Ličke novine Lički spomenar  


Grga Rupčić

Grga Rupčić piše posvetu u svoju knjigu o Tesli koja je netom promovirana/Snimio Marko Čuljat Lik@ press Gospić
Grga Rupčić

Književnik Grga Rupčić


In memoriam

Nakon teške bolesti u Gospiću je umro prof. Grga Rupčić (76) ugledni gospićki profesor hrvatskoga jezika i hrvatski književnik. Po završetku osnovne škole u rodnoj Rastoci pored Gospića u Zagrebu je završio studij književnosti a zatim je bio profesor i ravnatelj srednjih škola u Gospiću i Zadru i na Pedagoškoj akademiji u Gospiću. Prvu zbirku pjesama objavio je 1986. a zatim su se redale druge knjige njih ukupno 15. Bio je višegodišnji suradnik lokalnih i stručnih novina te časopisa i dnevnih novima pa i Večernjeg lista. Dobitnik je Državne nagrade "Ivan Flipović" 1990. i 2000. godine. Bio je član Hrvatskog društva književnika. Pjesme su mu objavljivanje u čitankama a prevedene su na talijanski, francuski, engleski i njemački jezik.
Rupčićeve pjesme odlikuju se lirskom mekoćom, suptilnim doživljajima prirode i i suosjećanjem s ljudskom patnjom. Kolumne koje je nekoliko godina objavljivao u Večernjaku objavio je u zbirci Gargeše. Iza Rupčića ostao je nezavršen rukopis eseja o školskim danima u Gospiću. Generacijama učenika ostat će u trajnom sjećanju jer im je pomagao i poslije završenog školovanja tako da je uredio njihove brojne knjige koje su izlazile i u dalekoj Kanadi.

 

Lički spomenar (2)

GRGA RUPČIĆ

Rastoka 1932 - Gospić 2008.

Gospić, 22. studenoga 2011. u 18.55 sati

 

U Rastoci je 3. siječnja 1937. rođen profesor i književnik Grga Rupčić, umro u Gospiću 27.XII. 2008. U Rastoci završio osnovnu školu, gimnaziju u Gospiću, a studij književnosti u Zagrebu. Profesor i ravnatelj na srednjim školama u Gospiću i Zadru. Pjesme mu se odlikuju lirskom mekoćom, suptilnim doživljajima prirode i suosjećajnošću s ljudskom patnjom.

Bio je član Hrvatskog društva književnika. Dobitnik je Državne nagrade “Ivan Filipović” godine 1990. i 2000. Višegodišnji suradnik Marulića, Školskih novina, Ličkih novina, Ličkog vjesnika, Novog lista, Ličke revije i Večernjeg lista. Pjesme su mu prevedene na talijanski, francuski, engleski i njemački jezik, a objavljene su i u čitankama.

God. 2009. posmrtno mu je dodijeljeno priznanje Ličko-senjske županije. U obrazloženju županijskog priznanja se ističe da je kao prosvjetni radnik bio vrlo cijenjen od učenika i roditelja, a i kolege su ga izuzetno poštivale. Pisati je počeo još u gimnazijskim danima pod utjecajem profesora i pjesnika Ante Jakšića.

Cijeloga života bavio se pisanjem i bio je jedna od ikona gospićke i ličke kulture uopće. Zvali su ga bardom ličkih pjesnika. Svojim radom i djelom neizbrisivo je obilježio zadnjih dvadeset godina XX. stoljeća i prvo desetljeće XXI. stoljeća kulturno-umjetničkog života Gospića i Ličko-senjske županije.
Pjesme su mu ušle u nekoliko osnovnoškolskih čitanki, a posebno je

zapažena antologijska lirska pjesma Breze moga oca koja ga karakterizira kao suptilnog, nježnog lirika.
Osim književnog i prosvjetnog djelovanja, Grga Rupčić trajno se zanimao za sport, poglavito šah. Bio je šahovski majstor i svoju ljubav za književnost, kulturu, umjetnost i šah prenio je na brojne gospićke generacije koje ga pamte kao izrazitog humanistu, zaljubljenika u svoj zavičaj i ljude s kojima je znao podijeliti svoju zaljubljenost i dobrotu. Priznaje je dobio za osobit doprinos kulturi, prosvjeti i izgradnji identiteta Ličko-senjske županije.
Njegovo ime nosi novinarska nagrada Saveza športova Ličko-senjske županije u Gospiću od 2009.

Grga Rupčić
Grga Rupčić


DJELA:


1. Zvijezde na krovu, pjesme, Centar za kulturu Gospić 1986.,
2. Tesli i zvičaju, eseji i pjesme, Centar za kulturu Gospić i NIU “Lički vjesnik” Gospić, 1986.
3. Moć praštanja, pjesme, NIP Školske novine Zagreb, 1993.,
4. Nad zgarištima zvijezde, Školske novine, Zagreb 1993., zajednička zbirka antiratne poezije,
5. U ozračju Velebita, novele i eseji, Tiskara Gospić, I. izdanje, 1994.
6. U ozračju Velebita, II. izdanje, Tiskara Gospić, 1995.
7. Hrvatska jest, I. izdanje, antiratne pjesme, Matica Hrvatska Gospić, 1996.,
8. Josina u Domovinskom ratu, humoristični članci, Senjsko književno ognjište, 1997.,
9. Velebitski obzori, eseji, POU dr. A. Starčevića Gospić, 1998.,
10. Svjetlo domovine, (zbirka, zastupljen s deset pjesama), Zagreb, 1996.,
11. Sto pjesama deset gospićkih pjesnika, petnaestak pjesama, Matica hrvatska Gospić, 1998.,
12. Gargaše, humoristični članci,  Tiskara Gospić, 2000.,
13. Svjetlost ognjišta, pjesme, Senjsko ognjište, 2004.,
14. Lički divani, proza u benevrecima, Lik@ press, Gospić, 2005,
15. Hrvatska jest, II. izdanje, Lik@ press, Gospić,  2006,
16. Nikola Tesla, nenadmašni vizionar iz Smiljana, Lik@ pres Gospić, 2006.,
17. Blistaju đačke oči - priredio J. Karakaš, Lik@ press Gospić, 2008.

grga rupčić

Prof. Grga Rupčić predstavlja svoje književno djelo osnovnoškolcima u Ličkom Osiku
Snimio Ivica Franić

sonet

Sonet Gospiću Grge Rupčića objavljen u knjizi Marka Čuljata Gospić i okolica, Gospić 2008. i prijevodi na engleski i talijanski.

Sonnet to Gospić


As an island in a stormy sea you stand
the waves of history are surging at you.
Nowhere a silent, calming shelter
always only danger and peril for you.

Fires are still smoldering for grimly gods
never satiate by innocence of virgins and people.
Endless sacrificial prayers are stringing up,
every new morning brings new hopes.

The river Lika is tired from turbid flows
while Novcica dreams about carefree bathers
winds that rolls from Velebit’s flanks

enthuse people that still strolls.
Relax my city from historic tempests
it is now finally the time for your peace.                           

Translated by Vera Valčić Belić

Sonetto per Gospić

Un'isola sei nel mare tempestoso;
battono le onde sulle tue rocce;
vedi solo morte, bagno sanguinoso,
nessun porto calmo, né quieta voce.

Ancora per dei fuoco e le are
divorano doni, vergini e danze.
Suppliche gridate vogliono trovare
ogni giorno nuovo le nuove speranze.

Fiume Lika corre con torbide acque,
Novčica sogna bagnanti spensierati.
Il ballo del vento nel Velebit nacque

e cerca passeggeri da gioia rinati.
Dopo temporali, Città, dir' ti oso,
è venuta l'ora del tuo riposo.

(Traduzione: I. Š.)

 

 

 

Grga Rupčić

DRUGI O GRGI RUPČIĆU:


UČITELJ I KNJIŽEVNIK

Rupčić je učitelj-stvaratelj. Poučavanje hrvatskog jezika i književnosti za njega je stvaralački proces. Učitelj je iskra koja rasplamsava duh svojih učenika. Nastavni sat je susretanje učiteljeve i učenikove kreativnosti. Nastavni sadržaj (jezični, jezikoslovni, književnoumjetnički, znanstveni) poticaj je spoznajnim procesima i radostima otkrivanja, prepoznavanju vlastitih duhovnih mogućnosti, neomeđenosti mašte i doživljajnosti. Sve to prisustvo je u Rupčićevoj metodičkoj koncepciji koja je posvjedočena objavljenim metodičkim modelima: Odlazak Perušine (V. Kaleba), Ivo jaše kroz orašje, Jablanova moba (lirske narodne pjesme), Pjesma je zora (Vesna Parun).
Ovim metodičkim modelima reprezentativno se uključio u Zagrebačku metodičku školu na njezinu samome početku. Brojni naraštaji gospićkih učenika pamte svoga učitelja kao zanosnog profesora-liričara koji ih je naučio čitati i razumijevati književnost, živjeti s knjigom kao duhovnom suputnicom, naučio ih je voljeti hrvatski jezik i njime iskazivati sebe govorenjem i pisanjem.
Učiteljska i metodička osobnost Rupčićeva utemeljena je na pedagoškoj i literarno-estetskoj senzibilnosti, znanju struke (metodike, jezikoslovlja, znanosti o književnosti, psihologije) i ljubavi prema pozivu. U stvaralačkom spoju tih odrednica krije se tajna njegova učiteljevanja i metodičkog stvaralaštva. Tajna njegove prisutnosti u duhovnom životu njegovih učenica/učenika.
Rupčić je učitelj-pjesnik. Svoj učiteljski poziv prožeo je poezijom. Poezijom je oplemenjivao didaktičku komunikaciju oslobađajući je, na taj način, od hladne racionalnosti i ukalupljenosti. Iskricama poezije obogaćivao je nastavne metode.
U svakodnevnoj školskoj zbilji  pronalazio je teme i motive za svoje pjesme. Ciklus đačkih pjesama u zbirci Zvijezde na krovu predstavlja učitelja-pjesnika koji sredstvima pjesničkoga govora (metaforama, pjesničkim slikama, ritmom i blagozvučnošću pjesničke riječi) iskazuje radosne osmijehe svojih učenica/učenika, njihove zvjezdane zalete postajama budućnosti, nemire i sebetraženja. Pjesme otkrivaju i doživljajna stanja učitelja koji dočekuje i ispraća naraštaje učenica/učenika, svjedoči prolaznost vremena i mijene senzibiliteta.
U ciklusu đačkih pjesama izdvajaju se balade u kojima je opjevana smrt dvadeset i šest učenika koji su poginuli idući u školu. Učitelj-pjesnik ispraća ih svojim pjesmama – pjesmama bola. Đačke pjesme posvjedočile su Rupčićevo duboko doživljavanje školske zbilje koja, pjesničkoj senzibilnosti, nudi široki raspon motiva. Pjesme Pred starom gimnazijom, Moj soj se obnavlja, Đački sonet, Od kolijevke pa do groba, Tražim svoj odraz, Pred novim učenicima, Zaboravljena knjiga, Vraćanje ljubavi zauzimaju posebno mjesto u Rupčićevu pjesništvu i predstavljaju ga kao istaknutoga učitelja-pjesnika.
Zavičaju duguje prvotne senzacije iz kojih se vinula zavičajna poezija. Zavičajni krajolik (Velebit, Novčica, raslinstvo, krovovi, staze, boje, zvukovi, ugođaji, Gospić), zavičajna povijest (prošlost i sadašnjost), ljudi i događaji, tradicija, zavičajni jezik i narodni duh oživotvoreni su u pjesmama, proznim zapisima, bilješkama, kolumnama, prikazima kulturnih događaja, portretima, nekrolozima. Rupčić je zavičajni pjesnik, pjesnik Velebita, Rastoke i Gospića. Na predlošku zavičajnih motiva pjesnički oblikuje općeljudske poruke. Koliko je intimno saživljen s duhom svojih zavičajnika, pokazuju njegovi Velebitski obzori, U ozračju Velebita, Josina u domovinskom ratu i Gargaše.
U tim se knjigama zrcali zavičajni lički duh, elementarni iskričavi humor – humor oporoga podneblja i grube povijesne zbilje, sočni jezik slojevita značenja, pučka mudrost i postojanost.
Iskazane su i pojedinačne ljudske drame u Domovinskome ratu doživljene iz autorove perspektive (perspektive pjesnika-intelektualca) i perspektive običnoga čovjeka koji svojim izričajem svjedoči događaje u Domovinskome ratu.
Ciklus djela s tematikom iz zavičajne sredine nisu samo literarna svjedočanstva o ljudima i događajima, pjesnička evokacija djetinjstva, već, istodobno, dokumenti o jednoj specifičnoj sredini i kulturna kronika Gospića.
Rupčić-književnik duguje zavičaju stvaralačke poticaje, a zavičaj duguje Rupčiću zahvalnost za literarno i kulturno svjedočenje, za zavičajnu pjesmu i kulturnu kroniku darovanu sadašnjim i budućim naraštajima.
Ulaskom pjesama u školske čitanke za 5. i 7. razred osnovne škole, Rupčić je uspostavio još jednu vezu sa školom, učenicima i učiteljicama/učiteljima.
Autori čitanaka prepoznali su estetske i didaktičko-pedagoške vrijednosti pjesama Breze moga oca i Presuda, uključili su ih u korpus reprezentativnih školskih književnoumjetničkih tekstova.
Povratne obavijesti koje stižu od učiteljica/učitelja o recepciji pjesme Breze moga oca potvrđuju opravdanost izbora te pjesme u čitanku za 5. razred osnovne škole. Učenice/učenici poniru u svijet pjesme, otkrivaju pjesnika krajolika, djetinjstva i uspomena, nježnoga lirika koji govori jednostavno, proživljeno i sugestivno. Slične odjeke u recepciji doživljava i njegova domoljubna/proturatna poezija.
Zahvaljujući prisutnosti u čitankama, Rupčić je doživio sudbinu školskoga pjesnika, stekao je nove prijatelje svoje poezije među učenicama/učenicima, učiteljicama/učiteljima.
Stvaralačku kritičku osobnost iskazao je u brojnim recenzijama udžbenika, književnih djela (pjesničkih zbirki, proznih djela), stručnih knjiga. Kao recenzent očituje temeljito poznavanje predmeta što ga prosuđuje i vrednuje, stručnu objektivnost i sustvaralačku podršku. U prikazima književnih djela očituje istančan (kultiviran) osjećaj za estetske vrijednosti i izgrađen književnoteoretski i književnokritički instrumentarij.
Osobito iznijansiran kritički sud primjenjuje u prikazima, recenzijama i osvrtima na tekstove mladih autora. Rupčić je mentor mladim pjesnicima, on ih okuplja u svojoj školi kreativnog pisanja (gospićki književni krug okupljen oko časopisa Dodiri).
U skupini kritičko-esejističkih i publicističkih tekstova izdvajaju se kratki tekstovi u kojima registrira i komentira kulturne događaje u Gospiću i Ličko-senjskoj županiji. Njegovi osvrti na kulturna zbivanja u Gospiću i Ličko-senjskoj županiji ostat će kao "mali dokumenti" o društvenoj i kulturnoj zbilji u proteklih nekoliko decenija. Rupčić će zauzeti mjesto jednog od najsustavnijih kulturnih kroničara svoje sredine.
Cjelokupno pedagoško, metodičko, literarno, publicističko stvaralaštvo kvalificira Grgu Rupčića kao svestranu stvaralačku osobnost, učitelja-intelektualca u maloj sredini s velikim stvaralačkim dometima. Uspio je nadrasti okvire male sredine, njezine zamke i uskoću živeći punim i bogatim životom učitelja, pjesnika, pisca i intelektualca koji je maloj sredini darivao vlastitu i tuđu duhovnu svjetlost. Rupčić – PROSVJETITELJ u najplemenitijem značenju te riječi.
Prosvjetitelj koji je stvorio značajan opus, sebe potvrdio kao učitelja-stvaratelja i promicatelja duhovne svjetlosti – zaslužio bi nagradu za životno djelo. Poželimo mu i to javno priznanje!

Prof. dr. sc. Dragutin Rosandić

 

 


BREZE MOGA OCA

Grga Rupčić

Oče moj,
breze
što si ih posadio
u dnu naše njive
eno stasale
kao djevojke za udaju.

Bijele im se vjenčanice
poput ivanjskih noći
prepunih mjesečine.

Prozračne im krošnje istkane
od mojih i tvojih najljepših snova.
Oče moj,
one me ljepotom mame
i ja ne mogu odoljeti
da ih ne zagrlim
za tebe
i za sebe.
(Ante Bežen – Olga Jambrec: HRVATSKA ČITANKA za 5. razred osnovne škole, Naprijed, Zagreb,1997., Naklada Ljevak, Zagreb, 2005. Pjesma je u svim izdanjima do danas, znači više od deset godina.)


PROFESOR PJESNIK

Bio sam 1961. gimnazijalac u Gospiću, a on tek pristigli mladi profesor hrvatskog jezika. Dvije završne gimnazijske godine bio je i razrednikom, a izveo me i na ispit zrelosti. Vrijeme sasvim dovoljno i da se dobar profesor zapamti kao čimbenik vlastitog života.
Grga, kako samo ga intimizirano đački zvali onda i danas, zapamćen je u mojem naraštaju, a vjerujem i mnogima poslije nas, kao pravi profesor pjesnik. Nije, dakle, bio stereotipni predavač književne povijesti, pisaca i književnih epoha, nego je o njima govorio neobično, s puno zanimljivih literariziranih pojedinosti, pretvarajući svoja predavanja u male intelektualno-estetske eseje. Blage naravi, često s mudrom pozom karakterističnom po uzlaznoj intonaciji pitajućeg glasa i kažiprstom uz bradu, volio je intektualizirati s boljim učenicima i ponekad se šeretski našaliti na račun onih koji nisu dosegnuli smjeranje njegovih aluzija i asocijacija. Volio ja pametne, a ostale je «odrađivao u roku službe». Emotivno tvrdi mladi Ličani, u kojih nije lako postizao poetsku rezonanciju, doživljavali su ga tek plahim romantikom, a oni poetski pismeniji prihvaćali su njegovu pjesničku senzibilnost kao kucanje na vrata vlastite duhovnosti. Preispitujući osobno profesionalno sazrijevanje došao sam do zaključka da u mojem izrastanju u profesora književnosti i hrvatskog jezika važnu ulogu ima, s još nekoliko gospićkih profesora, i Grga Rupčić, baš kao, jedini među njima, profesor pjesnik. I to po onim karakterističnim intelektualno-emotivnim titrajima koje je unosio u svoj nastavnički posao, kontakte s učenicima, ali i u obične životne susrete. Pomogao mi je, svojim poetskim fluidom, da, studirajući u brdima pročitanih knjiga poetiku i poete, osjetio umno i osjećajno bilo poezije.
Istinsku poetsku osobnost Grge Rupčića primijetio sam ponajviše u Domovinskom ratu. Iako do tada nije bio preokupiran nacionalnim temama, u vrijeme rata progovorio je svom svojom poetskom snagom o razaranju Gospića, Like i Hrvatske, o svojim poginulim učenicima, «mladićima u crnom okviru». Vrisnuo je iz dubine duše protiv ratnog zla, arluaukao u stihovima na rušitelje Lovinca, čanka, Svetog Roka…bacajući prokletstvo na zle ljude. Progovorio je tada puninom svoga pjesničkog bića – kao Ličanin i kao pjesnik humanist. S radošću sam njegove pjesme, čim bi ih poslao, uvrštavao u "Vilu Velebita". Neke od tih pjesama njegovi su najveći domet uz one nježne lirske ličke slike. Uvrstih mu stoga pjesmu "Presuda" u čitanku za 7. razred osnovne škole (sastavio sam je s Jurom Kakakašom), a pjesmu "Breze mog oca"  u čitanku za 5. razred (sastavih je s Olbom Jembrec). Tako hrvatska djeca pjesničku istinu o Domovinskom ratu, ali i dubinu poezije (pojam intimne lirike) danas uče i iz Grginih pjesama. Ako je suditi po tematici njegove poezije i proze i po mjestu izdanja njegovih knjiga (Gospić i Senj) Grga Rupčić ubraja se u najličkije pjesnike koje smo ikada imali.

 Prof. dr. sc. Ante Bežen


DUGO ĆE TRAJATI

               
Nešto lijepo dogodilo se u Gospiću, nešto što se ne događa svaki dan i svake godine. Nešto što će dugo trajati u ovom našem lijepom kraju. Zato imam iskrenu potrebu kao čovjek i umjetnik da prozborim o tome događaju. Naš sugrađanin, profesor Grga Rupčić, pjesnik, primljen je u članstvo hrvatskih književnika.
Skroman, jednostavan, s puno duha, Grga piše i govori. Omiljen je u Gospiću. Gdje je Grga, tu je ugodno, jer profesor Grga Rupčić zna razveseliti i zabaviti. U društvu Grge Rupčića zaista je lijepo biti. Godinama profesor na Gimnaziji, jednako je bio omiljen i među učenicima. Gospićki gimnazijalci znali su cijeniti bogatstvo pjesnikova duha. Odnedavna je profesor Grga Rupčić u mirovini. Bio je to rastanak čovjeka, profesora i pjesnika s jednim dijelom života u kojega je iskreno, s puno žara, unosio sebe, znajući u svakom trenutku da ispred sebe ima mlade ljude kojima treba pomoći.
Posebno nadahnut Domovinskim ratom, pjesnik Grga Rupčić govori živo i sugestivno o svim nedaćama koje je doživio hrvatski narod.
Grgina pjesnička riječ dugo traje u ovom kraju i trajat će. Zato hvala Grgi na svemu! U ime građana, gospićkih učenika i usvoje osobno ime čestitam na postignutom uspjehu!

STIPE GOLAC, akademski slikar iz Gospića


Završio je u pjesmi

Nakon kratke i teške bolesti u Gospiću je 27. prosinca 2008. umro prof. Grga Rupčić (77) ugledni gospićki profesor hrvatskoga jezika i hrvatski književnik. Po završetku osnovne škole u rodnoj Rastoci pored Gospića u Zagrebu je završio studij književnosti. Umjesto da ostane asistentom u Zagrebu vratio se u zavičaj. Bio je profesor i ravnatelj srednjih škola u Gospiću i Zadru i predavač na Pedagoškoj akademiji u Gospiću.
Kao pjesnik se okušao u gimnazijskom Poletu a prvu zbirku pjesama objavio je 1986. Zatim su se redale druge knjige, njih ukupno 15. Bio je višegodišnji suradnik lokalnih i stručnih novina te časopisa i dnevnih novina. Njegov pedagoški rad nije ostajao nezapažen te je dobitnik Državne nagrade "Ivan Flipović" 1990. i 2000. godine. Bio je član Hrvatskog društva književnika. Pjesme su mu objavljivanje u čitankama a prevedene su na talijanski, francuski, engleski i njemački jezik.
Rupčićeve pjesme odlikuju se lirskom mekoćom, suptilnim doživljajima prirode i suosjećanjem s ljudskom patnjom. Iza Rupčića ostao je nezavršen rukopis eseja o školskim danima u Gospiću. Ostalo je i neobjavljeno, ali završeno, drugo nadopunjeno izdanje njegove lanjske i posljednje knjige Blistaju đačke oči.
Generacijama učenika ostat će u trajnom sjećanju jer im je pomagao i poslije završenog školovanja tako da je uredio njihove brojne knjige koje su izlazile i u dalekoj Kanadi. Pjesnik je na kraju završio u pjesmi koje je tako zdušno stvarao sve do posljednjeg trenutka svog plodnog i stvaralačkog života.
Od profesora Grge na groblju su se 29. prosinca oprostili vlč. Ante Luketić, gospićki župnik i nekadašnji kolega iz Gimnazije prof. Stipe Golac. Na posljednji ispraćaj svoga profesora došli su i njegovi brojni učenici s blistavim suzama u očima. (M. Čuljat)

Rupčić na internetu

Kada smo radili knjigu o Nikoli Tesli uz njegovu 150. obljetnicu rođenja, Rupčić gotovo da nije vjerovao koliko na internetu ima o tome našem znanstveniku. Na svu sreću i on je sam završio na nekoliko internetskih stranica, pogledajte i sami što smo o Rupčiću našli u virtualnom svijetu pripremajući ovu stranicu.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Grga_Rup%C4%8Di%C4%87

http://www.nasa-lika.com/forum/index.php?topic=1213.0

http://www.blog.hr/print/id/1625760397/in-memoriam-grgo-rupcic.html

http://www.katolici.org/kutak.php?action=c_vidi&id=7524 

http://www.avia.croadria.com/11_06/tesla.htm

 

Grga Rupčić

Msgr. Mile Bogović, književnik Jure Karakaš i književnik Grga Rupćić na jednoj promociji u Gospiću / Snimio Marko Čuljat

Grga Rupćić

Faksimil pisma Grgi Rupčiću od književnice Cvijete Flore Došen

Grga Rupčić

Faksimil pisma msgr. Marijana Oblaka Grgi Rupčiću

Grga Rupčić

Grga Rupčić, desno, u društvu s izdavačem Pavičićem, autorom knjige Račićem i Ksenijom iz gradske knjižnice u Gospiću

Grga Rupčić

Promocija knjige Marušića o Udbini 2005. godine u Muzeju Like u Gospiću, Grga Rupčić je govorio o knjizi

 

Video zapis Grge Rupčića s proslave 10. obljetnice Nogometnog saveza Ličko-senjske županije u Gospiću i promocije knjige Stjepana Ćaćića Nogometni izazov desetljeća. Grga čita Pjesmu mrtvog pjesnika Dobriše Cesarića.

 

Ovo su fotografije Grge Rupčica koje su snimili Marko Čuljat i Ivica Franić, arhiva Lik@ pressa


JOŠ O GRGI RUPČIĆU

23. studenoga 2011. u 20.15 sati

Radeći ovu stranicu sinoć smo malo vršljali po internetu tražeći podatke o našoj temi, odnosno o Grgi Rupčiću. Gotovo da svakodnevno netko nešto objavi o njemu i njegovom stvaralaštvu. Najviše smo pronalazili njegovu pjesmu Breze moga oca. Neke od stranica s njegovim imenom nismo mogli otvoriti, ili ga naprosto na toj stranici nismo mogli naći - možda se radi samo o nekom citatu ili navođenju podataka.

Ako vas zanima, pogledajte naš izbor internetskih linkova na temu GRGA RUPČIĆ.

Vaš urednik Marko Čuljat.

http://www.scribd.com/doc/53413922/Vrutak-br-2
http://web.ffos.hr/BKT/BibliografskiNizPoAutoru.php?kljuc=562
http://www.google.hr/search?q=grga+rup%C4%8Di%C4%87&ie=utf-8&oe=utf-8&aq=t&rls=org.mozilla:hr:official&client=firefox-a#q=grga+rup%C4%8Di%C4%87&hl=hr&client=firefox-a&hs=cUK&rls=org.mozilla:hr:official&prmd=imvnso&ei=ayHMTv6sDcHg8gOm-83-Dw&start=20&sa=N&bav=on.2,or.r_gc.r_pw.r_cp.,cf.osb&fp=a860ddc7311bfee6&biw=1440&bih=744
http://www.geni.com/projects/Hrvatski-knji%C5%BEevnici-Croatian-writers
http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=4821:preporuka-hrsvijeta-poezija-mile-prpe&catid=27:knjievnost&Itemid=111
http://www.gospicko-senjska-biskupija.hr/ogulin/1695.html
http://www.index.hr/vijesti/clanak/predstavljen-treci-broj-licke-revije/147766.aspx
http://www.google.hr/search?q=grga+rup%C4%8Di%C4%87&ie=utf-8&oe=utf-8&aq=t&rls=org.mozilla:hr:official&client=firefox-a#q=grga+rup%C4%8Di%C4%87&hl=hr&client=firefox-a&rls=org.mozilla:hr:official&prmd=imvnso&ei=rCPMTuTyOomt8QOLsdDLDw&start=60&sa=N&bav=on.2,or.r_gc.r_pw.r_cp.,cf.osb&fp=a860ddc7311bfee6&biw=1440&bih=744
http://dictionary.sensagent.com/lika/hr-hr/
http://openlibrary.org/works/OL6658063W/Kamen_Krekovac%CC%8Ce
http://www.nacional.hr/clanak/12154/kostana-srz-rade-serbedzije
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?topic=1454.0
http://www.svkri.hr/izlozbe/NIKOLATESLA/izlozba/photpgallery/pages/115004z.html
http://hr.wikipedia.7val.com/wiki/Rastoka_%28Gospi%C4%87%29
http://www.knjiznica-popovaca.hr/biblosam/pregledautor.php?idautor=3019
http://wmda.mobi/hr/Kategorija:Hrvatski_esejisti
http://hr.newikis.com/Kategorija:Hrvatski_publicisti.html
http://www.cro-eu.com/forum/index.php?action=printpage;topic=2345.0
http://opak.crolib.hr/cgi-bin/unicat.cgi?form=010000000199990&id=1920724058
http://hr.metapedia.org/wiki/Lika_i_%C5%BEupanija#Poznati_Li.C4.8Dani
http://www.gkc-pula.hr/prikaz.php?id=14315
http://ossvpo.skole.t-com.hr/Novosti.htm
http://arhiva.net.hr/infocentar/kulturalije/page/2008/04/08/0557006.html
http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac420.nsf/AllWebDocs/Dah_krsne_Like
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=27691
http://www.pticica.com/slike/breze-moga-oca/337842
http://angelo1.blog.hr/2008/12/index.html
http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=101076

   

Šime Šimatović

Šime Šimatović u Lovincu

Alfred Pal

Lički spomenar (1)

IVAN ŠIMATOVIĆ ŠIME

23. listopada 2011. u 14.30 sati



Pripremio Marko Čuljat, Lik@ press Gospić

U Perušiću je 27. listopada 1919. rođen redatelj i scenarist Ivan Šimatović Šime. Pohađao je glumačku školu u Zagrebu; neko vrijeme studirao filozofiju. Kao član zagrebačkog HNK odlazi 1943. u NOB, gdje osniva Centralnu kazališnu družinu ZAVNOH-a (kojom neko vrijeme i rukovodi). Sudjelovao na kongresu kulturnih radnika u Topuskom (1944). Po oslobođenju studira filmsku režiju u Pragu; vraća se nakon izbijanja sukoba Kominformom. Režirao tri igrana i više od 20 dokumentarnih filmova od kojih je izdvajaju kratkometražni film Plitvička jezera (1956), nagrađen na festivalu u Berlinu 1957 i Turnir kandidata (1959), te dugometražni Zagreb za slobodu (1987).
Većini svojih projekata sam je i scenarist. Igrao je sporedne uloge u filmovima Plavi 9 (K. Golik, 1950) i Bakonja fra Brne (F. Hanžeković, 1951). U igranim filmovima koristi se književnim predlošcima odnosno scenarijima i idejama književnika. Kameni horizonti (1953) po ideji V. Kaleba prikaz su klasnog osvješćivanja jedne žene (I. Kolesar) u staroj Jugoslaviji (dijelom u maniri neorealizma). Naši se putovi razilaze (1957) po scenariju I. Šibla o zagrebačkim ilegalcima za okupacije s ljubavnim trokutom kao okosnicom radnje, Pustolov pred vratima (1961) po istoimenom kazališnom komadu M. Begovića, već je posve dezideologizirana gradjanska ljubavna drama mlade žene. (motiv "nepoznatog obožavatelja" susreće se kasnije u Ljubavnim pismima s predumišljajem, 1985, Z. Berkovića).
Snimio i dokumentarce Mimara (1991) i Zvonici Like (1992).
U pet navrata bio predsjednik Društva filmskih radnika Hrvatske. Bio je prvi umjetnički direktor Jadran Filma, prvi direktor Zagreb Filma i prvi direktor Dalmacija Filma. Dugogodišnji predsjednik Hrvatskog kulturnog kluba, organizirao donacije i selima poklonio oko 50 pijanina poslije Domovinskog rata. Na filmskom festivalu u Puli 2010. dobio Vjesnikovu nagradu Krešo Golik za životni doprinos filmskoj umjetnosti.

Protekla dva desetljeća imali smo priliku susresti se sa Šimatovićem na više mjesta u Lici. Tako smo bili na koncertima klasične glazbe njegove supruge Mire Files Šimatović, ali i gošće iz Rusije Tamare Smirnove. Bili smo u Kosinju kada je Šiminim Hrvatski kulturni klub donirao pijanino. Tada je u gornjokosinjskoj crkvi bio tajnik HAZU-a akademik Milan Moguš. Nešto kasnije na predaju pijanina u Lovincu, na kojem je znala svirati samo Petra, općinska službenica, Šime je uz suprugu doveo nekoliko opernih pjevača te akademika Nedjeljka Fabrija i akademskog slikara Alfreda Pala. Došao ih je pun autobus iz Zagreba.

kosinj

Koncert u Kosinju

kosinj

kosinj

Detalji s koncerta u crkvi u Gornjem Kosinju


ŠIMATOVIĆEVI KLAVIRI U LICI
www.licke-novine.hr
30. listopada 2011. u 22.15 sati


GOSPIĆ - Iz Hrvatskog kulturnog kluba u Zagrebu dobili smo obavijest da su proteklih godina na ličkom području donirali 11 pijanina i to: U Gornji i Donji Kosinj, dva u Perušić, te u Lovinac, Udbinu, Lički Osik, Gračac, Brinje, Korenicu i Boričevac.

 Album fotografija s koncerta Hrvatskog kulturnog kluba u Lovincu Video zapis s lovinačkog koncerta 2004./Snimio Marko Čuljat, arhiva Ličkih novina  

 

PISMA ČITATELJA


Gospić, 1. studenoga 2011. u 9.40 sati

Poštovanje,čitam  Ličke novine, i zanima me molim vas gdje bi mogla kupit ovu knjigu Lički spomenar..

Hvala
Valentina

Poštovana Valentina,
Lički spomenar će biti samo rubrika u Ličkim novinama na internetu. Uređujući novo izdanje moje knjige koja se do sada zvala Lika iz bloka jednog novinara, nailazim na obilje zanimljivosti i njihovu širu verziju ću objavljivati samo u Ličkim novinama.
Tako se priprema tema o književniku Grgi Rupčiću.
Pozdrav od urednika.
PS: nažalost dosadašnja izdanja Like su rasprodana.

Uvod(nik)

LIČKI SPOMENAR - DA SE NE ZABORAVI


www.licke-novine.hr
23. listopada 2011. u 13.40 sati

GOSPIĆ - Vrlezajući po raznoraznim knjižurinama, časopisima i novinama pronalazimo brojne zanimljivosti vezane za Liku i Ličane. Dio tih informacija objavljuje se u knjizi Lika iz bloka jednog novinara, čije se priprema deseto, jubilarno, izdanje i vjerojatno će to bili prvi Lički leksikon. U traganju koristimo i usmene informacije Gospićana koji pamte mnogo toga iz prošlosti svoga zavičaja.
Želja nam je da od zaborava sačuvamo, kako ličnosti, tako i pojedine događaje i da dignemo prašinu s njih kako bi i mladi znali da je bilo nečega prije njih. Autor ovih redaka je punih 40 godina vršljao Likom i bio među Ličanima. Radio je za brojne redakcije, ali je mnogo toga uvijek ostajalo neobjavljenog. E, to će sada preko ove rubrike ugledati svjetlo dana. Naime, zlatno je pravilo u redakcijama da je Lika obična vukojebina, nikome nije interesantna, pa su urednici uvijek bili zadovoljni kada bi objavili samo po koji redak, a posebno ako bi se radilo ne nekakvom kulturnom događaju. Fotka nikada nije dolazila u obzir. Nihilistički su se odnosili prema Ličkom likovnom analu, koju usprkos tomu, priprema svoju XLVI. izložbu koja će se otvoriti za koji dan u Gospiću.
Pozivamo čitatelje da nam se jave sa svojim prijedlozima i prilozima za ovu rubriku koju otvaramo s prilogom o Ivanu Šimi Šimatoviću koji je prije 92 godine rođen u Perušiću.