više stotina izviđača. Centar će pružiti mogućnost kampiranja izviđačima iz čitavog svijeta, a posebno će koristiti i hrvatskim izviđačima za naobrazbu budućih izviđačkih voditelja. Već iduće ljeto na prostoru općine Lovinac održat će se i 11. Smotra Saveza izviđača Hrvatske, u sklopu koje će se tokom dva tjedna okupiti 2000 djece i mladih iz Hrvatske i Europe. Smotra će ujedno biti najveće okupljanje djece i mladih u Hrvatskoj, a održat će se pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora.

In memoriam

BIĆANIĆ NIKOLA-ĆIBE (1934-2021)

 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
12. kolovoza 2021. u 19 sati, dopuna 13. kolovoza 2021. u 12.45

Sahrana prof. Nikole Bićanića biti će u obiteljskoj grobnici u ponedjeljak, 16. kolovoza u 16 sati u Gradskom groblju sv. Marije Magdalene u Gospiću.

GOSPIĆ - Danas je na plaži u Karlobagu u 87-oj godini života iznenada preminuo Gospićanin prof. Nikola-Nikica Bićanić, poznatiji po špic nadimku Ćibe, pedagog i publicist

Rođen je u Kaničkoj ulici 21. III. 1934. u činovničkoj obitelji Milana i Marije rođ. Polić. U rodnom gradu završio je Pučku školu i Realnu gimnaziju Nikole Tesle, filozofiju diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao profesor više predmeta na Gimnaziji Nikole Tesle u Gospiću (1959 - 1967). Na Sveučilištu u Zagrebu stekao znanstveni stupanj magistra filozofije (1982). Od 1978. živio u Zagrebu gdje je bio ravnatelj Srednje drvodjelske škole, a u posljednje vrijeme bio je u svome domu u Kaniškoj.

Kao hrvatski nacionalist bio je godinama proganjan i više puta osuđivan, a od 1972. bio je 24 godine bez putovnice. Podigao je spomenik Senjskim žrtvama u Gospiću (1961). Napise je objavljivao u više od 70 raznih publikacija, koristio se brojnim pseudonima. Uredio lički godišnjak Lika-hrvatska dika (1993 i 1994). Suautor je brojnih djela. Sudionik je obnove HSP-a (1990) u Zagrebu. Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Stjepana Radića (1996), dobitnik je Javnog priznanja Ličko-senjske županije (1999) i Javnog priznanja Grada Gospića (2018).

DJELA: Jure Turić. Zagreb 1989. - Vila Velebita, nacionalna borba Hrvata u Lici između dva rata. Zagreb 1991. - Senjske žrtve. Zagreb. 1994. - Hrvatski katolički stražar s Nehaja. Zagreb 1995. - Andragoške ideje u djelima Alberta Bazale i Jure Turića: magistarski rad, Dubrovnik, 1982. - Knjige imaju svoju sudbinu [knjiga razgovora o književnosti, znanosti o književnosti i povijesti] Đakovo, 2002. (Marko Čuljat)

U posjeti i obilasku Smiljana

KONAČNO CILJANE POSJETE

Ovog ljeta stjecajem (ne)sretnih okolnosti poradi pandemije, Tesline rodnu kuću obilaze individualni gosti. Neće biti ni ekskurzija.

Ovih mjeseci u Smiljanu su obiteljski obilasci Tesline rodne kuće/Snimili Martha Miletić i Marko Čuljat
Ovih mjeseci u Smiljanu su obiteljski obilasci Tesline rodne kuće/Snimili Martha Miletić i Marko Čuljat
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
11. kolovoza 2021. u 13 sati

Priredio Marko ČULJAT

SMILJAN - U društvu mlade gimnazijalke i slikarice, Marthe Miletić, inače prijateljice i suradnice portala, jučer smo obišli Teslinu kuću i njegov rodni Smiljan, a bili smo i vinovnici prvog natjecanja djece na temu Tesle. Kako smo stigli ranije provozali smo se malo po selu i okolici.

Najprije smo svratili u onu lijepu veliku brvnaru na prilaznoj cesti, za koju rijetko tko zna da je to Spomen-pošta Nikole Tesle, koju su prije rata sagradili poštari. U brvnari je i muzej soba posvećena Tesli i telekomunikacijama. Jedino tu posjetitelji Smiljana mogu vidjeti Tesline osobne predmete: cilinar, rukavice, cvikere, torbu i štap koji su u jednoj vitrini. U drugoj su prastari telefoni i telegraf, a na zidu je nešto fotografija s legendama.

Nastavili smo dalje kroz selo u pravcu Rastoke. Prošli smo pored Teslinog doma kulture koji je izgrađen i otvoren daleke 1956. kada je slavljena stota obljetnica njegovog rođenja, a sada je u derutnom stanju. U ratu je tu radio područni mjesni ured, a prije nekoliko godina u posebnoj prostoriji na katu nalazio se kino-projektor i filmovi su se vrtjeli na platnu u ovećoj dvorani. Dio doma je prije nekoliko godina koristio moto klub koji jeodržavao nekoliko prostorija, a organizirali su i likovne kolonije i susrete motorista i slikara. U nekoliko prizemnih prostorija radi smiljanska osnovna škola koja ima desetak đaka. Sve izgleda deprimirajuće i jadno. Nastavljamo laganice u pravcu Krčmara. Prolazimo pravim, vjerojatno bezimenim, ušoranim dijelom Smiljana jer nema nikakve oznake ni na početku ni na kraju ulice (???). Sve kuće jedna ljepša od druga. Vrijedni Smiljančani uredno održavaju i svoje domoved ali i okućnice, a posebice živice. Kod mjesnog groblja skrećemo istočno i nakon nekoliko stotina metara stižemo do zgrade pučke škole u kojoj je prvi razred polazio mali Nikole Tesla. Dobro da objekt koriste lovci, barem su napravili krov i promijenili stolariju i spasili objekt od totalnog propadanja, kao što propadaju dvije stare ličke kuće vizavi škole. Nigdje ni traga da je tu Tesla počeo svoje školovanje. Treba se pitati zašto država ne održava i Dom i Teslinu školu, a ni Centru baš ne cvjetaju ruže !? Nažalost, slične stvari se dešavaju i u susjednom Gospiću. Nikakvog znamena na kući u kojoj je Tesla odrastao, ili gdje je osvjetlao obraz gospićkim vatrogascima. Njegova kuća, koja je pripadala parohiji je poslije zadnja dva prevrata oduzeta za muški đački dom pa onda privatizirana sa stanovima, pa čak i tavanom.

Poslije škole na jednoj cvjetnoj livadi pasu bijele ovce, motiv kao iz bajke. To se još samo može doživjeti u Lici. Ima i nekoliko krava na suncem obasjanoj livadi s električnim čobanom. Kod kuće Kovačevića, otkud je potekao Ferdinand, koji je završio Teslinu započetu telefonizaciju Beča, i patentirao dupleks liniju (ko zna zna, ko ne zna nije bitno), idemo južno novim asfaltom u pravcu Bužima. Nema prometa milina božja za uživanciju i snimanje. Kad smo se vraćali, prijateljica pokušava u kontralihtu snimiti livadu i grm, dajem joj savjete kako jednostavno izmjeriti jačinu sunca pa nas je mimoišao žuti furgon pošte i skrenuo s ceste na livadu i produžio da nekome dostavi pošiljku.

Prije početka natjecanja djece jedan mlađi par je pitao, vidjevši obavijest na stoili da li mogu malo predahnuti i počeli smo razgovor u koji je uskoro uključila i ravnateljica Kolak. Skupa smo ih obasuli podacima iz prošlosti Like što su sa zadovoljstvom slušali. Na kraju razgovora saznadoh da su odjeli u jednoj kući u - Mušaluku, selu popa MArka Mesića, što nisi ni znali.

Danas smo kratko porazgovarali s dr. sc. Tatjanom Kolak, ravnateljicom Muzeja Like u Gospiću u čijem je sastavu i Memorijalni centar Nikole Tesle u Smiljanu.
- Konačno smo dočekali individualne goste što smo stalno nastojali. U obilazak stižu ciljani gosti, u pravilu jedna ili dvije obitelji. Za prvih pet mjeseci imali smo četiri tisuće posjetitelja, koliko ih je bilo i u lipnju, a već u srpnju bilo je pet tisuća posjetitelja. Procjenjujemo da će kolovoz biti još bolji. Nažalost, zbog korone, najesen ponovo neće biti ekskurzija.-izjavila je za Ličke novine ravnateljica Kolak.

Prva radionica "Kod dječaka Tesle"

VELIK INTERES DJECE ZA TESLU

Jedno je dijete bilo iz - Stuttgarta.

Prije radionice bio je obilazak Tesline kuće/Snimio Marko Čuljat
Prije radionice bio je obilazak Tesline kuće/Snimio Marko Čuljat
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
10. kolovoza 2021. u 21.15 sati

Pripremio Marko ČULJAT

SMILJAN - U Memorijalnom centru Nikole Tesle danas je održana prva dječja radionica sa sudionicima do 12 godina "Kod dječaka Tesle" s ciljem poticanja djece da se poistovjete sa sjajnim znanstvenim uzorom.

Nakon okupljanja u 11 sati djeca su u pratnji Josipe Starčević-Prpić, djelatnice Centra i inicijatorice radionice, najprije obišla Centar a prilično dugo su se zadržala u Teslinoj rodnoj kući. U debeloj hladovini stoljetne lipe čekali su ih masivni drveni stolovi i klupe i pribor za pisanje i risanje. Prije samog početka radionice djeca su se zadovoljno poslužila s vodom u bočicama i slatkišima koji su brzo planuli.

Sve je potrajalo u najboljem redu i tišinu čak neobičnoj za djecu, ali su ovaj put bila zaokupljena novim spoznajama o ovome znanstveniku svjetskog glasa. Kad je završila radionica - rješavala se križaljka a rađene su i ilustracije za mali magnet svi su radovi premotani i stavljeni u kutiju iz koje je izvučen jedan rad koji će biti nagrađen. Autora redaka zapala je dužnost da izvuče jedan rad, ali ime je pročitala jedna sudionica. Nagradu je dobila Gospićanka Karmela Čović, koja je ponosno izjavila da joj je djed Uzelac-Đan iz Smiljana.

Prije početka radionice saznali smo da je bila velika navala za prijavljivanje, da je bilo kandidata za nekoliko radionica. Ovaj put, bilo je samo 21 dijete po korona pravilima. Kandidata je osim iz Gospića bilo iz Zagreba, Klanca, Ličkog Osika a i iz Stuttgarta u Njemačkoj.

Sve je završilo nešto prije 13 sati, djeci se baš i nije ilo iz Smiljana.

U susret 13. zagrebačkom festivalu veganstva

Umjesto kalorija, brojim spašene živote

Poznati koreograf i redatelj na jumbo plakatima Prijatelja životinja promovira veganstvo.

 
 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
6. kolovoza 2021. u 12.15 sati

ZAGREB - Igor Barberić, koreograf, redatelj i svima drago lice s televizijskih ekrana, autor je slogana "Umjesto kalorija, brojim spašene živote", kao i cijelog koncepta vizuala plakata udruge Prijatelji životinja na kojima na simpatičan način poziva na suosjećajni način života.

Igor pojašnjava zašto se s veseljem uključio u još jednu edukativnu kampanju dragih mu suboraca: "Vegan sam već 11 godina, a prije toga 10 godina bio sam vegetarijanac. Na razmišljanje o veganstvu nagnale su me moje mačke. Naime, gledajući u njih i njihove različite karaktere i navike, shvatio sam da su životinje, kao i ljudi, svjesne individue s vlastitim karakternim osobinama, stavovima, željama, preferencijama i percepcijom. Tada sam to povezao i s drugim životinjama koje zbog činjenice da ne dijele domove s nama ne doživljavamo na isti način kao što doživljavamo mačke i pse."

Dodaje da su nam životinje sličnije nego što većina misli. Svinje pjevaju svojoj djeci, sanjaju i biraju spavati tako da se njuškicama dodiruju sa svojom braćom i sestrama. Kokoši su vrlo inteligentne, sporazumijevaju se na 30 različitih vokalizacija s različitim značenjem i mogu prepoznati više od 100 ljudskih lica. Krave imaju najbolje prijateljice, nose svoju djecu u trbuhu devet mjeseci baš kao i mi i iznimno se teško nose s oduzimanjem djeteta.

Svjestan toga, Igor ističe: "Upravo zato iznimno sam ponosan na činjenicu da sam u 11 godina isključivo biljne prehrane uspio spasiti živote čak 4015 životinja. Nadam se da će ova brojka, ali i druge brojke vidljive na vizualima koje, između ostaloga, pokazuju prednosti veganstva koje se tiču zaštite okoliša, potaknuti druge na razmišljanje o ovom nimalo zahtjevnom i zanimljivijem načinu prehrane i života."

Igor Barberić u više navrata surađivao je s Prijateljima životinja pa je tako na 11. ZeGeVege festivalu održao radionicu izrade cupcakesa, a povodom Svjetskog dana veganstva prošle godine pripremio je u prostoru Udruge u prijenosu uživo jedan od svojih omiljenih recepata.

Prijatelji životinja sretni su zbog još jedne suradnje s Igorom i kažu da se nadaju da će jumbo plakati s dojmljivim sloganom i aktualnim brojkama koje prikazuju koliko je Igor u svojem 11-godišnjem veganskom stažu spasio života, ali i druge činjenice povezane s dobrobitima veganstva, zaintrigirati sve i potaknuti na pozitivne promjene životnih navika.

Pojašnjavaju da slogan na plakatima ujedno ukazuje na činjenicu da je veganska prehrana zdravija i pomaže održavanju željene težine: "Koristi za zdravlje su brojne: od smanjenja rizika od kardiovaskularnih bolesti i moždanog udara, sniženja krvnog tlaka i razine kolesterola u krvi do smanjenja rizika od karcinoma debelog crijeva i prostate. Vegani koji se većinski hrane cjelovitim žitaricama, mahunarkama, voćem i povrćem imaju manji indeks tjelesne mase, pa uz takvu prehranu uistinu mogu zaboraviti na brojanje kalorija i početi brojati spašene živote." Pozivaju sve da isprobaju veganske specijalitete na 13. ZeGeVege festivalu koji će se održati na zagrebačkome Trgu bana Jelačića 3. i 4. rujna 2021.

Prijatelji životinja zahvaljuju svima koji su pridonijeli realizaciji vizuala "Umjesto kalorija, brojim spašene živote": fotografkinji Ani Mihalić, Arwen Makeup Studiju i Studiju Omnibus te pozivaju sve da na www.zegevege.com provjere bogat program hrvatske Veganmanije. (Ln)

U susret 13. ZeGeVegeu festivalu u Zagrebu

JESTIVE ŽITARICE I KOMPOSTABILNA AMBALAŽA

Detalj s prošlogodišnjeg festivala
Detalj s prošlogodišnjeg festivala
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
30. srpnja 2021. u 9.40 sati


ZAGREB - Na prvom ZeGeVegeu pokrenuta je peticija za zabranu plastičnih vrećica, a one su sada zabranjene. Osim što se na 13. ZeGeVege festivalu svi mogu upoznati sa šarolikom ponudom zdrave i ekološke biljne hrane, kozmetike koja nije testirana na životinjama, edukativnih knjiga i odjeće od prirodnih materijala, ovaj svima drag dvodnevni event naglasak stavlja i na održivo življenje. Tako se u ponudi ZeGeVege festivala, koji će se ove godine održati 3. i 4. rujna 2021. na glavnome zagrebačkom Trgu, mogu naći namirnice i kozmetika koji ne utječu negativno na opstanak biljnih i životinjskih vrsta ili bioraznolikost, ne zagađuju okoliš te održavaju prirodnu ravnotežu i miran suživot svih bića na planetu.

- Svatko od nas svojim svakodnevnim izborima, primjerom, aktivnostima i stavom mijenja svijet i odlučuje o sudbinama drugih bića. Održivi način življenja, koji slavimo na ZeGeVege festivalu, temelji se na skladnom životu s prirodom, odnosno suosjećanju i brizi za druge i za planet. Veganskom prehranom možemo spasiti svijet od globalnog zatopljenja, poboljšati naše zdravlje, poštedjeti šume, uštedjeti vodu i spriječiti glad u svijetu, kao i spasiti brojne živote.- ističu iz udruge Prijatelji životinja koja je neprofitni organizator ZeGeVege festivala.

Dodaju da se iz navedenog razloga već godinama na ZeGeVegeu ne koristi jednokratna plastična ambalaža, kao ni plastične vrećice. Stoga će u ponudi ZeGeVegea, osim ukusne veganske hrane, posjetitelji moći izabrati i mnoge zanimljive ekološke i održive artikle poput višestrukih platnenih uložaka i pelena, jestivih slamki i žlica te kozmetike bez ambalaže kao što su npr. kruti šamponi i sapuni. Najavljuju da će se na štandu Prijatelja životinja moći saznati sve o tome kako lako napraviti korak prema održivu življenju i učiniti najbolje moguće za prirodu i održivost - prijeći na vegansku prehranu, koja je uistinu i prehrana budućnosti.

Važan iskorak prema održivu življenju učinili su i dugogodišnji vjerni izlagači na ZeGeVege festivalu, bio&bio trgovine ekoproizvoda, pokrenuvši proizvodnju u kompostabilnoj ambalaži.
- Zaista je sjajna vijest i odličan doprinos ciljevima ZeGeVegea što pakiranjem u novu održivu ambalažu pridonose smanjenju količine plastike koja završava u okolišu.- kažu Prijatelji životinja i nadaju se da će i drugi slijediti taj primjer.

Jadranka Boban Pejić, direktorica tvrtke Biovega, koja vodi brend bio&bio, naglasila je da su za pakiranje žitarica, mahunarki, sjemenki, orašastih plodova i suhog voća svojega brenda prvi u Hrvatskoj uveli 100 posto kompostabilnu ambalažu koja ne sadrži plastiku, izrađena je od biljnih materijala i u potpunosti se razgrađuje. Navela je da im je želja pomoći domaćim ekološkim proizvođačima i razvijati rješenja kako bi im proizvodi na policama njihovih trgovina što prije bili u kompostabilnoj ambalaži:

- Jako nas raduju ovakve pozitivne inicijative među izlagačima ZeGeVege festivala održivog življenja, koje ukazuju na snagu edukativnih sadržaja i dobrih primjera. Na prvom ZeGeVegeu 2008. godine pokrenuli smo potpisivanje peticije za zabranu plastičnih vrećica, a ove godine obilježit će ga zakonska zabrana laganih plastičnih vrećica za nošenje i mnogih plastičnih predmeta za jednokratnu upotrebu.- zadovoljni su Prijatelji životinja i najavljuju inicijativu i za zabranu ili barem naplatu najtanjih plastičnih vrećica.

Više informacija nalazi se na www.zegevege.com i Facebook-stranici ZeGeVegea. (Ln)

Poziv iz Teslinog Smiljana

RADIONICA ZA DJECU

Radionica će biti. 10. kolovoza.

 
 
licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
27. srpnja 2021. u 16 sati

SMILJAN - Memorijalni centar Nikole Tesle priprema radionicu za djecu "Kod dječaka Tesle" s ciljem poticanja djece da se poistovjete sa sjajnim znanstvenim uzorom.

Igra je istraživanje osobnih mogućnosti, put do spoznaja i iskustvo cijelog tijela i uma. Upravo u Smiljanu dječak Tesla otkrivao je kreativnost, motivaciju, upornost i snagu volje. Te dojmove sa sobom je sačuvao i ponio do kraja života. U okruženju u kojem je i sam genije stjecao spoznaje možda upravo zaiskri ideja nekog budućeg izumitelja!

Nakon obilaska stalnog postava okruženi prirodom djeca će poslušati priču iz novoizdane slikovnice "Nikola Tesla- ispred budućnosti", potom slijedi rješavanje križaljke te izrada magneta koje će sudionici ponijeti kao suvenir. Slikovnica " Nikola Tesla-ispred budućnosti" (autorica Maja Jeričić, ilustracije Ida Domišljanović) bit će poklonjena sretnom dobitniku.

Radionica će biti u utorak 10. kolovoza s početkom u 11 sati kod Tesline kuće u Smiljanu. Planirano je da će radionica trajati dva i pol sata i da će imati 15 sudionika u dobi od 6 do 12 godina. Voditeljica radionice je Josipa Starčević-Prpić.

Prijave se mogu izvršiti na telefon: 053/746-530, mobitel: 095/2244-621 i na e-mail: mcnikolatesla@mcnikolatesla.hr

Broj mjesta je ograničen, stoga požurite