![]() |
![]() |
|---|

Književnik Grga Rupčić In memoriamNakon teške bolesti u Gospiću je umro prof. Grga Rupčić (76) ugledni gospićki profesor hrvatskoga jezika i hrvatski književnik. Po završetku osnovne škole u rodnoj Rastoci pored Gospića u Zagrebu je završio studij književnosti a zatim je bio profesor i ravnatelj srednjih škola u Gospiću i Zadru i na Pedagoškoj akademiji u Gospiću. Prvu zbirku pjesama objavio je 1986. a zatim su se redale druge knjige njih ukupno 15. Bio je višegodišnji suradnik lokalnih i stručnih novina te časopisa i dnevnih novima pa i Večernjeg lista. Dobitnik je Državne nagrade "Ivan Flipović" 1990. i 2000. godine. Bio je član Hrvatskog društva književnika. Pjesme su mu objavljivanje u čitankama a prevedene su na talijanski, francuski, engleski i njemački jezik.Rupčićeve pjesme odlikuju se lirskom mekoćom, suptilnim doživljajima prirode i i suosjećanjem s ljudskom patnjom. Kolumne koje je nekoliko godina objavljivao u Večernjaku objavio je u zbirci Gargeše. Iza Rupčića ostao je nezavršen rukopis eseja o školskim danima u Gospiću. Generacijama učenika ostat će u trajnom sjećanju jer im je pomagao i poslije završenog školovanja tako da je uredio njihove brojne knjige koje su izlazile i u dalekoj Kanadi.
|
Lički spomenar (2) GRGA RUPČIĆRastoka 1932 - Gospić 2008.
Gospić, 22. studenoga 2011. u 18.55 sati U Rastoci je 3. siječnja 1937. rođen profesor i književnik Grga Rupčić, umro u Gospiću 27.XII. 2008. U Rastoci završio osnovnu školu, gimnaziju u Gospiću, a studij književnosti u Zagrebu. Profesor i ravnatelj na srednjim školama u Gospiću i Zadru. Pjesme mu se odlikuju lirskom mekoćom, suptilnim doživljajima prirode i suosjećajnošću s ljudskom patnjom. Bio je član Hrvatskog društva književnika. Dobitnik je Državne nagrade “Ivan Filipović” godine 1990. i 2000. Višegodišnji suradnik Marulića, Školskih novina, Ličkih novina, Ličkog vjesnika, Novog lista, Ličke revije i Večernjeg lista. Pjesme su mu prevedene na talijanski, francuski, engleski i njemački jezik, a objavljene su i u čitankama. God. 2009. posmrtno mu je dodijeljeno priznanje Ličko-senjske županije. U obrazloženju županijskog priznanja se ističe da je kao prosvjetni radnik bio vrlo cijenjen od učenika i roditelja, a i kolege su ga izuzetno poštivale. Pisati je počeo još u gimnazijskim danima pod utjecajem profesora i pjesnika Ante Jakšića. Cijeloga života bavio se pisanjem i bio je jedna od ikona gospićke i ličke kulture uopće. Zvali su ga bardom ličkih pjesnika. Svojim radom i djelom neizbrisivo je obilježio zadnjih dvadeset godina XX. stoljeća i prvo desetljeće XXI. stoljeća kulturno-umjetničkog života Gospića i Ličko-senjske županije. Pjesme su mu ušle u nekoliko osnovnoškolskih čitanki, a posebno je |
zapažena antologijska lirska pjesma Breze moga oca koja ga karakterizira kao suptilnog, nježnog lirika. Osim književnog i prosvjetnog djelovanja, Grga Rupčić trajno se zanimao za sport, poglavito šah. Bio je šahovski majstor i svoju ljubav za književnost, kulturu, umjetnost i šah prenio je na brojne gospićke generacije koje ga pamte kao izrazitog humanistu, zaljubljenika u svoj zavičaj i ljude s kojima je znao podijeliti svoju zaljubljenost i dobrotu. Priznaje je dobio za osobit doprinos kulturi, prosvjeti i izgradnji identiteta Ličko-senjske županije. Njegovo ime nosi novinarska nagrada Saveza športova Ličko-senjske županije u Gospiću od 2009. Grga Rupčić DJELA: 1. Zvijezde na krovu, pjesme, Centar za kulturu Gospić 1986., 2. Tesli i zvičaju, eseji i pjesme, Centar za kulturu Gospić i NIU “Lički vjesnik” Gospić, 1986. 3. Moć praštanja, pjesme, NIP Školske novine Zagreb, 1993., 4. Nad zgarištima zvijezde, Školske novine, Zagreb 1993., zajednička zbirka antiratne poezije, 5. U ozračju Velebita, novele i eseji, Tiskara Gospić, I. izdanje, 1994. 6. U ozračju Velebita, II. izdanje, Tiskara Gospić, 1995. 7. Hrvatska jest, I. izdanje, antiratne pjesme, Matica Hrvatska Gospić, 1996., 8. Josina u Domovinskom ratu, humoristični članci, Senjsko književno ognjište, 1997., 9. Velebitski obzori, eseji, POU dr. A. Starčevića Gospić, 1998., 10. Svjetlo domovine, (zbirka, zastupljen s deset pjesama), Zagreb, 1996., 11. Sto pjesama deset gospićkih pjesnika, petnaestak pjesama, Matica hrvatska Gospić, 1998., 12. Gargaše, humoristični članci, Tiskara Gospić, 2000., 13. Svjetlost ognjišta, pjesme, Senjsko ognjište, 2004., 14. Lički divani, proza u benevrecima, Lik@ press, Gospić, 2005, 15. Hrvatska jest, II. izdanje, Lik@ press, Gospić, 2006, 16. Nikola Tesla, nenadmašni vizionar iz Smiljana, Lik@ pres Gospić, 2006., 17. Blistaju đačke oči - priredio J. Karakaš, Lik@ press Gospić, 2008. |
Snimio Ivica Franić
Sonet Gospiću Grge Rupčića objavljen u knjizi Marka Čuljata Gospić i okolica, Gospić 2008. i prijevodi na engleski i talijanski.
|
|---|
BREZE MOGA OCAGrga RupčićOče moj, Bijele im se vjenčanice Prozračne im krošnje istkane PROFESOR PJESNIKBio sam 1961. gimnazijalac u Gospiću, a on tek pristigli mladi profesor hrvatskog jezika. Dvije završne gimnazijske godine bio je i razrednikom, a izveo me i na ispit zrelosti. Vrijeme sasvim dovoljno i da se dobar profesor zapamti kao čimbenik vlastitog života.Grga, kako samo ga intimizirano đački zvali onda i danas, zapamćen je u mojem naraštaju, a vjerujem i mnogima poslije nas, kao pravi profesor pjesnik. Nije, dakle, bio stereotipni predavač književne povijesti, pisaca i književnih epoha, nego je o njima govorio neobično, s puno zanimljivih literariziranih pojedinosti, pretvarajući svoja predavanja u male intelektualno-estetske eseje. Blage naravi, često s mudrom pozom karakterističnom po uzlaznoj intonaciji pitajućeg glasa i kažiprstom uz bradu, volio je intektualizirati s boljim učenicima i ponekad se šeretski našaliti na račun onih koji nisu dosegnuli smjeranje njegovih aluzija i asocijacija. Volio ja pametne, a ostale je «odrađivao u roku službe». Emotivno tvrdi mladi Ličani, u kojih nije lako postizao poetsku rezonanciju, doživljavali su ga tek plahim romantikom, a oni poetski pismeniji prihvaćali su njegovu pjesničku senzibilnost kao kucanje na vrata vlastite duhovnosti. Preispitujući osobno profesionalno sazrijevanje došao sam do zaključka da u mojem izrastanju u profesora književnosti i hrvatskog jezika važnu ulogu ima, s još nekoliko gospićkih profesora, i Grga Rupčić, baš kao, jedini među njima, profesor pjesnik. I to po onim karakterističnim intelektualno-emotivnim titrajima koje je unosio u svoj nastavnički posao, kontakte s učenicima, ali i u obične životne susrete. Pomogao mi je, svojim poetskim fluidom, da, studirajući u brdima pročitanih knjiga poetiku i poete, osjetio umno i osjećajno bilo poezije. Istinsku poetsku osobnost Grge Rupčića primijetio sam ponajviše u Domovinskom ratu. Iako do tada nije bio preokupiran nacionalnim temama, u vrijeme rata progovorio je svom svojom poetskom snagom o razaranju Gospića, Like i Hrvatske, o svojim poginulim učenicima, «mladićima u crnom okviru». Vrisnuo je iz dubine duše protiv ratnog zla, arluaukao u stihovima na rušitelje Lovinca, čanka, Svetog Roka…bacajući prokletstvo na zle ljude. Progovorio je tada puninom svoga pjesničkog bića – kao Ličanin i kao pjesnik humanist. S radošću sam njegove pjesme, čim bi ih poslao, uvrštavao u "Vilu Velebita". Neke od tih pjesama njegovi su najveći domet uz one nježne lirske ličke slike. Uvrstih mu stoga pjesmu "Presuda" u čitanku za 7. razred osnovne škole (sastavio sam je s Jurom Kakakašom), a pjesmu "Breze mog oca" u čitanku za 5. razred (sastavih je s Olbom Jembrec). Tako hrvatska djeca pjesničku istinu o Domovinskom ratu, ali i dubinu poezije (pojam intimne lirike) danas uče i iz Grginih pjesama. Ako je suditi po tematici njegove poezije i proze i po mjestu izdanja njegovih knjiga (Gospić i Senj) Grga Rupčić ubraja se u najličkije pjesnike koje smo ikada imali. Prof. dr. sc. Ante Bežen DUGO ĆE TRAJATINešto lijepo dogodilo se u Gospiću, nešto što se ne događa svaki dan i svake godine. Nešto što će dugo trajati u ovom našem lijepom kraju. Zato imam iskrenu potrebu kao čovjek i umjetnik da prozborim o tome događaju. Naš sugrađanin, profesor Grga Rupčić, pjesnik, primljen je u članstvo hrvatskih književnika. Skroman, jednostavan, s puno duha, Grga piše i govori. Omiljen je u Gospiću. Gdje je Grga, tu je ugodno, jer profesor Grga Rupčić zna razveseliti i zabaviti. U društvu Grge Rupčića zaista je lijepo biti. Godinama profesor na Gimnaziji, jednako je bio omiljen i među učenicima. Gospićki gimnazijalci znali su cijeniti bogatstvo pjesnikova duha. Odnedavna je profesor Grga Rupčić u mirovini. Bio je to rastanak čovjeka, profesora i pjesnika s jednim dijelom života u kojega je iskreno, s puno žara, unosio sebe, znajući u svakom trenutku da ispred sebe ima mlade ljude kojima treba pomoći. Posebno nadahnut Domovinskim ratom, pjesnik Grga Rupčić govori živo i sugestivno o svim nedaćama koje je doživio hrvatski narod. Grgina pjesnička riječ dugo traje u ovom kraju i trajat će. Zato hvala Grgi na svemu! U ime građana, gospićkih učenika i usvoje osobno ime čestitam na postignutom uspjehu! STIPE GOLAC, akademski slikar iz Gospića Završio je u pjesmiNakon kratke i teške bolesti u Gospiću je 27. prosinca 2008. umro prof. Grga Rupčić (77) ugledni gospićki profesor hrvatskoga jezika i hrvatski književnik. Po završetku osnovne škole u rodnoj Rastoci pored Gospića u Zagrebu je završio studij književnosti. Umjesto da ostane asistentom u Zagrebu vratio se u zavičaj. Bio je profesor i ravnatelj srednjih škola u Gospiću i Zadru i predavač na Pedagoškoj akademiji u Gospiću.Kao pjesnik se okušao u gimnazijskom Poletu a prvu zbirku pjesama objavio je 1986. Zatim su se redale druge knjige, njih ukupno 15. Bio je višegodišnji suradnik lokalnih i stručnih novina te časopisa i dnevnih novina. Njegov pedagoški rad nije ostajao nezapažen te je dobitnik Državne nagrade "Ivan Flipović" 1990. i 2000. godine. Bio je član Hrvatskog društva književnika. Pjesme su mu objavljivanje u čitankama a prevedene su na talijanski, francuski, engleski i njemački jezik. Rupčićeve pjesme odlikuju se lirskom mekoćom, suptilnim doživljajima prirode i suosjećanjem s ljudskom patnjom. Iza Rupčića ostao je nezavršen rukopis eseja o školskim danima u Gospiću. Ostalo je i neobjavljeno, ali završeno, drugo nadopunjeno izdanje njegove lanjske i posljednje knjige Blistaju đačke oči. Generacijama učenika ostat će u trajnom sjećanju jer im je pomagao i poslije završenog školovanja tako da je uredio njihove brojne knjige koje su izlazile i u dalekoj Kanadi. Pjesnik je na kraju završio u pjesmi koje je tako zdušno stvarao sve do posljednjeg trenutka svog plodnog i stvaralačkog života. Od profesora Grge na groblju su se 29. prosinca oprostili vlč. Ante Luketić, gospićki župnik i nekadašnji kolega iz Gimnazije prof. Stipe Golac. Na posljednji ispraćaj svoga profesora došli su i njegovi brojni učenici s blistavim suzama u očima. (M. Čuljat) |
Rupčić na internetuKada smo radili knjigu o Nikoli Tesli uz njegovu 150. obljetnicu rođenja, Rupčić gotovo da nije vjerovao koliko na internetu ima o tome našem znanstveniku. Na svu sreću i on je sam završio na nekoliko internetskih stranica, pogledajte i sami što smo o Rupčiću našli u virtualnom svijetu pripremajući ovu stranicu.http://hr.wikipedia.org/wiki/Grga_Rup%C4%8Di%C4%87 http://www.nasa-lika.com/forum/index.php?topic=1213.0 http://www.blog.hr/print/id/1625760397/in-memoriam-grgo-rupcic.html http://www.katolici.org/kutak.php?action=c_vidi&id=7524 http://www.avia.croadria.com/11_06/tesla.htm
Msgr. Mile Bogović, književnik Jure Karakaš i književnik Grga Rupćić na jednoj promociji u Gospiću / Snimio Marko Čuljat
Faksimil pisma Grgi Rupčiću od književnice Cvijete Flore Došen
Faksimil pisma msgr. Marijana Oblaka Grgi Rupčiću
Grga Rupčić, desno, u društvu s izdavačem Pavičićem, autorom knjige Račićem i Ksenijom iz gradske knjižnice u Gospiću
Promocija knjige Marušića o Udbini 2005. godine u Muzeju Like u Gospiću, Grga Rupčić je govorio o knjizi
Ovo su fotografije Grge Rupčica koje su snimili Marko Čuljat i Ivica Franić, arhiva Lik@ pressa |
Šime Šimatović u Lovincu ![]() |
Lički spomenar (1) IVAN ŠIMATOVIĆ ŠIME23. listopada 2011. u 14.30 sati Pripremio Marko Čuljat, Lik@ press Gospić U Perušiću je 27. listopada 1919. rođen redatelj i scenarist Ivan Šimatović Šime. Pohađao je glumačku školu u Zagrebu; neko vrijeme studirao filozofiju. Kao član zagrebačkog HNK odlazi 1943. u NOB, gdje osniva Centralnu kazališnu družinu ZAVNOH-a (kojom neko vrijeme i rukovodi). Sudjelovao na kongresu kulturnih radnika u Topuskom (1944). Po oslobođenju studira filmsku režiju u Pragu; vraća se nakon izbijanja sukoba Kominformom. Režirao tri igrana i više od 20 dokumentarnih filmova od kojih je izdvajaju kratkometražni film Plitvička jezera (1956), nagrađen na festivalu u Berlinu 1957 i Turnir kandidata (1959), te dugometražni Zagreb za slobodu (1987).Većini svojih projekata sam je i scenarist. Igrao je sporedne uloge u filmovima Plavi 9 (K. Golik, 1950) i Bakonja fra Brne (F. Hanžeković, 1951). U igranim filmovima koristi se književnim predlošcima odnosno scenarijima i idejama književnika. Kameni horizonti (1953) po ideji V. Kaleba prikaz su klasnog osvješćivanja jedne žene (I. Kolesar) u staroj Jugoslaviji (dijelom u maniri neorealizma). Naši se putovi razilaze (1957) po scenariju I. Šibla o zagrebačkim ilegalcima za okupacije s ljubavnim trokutom kao okosnicom radnje, Pustolov pred vratima (1961) po istoimenom kazališnom komadu M. Begovića, već je posve dezideologizirana gradjanska ljubavna drama mlade žene. (motiv "nepoznatog obožavatelja" susreće se kasnije u Ljubavnim pismima s predumišljajem, 1985, Z. Berkovića). Snimio i dokumentarce Mimara (1991) i Zvonici Like (1992). U pet navrata bio predsjednik Društva filmskih radnika Hrvatske. Bio je prvi umjetnički direktor Jadran Filma, prvi direktor Zagreb Filma i prvi direktor Dalmacija Filma. Dugogodišnji predsjednik Hrvatskog kulturnog kluba, organizirao donacije i selima poklonio oko 50 pijanina poslije Domovinskog rata. Na filmskom festivalu u Puli 2010. dobio Vjesnikovu nagradu Krešo Golik za životni doprinos filmskoj umjetnosti. Protekla dva desetljeća imali smo priliku susresti se sa Šimatovićem na više mjesta u Lici. Tako smo bili na koncertima klasične glazbe njegove supruge Mire Files Šimatović, ali i gošće iz Rusije Tamare Smirnove. Bili smo u Kosinju kada je Šiminim Hrvatski kulturni klub donirao pijanino. Tada je u gornjokosinjskoj crkvi bio tajnik HAZU-a akademik Milan Moguš. Nešto kasnije na predaju pijanina u Lovincu, na kojem je znala svirati samo Petra, općinska službenica, Šime je uz suprugu doveo nekoliko opernih pjevača te akademika Nedjeljka Fabrija i akademskog slikara Alfreda Pala. Došao ih je pun autobus iz Zagreba. ![]() |
Detalji s koncerta u crkvi u Gornjem Kosinju ŠIMATOVIĆEVI KLAVIRI U LICI GOSPIĆ - Iz Hrvatskog kulturnog kluba u Zagrebu dobili smo obavijest da su proteklih godina na ličkom području donirali 11 pijanina i to: U Gornji i Donji Kosinj, dva u Perušić, te u Lovinac, Udbinu, Lički Osik, Gračac, Brinje, Korenicu i Boričevac. |
|---|
| Album fotografija s koncerta Hrvatskog kulturnog kluba u Lovincu Video zapis s lovinačkog koncerta 2004./Snimio Marko Čuljat, arhiva Ličkih novina |
|---|
PISMA ČITATELJAGospić, 1. studenoga 2011. u 9.40 sati Poštovanje,čitam Ličke novine, i zanima me molim vas gdje bi mogla kupit ovu knjigu Lički spomenar..
Hvala Poštovana Valentina, |
Uvod(nik) LIČKI SPOMENAR - DA SE NE ZABORAVI
Želja nam je da od zaborava sačuvamo, kako ličnosti, tako i pojedine događaje i da dignemo prašinu s njih kako bi i mladi znali da je bilo nečega prije njih. Autor ovih redaka je punih 40 godina vršljao Likom i bio među Ličanima. Radio je za brojne redakcije, ali je mnogo toga uvijek ostajalo neobjavljenog. E, to će sada preko ove rubrike ugledati svjetlo dana. Naime, zlatno je pravilo u redakcijama da je Lika obična vukojebina, nikome nije interesantna, pa su urednici uvijek bili zadovoljni kada bi objavili samo po koji redak, a posebno ako bi se radilo ne nekakvom kulturnom događaju. Fotka nikada nije dolazila u obzir. Nihilistički su se odnosili prema Ličkom likovnom analu, koju usprkos tomu, priprema svoju XLVI. izložbu koja će se otvoriti za koji dan u Gospiću. Pozivamo čitatelje da nam se jave sa svojim prijedlozima i prilozima za ovu rubriku koju otvaramo s prilogom o Ivanu Šimi Šimatoviću koji je prije 92 godine rođen u Perušiću.
|
|---|