POČETNAARHIVA
SPOMEN-DOM OCA DOMOVINE
VJEŽBA VATROGASACA
LUKETIĆ ODBIO KANDIDATURU
USPJELO SPAŠAVANJE IZ ŠKOLSKE ZGRADE
MEDIJSKA BLOKADA

PRIOPĆENJE POVJERENSTVA GO HDZ-A GOSPIĆA

SPOMEN-DOM OCA DOMOVINE

Prije 20. godine dom je otvorio predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Petry pozdravlja uzvanike u Velikom Žitniku/Foto HDZ
Petry pozdravlja uzvanike u Velikom Žitniku/Foto HDZ
Licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
23. svibnja 2018.

GOSPIĆ - Na današnji dan prije 20 godina izgrađen je Spomen-dom dr. Ante Starčevića u Velikom Žitniku povodom 175. godišnjice rođenja Oca Domovine. Spomen-dom je izgrađen sredstvima prikupljenih temeljem Zakona o doplatnoj poštanskoj marki na inicijativu tadašnjeg saborskog zastupnika Miroslava Petryja i GO HDZ-a grada Gospića.

Svečano otvorenje Spomen-doma 23. svibnja 1998. godine bilo je pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana koji je osobno otvorio Spomen-dom. Tom prigodom Predsjednik Republike Hrvatske napisao je u spomen knjigu:
"Otvaranje Spomen-doma dr. Ante Starčevića znači ne samo odavanje dužnog poštovanja prema Ocu domovine, već i učvršćenje odnosa na kojima smo stvorili i gradimo hrvatsku slobodu i samostalnu, nezavisnu hrvatsku državu.
Čestitam svima onima koji su ostvarili ideju o domu."

U prigodi tog datuma, kao i Dana Ličko-senjske županije, izaslanstvo Povjerenstva HDZ-a Ličko-senjske županije i izaslanstvo Povjerenstva GO HDZ-a grada Gospića položili su vijence i zapalili svijeće pred bistama dr. Ante Starčevića u Velikom Žitniku i dr. Franje Tuđmana u Gospiću. (LpS)

Brinje

VJEŽBA VATROGASACA

 
 
Licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
19- SVIBNJA 2018- U 20:30 SATI

BRINJE - Danas održana edukacija i osposobljavanje za tehničke intervencije DVD - ova iz Perušića, Brinja i Otočca. Uz budno oko županijskoga vatrogasnog zapovjednika Hrvoja Ostovića vatrogasci su na čelu sa vatrogasnim instruktorom Brajkovićem odradili niz simuliranih akcija spašavanja iz olupine vozila, te tako pokazali iznimnu sposobnost i profesionalnost spasioca visokog ranga. (LpS)

Izbori u lokalnom HDZ-u nakon raspuštanja

LUKETIĆ ODBIO KANDIDATURU

Licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
17. svibnja 2018. 20 sati

GOSPIĆ - Maloprvo smo s maila Županijskog HDZ-a dobili priopćenje u PDF-formatu koje djelomično prepisujemo, a potpisala ga je Jasminka Prpić-Tomljanović, predsjednica Županijskog izbornog povjerenstva HDZ-a.

Kako je kompletna organizacija HDZ-a raspuštena u Ličko-senjskoj županiji imenovani su povjerenici i povjerenstva koji trebaju organizirati i provesti nove izbore. Za općinu Plitvička Jezera u Korenici bio je nominiran Boris Luketić, ali je on danas elektroničkom poštom obavijestio Županijsko izborno povjerenstvo o povlačenju kandidature i ono je proslijeđeno u Korenicu na daljnje postupanje. (LpS)

Vježba u Novalji

USPJELO SPAŠAVANJE IZ ŠKOLSKE ZGRADE

Vjezba u Novalji
Vjezba u Novalji
Licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
17. svibnja 2018. u 17:15 sati

NOVALJA - Danas je održana pokazno-terenska vježba civilne zaštite ''Novalja 2018'' - simulacija izvanrednog događaja u Osnovnoj školi A. G. Matoša u Novalji.

Tema vježbe bila je angažiranje i koordinacija operativnih snaga sustava civilne zaštite u slučaju požara u Školi preko Područnog ureda za zaštitu i spašavanje Gospić Županijski centar 112. Ciljevi vježbe bili su provjera sustava aktiviranja, opremljenosti i osposobljenosti operativnih snaga sustava civilne zaštite s područja grada Novalje za pružanje pomoći ugroženima, provjera standardnog operativnog postupka o komunikaciji između Stožera civilne zaštite i ostalih sudionika civilne zaštite i Županijskog centra 112 te provjera koordinacije operativnih snaga sustava civilne zaštite grada Novalje.

Vježba započinje u trenutku kada u kotlovnici školske zgrade dolazi do požara koji se naglo širi. Ravnatelj Škole obavještava Županijski centar 112 Gospić o požaru i oni nakon uzimanja podataka o događaju obavještava DVD u Novalji, Operativno-komunikacijski centar PU ličko-senjske i Zavod za hitnu medicinu ličko senjske županije. U vježbi su sudjelovali: Stožer civilne zaštite grada Novalje, Osnovna škola, Županijski centar 112 Gospić, DVD-i iz Novalje, Barbata i Luna. Sudhjelovao je i Zavod za hitnu medicinu ličko-senjske županije, PU ličko senjska Policijska postaja Novalja, Gradsko društvo Crvenog križa Pag, HGSS Stanica Gospić te Javni gradski prijevoz Novalja.

Vježbu su nadgledali zamjenik načelnika Policijske uprave ličko-senjske Mladen Kranjčević, zapovjednik Vatrogasne zajednice ličko-senjske županije Hrvoje Ostović, pročelnik Područnog ureda za zaštitu i spašavanje Gospić Joso Živković, voditeljica Odjela za preventivu i planiranje Anka Dasović, ravnatelj Društva Crvenog križa zadarske županije Bore Galac, načelnik Policijske postaje Novalja Željko Prenđa i zamjenik gradonačelnika Grada Novalje Marijan Šuljić. (LpS)

Novinarski osvrt

MEDIJSKA BLOKADA

 
Licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr
16. svibnja 2018. u 19:30 sati

Piše Tomislav Čanić

Da bi dobili barem djelomičan odgovor na pitanje koje gotovo dva desetljeća muči pučanstvo Ličko-senjske županije, a odnosi se na medijsku blokadu prostorno najveće županije u Hrvatskoj dovoljno je pročitati u Ličkoj reviji broj 1 iz 2001. godine dio komentara dr Ante Bežena, dugogodišnjeg glavnog i odgovornog urednika lista Vila Velebita koji između ostalog navodi:

- Civilizacijsko je pitanje , naime, treba li Ličko-senjskoj županiji, koja je prostorno najveća u Hrvatskoj i o kojoj, usprkos bremenitim problemima, nema potrebnih informacija u većini medija, barem jedno glasilo? (U Ličko-senjskoj županiji ne izlazi od 1991. ni jedan informativni list pa informacijske potrebe "pokrivaju" "Večernji list" iz Zagreba i "Novi list" iz Rijeke posebnim lokalnim stranicama, kao i emitiranje Županijske postaje Gospić i radiopostaje u Senju, Otočcu i Novalji). Kako u pozitivan odgovor ne treba dvojiti, slijedi pitanje: Zašto barem nakon završetka rata u Lici nisu osnovane barem jedne lokalne novine kao informacijski minimum, odnosno, zašto nije prihvaćena Vila Velebita koja je na dlanu ponuđena? Financijski, kadrovski i prostorni razlozi su isključeni, jer oni za bilo koju županiju, pa ni Ličko-senjsku, nisu neostvarivi ako zato postoji politička volja.
Problem je, dakako u ljudima koji su odlučivali o razvoju županije, u njihovoj političkoj i kulturnoj razini, u širini pogleda i vizija, zrelosti u shvaćanju vlastitih dužnosti na javnim funkcijama. Sveukupna informacijska djelatnost u Lici (više puta najavljeno je i osnivanje TV studija u Gospiću, ali bez rezultata), pa i Vila Velebita, imala je nesreću da su u shvaćanju važnosti te djelatnosti čelni ljudi bili na razini ispod svojih pethodnika u posljednjem deceniju 19. stoljeća (kada su u Gospiću izlazila tri lista). Drugi je razlog u prorijeđenom i stoga nemoćnom sloju građana koji se nije usuđivao, iz običnih egzistencijalnih razloga, pozvati političare javno na odgovornost. Na koji su način, dakle, o tom pitanju razmišljali lički čelnici?

Lokalna politička elita u Gospiću, nedovoljno zrela za demokraciju, naprosto se ponaša autistički. Kao da nije htjela surađivati ni s kime koga nije mogla kontrolirati, a takva su skupina intelektualci ličkog podrijetla izvan Like. Pri tom se uopće nije pitala koliko Lika time gubi. Jedan od dokaza za tu tvrdnju je sudbina ideje Nikice Valentića o osnivanju "Ličkog stola" kao inicijative i lobističke skupine najuglednijih Ličana koja je trebala promicati investicijske programe pomoći Lici. Valentić je 26. travnja 1997. na Plitvicama i 22. svibnja 1997. u Gospiću sakupio svojim autoritetom bivšeg predsjednika Vlade, oko tristo uglednih Ličana iz cijele Hrvatske ne bi li se dogovorili o najizglednijim programima pomoći razorenom zavičaju. U atmosferi entuzijazma, koji je mogao biti i naivan, kao hladan tuš djelovao je komentar župana Frkovića koji je po prilici rekao da Ličanima u Lici ne treba nitko pametovati, a ako netko želi pomoći, može poslati jedino novce. Dakako da je poslije tih riječi svako daljnje okupljanje ovakve vrste postalo besmisleno, pa se više nije ni dogodilo.

U ličkom političkom vrhu "Vila" nije bila obljubljena ponajprije zbog svoje političke neovisnosti i otvorenosti mišljenjima koja ponekad nisu bila ugodna ljudima na vlasti (usprkos tome zbog golemih životnih problema, neki građani su zamjerali uredništvu nedostatak kritičnosti prema vlasti koje je, priznajem također bilo, isključivo iz taktičnih razloga i zbog ovisnosti o financijskoj pomoći Županije). Ipak, nisu imali moralne snage odbaciti je otvoreno jer je nedvojbeno promicala hrvatske interese koje su i oni, manje više iskreno, imali na svojim zastavama. Sami pak nisu imali alternativu, pa su prepustili "Vilu" financijskoj agoniji i umiranju. No, najpotresnije u tome nije ponašanje političara (jer su pragmatizam, oportunizam i licimjerje obilježje njihova posla), nego "hrvatska šutnja" inteligencije koja se nije usuđivala, ni u medijima ni u predstavničkim tijelima, postaviti pitanja o čamotinji lokalnog kulturnog i prosvjetnog života, gdje je informiranje javnosti jedan od najvažnijih čimbenika i gdje je sudbina "Vile" morala biti jedna od važnijih tema."

NEKAD I SAD
Kao dugogodišnji pomoćnik glavnog i odgovornog urednika Ante Bežena, a prije Domovinskog rata urednik tri tvornička lista, profesionalni novinar dva lokalna lista i vanjski suradnik više časopisa, te dnevnih listova i radio postaja, slobodan sam iznijeti neka svoja zapažanja na rad i sudbinu pojedinih medija, gledano kroz prizmu "poslušnosti" lokalnim političarima ili tvorničkim direktorima.

Nešto, što je zajedničko u prošlom "socijalističkom" i ovom nazovimo "demokratskom" sistemu je podobnost medija ili podobnost novinara. Gotovo je nemoguće biti podoban dugo vremena svakom novinaru bez obzira na njegov karakter, moralne vrijednosti koje ima i profesionalnost. Kad - tad "pukneš" unatoč velikoj ljubavi koju imaš prema svojoj profesiji i ne bi je želio napustiti. Jednostavno, ne možeš ostati ravnodušan i prelaziti preko anomalija u društvu koje opterećuju veliku većinu građana ili tvorničkih radnika. Zato bih, radi boljeg shvaćanja istaknuo samo neke od primjera iz osobnog života i rada. Jedan tvornički list moram napustiti jer ga direktor ukida zbog "racionalnosti" i uštede u poslovanju. Prava istina je što za generalnog direktora firme dolazi čovjek čije sam postupke kao političara javno kritizirao u lokalnim novinama. Slično mi se događa i u drugom tvorničkom listu, ali ovaj put zbog promjene direktora, jer je novi direktor imao "svog" novinara. U trećim novinama smjenjuju me s dužnosti glavnog i odgovornog urednika, a imenuju politički podobnu osobu koja ne obnaša taj posao profesionalno, a ja ostajem "novinarčić" i radim sve poslove od fotografiranja, lekture, korekture i pisanja članaka. Uvertira svake smjene je izrada Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta i nagrađivanja, u kojem se novinaru smanjuje plaća. U lokalnim novinama nije bilo ništa bolje, ali se dalo zaraditi od skupljanja oglasa i "tezgarenja" (pisanja za druge medije).

Ako uspoređujemo javno priopćavanje ili informiranje prošlog i sadašnjeg sustava, razlika je vrlo značajna. U prijašnjem sustavu, informiranje pučanstva i radnika je ako ništa bilo dobro proklamirano, od toga da ono mora biti profesionalno, nepristrano, sveobuhvatno, pravovremeno i istinito. U današnje vrijeme u kojem uz pisane i audio-vizualne medije sve više dolaze do izražaja elektronički mediji sve je manje profesionalnosti. Nema pravih novinarskih izražaja koji bi bili prilagođeni sadašnjem trenutku, tempu i načinu života. Svatko može biti izvjestitelj, ali pravi novinar koji bi na neki način uz svoje izvješće poslao poruku čitateljima ili slušateljstvu, takvih je malo. I ono najznačajnije za profesionalnog novinara, a trebalo bi biti i za političare, rukovodstva, a posebno čitateljstvo je (NE)ISTINA. Za NEISTINU se odgovaralo, procesuiralo u proteklom sistemu, a danas se objavljivanje neistine u najviše slučajeva ne procesuira, a ako se procesuira, ukoliko ne ode u zastaru, izmisli se ISTINA, koja opravdava neistinu. Slično je i u procesuiranju većeg broja čak i kriminalnih delikata. Svjestan sam da se učimo demokraciji, pa je kod nas sve moguće. Međutim, upravo kada se uklopimo u ovakvu globalnu demokraciju koja nam se nameće sa zapada, nadamo se da će doći neka nova u kojoj će kao prioritet konačno isplivati dugo očekivana ISTINA.

Sljedeće pitanje je pitanje vlasništva nad medijima. Vlasnik medija diktira što će se i na koji način pisati. Znači, kako je bilo prije - tako se i sada nastavlja. Zato s pravom možemo postaviti pitanje da li je to demokracija za koju se deklarativno borimo i zaklinjemo? Da li je to demokracija ako iznosimo svjesno u javnost neistine ili poluistine. Da li je to demokracija ako se blati bilo kojeg čovjeka, a za to se ne odgovara? Zaista se ne sjećam da li sam ikad svjesno ili tendenciozno objavio neku neistinitu informaciju ili događaj. Ako i jesam, onda sam to učinio jer me izvor informacija krivo izvijestio ili dao krivi podatak.

Iz svega proizlazi da mediji moraju biti neovisni, kako bi istina bila neprikosnovena i služila napretku i demokracije i čovječanstva.