Plakat iz 1987. godine

Rokeri su rado dolazili u ličku metropolu

Rokerska noć prije (gotovo) četvrt stoljeća

Objavljujemo fotke s koncerta održanog 1987. Tko pozna nepoznate s Pipinih fotografija?

mailto:licke-novine@licke-novine.hr
http://www.licke-novine.hr/
17. siječnja 2012. oko podneva,nadopuna 26. siječnja u 23.10 sati

ZAGREB-GOSPIĆ - Ovo su fotografije čiji je nastanak vidljiv na plakatu za koncert što ga je organizirao legendarni gospićki bubnjar Davor Trošelj - Pauk, danas daleke 1987. Nažalost, dobar dio snimaka je neupotrebljiv jer nije mi radila sinhkronizacija s flešom, pa je lijeva trećina negativa ostala neosvijetljena (fotku br. 3 ostavio sam takvu, bez rezanja). Ipak, nešto se dalo iskoristiti za ovo malo prisjećanje na jednu veselu noć. [O nastavku priče bilo je riječi u prilogu o putovanju vlakom - kolori iz vagon-restorana.]
Pokraj plakata je Mario Barišin - Bara, basist kontroverzne grupe kultnog statusa - "Trobecove krušne peći" (Bara je karijeru produžio u grupama "Brujači" i "Viva glorio"). Poznaje li netko nepoznatog gospićkog rokera s Barom u društvu?
Na stepenicama u kinu netko nas je snimio, s lijeva u desno: Darko Begić - Bega (gitarist, s Barom stalni postav i kasnijih grupa), ja, Tigran Kalebota (bubnjar "Psihomodo popa", i danas u grupi), Davor Gobac (frontman "Psihomodo popa") i Bara.
Kakva je bila atmosfera u kinu dade se naslutiti iz fotografije Gopca na pozornici. Gospićki slavljenik i sam je aktivno sudjelovao u koncertu, a vidimo ga i u društvu Miše Pražića, također člana "Lykosa".
I na kraju, nikad objavljena fotografija nepoznatog ljubitelja cigareta!

Bara na ulazu u gospićki kino gdje je bio koncert

Nove stare fotke Gospića(na)

mailto:licke-novine@licke-novine.hr
http://www.licke-novine.hr/

28. prosinca 2011. u 20.00 sati

ZAGREB - Ovaj prilog posvećujem svojem bratiću Nikoli Paveliću - Bambiju. Posjetio sam ga u bolnici dan nakon njegovog 58. rođendana (18. 11. 1953.) i dao mu isprintane ove fotografije, provjerili smo jesu li imena točna. Pet dana kasnije naš Bambi otišao je onamo kamo odlaze svi oni dobri ljudi koji su se svojim životom utkali u kolektivno pamćenje grada. Bambi, svi smo te voljeli i sjećat ćemo te se s veseljem i ponosom! 

Goran

Gospić, 1984. na 1985.

Kao jedan od meni ljepših dočeka Nove godine svakako izdvajam 1985. kada sam s Andreom došao u Gospić. Ostali smo punih devet dana, sami u kući u Smiljanskoj 8, jer su moji roditelji bili otišli u Zagreb. [Inače, kuća je potpuno izgorila prilikom topničkog napada u listopadu 1991. - ostali su samo zidovi, koji su i danas sastavni dio nove kuće na istom mjestu.]

Veseli dani, veseli ljudi! Evo nekoliko slika nastalih u posjetama ili na zasnježenim ulicama Gospića

Bambi, Željo Pejnović i Milić Čorak

Velimir Došen i Josip Glavan ("Joža Maher")

Goran Pavelić Pipo (5)

Zašto više u Gospić ne putujem vlakom!?

Prestao sam putovati vlakom kad su uvedeni nagibnjaci.

Zagreb, 9. listopada 2011. u 17.55

Od djetinjstva sam u Gospić najviše volio dolaziti (i odlaziti iz njega) vlakom, bez obzira na putovanje nešto duže od vožnje autobusom ili autom. Naravno, mislim na vlak tipa "Lika express", vlak s kupeima 1. i 2. razreda, hodnikom u koji se moglo izaći, otvoriti prozor, pripaliti cigaretu ili snimiti kakav oku lijep prizor. A u vagon-restoranu gotovo uvijek se dalo susresti koga poznatog, pa je vrijeme uz piće, razgovor i kavu prolazilo začas… Fotografije 1 i 2 snimljene su 1987. prilikom povratka zagrebačkih rokera (između ostalih, grupe "Psihomodo Pop" i "Trobecove krušne peći") iz Gospića, gdje su svirali u čast 20. obljetnice Paukovog aktivnog bubnjanja.

Još smo par puta putovali vlakom, Filip je narastao. Povratak  s ljetovanja u društvu Dore (br. 5, 2002.) i Ksenije (br. 6, 2003.).

U Gospić sam prestao dolaziti vlakom otkad su uvedeni ovi nagibni… nema kupea, nema hodnika, nema prozora koji bi se dali otvoriti, a kad si na zahodu ima toliko nekakvih puceta, ne znaš koje je za vodu, a koje za javljanje posadi da ti je pozlilo od nagibanja (to se baš meni dogodilo - ne mučnina, nego sam pritisnuo krivo puce). Vagon-restorana naravno nema, pa nema ni stajanja uz šank.

Moj sin Filip imao je tu sreću da je na svoje prvo dugačko ljetovanje kod dida Makice i bake Marije u svojoj 6. godini putovao u Gospić vlakom - doduše, baš na tom putovanju pokvarila se lokomotiva, pa smo u Ličkoj Jesenici stajali puna dva sata. No, friški lički zrak i sendviči učinili su svoje i Filip je zaspao na sjedalima,... (br. 3 i 4). Godina je 1997.

I ono najvažnije: svatko tko se imalo ozbiljnije bavi fotografijom zna da su putovanje vlakom i sam vlak dušu dali za slikanje. E, pa fotografije 7-14 (prepoznajete Mrežnicu, Klek, tunel Sinac i Gacku dolinu) nastale 1997.-2003. nikako ne bi mogle biti snimljene iz vlaka-nagibnjaka.

PIPOVO VIĐENJE LIKE (4)

Goran Pavelić Pipo je dolazeći iz Zagreba koristio svoju kameru da bi zabilježio razne trenutke života u Gospiću i okolici. Bilo ga je svagdje, lutao je, to zna činiti i danas.

GACKA 1976. (3)

Godina je 1976., snimljeno negdje u Gackoj dolini; sjećam sa da su pastirčići govorili čakavicom; tko zna hoće li se koji od njih prepoznati...

Bila je to 1977.. Koji je to bio cirkus u Gospiću? Čija te to kućica? - znaima i nas i autora.

Na drugoj slici: Nikola Frković - Brle (sada u SAD) češlja braću Željka Pavelića - Patu i Željka Pavelića - Štefa (1976.)

Godina je 1976. krenuo sam pješice prema Smiljanu, usput popio vode kod ovih dobrih ljudi, negdje na Smiljanskoj, a onda me ova baka pozvala da uđem u kuću, pa sam ju zamolio i da sjedne za tkalački stan i snimio.
Da li tko zna gdje je ovo snimljno?

Gotovo mjesec dana kasnije javio nam se čitatelj koji se sječa snimanje fotke na bunaru. Bio je to Smiljan. Onaj dječarac je u Gospiću poznati majstor za aute koji ima šlep službu - Dundi. S njim su majka i baka koja se nalazi i za stanom tare i tka. Bunar i danas postoji, samo je betoniran, a baka je umrla.

SNIMIO PIPO (2)

KLINCI I KLINCEZE IZ 1976.

GOSPIĆ - Danas smo od Gorana Pavelića Pipe - GPP-a dobili novu pregrš dobrih crno bijelih fotografija. Portreti su to djece iz nekada daleke 1976. iz Gospića. Pretežno su to stanovnica njegovom Mačkovog Selca i okolnih gospićkih ulica.

Ivica Dobrilović, 1976., portret na kantigi/Snimio GPP

NA PECANJU

Branimir Štulić sredinom sedamdesetih prošlog stoljeća/Foto Goran Pavelić Pipo

Treće oko GPP-a samo za LN (1)

STARI ROKERI U OBJEKTIVU PIPE

www.licke-novine.hr
3. kolovoza 2011. u 15.15 sati

• ---

  GOSPIĆ/ZAGREB - Susret za Mandalinu u Gospiću urodio je novim suradnikom LN. Zadovoljstvo mi je nastaviti objavljivati slike GPP-a, (Goran Pevelić Pipo), čije je djelomično, po ćaći, podrijetlo u ličkoj metropoli.
  Dana smo dobili dvije Pipove slike i kratki txt:
  Prva je fotografija Branimira Štulića snimljena davne 1974. ili 1975. na Zdencu života (Zagreb) dok je još imao nadimak "Čupko", a "Azra" slijedi tek par godina kasnije; ova fotografija je najmanje poznata, objavljena samo jednom u jednom opskurnom časopisu Muzičke omladine
  Druga je fotografija nešto novija - Davor Gobac, koncert na Cvjetnom trgu, 2008.; fotografiju šaljem zato što je Davor s bendom već nekoliko puta nastupao u Gospiću, a i korijeni su mu lički, iz Klanca; u Gospiću ima rodbine.

Davor Gobac, 2008./Foto Goran Pevelić Pipo

Dan grada u objektivu iz koga je Goran Pavelić Pipo

GOSPIĆU ZA ROĐENDAN

www.licke-novine.hr
27. srpnja 2011. u 21.00 sati

GOSPIĆ - U prebukiranom programu proslave Dana Gospića, prošli tjedan susreli smo se sa svojim fotoaparatima u foajeu KIC-a. Taman se pripremala promocija knjige o slavnoj 9. ličkoj gardijskoj brigadi HV-a Vukovima. Uspjeli smo razmijeniti samo nekoliko riječi nakon srdačnog pozdrava, prije i nekoliko poslije promocije.
Bio je to susret s Goranom Pavelićem Pipom, časnikom Hrvatske vojske iz Zagreba, inače korijenima u Mačkovu Selcu u Gospiću. Tko zna zna, a tko ne zna nije ni bitno di je to. Pipini korijeni po ocu Makici duboko su u fotografiji. Taj Makica, odnosno Martin Pavelić, brat Gospićanima poznatijih Blažića i Jole, radio je, kao fotograf profesionalac, razglednice Gospića i okolice, bar pola stoljeća. I njegova majka Marija bila je fotograf, ali je radila kao prodavač u tvrtki Foto Zagreb nedaleko Ilice i Ličanima slala materijale poštom.
Goran, alijas Pipo, a ne Pipa po lički, bio je pozvani gost na gradskoj proslavi, ali su ga svrbili prsti, nije krv voda, i morao si je dati oduška slikajući. Danas smo dobili rukovet njegovih fotografija s proslave koje odmah objavljujemo.