Čitajte i širite Ličke novinePisma čitatelja Ličkih novinalicke-novine@licke-novine.hr
 

Reagiranje čitatelja Jadranka Alića iz Gospića

OTKUDA TOMIČIĆU ČIN I ODLIČJA?

Pita se naš čitatelj bivši ZNG-ovac.
mailto:licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr/
7. siječnja 2012. u 17.30 sati

GOSPIĆ - Poštovani, obzirom da sam svakodnevno na vašem portalu imao bih jednu primjedbu. Naime pročitavši biografiju gospodina Frane Tomičića uza sve ono što detaljno navedošte uočio sam da mu nedostaje jedan period života  nazovimo ga CRVENI a odnosi se na članstvo u KP kao i odgovorne funkcije u SSOH na nivou grada Gospića.Te bih vas molio ukoliko vas ne smeta da u cilju pravovaljane informiranosti vaših čitatelja unesete i ovu prazninu u biografiji dotičnog gospodina a vjerjatno i  sam gosp. Tomičić ne bi imao ništa protiv objavljivanja biografski podataka u cijelosti.Ukoliko mi dozvolite osvrnuo bih se i na onaj nama sugradjanima odnosno pripadnicima ZNG-a manje poznati dio biografije gosp. Tomičića a radi se o blistavoj vojnoj karijeri neznam odakle mu tolika pusta odlikovanja i čin generala mislim da je ugrozio i samog najodlikovanijeg hrvatskog domoljuba Vladimira Zagorca. Osobno smatram  da gospodin Tomičić nepijateljskog vojnika nije vidio ni na slici.  Kada bi mogli njegovu biografiju pročitat poginuli hrvatski sinovi poput Damira Tomljanovića-Gavrana, Blage Zadre, Andrije Matijaša-Pauka i sličnih ispričavam se svim onima koje ne spomenuh mislim da bi se od srama da li živi zakopat. Gospodine Čuljat ne bih želio da ovu kritku doživite kao nešto osobno ali sam osjetio potrebu da se javnost upozna s istinom.Inače portal kao portal vam je dosta dobar osobito prilozi o starom Gospiću i općenito životu i običajima Ličke čeljadi.Srdačan pozdrav oko sokolovo i  oštro pero sa podumente druga Jure Blaževića iz Budačke
želi vam  Alić Jadranko.		  
 

RIČICE NA INTERNETU

2. VELJAČE 2012. U 23.00 SATI

Večeras smo od jednog čitatelja dobili slijedeći link

http://thebeli.bloger.hr/post/lika-ricice--1-dio/2173162.aspx

na njemu je blog jednog Ričiana. Vrijedi pročitati i pogledati slike sela nekad i poslije rata.

Da se nikada ne zaboravi.

 

  
 

konji Oštećeni automobil našeg čitatelja nakon sudar s konjem

Upozorenje vozačima preko Ljubova

ČUVAJTE SE KONJA


mailto:licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr/

GOSPIĆ - Vozeći se Opel vectrom prema Korenici s još tri putnika 14. siječnja ujutro, u 6 sati na cesti kod Široke Kule  udario sam i usmrtio kobilu koja mi je iznenada izletjela pred vozilo. Zbog nebrige i nemara vlasnika konja, konji su na cesti i ližu sol, ugrožavajući ljudske živote. Mnogi se pitaju dokad će se slobodno šetati konji danju i noću po cesti Ljubova i Široke Kule - piše nam čitatelj Željko Petrović i šalje fotografiju oštećenog automobila.		  
 

Susret u Gospićugere

GERE UBIJAO VRIJEME SNIMAJUĆI

U nedjelju je u Gospiću kratko boravio Neven Gere Gerenčir i snimao je ličkju metropolu. Pogledajte i njegove rezultate.

mailto:licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr/
30. siječnja 2012. u 20.50 sati

GOSPIĆ - Jučer je bila nedjelja. Krenuo sam na uobičajenu kavicu u kafić nedaleko Starog mosta. LAgano je sniježilo i pihavla je bura. Prešavši Stari most primijetio sam kaičkom oka da je netko s foto-aparatom u dvorištu kule Age Senkovića. Faca mi nije bila poznata, a u rukama je bila dobra kamera. Brzo smo uspostavili kontakt tako da je Neven Gere Gerenčir iz Umaga brzo i mnogo toga saznao o prošlosti i sadašnjosti ličke metropole. Neven nije propuštao priliku da napravi koju fotku i tijekom razgovora na mostu.
Bio je iznenađen zanimljivim detaljima o Agi Senkoviću, hrvatskim kneginjama Tugi i Bugi koje su se liječile i izliječile na Novčici, o slapu na Novčici, odnosno o bentu, o ruševinama iz prošlog i prijašnjeg rata…
Rezultat, dragi čitatelji pogledajte i vi na stranicama Facebuka http://www.facebook.com/gerephoto
Pogledajte zapažanja čovjeka koji je prvi put s kamerom stupio na tlo Gospića. Bio je u pratnji prijatelja koji je u gospićku bolnicu stigao da bi napravio magnet, a on je ubijao vrijeme šetnjom i fotografiranjem.
Pogledajte i ovu stranicu gospićkog gosta iz Umaga

http://www.gerephoto.comli.com/

foto gere

Jedna od Gerinih fotografija Gospića snimljena 29. siječnja 2012.

  

PRILOG IZ DIJASPORE - PRAVI RAZLOZI ZA KRIVE ODLUKE

Građani upropastili Republiku Hrvatsku

 

mailto:licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr/
29. siječnja 2012. u 22.00 sati
Piše: Rudi Tomić

Svi smo znali kakvi će rezultati Referenduma biti, ali smo u podsvijesti držali malo nade da će hrvatski narod biti mudriji i vidjeti zavjeru. Što je u svemu tome najgore: istina je izgubila pravo značenje. Nije istina, da je hrvatski narod protiv ulaska u Europu, jer Hrvatska je kulturno, povijesno i geografski sastavni dio kršćanske zapadnoeuropske civilizacije. Hrvatski čovjek (svjestan domoljub i rodoljub) u biti nije bio protiv Referenduma, samo je traženo odgađanje, a bila je također upitna i legitimnost. Ali, istini za volju, Hrvati su imali stanovitu rezerviranost za ulazak u Europsku uniju - političku zajednicu,  koja se je u prošlosti pokazala neprijateljska, te čiji su čini imali tragičnije, genocidne posljedice za hrvatski narod:

1) Izručenje hrvatske vojske i civila u Bleiburgu (1945.) srbokomunističkoj rulji, koja je na najgnusniji način, po zapovijedi Tita (da se Srbi ižive) pogubila najbolji cvijet hrvatske rodoljubne mladosti – jednu cijelu generaciju, o čemu svjedoče nebrojene jame i tuneli od Bleiburga do Đevđelije;

2) Stavljanje zabrane (embargo) uvoza oružja (1992.) u Hrvatsku, u najkritičnijim vremenima kada su četničke horde i JNA odreda ubijali i razarali, hrvatski se narod morao goloruk boriti protiv brojčano većeg neprijatelja i - četvrte najjače armije u Europi. Srbija i svjetski prijatelji Tita mislili su da će hrvatski branitelji nakon razaranja Vukovara (hrvatskog Dresdena) jednostavno kapitulirati. Ostalo je već svakome poznato – De Remo et Romulo!

Europska ucjenjivačka poglavlja

Ulazak RH u EU prihvaćen je uz veliku cijenu, koju će platiti hrvatski narod. Najprije su ucijenili političko vodstvo u RH za izručenje hrvatskih generale u Haag, koji su bili proglašeni ratnim zločincima od agresora i UN, što je ubilo moral kod branitelja i u narodu. Prije samog početka pregovora Vlada je pristala: izručiti optužene generale; obaviti stanove i vratiti izbjegle Srbe (u bitnosti: Srbi u Hrvatskoj su - srpski pravoslavni četnici) i isplatiti im ''zaslužene'' mirovine (s uzajmljenim novcima iz Europskog fonda); oprost srbokomunističkim zločincima (''antifašistima'') za genocid nad hrvatskim narodom i - Zakonom su amnestirali i abolirali krvnike.

Vlade u RH uložile su deset godina u popuštanju i prihvaćanju europskih poglavlja, u kojima su određene životne smjernice hrvatskom narodu u njegovoj domovini: od pravosuđa do pranja suđa! U međuvremenu  gospodarstvo je uništavano: sve što nije prodano, ukradeno je ili upropašteno u RH, to je zapušteno, samo se kriminal pokazao unosnim, što je okuražilo mafiju, kako domaću tako i svjetsku za ubojstva, krađe, droge i korupciju. Ipak, gledano iz daljine, u Hrvatskoj ljudi dobro žive i uživaju, jer EU daje kredite, a europske banke u RH nude plastične kartice s visokim ''Credit limit''.

S udvaranjem EU počelo je prvi predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, kojem je bilo najvažnije da Mr. Presidante i RH budu prihvaćeni u Europi. Za tu privilegiju nijedna cijena nije bila prevelika…. Tuđmanovi nasljednici nastavili su s još većom poniznošću ulagivati se EU, u takvom podaničkom ulizivanju je predsjednik Stjepan Mesić otišao u Haag da svjedoči protiv hrvatskih generala i - predsjednika Tuđmana. No, među najzaslužnijim ''Europejcima'', bio je najagilniji premijer Ivo Sanader, kojem nema premca u rušenju Hrvatske: što nije mogao budzašto prodati to je ukrao ili podijelio najdražima.

Građani su krivi za odnarođivanje

Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić mogao bi dobiti Nobelovu nagradu, jer je (u prvom mandatu) izumio najbolji oblik odnarođivanja, izraz gramatičkih kategorija: ljudima uvesti u svijest pojam građani, s kojim će zatrti u čovjeku nacionalni osjećaj, svijest o pripadnosti hrvatskom narodu; zatrti u sebi, u srcu, osjećaj pripadnosti svome narodu. Taj pojam u slovu i riječi - nije izuzetak, nego je postalo pravilo: uvažavaju se ''građani'', umjesto Hrvati/ce - samo da se ne provocira Srbe i antihrvatske Židove! (Nitko ne može reći da nije čuo nekog od stranih državnika kako oslovljavaju svoje sunarodnjake, prvenstveno američke predsjednike koji se obraćaju svome narodu s velikom bliskošću: Fellow Americans!)

Rezultat takve politike očitovao se ovih dana u Novom Sadu i Beogradu, gdje su Srbi sa sjekirama i noževima navalili na hrvatske navijače, a reprezentativce u hotelu čuvalo je 5000 specijalaca! Vjerojatno će Josipović i Pusićka optužiti Hrvate što su na sebi imali hrvatsko znakovlje, i na autima tablice oznake RH, što je provociralo Srbe, da su u Beogradu morali oglasili – opsadno stanje. Da hrvatski reprezentativci nisu izgubili utakmicu sa Srbijom bili bi dopremljeni u Zagreb kao Radić i družina.

Druga preinaka za koju je također zaslužan građanski predsjednik Mesić, ima nazivno značenje. Mesić je naime bio poglavar države koju nikada nije volio. Stoga je (u drugom mandatu) RH, najomraženiju državu preimenovao u - zemlja. Od hrvatske države, koja ima određene povijesne i etičke granice, u kojoj skoro dva milenija živi narod istog jezičnog govorništva, ima bogatu kulturnu baštinu s izričitom poviješću i svim obilježjima nacionalne posebnosti, maoista Mesić proglasio je Hrvatsku – ''našom zemljom''. To je opet učinjeno radi Srba i onih Židova, koji mrze sadržaj u kojem su obilježena bitna svojstva hrvatstva.

Dakle, hrvatski narod, koji je poznat po svome imenu/nazivu tisuće godina diljem svijeta, nije više narod nego ljudsko krdo građana! Država hrvatskog naroda, koja je imala četrnaestostoljetnu državotvornu povijest, državna znakovlja i etničko-povijesne granice, našla se u obrtaju kugle zemaljske i na zemljovidnoj karti bit će označena: ''ničija zemlja'' u regiji Zapadnog Balkana. Hrvatski je narod već deset godina bio sustavno psihološki obrađivan na istančavanju nacionalne svijesti, državotvornosti, moralnih vrednota, kršćanske uljudbe i otuđivanje dijaspore. Ovo su bili politički temelji za Referendum.

 

 

Slobodno donašanje odluka

Slobodno donašanje životnih odluka bilo je pitanje mnogih psihologa. Jedan veliki Američki psychologist, William James, imao je emotivni slom u svezi s time: ''Imam li ja slobodnu volju? Slobodna volja (free will) znači vaša sposobnost za odluku. Da li ste ikada o tome razmišljali? Možete li zbilja odlučiti što ćete učiniti, ili vaše odluke drugi donose?'' William James je odlučio da on ima slobodnu volju. Postoji slobodna volja, on je zaključio. 'Moj prvi čin slobodne volje je vjerovati u slobodu volje.' To je snaga za odlučnost.'' (Gary Zukav, Soul Stories, 2000.)  

Sudeći po zaključcima William James, odluka o ulasku RH u EU nije bila izborom slobodne volje većine hrvatskog naroda, jer izmjenom Zakona nametnuta je relativna većina u odnosu na apsolutnu. Građani u RH na Referendumu za ulazak u EU dobili su dvotrećinsku većinu glasova, od onih koji su izašli na izbore (43%), onda nije istina da je bilo 66.27% birača za, 33.13% birača protiv, nego tek jedna trećina (1/3) od ukupnog broja državljana s pravom glasa. A oni koji su glasali protiv dobili su etiketu fašista.''Očigledno je kako je kampanja pokazala da se među dobrim dijelom protivnika EU nalaze blagi fašisti.'' (VL, 23. 01. 2012.)

Narodna poslovica kaže: svako zlo ima i svoje dobro. Pretpostavimo da su izišli na izbore svi hrvatski državljani s pravom glasa, što bi po logici činjenica mogli reći - još dvije trećine (2/3) glasača, onda bismo de facto dobili ovakve rezultate: 29% ZA i 71% NE u EU. Gledano s političke točke gledišta u RH, svi protivnici EU bili bi proglašeni fašistima, po ''našem'' rečeno – ustašama! 

Dakle, trebali bismo zapravo zahvaliti se onima koji su bojkotirali Referendum. Isto tako pohvaliti građane koji su glasali ZA, jer su jedni s nehajem, a drugi s glasom učvrstili ''antifašističke temelje građanske zemlje''. Vjerojatno je ova činjenica (de lege) bila osnovnica sporazuma svrstavanja ''istomišljenika'' s Kukuriku koalicijom (ateistima, agnosticima, homoseksualcima i ''antifašistima''): HDZ-a, saborskih zastupnika, Pupovčevih Srba (četnika), nacionalnih manjina, akademika, biskupa, Pape, Amerikanca, Europejca, čak i uznika iz Haaga, od kojih je bila presudna odluka generala Ante Gotovine - ZA!

Zaključna misao

Savjeti poslije donesenih odluka su kao kiša poslije berbe. Možda će ovaj osvrt biti - ulijevanje vode u šuplju posudu! Ipak, ponovit ćemo jednu rečenicu iz našeg prethodnog osvrta, dakle prije Referenduma, kako se ne bi dobio dojam da smo baš svi obične guske. Rekli smo: ''Bez obzira što misli SDP-eri, jedno je sigurno i neizbježivo: ispuniti uvjete pristupa Hrvatske EU. U nizu tih uvjeta je – odlazak s opozicija vlasti u Hrvatskoj na kojima se donose odluke i daju zapovijedi!''

Upravo je našu spoznaju potvrdila najmoćnija osoba u Europskoj zajednici Njemačka kancelarka Angela Merkela na 42. Forumu u Davosu:'' Moja vizija je jedna politička unija, jer Europa mora ići svojim putem. Moramo se približiti jedni drugima kada je riječ o zakonima i politici. Tijekom duljeg procesa prenijet ćemo svu moć u ruke Europske komisije koja će na kraju voditi Europu kao jedna nova ujedinjena europska vlada.'' (HRsvijet, 26. 01. 2012.)

Hrvatski narod je u dva navrata dao pravo samome sebi da o sebi odlučuje: dne 19. 05. 1991. - uspostavu samostalne i demokratski uređene Republike Hrvatske,   22. 01. 2012.- ulazak u EU, gubljenje nacionalne samostalnosti za ovisnost u Europi. ''Politika je varava i kratkog je daha. Pravda temeljena na istini daleko je jača od ikakve realpolitike'', rekao je akademik M. Vidović, prije 44 godine, u svom podnesku: ''Eksperimentalna generacija jugoslavenskog komunizma'' (I. Simpozij HR,  31. 02. 1968.).

Hvati nisu na vrijeme shvatili - da nešto nije u redu. Naime, ako je Vlada u RH, u koju narod nema povjerenje, prenaglašeno govorila kako će građanima biti dobro, ne samo dobro nego super, ako se uključe u EU, da se radi o danajskim darovima. U hrvatskom slučaju to će izgledati ovako: 1 Hrvat naspram 500 Europejaca, ne samo u donošenju odluka o vitalnim interesima nego i u raspodjeli dužnosti i dobivanju potrebnih kredita.

Opet su došle na repertoar Titove ''zasluge'' na TV, Saboru i medijima. Tanja Verat iz SDP-a kazala je zastupnicima iz Južne Hrvatske: ''Da nije Tita, ne bismo mi iz Istre i vi iz Dalmacije sjedili u Saboru.'' (VL, 26. 01. 2012.) Kako dugo će Titovi pioniri sjediti u Hrvatskom saboru, dao je odgovor talijanski ministar za odnose sa parlamentom Carlo Glovanardi na skupu ''Italija i Dalmacija danas i sutra'', u nazočnosti talijanskog neofašiste, hrvatskog saborskog zastupnika Furio Radina, rekavši: ''Po ulasku Hrvatske u EU, uzimamo Dalmaciju i Istru. Italija će izvršiti kulturnu, gospodarsku i turističku invaziju, kako bi obnovila talijanstvo.'' (Mile Prpa, HRsvijet, 23. 01. 2012.)

Vlada u RH najprije se je odrekla Hrvata u dijaspori čim su odredili glasanje samo u malobrojnim državnim poslanstvima. Pokazalo se u posljednjim predsjedničkim i zastupničkim izborima, kao i prilikom referenduma, da je izmjena Zakona za iseljeništvo prvenstveno bila usredotočena (fokusirana) na uskraćivanju hrvatskog nacionalnog izražaja u dijaspori, što je pomoglo Josipoviću i Milanoviću dobiti izbore i referndum.

Hrvati iz dijaspore, nakon svega što su učinili i dali za Hrvatsku, tretirani su od Vlade u RH (kao i za vrijeme Jugoslavije) - negativni politički element; ignoriraju doprinos emigracije u osloboditeljskom ratu; podcjenjuju materijalni potencijal dijaspore i omalovažavaju naše intelektualne sposobnosti – stoga ćemo (kao zahvalnicu) parafrazirati riječi biskupa Campano: ''Pogledaj, građanska zemljo, razgaljenu stražnjicu.'' Kažu da je te riječi (umjesto ''barbarska'' stavili smo ''građanska'' ) izgovorio Antonio Campano, biskup iz Krotona i poznati humorista XV. stoljeća, kada je vraćajući se s koncila u Regensburgu – još uvijek uzbuđen zbog općeg, po njegovu mišljenju neznanja u Njemačkoj došao do granice u Alpama i pokazao Njemačkoj svoju stražnjicu.
Pisma čitatelja i reagiranja:

ODLUKE SE STVARAJU PREMA PRILIKAMA

www.licke-novine.hr

mailto:licke-novine@licke-novine.hr  

(na ovu adresu mogu se uputiti reagiranja čitatelja koja ćemo rado objaviti)

19. SIJEČNJA 2012. U 9.45 SATI

Piše: Rudi Tomić

U okolnostima u kojima se živi, u kojima se što očituje (životne, ratne, krizne, klimatske, društvene i sl.) - stvarju se odluke koje mogu imati kratkoročne uspjehe ili dugotrajne posljedice. Hrvatski se je narod ovih dana našao upravo u (ne)prilikama da donese presudnu odluku o osobnoj i nacionalnoj sudbini na - Referendum o ulasku ili ne ulasku u Europsku uniju. Dakle, pitanje će biti: Da ili Ne?  Narod ( i građani) dovedeni su u situaciju da moraju ''držati u ruci upaljenu voštanu svijeću s obje strane'' i strpljivo čekati s koje će se stane prije opeći..

U takvu situaciju, odnosno bezizlaznu situaciju, Hrvatsku je dovela nerazumna i nenacionalna politika hrvatskih političkih čelnika (''elite''?), koji su stjecajem okolnosti došli na vlast i uzeli kormilo hrvatske sudbine u svoje ruke,  i neodgovorno upravljaju s narodom kao s brodom – plove u maglovito bespuće, u Europskoj uniji, gdje će se nasukati na plićaku  kao nekidan talijanski luksuzni  kruzer Costa Concordia.

Dakle, bilo kao bila – Republika Hrvatska ide u Europsku uniju, jer to je želja svjetskih moćnika, Hrvatske vlade i hrvatskih katoličkih biskupa (Jezerinac: Ne treba se bojati ulaska u EU), iako iz različitih interesa, ali u biti su za ujedinjenje, sjedinjenje i utapanje Hrvatske u  EU. Po svim indikacijama narod će na Referendumu reći NE, ali ishod će biti po odluci (ad decretum).

Istini za volju – hrvatski narod nije uopće upućen u suštinu zbivanja, jer u ''građanskoj'' državi vlada jednoumlje, koje ima sva sredstva općeg priopćavanja u svojim rukama. Ima, naime, dosta hrvatskih internetskih Portala i nekoliko niskotiražnih revija koji iznašaju činjenično stanje i upućuju ljude da ne žive u zabludama, ali su mnogima  nedostupna takva medijska sredstva. Dočim, dnevnici, radio postaje i televizije, su u službi Vlade, njenih savjetnika i političkih ''analitičara'', koji bombardiraju hrvatski narod i građane u RH sa određenim informacijama, koje većina ljudi prihvaćaju jer nemaju drugu alternativu, odnosno – nemaju snažnu oporbenu promidžbu koja bi sadržavala protuslovlje. Dakle,  nije ravnopravno propagiranje za i protiv ulaska u EU!

Znate li dovoljno da bi se odlučili?
- Malo je onih koji ovih dana nisu čuli razne teoriju zavjere, takozvanu prvu istinu o Europskoj uniji i o tome što nas tamo zapravo čeka.  A u isto vrijeme političari nas uvjeravaju: EU je pravi put! Godinama se za nju pripremamo, a toliko malo o njoj znamo. Europska unija je za hrvatske građane, kako kažu – velika nepoznanica! I to zato što nam bivša Vlada  nije govorila detalje o pregovorima, a spotove u kampanji, koja bi trebala građane potaknuti da se odluče što žele, medijski stručnjaci nazivaju običnom propagandom, jer se činjenice koje smo u njima čuli mogu nabrojiti na prste jedne ruke.- (Dnevnik.hr)

Hrvatska ima veliki broj ljudi veoma priznatih u narodu i u svijetu, koji glasno prosvjeduju, iznose razumno činjenično stane, prikupljanju potpise, kao što to uporno čini akademik Josip Pecarić, i šalje pisma predsjedniku Josipoviću i premijeru Milanoviću ''da pričekaju sa Referendumom''. Nijedno oklijevanje u donošenju presudnih odluka neće biti predugo; neće odškrinuti od ugleda, ako se radi o životima ljudi i opstojnosti nacije! 

Reagiranja čitatelja:

mailto:licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr/
19. siječnja 2011. u 17.10 sati

Poštovani Rudi,
Namjerno izbjegavam diskusiju o predmetnoj temi, jer niti ću bit beneficiran ukoliko Hrvatska uđe u EU, a niti sankcioniran ako ne uđe. No ipak, tek riječ-dvije: Državi se sa tako ogromnim dugom, visokom nezaposlenošću, prekomjernim brojem umirovljenika, sa devastiranim turizmom, poljoprivredom i industrijom, sa erodiranim domoljubljem, moralom i radnim navikama, te sa isprodanim i opljačkanim nacionalnim bogatstvima - ne piše dobro. Bez obzira priključila li se EU ili ne priključila. Jer gdje god bila, ni o čemu neće odlučivati. Ali, čvrsto sam uvjeren, korak bliže EU je korak dalje od BU. S druge strane, Hrvatima je odgovornost prema poslu, skromnost i discipliniranost prijeko potrebno čim prije generirati, a to će se najbrže i najlakše učiniti u Europi. Ja sam od travnja mjeseca 90-te pa do današnjeg dana proveo oko osam godina u Hrvatskoj, ne govori mi se rado o tome što sam sve primijetio u njoj.
Lijep pozdrav svima
Pavle Jelović



Apel nije uperen protiv Vlade RH, niti Referenduma, nego samo očajnički poziv domoljuba; urazumiti Predsjedništvo, Vladu i Sabor da pokažu barem malo ljudskog ponosa i nacionalne dosljednosti; minimum poštivanja hrvatskih branitelja, koji su stvorili slobodnu i samostalnu RH, kojima se, nažalost, kao kriminalcima izriču kazne u Haagu.

Tako se postupa sa još živim braniteljima, a gdje su kosti onih za koje se ne zna? Tko nije vidio i čuo vapaj mlade Hrvatice Kristine Ćurković na prosvjedu u Splitu, neka pogleda na YouTube, kako cijelim bićem, uz životnu opasnost, svjedoči odanost svojoj domovini,  kao što je Joan of Arc svjedočila odanost svojoj vjeri. Nulla servitus turpior est quam volintaria!   (Nijedno ropstvo nije sramotnije od dobrovoljnog!)

Nekoliko misli na razmišljanje

Umjesto zaključne misli donijeti ću jedan odgovor na moj osvrt: Režimske politike u Hrvatskoj (nedavnoobjavljenom u Hrvatskom  fokusu, HRsvijetu, Dragovoljacu, Ljubuški-online i drugim hrvatskim portalima) kojeg samprimio, a koji se razlikuje od mnogih prispjelih, čiji sadržaj opominje, upućuje i - ima programsko značenje:

- Rudi! Jedno je bilo kritiziranje okupatorskih vlasti i izdajničke klike 'dobrih sluga i zlih gospodara' u vrijeme tito-bordela (kakvog ga je opisao pok. Đureković), a drugo je –nastojati  da hrvatske vlasti, kakve su da su, postanu narodnije i uspješnije.

Ako želite klasifikaciju politike u Hrvatskoj, onda trebate organizirano i promišljeno zahtijevati NOVI HRVATSKI USTAV. Zašto:

Prvo: Sadašnji ustav je namjerno smišljen kao STATUT HDZ i u nekoliko navrata je podešavan položaju HDZ na poziciji vlasti, a Ustavno vijeće je zastarjelo i to tako da u postojećem ustavu i nije moglo biti išta što bi relavitiziralo Schexovu partiju – iz koje je stara  švapska lopuža poizbacivao sve narodne predstavnike i ostavio bolesne ' 'zdravodrugove' da gazduju. Onog suludog Sanadera  su najprije 'debelo' korumpirali, a onda  ucjenjivački prisiljavali da  razbije rodoljubni značaj Hrvatske.

Drugo: Bez obzira što misli SDP-eri, jedno je sigurno i neizbježivo: ispuniti uvjete pristupa Hrvatske EU. U nizu tih uvjeta je - odlazak s opozicija vlasti u Hrvatskoj na kojima se donose odluke i daju zapovijedi!

Treće: Pa Hrvatska sa svojim povijesnim nasljeđem  i njezina perspektiva u budućnosti su već 32 godine stavljene u ruku onog u koga je  međunarodna zajednica stekla povjerenje i koji sve, što se tiče puta Hrvatske budućnosti, i dalje ima prvu i zadnju riječ.

Konačno: na pozicijama vlasti u Hrvatskoj namjerno su tolerirani Titovi visoki kadrovi koji su malo po malo srušili sve što su oni  s Titom gradili na teritoriju i ne samo Hrvatske. Josipović je potpisao  s Kosorkom devojkom 'Ugovor o pristupu Hrvatske EU' i oni ga prvi moraju promijeniti. Kad ispune sve predviđene uvjete, izbrisat će i tragove: diktature proletarijata, međunarodnog radničkog pokreta panslavizma, jugomarksizma i udbaško-kosovske mafije, koja će morati ići na sud i uzemlji i u inozemstvu gdje ih čekaju zatvorske ćelije -  Viteški pozdrav Mirko Vidović, akademik.

Na što veću slavu Božju

Povodom 20. obljetnice  Dana priznanja Republike Hrvatske – 15. siječnja 1992. godine, iskazujemo iskrene čestitke svim braniteljima u osloboditeljskom domovinskom ratu, posebice onima koji danas čame u sužnju, kao i velikom broju invalida čiji su dijelovi tijela razbacani diljem Hrvatske. Na što veću slavu Božju častimo hrvatskim vitezove, koji su dali svoje živote – da Hrvatska vječno živi,  odajemo počasti i dajemo jamstvo da njihove žrtve nisu bile uzaludne - ni pred narodom ni pred Bogom!

  
 

bolnica gospić

Čitatelji suradnici Ličkih novina

I DALJE CENTRALNA GUŽVA U BOLNICI

mailto:licke-novine@licke-novine.hr
www.licke-novine.hr/
18. siječnja 2012. u 11.25 sati

GOSPIĆ - Dakle, novo centralno (ili na hrv.: središnje) naručivanje i prijem u Bolnici uzrokuje trajne gužve: ima tu (jutros oko 9) preko 50-ak ljudi, kažu sestre da je svaki dan tako, ili gore, a da se kasnije, oko ručka, gužva raziđe... - kratki je tekst našeg čitatelja koji je ilustrirao s dvije fotografije.

bolnica gospić

  
 

Inicijativa JURIS PROTECTE Udruge za unapređenje pravosuđa u RH

PETICIJA PROTIV HRTV PRETPLATE

mailto:licke-novine@licke-novine.hr
http://www.licke-novine.hr/
14. siječnja 2012. u 14.10 sati
Dragi prijatelji,
Postovani sugradani,

Bizantski mentalitet vlasti na ovim prostorima se nastavlja. Politicke stranke su nas zakonom prisilile da svakog mjeseca izdvajamo znacajan iznos za financiranje Hrvatske radiotelevizije, a sebi su zadrzali kontrolnu funkciju. Oni nam dozvoljavaju gledati druge signale, samo ako placamo njihovu televiziju.
Dok je grcka vladajuca elita svojim bizantskim prevarama na fiskalnom polju dovela cijelu EU u teskoce, hrvatska vlast vec vise od jednog desetljeca svjesno obmanjuje Europsku uniju medijskim slobodama i reformom pravosuda u svojoj zemlji.  Hrvatska zakonodavna i izvrsna vlast glumi slobodu medija i javnu televiziju. Od 11 clanova takozvanog "Programskog vijeca HRT-a" 6 imenuje vladajuca stranka, a 5 opozicija. Clanove "Vijeca" predlazu poltronske "nevladine udruge", a obadvije politicke stranke (SDP i HDZ) skupa sa svojim satelitima unaprijed znaju koje su "udruge" njihove. Europa prihvaca obmanu, a hrvatski gradani placaju stranacku televiziju. Politicari jos povikuju gradanima:  harac, harac rajo, to je za Vase dobro.
Unatoc svemu podupiremo clanstvo RH u Europskoj uniji, jer ce clanstvo znaciti smanjenje zloupotrebe vlasti i postupno uvodenje civilizacijskih standarda u hrvatsku svakodnevnicu. Peticiju za promjenu Zakona o HRT-u vec je potpisalo vise od 4000 gradana.
Zahvaljujemo se potpisnicima i istovremeno molimo one koji to jos nisu ucinili da se prikljuce listi potpisnika. Svoju potporu mozete dati na slijedecem linku:

http://www.gopetition.com/petitions/promjena-zakona-o-hrt-u/sign.html  .

(Upute za potpis Peticije: Upisite ime (First Name), prezime (Last Name), e-mail adresu (Email Adresse), ime grada ili mjesta (City or Town) i verifikacijski kod (Verification Code koji se nalazi u u vecem pravokutniku, a treba ga upisati u manji pravokutnik) i na kraju kliknite na tipku plave boje pod oznakom potpis (SIGN). Ostale rubrike titula (Title) i komentar (Short Comment to Target) nisu obavezne, iako je kratak komentar pozeljan.)

  

Novogodišnji pogledi iz dijaspore

REŽIMSKE POLITIKE U HRVATSKOJ


Vladu je sastavila partija, koja nema ni u imenu ni u programu hrvatsko znakovlje!

mailto:licke-novine@licke-novine.hr
http://www.licke-novine.hr/

 14. siječnja 2012. u 11.00 sati

Piše: Rudi Tomić

''Svaki sustav ima svoje ljude, koji ga hrane i drže, i rietki su vrstni za drugi sustav. Dakle ako se drugi vješti i vriedni ljudi ne dadu u službu, ni uz najbolju volju nije moguće nevaljal sustav ukinuti ni promieniti.'' (Starčević)

Hrvatski je narod, izvojevavši pobjedu u osloboditeljskom ratu (pardon: Domovinskom ratu), trebao osnažiti državotvorni sustav. Ali, budući da su ugrađeni državni temelji sustavnosti na antifašističkim principima (ratnom programu savezničkih zemalja iz Drugog svjetskog rata), umjesto demokratskim načelima, stoga se hrvatsku državotvornost lako otuđiva. Hrvatska je država moralno razoružana odmah nakon oslobođenja, čim je pristala na izručenje svojih generala i visokih časnika Međunarodnom sudu u Haagu, što je ubilo moral kod branitelja i hrvatskog puka.

Da još jednom ponovimo ono što se nije nikad nigdje u svijetu dogodilo: Vlada Republike Hrvatske, nakon oslobođenja od okupatora, prevele je zapovjedno vodstvo svoje pobjedničke vojske Međunarodnom sudu u Haag, gdje ih zbog domoljublja osuđuju za ratne zločine i izriču im drakonske kazne!

Hrvatski su političari, otvoreno govoreći, više vodili brigu o režimskom sustavu, u kojem su bili uhljebljeni, nego o potrebama hrvatskog naroda čijim su izborom došli na vlast. Politika je postala najunosnije zanimanje u Hrvatskoj; oni koji se nisu dobro obogatiti u privatizaciji, ili nisu mogli doći do izražaja u krovnim strankama (i partijama) stvarali su svoje stranke s hrvatskim predznakom, kojih danas imamo, ni manje ni više – nego 114! Unatoč tolikim strankama s hrvatskim predznakom Vladu je sastavila partija, koja nema ni u imenu ni u programu hrvatsko znakovlje!

Kukuriku koalicija zaposjela je crvene fotelje u Sabornici. Za njihov dolazak na vlast više je zaslužno neodgovorno vodstvo HDZ-a nego političke sposobnosti Kukutiku partnera, čije je čelnike udružila (samo) mržnja naspram prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i njegovim ''ultradesničarima''. HDZ-a je od početka imala više neprijatelja unutar svoje stranke (Mesića, Boljkovaca, Manolić i X udbaša) nego ih je imala izvana,  što je pomoglo crvenoj koaliciji da već drugi put pobjedonosno piruje na Markovom trgu.    

Nova Vlada staroga kova

Odmah nakon dobivenih izbora novi premijer Zoran Milanović je rekao: ''Zadatak ove Vlade je  pokrenuti zemlju…'' Nije li ovo veliki zalogaj za Vladu tako male državu? Umjesto da je ostao na zemlji, u svojoj državi, premijer  latio polugu da ''pokrene zemlju'' – valjda u lijevom smjeru!

Nova Vlada, po uzoru staroga kova, počela je mijenjati zakone i odredbe koji su bili ''prenaglašeni'' u odnosu na agresora. Natječu se ministri - tko će biti glasniji u davanju ustupaka Srbima u Hrvatskoj i – Srbiji: Poništiti će tužbu za genocid; poništiti će Zakona o ništavnost srpskih (JNA) optužnica, kao i druge sporne prepreke na putu suživota u regiji. Predsjednik Josipović i ministrica Pusić javnu su se obvezali da neće biti na putu Srbiji za ulazak u EU - bez obzira na sva međudržavna neriješena pitanja?! Ej!

''Ispada sada, mi smo se tek malo zaigrali, zaletjeli, nategnuli stvar koliko je trebalo pa htjeli napakostiti strašnim Srbima i zato, svjesno podigli neutemeljenu tužbu za genocid. U jednom trenutku činilo se da je zločin bio uperen protiv cijele nacije, međutim, danas znamo da je sve to bilo k'o fol.'' (Ivana Simić Bodrožić, Večernji list)

Već su učinjene i jezične preinake, kako bi se što više udaljili od ''NDH-a jezikoslovlja'' i usuglasili jezik u RH s jezikom kojeg su nam nametnuli 1918. i 1945. najdraži hrvatski neprijatelji – Srbi. Najavljena je objava popisa hrvatskih branitelja, kako bi se dalo uvida neprijateljima i stranim obavještajnim službama: tko je uzeo sudioništvo u osloboditeljskom ratu domovine hrvatskog naroda. Popis branitelja je najozbiljnija državna tajna. Tko iznese taj popis u javnost treba biti kažnjen najtežom kaznom zbog izdaje državne tajne. U svim zemljama u svijetu takve ljude čeka smrtna kazna.  

 

 

Da se ne zaboravi. U počast nove Vlade  HTV je počela  s prikazivanjem Ludana Zafranovićev film o Titu u 13 nastavaka, u kojima se pokušava oživotvoriti ideje Tita, kojeg mnogi u novoj Vadi obožavaju. ''Zafrinovićev Tito, osim što je kurentna roba koja se u toj sveopćoj društvenoj psihopatologiji uspješno prodaje, očajnička je potreba ljudi poremećene percepcije i indentiteta za duhovnom domovinom kakva ona nije bila, pa se  smješta u fikciju.'' (Ivica Šola, Glas Slavonije)

Božićne sprdnje u Hrvatskoj

Najveću kršćansku svetkovinu – Rođenje Isusovo, hrvatski je narod proslavio na dosljedan način, po vjerskim, nacionalnim i tradicionalnim običajima. Vjernici su s veseljem dočekali rođenje Spasitelja Isusa Krista, pa su u tim velikim danima zaboravili na sve svakodnevne tjelesne tjeskobe, krize i nepravde. Za razliku od prijašnjih godina, prošlogodišnji (2011.) Božić bio je izuzetan, jer su u

katoličkoj Hrvatskoj došli na vlast agnostici i ateisti. Da ironija bude još veća, došli su na Božić, na sv. Misu u Katedralu i predsjednik Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović sa svojim suprugama i pratnjom. Mada je taj pohod državne vrhuške bio kurtoazni izlet na Kaptol, sredstva priopćavanja u RH su ukrali Božić vjernicima, jer su umjesto pokazivanja jaslica i djetešca oslikavali stranice i ekrane ciničnim osmjehom pospanog Josipovića i smrknutim pogledom Milanovića. 

Ista ekipa državne i političke vrhuške u RH bila je nazočna i na pravoslavnom (samo srpskom!) Božiću. Nakon pozdravnih govora premijera Milanoovića i predsjednika Josipovića, koji su u svojim čestitkama srpskim građanima u Hrvatskoj citirali Teslu, jer su na proslavi dodijeljene nagrade Nikole Tesle za doprinos razvoja srpskih institucija, za humanost i unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa.

Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac, s velikim oduševljenjem gleda u novo vodstvo, te za tužbu za genocid protiv Srbije, nada se da će prijepori biti riješeni dijalogom. Uz  proslov  Hristos se rodi  dobili su srpske nagrade: predsjednici Ivo Josipović i Boris Tadić primili su nagrade Svetozara Pribičevića (poklisar u Beogradu (1.XII.1918.);  zloglasni progonitelj hrvatske oporbe i organizator terorističke organizacije ORUNJA). Da li je dodijeljena nagrada građanskom predsjedniku RH bila simbolična ili zaslužna– vrijeme će pokazati.

Provokativne su također bile nagrade za antifašizam koje su dodijeljene Josipu Boljkovcu i Radi Bulatu, optuženima za komunističke, ratne i poratne, zločine počinjene u Hrvatskoj nad nemoćnim bolesnicima i zatočenicima.

Dakako, postupak Milorada Pupovca i SNV je javna provokacija, drskost, bahatost i kriminalni čin, jer je u nazočnosti najviših hrvatskih državnih dužnosnika dao odličje zločincima protiv kojih se vodi sudski postupak. Pupovac nije svojim postupkom uvrijedio uzvanike, nego je obeščastio hrvatski narod. Neki tvrde da je ovo bio inat Srba, ali prava je istina, da srpsko pravoslavlje i uz Božićno slavlje glorificira počinitelje zločina u Hrvatskoj.

Crkva u Hrvata na udaru Židova i Srba

Dolazak predsjednika RH i premijera Vlade na Božićnu  Svetu Mise, te njihov susret nakon misnog slavlja s  kardinalom Bozanićem i drugim katoličkim svećenicima,  izazvalo je bijes kod židovskog poli/kult/profesora Žarka Puhovskog: Hrvatska je katolička zemlja, ali ne smije biti i katolička država.  (Večernji list, 1/1/2012.)

Ako bismo mjerili istim aršinom: Izrael je židovska zemlja, ali ne smije biti i židovska država. Koji bi Židov dao podršku ovoj tezi?  Isto tako, besmisleno čeprkanje po kalendarskom pomicanju dana Isusovog rođenje i uspoređivanje s definitivnim  danom rođenje Tita - ispada ništavno. Posebice se je okomio na raskošnost katoličke crkve, biskupske haljine (misnice)  i odjevenosti Pape Benedikta XVI. Najviše mu se Papa zamjerio, za vrijeme njegova posjeta Hrvatskoj, kad je  pohvalio vjernike i rekao ''Trg ste pretvorili u hram!''  

Hrvatska je katolička zemlja, što Puhovski tvrdi, onda katolici mogu i imaju pravo u svim gradovima, na svim javnim trgovima održavati vjerske manifestacije.  Svaki trg u Hrvatskoj jest  – hrvatski hram, jer nema ni jednog gradskog središta da na njemu nije prolivena nevina hrvatska krv. Ljudi koji su vođeni mržnjom: Umišljajući da su mudri, postali su ludi (Rim 1: 22)

Služenje Svete Mise zadušnice za pok. dr. Antu Pavelića uznemirilo je Milorada Pupovca, koji  smatra da je krajnje vrijeme da hrvatsko pravosuđe počne djelovati i zakonski sankcionirati  odavanje crkvenih i bilo kojih drugih počasti ustaškom vođi (odnosno poglavniku NDH). Koliko je puta Pupovac u RH bio na zadušnici đeneralu Draži? To bi se također trebalo zakonski sankcionirati. Direktor Centra ''Simon Wiesenthal''  Efraim Zuroff smatra da je ''zbog služenja mise u dva hrvatska grada za Pavelića, došlo vrijeme za proteste u Hrvatskoj, ali i u EU, SAD, Kanadi i Izraelu, te ostatku jevrejskog svijeta, jer je to minimum koji se duguje žrtvama tog masovnog ubojice.''  (objavljeno je u Jeruzalem Postu)

Ako bismo tražili da se u Izraelu zabrane molitvene pobožnosti za one Židove koje su Palestinci (i drugi u svijetu)  osumnjičili i proglasili  masovnim ubojicama, tek onda bismo mogli govoriti o ljudskoj pravednosti na ovom svijetu. Zuroffe, okani se Hrvatske. Vodi računa da današnji lideri u svijetu ne čine zločine, a sve one koje nije stigla pravedna kazna – Bog će im suditi. 

 

Još nekoliko provokacija

Od kako je nova Vlada preuzela vlast u RH ima mnogo neumjesnih pojava, provokacija i kriminalnih postupaka, a tek je ušla u drugi tjedan upravljanja u ''građanskoj'' državi! Zagrebački Večernji list, po uzoru na reviju New York Time, bira svake godine ''osobu godine'', pa je za 2011. pao izbor na Mladena Bajića, glavnog državnog odvjetnika u RH.

Večernjakov žiri (šest urednika i novinara te četiri uglednika iz javnog života) ''ocijenio je da je Bajić osoba koja je obilježila godinu iza nas. Korupcija na najvišoj državnoj razini u velikoj je mjeri uvjetovala gospodarsku krizu, a tijekom prošle godine taj je kriminal otkriven i zbog njega su pokrenuti kazneni postupci.'', stoji u VL-u.Bajić je izabran za glavnog državnog odvjetnika 2002. godine, zatim ponovo biran 2006. i 2010. godine, a tek je izabran za ''osobu koje je obilježila godinu iza nas''! Skoro deset godina Bajić je živio i uživao u korupciji, ali tek je u godini iza nas dobio takvo priznanje! Očevidno je da su ljudi iz žirija nagradili osobu koja je najzaslužnija za izbornu pobjedu Kukuriku koalicije.

Je li  Kukuriku koalicija dala ''zeleno svijetlo'' avangardi u Hrvatskoj, ili su petokolonaši okuraženi izbornom pobjedom crvene koalicije, koincidentno počela je opustošenje nacionalne baštine, znamenitih spomenika i najobičniji vandalizam. Novi spomenik hrvatske pobjede ''Oluja 95'' oštećen je i ćirilicom ispisano: ''Ratko Mladić i Srbija, uz četiri ćirilična slova S''. (Možda će trebati ponoviti Oluju!)

Spomen plača u Vukovaru osvanula je ispisana na Novu godinu s natpisima: ''Četnici'', ''Kosmet'', ''Raška'' i četiri ćirilična slova S''. (Ovo je samo ispitivanje hrvatske snošljivosti.) Na groblju lomljene križeve  zabijali su naopako u grobove. - Pred splitskom bolnicom izbušeno je 48 guma na 12 automobila. Spomenik prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana u Tribunju razmontiran je sa postolja i bačen u more. (Ovdje nije riječ o vandalizmu, nego demonstrativno rušenje hrvatskog suvereniteta.)  

Ulicama Vukovara na proslavi srpskog pravoslavnog badnjaka zaorila se četnička himna. ''Od Topole, od Topole, pa do Ravne Gore, sve su straže, sve su straže đenerala Draže'', pjevalo je 20-ak ljudi srpske nacionalnosti vozeći se traktorom vukovarskim ulicama.'', javlja Jutarnji list, 1/9/2012. Video je postavljen na YouTubeu pod naslovom: Ovako se ''voli'' Lijepa Naša nadomak Vukovara. (Četnički su traktori izišli na ulice, a slijede balvani i ponovo krvoproliće. Samo slijepci ne vide!)

Nakon dojave vandalizma policija je došla i obavila očevid, ali ne mogu pronađu počinitelje!? Pupovac je trebao dati priznanje i Mladenu Bajić za neučinkovitost u uhićenju i suđenju četničkih huligana i terorista u Hrvatskoj.

Na primjerima ovih nekoliko iznesenih činjenica koji su potvrđeni u tisku i ustanovljeni na očevidu policije, zaključak se nameće: u RH srpski četnici teroriziraju hrvatsko pučanstvo. Ako se ne uhite razuzdani Srbi u Hrvatskoj, i ako im Bajić bude gledao kroz prste, onda će hrvatski puk uzeti odgovornost u svoje ruke - po geslu kraljice Elizabete: Podnesi ili udari; da ne budeš udaren, udari!  

Referendum nije samo: DA ili NE

Postavljena je ultimativna odluka pred hrvatski narod: Da ili Ne u Europsku uniju? Budući je ovo pitanje od životne važnosti za svakog Hrvata i građanina Hrvatske, kao i za opstojnost samostalne i neovisne države hrvatskog naroda, bilo bi uputno da nova Vlada pokaže ozbiljnost i predoči hrvatskom narodu: kakve bi mogle biti beneficije ili posljedice ako se Republika Hrvatska uključi u Europsku uniju.

Takvu predodžbu nije učinila prijašnja Vlada, nego je nastojala da čim prije ugura Hrvatsku, pod svaku cijenu, u novi multidržavni  okvir, kao da po nekom zakonu Država Hrvatska ne može biti – samostalna država! I pored tolikog tragičnog iskustva kojeg su Hrvati imali da se oslobode zajedništva sa susjedima, nameće im se novi okvir koji je ne samo mnogo veći, nego i mnogo pogubniji.

Zašto se nije hrvatskom narodu objasnilo, da će po ulasku Hrvatske u EU biti otvorene granice svim Europejcima, Azijatima i Afrikancima koji su došli u Europu – i koji će masovno dolaziti u Hrvatsku. Ne zaboravimo da će Hrvatska  biti ''domovina'' za sve one doseljenike kojima je tijesno i teško u njihovim domovinama. Došljaci će sa sobom donijeti i svoju kulturu, jezik i običaje čime će zaposjednuti Lijepu našu. Tko može ostati mirne savjesti - aequo snimo?

Činjenice nas opominju da razmislimo o sudbini hrvatskog naroda, koji bi mogao nestati kao otočić u moru europskih i svjetskih  naroda, ili eventualno biti nacionalna manjina na području geografske Hrvatske. Morali bismo također uzeti u obzir i gospodarske krize u svim državama Europske unije. Kakva bi tek sudbina bila Hrvatske ako bi ušla s ovakvim nedefiniranim državnim granicama i niskim nacionalnim shvaćanjem!

Bilo bi uputno, da  Kukuriku koalicija odgodi Referendum na dogledno vrijeme, s time bi pokazali svoju političku spremnost za osnaženje hrvatskog gospodarstva, uspostavu pravne i pravedne države, čime bi opravdali svoju ambiciju za preuzimanjem vlasti. U protivnom, vođeni pobjedničkom euforijom,  mogli odvesti hrvatski narod u teški položaj – moderni oblik podčinjenosti.
 

Novost iz gospićke bolnice

LIČKI KORAK K e-ZDRAVSTVU

mailto:licke-novine@licke-novine.hr
http://www.licke-novine.hr/
9. siječnja 2012. u 22.30 sati

GOSPIĆ - Maloprije smo dobili mail od jednog čitatelja. Vašem uredniku jedino nije jasno što se ovaj put nisu falili šefovi bolnice ili će nekoga pričekati da dođe prerezati vrpcu.


Evo tog pisma:
- E, pa danas je bio prvi dan uvođenja novog informacijskog sustava o
kojem Ericsson piše ovdje:
http://www.ericsson.com/hr/etk/novine/kom0311/06.pdf

Proveo sam tamo danas vrijeme od 10 do 16 za zahvat koji inače traje desetak minuta. Sad svi pacijenti najprije idu na "centralno naručivanje/prijavu" a sestre i doktori po odjelima i ambulantama imaju puno toga za tipkati i klikati.
Sigurno je najgore ispočetka, dok se stvar uhoda, ali prvi dojam je upravo suprotan od onog što tvrdi Ericsson "manje administracije - više vremena za pacijente".

Ako nemaš pametnijeg posla ovih dana, prošeći malo bolnicom, ili pitaj
ljude koji su bili.

  
 

Tragom vaših informacija

MAČKE NEČIJE MILJENICE

mailto:licke-novine@licke-novine.hr
http://www.licke-novine.hr/
9. siječnja 2011. u 18. sati

GOSPIĆ - Jedan naš čitatelj iz najveće stambene zgrade u Gospiću upozorio nas je na brojne mačke koje su se nakotile u njihovoj zgradi. Zgrada je to poznata u ličkoj metropoli kao JOKS - jeba vas onaj koji vas je sastavio- jer u noj već u dvije države stanuje elita načelnika, pročelnika, i drugih lokalnih uglednika i moćnika. Zgradu zovu i Ćoškara, jer se rasprostire na nekoliko ćuškova raznih ulica - Kaniška, Vile Velebita, bana Karlovića …Nalazi se neposredno tik Titanika, svojedobno najveće zgrade koja je dobila ime po potonulom brodu.
Brzo smo snimili nekoliko kadrova. Mačke su se namnožile i sklonište in je u konobama ove gospićke zgrade koja još nije obnovljena od četničkih granatiranje, raketiranja i zračnih bombardiranja. Lako se uvlače u podrume kroz razbijene prozore. Njima ne smeta ni prošle godine postavljena rampa na ulazu u dvorište. Očito su miljenice nekog od stanara zgrade koji ih hrani dok cijepa drva u zgradi u kojoj je već poodavno propalo centralno grijanje na tada zabranjeno tekuće gorivo.

 

 

  
 

sinac zimi

Zimska idila iz Sinca/Snimio Marko Čuljat, Lik@ press Gospić

Pismo Bože Kolakovića iz Sinca

GAČANI UMIRU IZ GACKE!!!!!????

mailto:licke-novine@licke-novine.hr
http://www.licke-novine.hr/
29. prosinca 2011. u 22.30 sati, ipsravak 30. prosinca u 15.00 sati

GOSPIĆ - Večeras smo na mail licke.novine@licke-novine.hr dobili pismo gospodina Bože Kolakovića, po svemu sudeći stanovnika Sinca na izvoru rijeke Gacke. Drago nam je da je došlo ovi pismo i nadamo se da neće biti posljednje, iako je prvo s konkretnim pitanjima. Rado ćemo objaviti svako pismo koje nam se uputi kako bi bili javna tribina naših čitatelja.

Naš čitatelj upozorava na jednu tragičnu činjenicu na području Gacke:

Samo pitam GOSPODINE MILINOVICU ! Podpresjednik, MINISTAR ZDRAVLJA, prvi covjek etno LIKE, za sada neznam sto je ? Dali ste ikada pomislili o potpunom nestanku lickog puka-nataliteta ? Pored svega kobnog sto se desava s nasom LIKOM, dali se itko sjetio ( % ) prosjeka karcinome u tom dijelu LIJEPE NASE, pogotovu u dolini GACKE. Pijemo li " CISTU VODU" od najcistije vode na cijelom svijetu " VODU GACKE" ? VODOVOD-CJEVOVOD za pitku vodu, izveden kroz cijeli SINAC. Kuda i za koga neznam ? Medutim, domaci zivalj i dalje pije vodu "CISTU VODU" iz starih AZBESTOS cijevi, koje, malo-malo pa pucaju. Normalno," STRUCNO " se popravljaju. Voda nestaje na MALE kolicine ???? Zivalj s VELIKIM PRIHODIMA lako pokriva gubitak iste!!!! ???? Poslije STRUCNIH POPRAVAKA (SVJEDOK SAM-slucajno prisutan) odpatci AZBESTA putuju do slavina domacinstava. Normalno, za pice i kuhanje. Dali se itko sjetio, ikada sjetio, da tu istu vodu, izkuha u padeli, pogleda na dno, ima li azbestnih vlakana na dnu iste? Dali se itko sjetio, da tu " CISTU VODU GACKE" odnese u laboratorij, mogucnost postojanja-AZBESTA. Dali se itko sjetio kontrole svih slivanja odpadnih tvari-tekucih,normalno, u tu PRIRODNO CISTU GACKU!!! I na kraju moje zalopojke, a to me najvise boli. Na onom istom, novom, potpuno zdravom VODOVODU-CJEVOVODU, nije ostavljen niti jedan prikljucak za domaci zivalj, od kojeg se ta ista voda, recimo, izvozi!!! VODA GACANA, sto rece Branko Uvodic, na snimanju LIJEPOM NASOM, u Otoccu. KOMENTAR: Kost pred njuskom, tako blizo, sline neka cure. Lanac toliko dug, i dalje se oblizuj ..... jedno. ZAMOLBA: Provjerite (%) postotak karcinome GACANA, s ostalim zivljem LIJEPE NASE. (Postotak (%) prema broju stanovnika) HVALA. POZDRAV. Bozo Kolakovic.

Nakon objave teksta dobili smo ispravak čitatelja, evo ga u cijelosti:
Gospodine MARKO CULJAT !  POGRESAN NASLOV MOGA PISMA. Nije GACKA koja truje Gacane, nego voda rijeke iz starih azbestnih cijevi. Sam naslov koji ste napisali, djeluje negativno na nas cijeli licki kraj. Zato, gospodine Marko Culjat, zamolio bih Vas za ispravak naslova, koji ste sami slozili, (mozda netko drugi ? ) HVALA. POZDRAV. Bozo Kolakovic.

P.s.: Pismo objavljujemo bez ikakvih uredničkih i redaktorskih zahvata. Nedostaju akcani koji se inače ne pišu u mailu, takva su bjelosvejtska pravila koja ne šljive male narode poput tamo nekih Hrvata, ali to ne smeta da se shvati bit problema stanovnike toga dijela Lijepe naše.

  
 

Poziv u Volosko

mailto:licke-novine@licke-novine.hr
http://www.licke-novine.hr/
22. prosinca 2011. u 1.30 sati

Javlja se Nikica Karas

VOLOSKO - Plesni događaj koji spaja drevnu glazbenu prošlost i daleku budućnost u udobnom ambijentu Divan Lounge Bara Shisha u Voloskom u petak 23. prosinca s početkom u 21.00 pa sve do 02.00. Budućnost će Vam donesti mladi perspektivni DJ Ko Mar, a prošlost dvojac Liburnia Djembe Rhythm. Zajedno će se naći s Vama u sadašnjosti i pokušati vas rasplesati ako im date priliku. Osim toga, domaćin je, uz svoju bogatu ponudu pića, za Vas pripremio promotivne cijene trenutno najboljeg piva u Hrvata – Velebitskog piva (iako je vlasnik pivovare seljačina). Dok pijete pivo i plešete s nama, možete isprobati neku od nargila i duhana s voćnim okusima.
Nastupaju:
"Ko Mar & Liburnia Djembe Rhythm"
Velebitsko pivo - svjetlo 10 kn; tamno 12 kn
Upada nema!!!

TKO JE Ko Mar

Ko Mar (Marko Velčić) , rođen je u Rijeci 1990. godine. U kontakt s elektronskom muzikom dolazi 2003. godine. 2007. godine počinje producirati vlastitu muziku. Godine 2011. prvi put svira u klubu Loop u Lovranu uz System Divine -a i njegova svirka ne staje nego nakon par mjeseci pusta na festivalu MUF u Mošćenicama, a tjedan dana nakon tog festivala zovu ga da pusta uz naseg dobro poznatog DJ-a Tom Jay -a na beach partyu blizu Mošćeničke Drage sa Liburnia Djembe Rhythm dvojcem. Njegov zadnji nastup dogodio se u La Noche Clubu prije samo 2 tjedna.
Imena koja ga inspiriraju: Chris Liebing, Umek , Carl Cox, Marco Bailey i mnogi drugi.
Njegov žanr bi se mogao definirati kao mix techna, tech housea i minimala. Ovdje se u to možete uvjeriti: http://soundcloud.com/ko-mar
Liburnia Djembe Rhythm smo Mario Velčić i ja. Mario mi nije poslao svoju biografiju, ali dobar je perkusionist. Možda čak i bolji od mene!A sada malo o meni:
 
Od 2006. do 2009. godine svirao sam perkusije u eksperimentalno-psihodeličnom rock bendu „Pavijan grivasti“ (http://www.myspace.com/pavijanigrivasti). Nakon toga, 2009. godine, s Ivanom Valušekom osnovao sam ambijentalni, akustični, lounge duo „Haba-Haba Duo“ (http://www.myspace.com/valjakar), koji je potrajao samo godinu dana i već slijedeće godine je utihnuo. Već sam surađivao s DJ-ima pa sam tako nastupio sam s Virgin Helenom, Alex Ivanovom, Nathan Huntom i Ko Marom.
Bit će mi drago ako se vidimo i oprostite mi spemanje!		  
Od našeg čitatelje dobili smo blagdansku čestitku i ovaj prilog pa pročitajte:

Ni za sve zlato (svijeta) ne prodaje se sloboda

Komunisti iz beške (crveni) nisu ono što su bili - četnici i antihrvati. Hrvatske tiskovine pripadanju njemačkom govornom području jer su im vlasnici iz Njemačke i Austrije i jedino cijene zaradu.

18. prosinca 2011. u 14.10 sati

Piše: Rudi Tomić

Uklesan natpis nad vratima tvrđave Lovrjenac u Dubrovniku: Non bene pro toto libertas venditur auro!(Ni za sve zlato ne prodaje se sloboda!) stoljećima ukazuje i pokazuje vrijednosti ljudske i nacionalne slobode za čije su ideale bezbrojni Hrvati dali svoje živote. Sloboda je najdragocjenija riječ, najslađi osjećaj, najveće ostvarenje ljudskog bića, najdraža ljubavnica i najveći ideal za kojeg se odvažno živi i junački umire. Sloboda je ugodna i Bogu.     Mnogi političari u Hrvatskoj su bili indoktrinirani stranim ideologijama koje su imale antihrvatski sadržaj; uvodili su strane diktature i uguravali Hrvatsku u međudržavne okvire sa susjednim država, uz obećanja velikih osobnih privilegija. Hrvatska je bila u sastavu europskih monarhija, okupatora, diktatura, ideologija i vjerskih nazora -  u tim tisućljetnim okolnostima rađala su se i umirala hrvatska pokoljena sanjajući o slobodi.     Kod čovjeka smrt nastaje odmah nakon prestanka rada srca i mozga. Međutim, kod hrvatskih političara, političkih ideologa, i nakon prestanka bioloških funkcija,  odnosno utvrđene kliničke smrti, ideološki sljedbenici s mrtvacima žive i nameću takve ideje hrvatskom narodu, kao životno ostvarenje! Tito je i danas ''živi'' uzor mnogim Hrvatima. Hrvatski je narod uglavnom antijugoslavenski i antikomunistički. No, oba stava spadaju u kategoriju anti-stavova. Oni ne predstavljaju pozitivni unutrašnji sadržaj, nego samo negaciju jugoslavenstva i komunizma. Drugim riječima, oni izražavaju što mi ne želimo, ali  ne što želimo.       Antijugoslavenstvo nije isto što i državotvorni stav. Zato se i moglo dogoditi, da su neki naši antijugoslaveni bili svojedobno, a neki su još i danas, za različne naddržavne okvire, bilo da se radi o novom izdanju austrougarske (zapravo o t.zv. Podunavskoj federaciji ili konfederaciji), ili o nekoj drugoj naddržavnoj formaciji: Europskoj uniji ili Balkanskoj regiji. Isto tako i antikomnizam znači negaciju nečega, konkretno komunizma, ali ne znači automatski afirmaciju nečega. Zato je moguće, da se pod tim imenom okupljaju ne samo slobodarske i napredne snage, nego i najreakcionarnije, diktatorske struje, pa i oni, koji doživljavaju antikomunizam kao slijepo služenje kapitalizmu ili Sjevernoj Americi, te smatraju, da se zbog takvog ''antikomunizma'' hrvatski narod treba boriti (ako treba i oružjem oduprijeti). Uvođenje komunizma u RH, odnosno Josipović-Milanović-Pusić-Čačić-Jakovčić stvaranje  ''crvene'' Hrvatske, nova je pojavnost jer su putem slobodnih izbora dobili mandat za takvu političku opciju. Zašto su Hrvati antikomunisti? Činjenica je, da je danas hrvatski narod, bilo onaj u domovini bilo u dijaspori, u velikoj većini antikomunistički. Samo je manji dio protiv komunizma zbog čistih ideoloških razloga. Najveći je dio antikomunistički zbog vjere i zbog antinacionalne linije jugoslavenske komunističke struje. Organizirane vjerske zajednice, a posebice Katolička Crkva, bile su oštre protivnice komunizma. Novi kurs Katoličke crkve, započet pod papom Ivanom XXIII., prilično je otupio ove oštrice, te više nema smetnje, da se neki Hrvat, iako katolik, opredijeli za komunizam. ''Hrvatski narod doživljava komunizam ne samo kao stanoviti nasilni ekonomsko-društveni poredak, nego kao nešto tuđe, kao sinonim nacionalnog tlačenja i iskorištavanja.'' (Kazimir Katalinić: RH, br. 64.)  Bili smo uvjereni nakon pada Berlinskog zida, rasula Sovjetskog saveza, sloma Jugoslavije i oslobođenja država istočne Europe od Ruskog 		komunističkog imperijalizma, da se je konačno Europa oslobodila od komunističkih zabluda. Ali, nije! Prije četrdeset godina (1971.) napisao sam prilog (knjižicu) za suverenu hrvatsku povijest:Republikanski antikomunizam i antijugoslavenstvo, gdje je definirano hrvatsko anti-(…), posebice kada je riječ o ideologiji i narodu, kao i udruživanje u naddržavne okvire, što je opet, na žalost, postalo aktualno i nakon dvadesetogodišnje obljetnice oslobođenja od velikosrpskog jugoslavenstva i komunizma; nakon uspostave samostalne i slobodarski uređene nezavisne Republike Hrvatske!      Razlozi za moj (ponovni) osvrt na vrednovanje komunističke ideologije su višestruki i mnogobrojni, koje nije moguće svrstati u jednom uratku, stoga ću se ograničiti samo na dvije činjenice: dolazak Kukuriku koalicije na vlast i moćnost medija u Republici Hrvatskoj.  Hrvatski je narod putem slobodnih izbora, dao povjerenje Kukuriku koaliciji, čiji su čelnici na svim javnim skupovima i u medijima isticali svoju ideološku komunističku i partizansku privrženost; odanost Titu i . prosinca komunističkoj ideologiji; najavljene su neke izmjene i dopune u Ustavnom zakonu, koje će imati velike posljedice za državu hrvatskog naroda i za Hrvate općenito. Za vrijeme dok je još HDZ bio na vlasti kukurikovci su uspjeli omalovažiti hrvatsku dijasporu i hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, izbaciti iz naziva Hrvatski državni sabor riječ - državni.  Naime, nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj imaju viša prava i veći broj saborskih zastupnika nego sveukupni Hrvati koji žive izvan okvira današnjih hrvatskih republičkih granica.      ''Sad mogu sve!'' Zastrašujući je naslov u tjedniku Forum: ''Milanović i Josipović mogu sve, a nitko im ne može ništa'' (?)  Crvena koalicija, kojoj je bio idejni i stvarni začetnik Stjepan Mesić, doživjela je svoju kulminaciju 42011. na parlamentarnim izborima u RH. Građanski predsjednik RH Ivo Josipović rekao je u Srbu na obilježavanju 64. obljetnice četničkog ustanka u Lici, kako je ''petokraka simbol mira'', što je Pupovac potvrdio: ''U Hrvatskoj nema pravde bez petokrake u srcu.'' U Republici Hrvatskoj (komunističkoj i ovoj današnjoj)  petokraka nikad nije bila – hrvatska, nego internacionalna, srpska, četnička i izdajnička, te prema utvrđenim činjenicama ''antifašizam'' u Hrvatskoj imao je prvenstveni zadatak uništiti Nezavisnu državu Hrvatsku i ubiti u svakom Hrvatu osjećaj hrvatske državotvornosti. U svakodnevnom životu možemo čuti i vidjeti kako se namjerno zaobilaze riječi: hrvatski narod -  inzistiraju na ''građanima''; država hrvatskog naroda – dobila je naziv ''zemlja'', a kada je riječ o agresiji Srbije na Hrvatsku, onda se spominju žrtve, ali ne počinitelje zločina – Srbiju. Sve od onih dana još u prošlom mjesecu kada se počelo u RH (dakle i službeno i privatno, ali prije svega u svim medijima) govoriti o Vukovaru, pa sve do neki dana kada se govorilo o napadu na Dubrovnik, uporno i stalno upotrebljavali su se izrazi za to tko  je to napao, razarao, klao, ubijao, silovao, i sl. kao na primjer, neprijatelj, agresor, iz susjedne nam zemlje, naši susjedi, iz svih raspoloživih oružja i sve u tom smislu, ali nitko, baš nitko od onih koje smo čuli, a čuli smo mnoge, nije rekao da je to bio srpski agresor, srpski neprijatelj, naš srpski susjed itd., da opet sve ne nabrajamo. E, sada, zar ne bi bilo prikladno postaviti pitanje, tko nas je to napao, ubijao, razarao, na kraju 20. stoljeća? Da to nisu opet bili: Turci, možda Mlečani, možda njemačko-fašistički okupatori (nakon što se u RH svakodnevno ionako slavi antifašizam), možda susjedi Madžari, možda susjedi Austrijanci, ili možda – čak Marsovci? Tihomir Dujmović na Internetu Večernjeg lista upitao je svoje čitatelje, da li su realizirali kako je Josipović  u Bruxellesu, govoreći o prošlom ratu, izbjegao reći tko nas je napao, već je upotrijebio izraz, da je to bio ''Potres''. Ne srpska agresija, ne srpsko razaranje, već - POTRES. Samo što nije rekao koje je jačine bio. Mediji u Hrvatskoj su tuđinski ''Vlasnici i dalje izravno interveniraju u uređivačku politiku. Politički pritisci na medije nisu prestali ni u javnim, ni u lokalnim, niti u privatnim medijima' kaže HND, i upozorava…' Sadašnji trend izbjegavanja bitnih tema, forsiranje zabava, spektakla, dominacije crne kronike, izmišljanje i proizvodnja celebritya u konačnici rezultira bijegom od novinarstva, cenzurom i autocenzurom.'' HRsvijet.net Internetu (12. prosinca 2011.) objavio je dokumentarni prikaz Marijana Bošnjaka   ''HRVATSKA BEZ GLASA: Tko su pravi vlasnici medija u Hrvatskoj?'' Znali smo i ranije, ali dobro je ponovo naglasiti da su njemački socijalni kapitalisti, vlasnici WAZ i EPH,  izdavači najvećeg broja ''hrvatskih'' novina i publikacija, drže 60% ukupnog medijskog podneblja u RH: Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Sportske novine, Slavonski dom, Dubrovački vjesnik, Šibenski list. WAZ također ima u vlasništvu: Globus,  Arenu, Auto klub, Auto šlic, Glorija, Cosmopolitan, Moto Klub, Teen, Moja tajna, O.K., Grazia, Plyboy, Tena i Vita. Drugi medijski imperij je austrijska Styria Medien AG koja u svom vlasništvu ima: Večernji list, Poslovni dnevnik, TV tjedan, besplatni tjednik Metropol i portal njuškalo. U svom vlasništvu još drži: Elle, Elle dekor, Men's Health, Nacional Geographic, Lisa, Čarolija okusa, Moj lijepi vrt, Moj stan, Moje dijete, Story, Stars, GEO, Klik, Gala style, Sensa i Burda. Rezultati istraživanja Marijana Bošnjaka vrijedni su velikog priznanja: sve strane vlasnike medija u RH redom je pribrojio kako bismo imali što boljeg uvida tko putem medija u RH daje političke i ''nacionalne'' impulse za ''edukaciju''  hrvatskog pučanstva. Dakle, ne samo što su mediji u RH tuđinski, nego više od polovice njih nemaju ni hrvatsko naslovlje, nego su ''ukrašeni'' engleskim nazivima. Upravo zbog lošeg informiranja, odnosno anacionalnog usmjerivanja u medijima mnogi su Hrvati postali imuni i ne pokazuju vidljivo nezadovoljstvo zbog lošeg životnog standarda i povampirenih političkih čelnika, izuzev u kavanama i na športskim stadionima.  Zaključna misao Hrvatski je narod ostvario svoju državotvornu nezavisnost 1941. godine i 1991. godine. Međutim, velikim utjecajem stranih sila i domaćih izdajnika, ne samo da je uništena NDH, nego je zbog njenog proglašenja ubijena i iseljena jedna trećina sveukupnog pučanstva. Isto tako, nakon uspostave današnje samostalne Republike Hrvatske, odnosno nakon pobjedonosnog Domovinskog rata, krvavih stradanja kojima smo bili očevidci, Vlada u RH poslala je najbolje vitezove u Haag, gdje su im izrečene drastične kazne jer su dotukli JNA i velikosrpski fašizam. Predsjednici RH, Mesić i Josipović oduzeli su hrvatskim generalima i odličja, te ih i proglasili ratnim zločincima poput Tadića u  Beogradu i srpskih četnika koji su na vlasti u RH. Ovih dana predsjednik USA Barack Obama ''dokončao'' je Bushov osvajački rat u Iraku, koji je koštao Ameriku oko 5000 ljudskih života Kukuriku koaliciji za – crvenu Hrvatsku. Na ovim posljednjim izborima u RH nisu izbornu pobjedu dobili kukurikovci, nego su svi drugi politički stranački čimbenici izgubili izbore, što je rezultiralo u korist Milanovića i njegove crvene koalicije. Ipak Hrvatska još nije permanentno izgubljena, jer slijedi referendum o ulasku u Europsku uniju, čak hrvatski narod može donijeti spasonosnu odluku i odgoditi ulazak u naddržavni okvir, u Europsku zajednicu koja puca po nacionalnim šavovima i doživjet će sudbinu Titanika, osim ako ju ne spasi nova ministrica vanjskih poslova (Pusić), koja je na HTV-dnevniku od 16. 12. o. g. izjavila da će se ona – za pretpostaviti je, nasuprot svim ostalim ministrima vanjskih poslova svojih država – zalagati da EU opet postane više ''europska'' a ne ''nacionalna'' kako je to sada slušaj. Ma, bravo, ministrice: tako se štite hrvatski nacionalni interesi! Osim ako ćete tu funkciju dobiti baš zbog toga, što Vam već sada ne pada na kraj pameti da štitite baš – hrvatske nacionalne interese. (Cameron,  štiti nacionalne interesi Engleske - i pod cijenu izlaska iz EU; Sarkozy štiti nacionalne  interese Francuske kao majka svoje dijete;  Markela ne bi dala nacionalni ponos Njemačke za cijelu Europu, takve su sve članice Europske unije.) Ministrice: Fuge magna! (Kani se velikih stvari!) Istina, mnogi Hrvati su za ulazak u Europsku uniju, pa i uz cijenu što će izgubiti veliki dio svoje suverenosti, samo da se ne bi morali po treći put bratiti u zajednici sa Srbijom. Milanovićeva vlada ima i perspektivu, jer ne može biti gora od one koju nasljeđuje. Ako se premijer Zoran Milanović u početku odluči na stvaranje boljih uvjeta za život hrvatskog žitelja (makar ih nazivao i ''građanima'') i nastavi nemilosrdnu borbu protiv kriminala u politici, pravosuđu (treba ukloniti Bajića, da se protiv njega može povesti sudski postupak) i državnim institucijama - mogao bi biti uzor državnika Josipoviću, Mesiću, Sanaderu i Kosorci. Ako se, pak, odluči za političku orijentaciju osmišljavanja crvene Hrvatske, onda će to biti Sizifov posao. Milanović je mlad čovjek, on je komunista iz kolijevke (beške), kakvi su mnogi danas u Hrvatskoj, koji se razlikuju od onih iz partizanskih i četničkih četa na čijim su rukama ostale mrlje hrvatske krvi. Quid multa? (čemu da duljim?)         
 

Pismo Branka Ćujića iz Otočca

VIDEO NADZOR OTOČCA

Branko Ćujić, je inače slijep i tajnik je Županijskog društva slijepih i slabovidnih osoba.

9. prosinca 2011. u 18.15 sati

OTOČAC - Pročitao sam članak na portalu Slobodna Lika u kojem se kritizira postavljanje video nadzora u Otočcu. To me je jako razočaralo jer pisac teksta zaista ne znade o tome ništa. Ideja o video nadzoru postoji u gradu Otočcu već duže vrijeme ali nije zaživjela upravo zbog toga što se smatralo da bi se time kršila ljudska prava građana. No najveće je kršenje ljudskih prava kada pijani huligani skinu poklopce s šahtova u cijelom gradu. Kako su šahte locirane uglavnom na nogostupima to je za slijepe ljude vrlo opasno. Tako sam osobno tri puta u jutarnjim satima do sada upao u otvorenu šahtu. Ja vidim onoliko ispred sebe koliko to moj bIjeli štap vidi».
Posljednji puta kad sam upao u otvorenu šahtu imao sam pravu sreću da nisam slomio noge, ali sam nategnuo tetive na desnoj nozi pa sam morao mjesec dana bolovati dok nisam mogao normalno stajati na nozi. I danas povremeno osjećam bol u nozi. U prigodi međunarodnog Dana bijelog štapa posjetilo je izaslanstvo Društva slijepih i slabovidnih Ličko – Senjske Županije gradonačelnika Marija Barkovića i ozbiljno o ovom problemu porazgovaralo. I u Gradskoj kući su svjesni tog problema i posljedica za grad kad bi neki invalid upao u otvorenu šahtu i doživio neku tešku povredu. Šahte se otvaraju noću i to od pijanih, drogiranih i neodgovornih mladih ljudi. Ne znadem što oni žele poručiti takvim ponašanjem, ali takvo ponašanje ugrožava nas invalide, krše se naša ljudska prava, pravo na samostalno kretanje i vrši se diskriminacija po osnovi invaliditeta jer moramo biti u kući kao u zatvoru.
Stoga podržavamo stavljanje video nadzora u gradu Otočcu upravo zbog neodgovornih pojedinaca. Na sve te mlade ljude apeliramo da se suzdrže od otvaranja šahta jer mi slijepi ljudi ćemo najviše nastradati od toga. Imajte razumijevanja za nas, stavite na oči crnu krpu pa krenite sami hodati nogostupom. Tada će te spoznati što je to biti slijep i više nikad nećete otvarati šahte na nogostupima.		  
 

Jezik naš (ne)svakidašnji

POBRKANI JEZIČNI LONČIĆI

www.licke-novine.hr
17. studenoga 2011. u 18. 30 sati

GOSPIĆ - Danas smo dobili jedno anonimno pismo čitatelja koji je očito pobrkao lončiće čitajući internetske stranice. Mi, u Ličkim novinama, pišemo standardnim književnim hrvatskim jezikom kojim su nas učili profesori tijekom školovanja, a među njima su bili Julije Derosi i Manja Frković Kovačević. Ponekad upotrijebimo neku ličku ikavsku (novo)štokavsku rič materinskog jezika. Ribničik štrukalj nikada ne može biti lički, jer se pravi samo u Ličkom Ribniku, kako se službeno i po kartama zove to selo istočno od Gospića iako je jedini Ribnik u Hrvatskoj. Lički štrukalj, štrokalj, ili ti štrukla po zagorski, može biti s različitim nadjevima, pa čak i sa špicama tikve ili od grušaline.
Pobogu brate o kakvoj se to jugonostalgiji radi koja izaziva gnjev!??. Nitko ne misli nikoga zavaditi i vladati: divde et impera, kako bi rekli Latini.Netko je pobrkao lončiće, pa je najbolje pročitajte što nam dolazi na naš mail.

- Postovani SVI u urednistvu !!! Citam svakodnevno, ako stignem, sve iz Lijepe Nase. Mnoge stvari, u meni, stvaraju gnjev. Upotrebljavanje TUDICE- Webshopova i sl. Ovo je samo jedna, za primjer. Prosjecan citatelj, mislim, ne razumije. Ovo bih nazvao nacin; ,,DUGOROCNOG UTAPANJA". A sada o ,,RIBNICKI STRUKALJ", ,, LESCARSKE COKLJE" i sl. NEMAM mozda SLUHA. Zvuci mi ,,jugostalgicno". ZAVADI, pa vladaj. Ako je licki  specijalitet, neka i ostane, LICKI. Ne, Perina stranjga, Ivina brukvica, I.T.D. - I.T.D. I  na kraju, "idemo na sud" po domacu, CIJE JE CA??? POZDRAV.

Gospić, 18. studenoga 2011. u 20.30 sati

Danas smo ponovno dobili pismo od istog autora, objavljujemo bez komentar pastirano je i ono glasi:

MISSISSAUGA.  Postovani SVI u urednistvu ! Nisam ANONIMAN - citljivo je. Postovani Gospodine ......? Cini mi se, da pobrkano-pomijesani, jezicni, loncici daleko zvone. CUJU SE !! Nemojte se uzbudivat. Postujem i cijenim profesore NEKE. Skolstvo....?????, nisam siguran!! Ucili Vas ,,CISTI" Hrvatski jezik??? Dali Vi to slijedite? Bez uvrede. Zavirite u svaki redak L.N. i u redtke svih ostalih hrvatskih tisaka. Vjerujte mi, naci cete TRALJE smeca u kratkom ROKU. NE UZBUDUJTE se!! PREKASNO JE!!!! UVJEREN SAM!!! A sada malo o STROKLJIMA OD GRUSALINE. Pravili-se, ili delali se, prije, moga, a kamoli ne Vasega rodenja. Delale su to zene, za tezake (KOSCE,ORACE,DRVARE, i t.d. i t. d.) Ne zaboravte! ZACINJENI PUTRON.(pisen kako divanin od mali nog, znate, to bi Van ja rekal;  kaj nako IZVORNO. Znate, gospodine ........? prosecte se kroz nasu lipu, voljenu, LIKU. IZKOPAJTE, te nase stare, izvorne, vridne stvari. POSLOZIMO ih UKORENIMO ih. Tako da nasa nucad imadu ca nasliedit. Ali, ne rec; ROVLJANSKO, CANJACKO,SINCERANSKO,.......i T.D. i T. D. Licenca ni samo ''RIBNICKA" More bit samo LICKA. Tocka na slovo ,, I" Eto, to je taj GNJEV o SVOJATNJU sto nije samo Perino, Ivino.....! Nemojte se samo vozit na velikoj cesti. Pojte malo pisice malin putima. Nacete toga puno vise. UGODAN KONAC OVIE NEDILJE. POZDRAV. ZBOGON.

 

  
 
Čitam  naše Ličke novine i svaka vam čast, odlično ....
Valentina
Gospić, 21.listopada 2011. u 16.30 sati
 
  Poštovani!

Ovim putem vas želim pohvaliti i moram vam reći da mi je zadovoljstvo čitati vaše novine. Poslat ću vam neke svoje radove.

S poštovanjem,

Darko Tomrlin
Gospić, 29. rujna 2011. u 13.50 sati		  
Pismo - savjet čitatelja

LIJEČENJE POMOĆU MAGNEZIJ KLORIDA

www.licke-novine.hr
24. rujna 2011. u 20.30 sati
Pomogni si sam pa će ti i Bog pomoći!
Ovaj članak  napisao je svećenik, otac Jahn Schorr, profesor fizike i biologije.
On nam govori što je osobno doživio.
Kada sam imao 61 godinu, skoro sam ostao paraliziran. .  (a to je bilo prije 12 godina) Prije nego što sam započeo liječenje magnezij kloridom jaka bol me probadala u leđima, što je bilo neizlječivo, prema riječima liječnika. Kad sam se ujutro ustao , osjetio sam jake bolove u kralježnici i bol me pratila tijekom cijelog dana.
Živac (išjas) je prouzročio bolove, pogotovo ako sam bio budan. Takva bol me prisilila da radim sve sjedeći.
To je trajalo godinu dana. Bol je postala toliko ozbiljna da sam morao otkazati sva putovanja. Mnogo toga morao sam tada obavljati sjedeći.  Poslije toga sam se vratio u grad Floreanapolis (Brazil) i potražio novog  specijalistu koji će mi pomoći. Oni (specijalisti) su mi napravili opet novu radiografiju i rekli da su moji kralješci u teškom stanju jake dekalcifikacije. Nije mi bilo pomoći. Na kraju sam imao velike muke sa bolovima bilo da sam sjedio, ležao, ili bio u nekoj drugoj poziciji.
Nakon svega toga  zapitao sam se: Što je TO što mogu učiniti? Za tradicionalnu medicinu, bio sam izgubljen slučaj, tako da mi je preostala samo Božja pomoć. Pitao sam i molio BOGA za neko rješenje.  Zatim se desilo da su me za par dana kasnije nosili u Porto Alegro( Brazil), na jedan kongres Isusovaca. Tamo sam se upoznao s ocem Juarezom, (svećenik-isusovac), koji me uvjerio da je liječenje mog problema vrlo jednostavno. Rekao mi je da za TO (moj problem) moram uzeti magnezij klorid. On mi je pokazao medicinsku knjigu Oca Poig, španjolskog isusovca i slavnog biologa koji je otkrio  ljekovitu moć magnezij klorida, stekavši iskustvo unutar svoje duhovne zajednice(subraća).. U  to vrijeme,  je njegova majka imala tešku  artrosu-zadnji stadij. Jezuiti su poznati po svojim velikim znanju i vještini liječenja bolesti putem  prirodne medicine, kao i bilja. Otac Juarez mi je rekao: ako  uzmeš tu sol, nećeš umrijeti, osim ako si sam prostrijeliš metak kroz glavu, ili ako ćeš  možda doživjeti  neku nesreću.
Počeo sam uzimati jednu dozu mag.kl. svako jutro. Tri dana kasnije započeo sam uzimati jednu dozu ujutro i jednu navečer. Tako sam  i nastavio. Dvadesetog dana nakon što sam ustao, bio sam sam sebi čudan, a rekao sam si: MOŽDA SANJAM? Nisam više osjećao bolove, i s lakoćom sam išao u šetnju gradom, prepun sjećanja na desetgodišnje teškoće  svoje bolesti.
Nakon četrdeset dana  mogao sam hodati  s vrlo malo boli, koju sam osjećao kroz cijeli dan  u mojoj lijevoj nozi.
Nakon šezdeset dana, bolesna noga je skoro ozdravila i bila bolja nego desna.
Nakon tri mjeseca  počeo sam osjećati da su moji zglobovi više pokretljiviji. Novi val pozitivnog života  osjećao sam po cijelom tijelu.
Prošlo je deset mjeseci i ja sam postao gibljiv kao zmija, a osjećao sam se preporođeno. Magnezij klorid oduzima kalcij, koji nije na pravome mjestu, jer se taložio u zglobovima, te stvara normalan protok krvi, a krvni tlak se stabilizira. Živci postaju smireniji, a vi se osjećate bolje tako da mislite jasnije, pamćenje i koncentracija je poboljšana, krv postaje bolja tekućina i sve više se čisti.
Jako probadanje u jetri i prostati koja je trebala biti operirana prije nekoliko godina, je nestalo, skoro se više nisam  sjetio da postoji..
Ljudi su me pitali što mi se dogodilo?. POMLADIO SI SE!. A u stvari sam se tako i osjećao. Opet sam imao radost života. Zato se osjećam dužnim objaviti ovaj članak, kao zahvalu Bogu da me uslišao! 
Ovaj članak je posvećen svima onima koji trpe bol i osjećaju se bolesno.            
PRIPREMA MAGNEZIJ KLORIDA:


Zakuhaš jednu litru vode i ostaviš da se ohladi. U bocu ili drugu staklenu posudu staviš 33 grama magnezij klorida (kupi u ljekarni) i zatim uliješ prokuhanu ali ohlađenu (1l) vodu. Dobro zatvori i potresi bocu. Na taj način, uvijek održavaj. Nema potrebe da ju se stavi u frižider.            

Dnevna doza: veličina male šalice za kavu, a sve ovisno o problemu bolesti i starosti osobe.
1. Magnezij klorid  ponovo uspostavi mineralnu ravnotežu kod artroze, potičući funkcije organa, kao što su bubrezi da luče «acidum uricum» - (mokraćna kiselina).
2. Regulira rad živaca-mišića i sudjeluje u  prijenosu impulsa u živcima.
3. Mag.Kl. je glavni čimbenik psihofizičke energije i drži ravnotežu  u mehanizmu djelovanja i opuštanja mišića, sprečava zamor mišića i njihovo grčenje, jača mišiće, te je preporučljivo za svakog sportaša. 

    

4. Magnezij klorid je potreban za pravilan rad i funkcioniranje srca, ima važnu  ulogu u mnogim biološkim procesima.
5. Poboljšava probavu i daje energiju, dobar je antidepresiv, i odlično sredstvo protiv stresa.   6. Igra najvažniju  ulogu u reguliranju tjelesne temperature.
7. Koristan je  za prevenciju visokog kolesterola.
8. Regulira  funkciju crijeva.
9. IMA značajnu ulogu u formiranju kostiju, te 
10. Čak i u metabolizmu ugljikohidrata i proteina .
11. To je korisno za probleme iritiranih živaca-mišića kao npr. kod tetanusa, epilepsije, itd..
12. Smanjuje količinu masti u krvi, djeluje protiv arterioskleroze,  čisti krv, oživljuje moždane stanice, daje i održava vitalnost-mladost do duboke starosti.
13. Nakon četrdeset godina organizam čovjeka dobiva sve manje i manje magnezija u  hrani što je uzrok starosti i bolesti. Stoga, magnezij treba uzimati u skladu s dobi.
14. Pozdravi se s  problemima  prostate i hemoroidima.
15. Sprječava gripu.
16. Produžuje mladost-vitalnost.
17. Sprječava  pretilost.
18. Sprječava rak.
19. Sprječava arteriosklerozu.
20. To je izvrstan  laksativ.
21. Regulira probavu.
22. Smanjuje probleme bronhitisa.
23. Sprječava ozebline.
24. Djeluje protiv zadaha.

STAROSNA DOB - UZIMATI:
Od 10 do 50 godina: pola male kavene šalice
Od 51 do 70 godina: Jednu kavenu šalicu ujutro 
Od 71 i dalje: Jednu kavenu šalicu ujutro i jednu navečer.
Ljudi koji žive u gradu i hrane se siromašno zbog rafiniranog jela trebaju uzeti malo više magnezija. Za ljude  koji žive na zemlji, doza može biti manja. Zasigurno je da osoba koja uzima magnezij, neće riješiti sve probleme svoje bolesti, ali će bolest biti u lakšem obliku, i vitalnost obnovljena.
Uzimanje magnezija ne izaziva ovisnost, to nije kemijski proizvod, već je prirodna tvar- bez opasnosti i može se uzimati  istodobno s drugim lijekovima.            

KADA SE UZIMA MAGNEZIJ KLORID:
-Kralješnica: išijas ili križa s dekalcifikacijom. Uzmi jednu dozu u jutro, drugu  popodne i treću navečer. Kad je problem jednom riješen, uzimaj dalje da se bolest ne vrati, ali je potrebno uzimati u manjoj mjeri, jedna doza ili dvije na dan, ovisno o starosnoj dobi.
-Artroza: Mokraćna kiselina se taloži u zglobovima, posebno u prstima koji otiču. To se događa zato jer bubrezima nedostaje magnezija. Budite oprezni, jer možete oštetiti bubrege pa uzmite jednu dozu ujutro i ako u roku od 20 dana nema poboljšanja,  nastavlja se  s jednom dozom ujutro i  drugom navečer.
KAD OZDRAVIŠ samo nastavi sa preventivnom  mjerom ali prema starosnoj dobi.
-Prostata: prema usmenoj predaji: jedan stariji čovjek više nije mogao ići mokriti, savjetovali su mu prije operacije da uzme tri doze magnezija i stanje se poboljšalo. Nakon tjedan dana i bio je izliječen, bez operacije. U slučaju, kada prostata postane ponovo normalna, treba uzimati jednu dozu ujutro i dvije poslijepodne i dvije na večer. Kada je situacija poboljša, nastaviti s minimalnom dozom za propisanu dob.
-Problemi starosti: nesavitljivost tijela, ukočenost, tremor, krute arterije s naslagom kolesterola na unutarnjoj stjenki, nedostatak aktivnosti mozga. Uzeti jednu dozu ujutro, popodne i treću u večernjim satima. Nakon poboljšanja, uzeti minimalnu dozu za prevenciju, prema dobi.
-Rak: Svatko ga može dobiti i razboljeti se. Rak je rezultat posljedice oštećenih stanica koje su oštećene zbog  prisutnosti štetnih tvari. Te bolesne stanice se ne miješaju-povezuju s zdravim stanicama i nisu štetne, sve dok se njihov broj znatno ne poveća. To se lako može spriječiti putem magnezij klorida i s pomoću zdravih stanica.
Kod sporog širenja raka nije prisutna bol, sve dok ne nastupe progresivni oblici. U tom slučaju, pojavljuju se razni virusi koji napadaju zdrave stanice i uzrokuju širenje bolesti. U slučaju da se bolest već raširila, magnezij klorid može spriječiti širenje, ali ne i izliječiti, i ako su poznati i takvi slučajevi. Postoje znakovi koji pokazuju, da je sklonost oboljenju od  raka nasljedna. Magnezijev klorid je preventivno sredstvo za rak dojke i da u tom primjeru oboljenja ne degenerira i prouzroči rakaste forme (oblike)(?).
Trebamo paziti  da ne jedemo  hranu koja prouzrokuje rak. Magnezij klorid kao lijek je dovoljan da tijelo(organizam) ima uravnotežene mineralne soli, pa je tako zaštićeno od bilo kakve bolesti.
U svakom slučaju, preporuča se kad se situacija poboljša, smanjenje doze magnezij klorida na najmanju moguću mjeru i to  preventivno prema starosnoj dobi. Također je poželjno prestati uzimati mg.kl.od  2 do 4 mjeseca, a zatim nastaviti  ponovno 4 do 6 mjeseci  s minimalnom dozom, pa prestati, itd.
Nedostatak magnezija u ljudskom tijelu, prouzrokuje između ostalog: opću slabost, degenerativne bolesti poput raka, tuberkuloze, diabetesa,  poremećaj živaca a i koštane probleme. Važno je ono što sam VAM poslao. Pomognite  ljudima kojima je potrebna pomoć: Omogućite TO svojim rođacima, prijateljima i susjedima.
GOSPIĆKA RATNA PRIČA

STVARANJE GOSPIĆKOG SANITETA

 KREŠO TOMLJENOVIĆKrešimir Tomljenović
Početkom Domovinskog rata mnogi su napustili gospićku bolnicu, ali je pomoć stigla iz Rijeke i Zagreba.
www.licke-novine.hr
27. kolovoza 2011. u 23.00 sati

Piše Krešimir Tomljenović

            Šetajući ulicama nekog grada, čovjek mnogo toga nauči o njemu kao i njegovim žiteljima. Naročito ako se radi o gradu, koji je prozvan Ličkim Vukovarom. Naravno radi se o Gospiću, gradu koji se svrstava među najrazorenije gradove u Hrvatskoj tijekom Domovinskog rata. Veliki broj Gospićana je ostao želeći braniti i obraniti svoj voljeni  grad.Više od trećine kuća vrlo teško je oštećeno, ali ta stradanja samo su jačala vjeru u sretniju i mirnu budućnost ličkog središta. Ipak grad ne spominjem samo zbog njegovih ruševina i prognanika. U to vrijeme rata, naglašavam gospićka bolnica bila je srce grada, mjesto gdje je život ratnika ponovo oživljavao, liječio svoje rane, a nažalost i završavao! Inače, za one koji ne znaju, gospićka bolnica je u Domovinskom ratu bila po razrušenosti, odmah iza vukovarske! Srbo - četnici i JNA su danonoćno pucali 91. iz pravca Jasikovca iz istočnog dijela grada, sela Divosela, te iz tenkova iz vojarne Stanko Opsenica koja se nalazi preko ulice kod Bolnice. Toliko o poštivanju konvencija!
Već poznata činjenica da su veliku većinu osoblja Bolnice činili Srbi, koji su početkom rata napustili pacijente i svoja radna mjesta i pobjegli na suprotnu stranu (ne svi, neki su i ostali i ništa im se nije dogodilo). Treba reći da je bilo i Hrvata koji su napustili posao jer su se previše bojali, imali su druge razloge, što je normalno i prirodno. Prije rata bilo je zaposleno 326 radnika. Od toga bilo je 112 medicinski sestara, a 28 s višom školom. Podijeljeno je 105 otkaza, bolnica je praktično ostala bez osoblja, odnosno djelom u kratkotrajnoj prividnoj blokadi. Moralo se početi iz ničega, ostalo je svega 76 zaposlenika na raspolaganju.
Znajući što se sprema zbog složenosti sigurnosno-vojne i političke situacije na širem području RH spontano se počelo s priprema za obranu i stvaranje sanitetskog osiguranja koje je dalo vrlo veliki obol tijekom domovinskog rata na području grada Gospića. Na početku borbenih djelovanja neprijatelja osnovu sanitetskog osiguranja davao je Medicinski centar Gospić, odnosno, Opća bolnica Gospić, u vrlo složenim uvjetima pošto su radnici bolnice, liječnici, medicinske sestre, pomoćno osoblje, vozači saniteta i drugi radnici, otišli na područje samoproglašene tzv. SAO Krajine.
Druge okolnosti nisu bile povoljne zbog pozicije zgrade bolnice preko puta vojarne Stanko Opsenica gdje je bilo 380 vojnika i oficira tzv. JNA s teškim naoružanjem tenkovima i minobacačima. U vojarni se nalazilo oko 20 građanskih lica i civila s obiteljima koje su navodno tražile zaštitu od tzv JNA.
U predvečerje rata, 11. ožujka 1991. godine za ravnatelja Medicinskog centra Gospić postavljen je Anton Johman, a glavna sestra bolnice je bila Marijana Jelača motor pokretač niza mudrih poteza. Obzirom na rat koji se približavao već u lipnju 1991. godine i tijekom ljetnih mjeseci u Pazarištu je osmišljen i napravljen rezervni položaj s privremenom operacionom salom i prostorom za skrb o ranjenicima. Aktivno je radilo od 13. do 24. rujna 1991. kao pričuvni položaj. Razmatrani su pravci izvlačenja i tajno spreman dodatni sanitetski materijal za skrb o ranjenicima. Brzinu i pribranost posebno su iskazali hrabri vozači gospićkog saniteta, drugi radnici i pomoćno osoblje bolnice.
Neprijatelj je do pada vojarne 18. rujna 1991., tenkovskim granatama nemilosrdno razarao zgradu bolnice iz svih smjerova. Oštećeni su i uništeni pročelje bolnice i krov je potpuno uništen, interni odjel, operaciona dvorana kirurška ambulanta, kotlovnica, nisu odolile ni stoljetne lipe ispred bolnice i one su ranjene. Jačanjem oružanog sukoba po zapovijedi Kriznog štaba općine Gospić od 13. rujna 91. u 10 sati izdana je zapovijed da je istog dana potrebno izvršiti djelomičnu evakuaciju bolnice s tim da u bolnici ostaje jedna cijela kirurška ekipa - Tomo Kovač, došao kao dragovoljac KBC Rebro s 24 zdravstvena radnika, a druga kirurška ekipa - Josip Vencel, Ivka Zorić, Josip Devčić, Katica Tomljenović, Ruža Župan, Ružica Grivičić, Petar Pezelj i drugi bili su na lokaciji u Pazarištu gdje je ukupno bilo 35 zdravstvenih radnika. Značajnu ulogu u razvoju sanitetske službe imao je i Dražen Jurković tada liječnik u bolnici, a kasnije kao Predsjednik kriznog štaba Gospić, osiguravajući redovito potrebne energente; vodu, struju, prehranu, a u prvim danima rata i akcijama aktivno odlazi na teren. Na terenu sanitetska vozila i ekipe izvlače ranjenike i poginule i postupno se organizira vojni sanitet, koji ustrojava Milan Vrkljan koji dolazi iz Zagreba 4. rujna 1991. Vojni sanitet je  je u počeku imao bazu u Klanac u zgradi Pazariške zadruge. U to vrijeme 31-godišnji liječnik iz Zagreba, a rodom iz Gospića, Vrkljan je došao na poziv svoje savjesti pomoći svome gradu i postaje prvi zapovjednik vojnog saniteta nakon ustrojavanja 118 brigade HV. U to vrijeme nakon operativnih zahvata i zbrinjavanja ranjenika vrši se daljnja evakuacija u KBC Rijeka ili rjeđe Zagreb.
Nakon pada vojarni nastavlja se popuna sanitetskim radnicima iz Rijeke i Zagreba, zajedno sa Darkom Milinovićem, koji postaje Vrkljanov zamjenik, i Krešimirom Tomljenovićem pristupa se daljnjem ustrojavanju vojnog saniteta. Za istaknuti je način organizacije dežurnih timova koji se stalno nalaze na prvoj crti bojišnice izlažući svoje živote da spase druge. Do kraja 1991. godine sanitetska je služba u potpunosti ustrojena s timovima koji pravovaljano izvršavaju postavljene zadaće i dobro su opremljeni vozilima, te medicinskim osobljem - medicinske sestre i lječnici.
Zbrinuto je više stotina ranjenika i oboljelih na vrijeme te spašen bezbroj nevinih žrtava. Velika hvala Riječanima, KBC Rijeka, Šime Vučkov, Jakovac, KBC Rebro, svim liječnicima i sestrama koji su dolazili na ličko ratište, ambulanta Perušić, Kosinj, Klanac, Rosulje, Karlobag, znanima i neznanima, dijaspori, koji su dopremali hranu, sanitetski materijal za bolnicu u to teško vrijeme, dragovoljcima zdravstvenim radnicima, a najviše onima koje nisam spomenuo ili sam zaboravio. Možda je nekada bolje biti bezimen i ostati vjeran sjećanju iz tog vremena.
Danas razmišljajući o tome vrlo je teško ne spomenuti da li je sve bilo ispravo i je li moglo bolje, tko je više ili manje zaslužan za dobra djela moram priznati da sam pomalo nesretan što sve manje vrijedi poruka prijatelji u ratu - prijatelji u miru. Podjele na razne načine: titule, stranke, sport, politika, izumire. Svi sudionici su zaslužili da budu spomenuti i nitko nema pravio nikoga izostavljati nema velikih i mali heroja. Samo dobar, loš, zao! Bilo je najteže tada ' 91., da se ne zaboravi.
 Rat BArlete 1991.

Među prvim ranjenicima u gospićkoj bilnici bio je Ivan Milković Slanina, policajac iz Gospića, koji je teško ranjen u četničkom napadu na Barlete 22. srpnja 1991. godine. Vidite ga prilikom gašenja požara na staji Krmpotića u Barletama/Snimio Marko Čuljat, Lik@ press Gospić

  • - Sudjelujući u tom nametnutom ludilu kao liječnik ponosno sam predstavljao domoljube i liječničku struku, ali se moram isto tako posebno osvrnuti na moje suradnike bez kojih veliki uspjesi zdravstvene službe ne bi bili na razini koju je cijeli svijet priznao kao najvišom. Našavši se na terenu, u situacijama kada je moja pažnja bivala usmjerena prema pružanju medicinske pomoći ranjenim suborcima i civilima, tek sam tada shvatio koliku ulogu imaju medicinske sestre i tehničari koji su me pratili u stopu i koji su svoju plemenitu zadaću ispunjavali kao da se nalaze u sigurnim uvjetima bolničkim ustanovama. Kroz onu jednostavnu komunikaciju “sestro daj mi ovo ili ono” ustvari sam shvatio kao svoj uspjeh u liječenju naših ranjenika mogu zahvaliti svojim vjernim suradnicima i suradnicama. Na tome im veliko hvala u moje ime i u ime naših ranjenika i stradalnika - mr. Darko Milinović dr. med. ministar zdravstva socijalne skrbi.
  • - Medicinske sestre i tehničari medicinskog centra Gospić za svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu odlikovani su Spomenicom Domovinskog rata, a svojim bezrezervnim, predanim i ustrajnim radom podižući moral u najtežim trenutcima zaslužile su kockicu u mozaiku cjelokupne obrane digniteta suverenosti naše domovine - mr. Dražen Jurković dr. med.

NEMJERLJIV DOPRINOS POJEDINACA

Za gospićku bolnicu, koja je dala značajan doprinos u zbrinjavanju ranjenika tijekom Domovinskog rata koja nikada nije bila napuštena! Moji heroji  kada je grmilo i svi ostali svojom voljom nikad spomenuti, a ostali u bolnici i za vrijeme najžešćih napada od 14. rujna do osvajanja i predaje vojarne 18. rujna 1991. Samo oni znaju kao im je bilo. Bože, hvala Ti!
1.         Kovač Tomo,dr.med  kirurg  Zagreb
2.         Sinožić-Mendrila Marija,dr. med. anesteziolog Rijeka
3.         Rubinić Dušan , dr. med. ortoped Rijeka
4.         Milinović Darko dr.med.
5.         Ivica Lenić, instrumentar
6.         Željko Pirić, med. tehničar-gipser Zagreb
7.         Dubravka Pevalek,  medicinska sestra Zagreb
8.         Lulić Katarina, medicinska sestra
9.         Matić Nada,  medicinska sestra
10.       Tonković Josipa,  medicinska sestra
11.       Golić Đurđa,  medicinska sestra
12.       Ivanišević Rajka,  medicinska sestra (odlazi za Srbiju u prosincu 1991.)
13.       Ivana Valentić,  transfuzija
14.       Mraović Marijana,  laboratorij
15.       Bošnjak Željko,  portir
16.       Rukavina Zdravko,  tehnička služba
17.       Nikšić Ante, tehnička služba
18.       Brkljačić Josip, tehnička služba
19.       Milinović Dragan, vozač
20.       Karlo Butorac, vozač
21.       Valentić Mile, vozač (mučki ubijen na Plitvicama 13. rujna 1997.)
22.       Papić Josip, pok. Zagreb (snimatelj zahvaljujući njemu imamo dragocjenu uspomenu)
23.       Krešimir Tomljenović,  medicinski tehničar

naredba gospićnaredba gospić

Naredbe dr. Johmana iz 1991. godine o radu gospićke bolnice

Novi detalji iz albuma obitelji Pavelić


NAPAD RIJEČNIM RAKOM I SUSJEDI


www.licke-novine.hr
27. kolovoza 2011. u 21.00 sati

  • ZAGREB - Evo još poneka slika iz obiteljskog albuma. Na jednoj slici Ivan Popović Beli napada Makicu Pavelića riječnim rakom 1982. kada je još uvije bilo nešto rakova. Na drugoj slici iz iste godine je baka Matijica Pavelić sa Milom Padelom, koga se sjećam kao siromaška dječje psihe - piše nam i šalje nove slike Goran Pavelić Pipo.

Mile Padela

Baka Matijica i Mile Padela

pAVELIĆ gpp

Naše dvorište u Smiljanskoj 8; baka kojoj se ne sjećam imena, baka Matijica, moj otac Makica i mali Vladimir, Tomica i Maja (1976.)

SUSJEDI GPP

Na kavu je došao Mika Kordić (1984.)

MAkica i Beli

Beli napada Makicu rječnim rakom

pavelići

Prekrasan izlet na Velebit, s pečenjem janjca, u kućici strica Blažića (od Ure prema Karlobagu, drugi ili treći zavoj); na slici su, s lijeva u desno, od doljnjeg reda:

 
Goran Pavelić Pipo, Nikola Frković Brle, Željko Pavelić Pata, Blaženka Golac, Željko Pavelić Štef, Nada Devčić, Željka Perković, Ivanka Pavičić, Adela Golac, Nikola Pavelić Bambi, Jasna Borčić, Branko Pavičić, Jovanka Kordić, Vesna Perković, stric Blažić, Jurica Marinčić, Miroslav Tomas Mime (1977.)

ŠUBARIĆI GPP

Naši susjedi iz ulice, obitelj Šubarić u svojem vrtu 1984.

SUSJEDI GPP

Preko puta naše kuće živjeli su Petar Starčević ("Pera Baronić") i njegova žena Mara; lijevo je susjeda kojoj se ne sjećam imena (1984.)

Iz obiteljskih albuma

Obitelji Pavlić iz Gospića i Zagreba

MALI PAVELIĆI NA BENTU

 

www.licke-novine.hr
16. kolovoza 2011. u 20.00 sat

  • Nešto za osmijeh... na Bentu, na Novčici, kupalište; uživaju zajedno mali Pavelići: Goran i Nikola (Bambi), na drugoj Goran, Bambi, Blaženka (Baja) i Vesna (danas poznatija kao "Točka"); njih troje su brat i sestre, tata im je moj (starijim Gospićanima dobro poznat) stric Blažić; snimljeno početkom 60-ih prošlog stoljeća; snimio moj tata, Martin-Makica Pavelić.
    Pozdrav od Gorana.
 Pavelić Gospić PAvelić Gospić

PAvelići Gospić

Evo još nekoliko slika iz obiteljskih albuma Pavelić iz Gospića i Zagreba.

  • Na gornjoj slici su klinci i klinceze, dabome, Pavelići, u kućici preko puta kina - na njenom mjestu je nova kuća; slikano iz dvorišta, a na slici smo Željko Pavelić - Štef, Baja i Vesna Pavelić i Ruža Pavelić (Željkova sestra); otraga sam ja.

    Pozdrav, GPP

BAka matijica

  • Na ovoj sam slici jako mali i preplašen, ali zato je tu bakino krilo i njena toplina; svi mi, unuci, našu baku Matijicu Pavelić uvijek ćemo pamtiti kao naj-baku.

Blažić Pavelić

  • Stric Blažić (otac Bambija, Baje i Točke) u posjeti Zagrebu.

 

Nekić

Gospićki Trg Stjepana Radića u podne kroz objektiv Ivana Nekića
  • Pismo i slike s Osika

GOSPIĆKI ZVIZDAN

www.licke-novine.hr
10. kolovoza 2011. u 11.00 sati

  • LIČKI OSIK - Nekidan sam čitao i gledao o gospićkoj "špici" snimljenoj u "zlatnom satu", pa šaljem nešto sasvim suprotno: dvije za podnevnog sunca ;) - kratak je u pismu Ivan Nekić iz Ličkog Osika, čije dvije fotke Gospića objavljujemo.

Više njegovih fotki pogledajte na adresi:
http://www.hrphotocontest.com/index.php?menu=5&usrID=100496
https://www.facebook.com/media/set/?set=a.45643203068.54558.691738068&l=d146031b90&type=1

Nekić

Viđenje Ive Nekića kroz objektiv središta ličke metropole s verikalom gospićke prvostolnice
Sretan završetak u Ribniku

OBNOVLJEN UNIŠTENI SPOMENIK ROSULJAŠURosuljaš

Siniša Rosuljaš Oluja imao je samo 29 godina kada je položio život na oltar Hrvatske

 

www.licke-novine.hr
5. KOLOVOZA 2011. U 20.55 SATI

RIBNIK - Lipi pozdrav Marko samo da te obavijestim da su nam vratili spomenik u Ribniku i šaljem ti par slika - bila je večerašnja kratka poruka našeg čitatelja popraćena s nekoliko današnjih fotografija.
Grupa hrvatskih branitelja iz Gospića bila je na današnjoj smotri pripadnika Hrvatske vojske u kraljevskom gradu Kninu i prilikom povratka bili su ugodno iznenađeni. Na ulasku u Ribnik obnovljen je nedavno uništeni spomenik hrvatskom branitelju Siniši Rosuljašu Oluji koji je tu poginuo 30. srpnja 1993. godine. Rosušalj je podrijetlom Sarajlija. Radio je kao konobar u Novalji, a kada su četnici krenuli u stvaranje svojih velikosrpskih ideja bez dvoumljenja je stao u obranu Hrvatske. Najprije je kao dragovoljac branio paški most, a zatim je stigao u Liku gdje je bio pripadnikom slavne 9. ličke gardijske brigade Vukovi.
Mi smo prvi objavili informaciju i fotografije našeg čitatelja, o čemu su i drugi pisali, i sve je dobo završilo. Spomenik je vraćen. Koje li simbolike, hrvatskom branitelju Oluji spomenik je vraćen za godišnjicu Oluje.

rosuljaš
Odavanje počasti poginulom kolegi i suborcu Siniši Rosuljašu Oluji u Ribniku kod nobog spomenika

rosuljaš
DVA PISMA NOVOG ČITATELJA IZ ZAGREBA

30. srpnja 2011.

u 15.00 sati

Fotografije iz šetnje

  • U svojim dolascima u Gospić sve više uživam u neobaveznim dugačkim šetnjama (bazanju!) po gradu i bližoj okolici. Ove dvije fotografije snimljene su u lipnju ove godine: pogled na Novčicu s novog mosta i začudno kamenje u šumici kod Lipa.
  • Pozdrav, Goran Pavelić Pipo.

lipe

Kamenje u šumi kod Lipa/Snimio Goran Pavelić Pipo

 

novčica

Novčica s novog mosta/Snimio Goran Pavelić Pipo

 

 

"Azra" u Gospiću

Šaljem i fotografije snimljene u listopadu 1978. i do sada nisu bile nigdje objavljene.

Pratio sam "Azru" i za ondašnji časopis "Polet" napisao prilog o koncertu (ali bez fotografija!). Fotografije su snimljene u kinu "Jedinstvo" i u kućici mojeg bratića Željka Pavelića - Štefa, preko puta kina. Koncertu je prisustvovao i Husein Hasanefendić - Hus, koji je služio vojni rok u JNA (mislim da je radio nešto u Domu JNA).

 

 
Azra u gospićuazra

Azra u Gospiću:Branimir Štulić Johnny, Mladen Jurčić Max, Jura Stublić, Branko Hromatko Ćelavi i Marino Pelajić Barakuda; na drugoj slici Hus i Johnny/Snimio Goran Pavelić Pipo

johnnymax azrajohnny

Johnny, na drugoj slici Max, Johnny i Jura, na trećoj slici Johnny/Snimio Goran Pevelić Pipo

azra

Max, Johnny i Jura/Snimio Goran Pavelić Pipo

Poletpolet poletpolet poletpoletpolet

Ribnik

Ostaci Rosuljašova spomenika u Ribniku nalaze se u sjeni starca Velebita na kome se dugo borio do svoje smrti na ovome mjestu

 

P.S.: Ovo je prvi put od Domovinskog rata čujemo da se netko usudio uništiti spomenik poginulome hrvatskom branitelju. Saznali smo da u Ribniku postoji svjedok, očevidac koji je spreman posvjedočiti da se radi o radniku i stroju Lika cesta iz Gospića.

 

Pismo revoltiranog gospićkog branitelja

ZAŠTO JE UKLONJEN SPOMENIK POGINULOME BRANITELJU?

www.licke-novine.hr
28. srpnja 2011. u 21.30 sati

Večeras smo dobili prilično teško pismo na redakcijsku adresu. Piše nam jedan revoltirani hrvatski branitelj iz Gospića, šalje i slike.

Poštovani !
Obraćamo Vam se prvi put ovim putem te Vas molimo da našu priču ispričate cijeloj javnosti koje se nepravde događaju prema nama „braniteljima“ (zašto navodnici - jer nas jedino tako i prepoznajete).


Ima već nekoliko mjeseci da je stroj i radnik Lika cesta iz Gospića uz magistralnu cestu Gospić-Gračac u selu Ribniku nakon mosta preko rijeke Like vrlo nekorektno i bez ičijeg znanja uklonilo tj. devastiralo i uništilo spomenik našem pripadniku Siniši Rosuljašu Oluji koji je svoj život položio za ovu našu lijepu Hrvatsku. Cestari su samo tako i posljednje sjećanje na njega razrušili i uništili. Rosuljaš je poginuo u Ribniku 30. srpnja 1993., pripadnik je 9. gardijske brigade Vukovi, sudionik je i dragovoljac od 1991. kada je bio među braniteljima Paškog mosta na otoku Pagu, a kasnije je stigao na Velebit i u Liku.


Na naše pitanje i zahtjev da se spomenik obnovi i vrati natrag na isto mjesto u Lika cestama nitko i ne razmišlja, a kamo li da nešto poduzme. Jedan od tehničara nije ni htio pričati s nama.


Nadamo se da ovim putem pokrećemo samo jedan kamenčić koji nam je oduzet i uništen - kaže se na kraju pisma hrvatski branitelj i naš čitatelj šaljući nam nekoliko fotografija.

 

ribnik

Obilježena lokacija devstiranog spomenika branitelju Rosuljašu uz cestu u Ribniku

ribnik
Sramotni ostaci Rosuljašovog spomenika u Ribniku

DA SE NE ZABORAVE SENJSKE ŽRTVE!


www.licke-novine.hr
21. svibnja 2011. u 23.15 sati
  • Postovani,
    Procitavsi clanak u vasim novinama o Senjskim Zrtvama saljem vam slike koje
    mi posjedujemo od nasih roditelja, mozda vam posluze za vas arhiv.
    Postovanjem Dubravka Frkovic – kratki je sadržaj uz rukovet starih fotografije koje smo dobili i objavljujemo večeras.
    Bilo bi lijepo kada bi uz pomoć čitatelja saznali o kojim se ljudima radi. Onaj ranjenik s buketom ruža je Vladimir Vlado Adžija iz Lipa pored Gospića, koji je tada bio šegrt kod majstora Markovića i koji je prije nekoliko godina posljednji umro od svih sudionika proslave u Senju daleke 1937. godine.

senjske žrtve

Masakrirani Gospićani u ulici Potok u Senju 1937. godine

senjske žrtve

Nekolicina preživjelih i ranjenih liječilo se u senjskoj bolnici, s cvijećem je Vlado Adžija iz Lipa

senjske žrtve

Zajednička, set, razglednica s fotografijama poginulih u Senju koju je nakon tragedije izradio poznati gospićki fotograf Đuka Verzon

senjske žrtve

Nakon plotuna starojugoslavenskih žandara na senjskim pločama ostala je samo krv Hrvata iz Like

senjske žrtve

U bolnici je zbog ranjenika sestra Terezija radila dvije smjene, jednu kao kuharica a druga kao njegovateljica. Ranjene Ličane obilazili su Senjani i donosili im ponude.

Pismo iz daleke Kanade

17. svibnja 2011. u 17.20 sati

Samo za Ličke novine piše:

Rudi Tomić
Kanada, 15. svibnja 2011.,

ruditomic@sympatico.ca

SJEĆANJE NA DRAGU SUDARA

Nedavno smo objavili izvješće o sahrani brušanskog rodoljuba u rodnim mu Brušanima, a danas objavljujemo sjećanje njegovog prijatelja iz daleke Kanade. 
  • Smrt je ljudska sudbina, koja nas čeka na posljednjem času života, ali na koju ne mislimo, stoga obično kažemo, kad netko umre, da je nenadano (!) preminuo. Smrt nije nenadana, nego mi smo nenadano zatečeni kada čujemo tužnu vijest o smrti drage osobe, rodbine ili prijatelja. Smrt Drage Sudara zatekla me je doista nenadano, jer smo imali u planu još mnogo čega učiniti za osvješćenje hrvatskog naroda, koji se guši u zabludama, a kojem je on sebe nesebično predao u radu i žrtvovanju do konačnog odlaska na drugi svijet. Smrt, ipak, nije odnijela Sudara u cijelosti - ostala su nam njegova djela i sjećanja na mukotrpni život.
    Drago Sudar rođen je 11. listopada 1930. u Brušanima, čuvenom ustaničkom mjestu u Lici, a preminuo je, blago u Gospodinu, 30. travnja 2011. u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica. U osam desetljeća života - tri četvrtine proveo je u jugoslavenskim i američkim zatvorima i u emigraciji. Životni put malog (po stasu) Drage bio je ispunjen mukama, patnjama, neizvjesnostima, samoćom, usamljenošću, sumnjama, optužbama, nerazumijevanju sredine u kojoj je obitavao, jer mnogima nije bio jasan zbog svojih političkih stavova.
    Nakon sloma Nezavisne države Hrvatske 1945. u petnaestoj godini života, Sudar osniva osloboditeljsku organizaciju Velebitski vukovi, koju je uspješno vodio u diverzantskim akcijama  u narušavanju partizanske vlasti u ličkim selima. Uhićen je 6. svibnja 1949. i po Čl. 3. točka 8. jugoslavenskog Zakona o krivičnom djelu protiv naroda i države, osuđen na 13 godina robije i prisilnog rada. Kaznu je izdržao do posljednjeg dana u zloglasnoj Staroj Gradiški.
    U svojim sjećanjima, jedan od metoda koji je opisan u njegovoj knjizi Coming of Age in Tito's Perons, (izdanje Hrvatske republikanske stranke) je postupak sa zatvorenicima koji su dovedeni u Staru Gradišku, u sobu broj 51, gdje su bili fizički i duševno dotučeni i prinuđeni priznati ''urotu'' protiv države i onda bili ''obraćani'' za prihvaćanje ideje jugoslavenske države. Na vratima sobe 51 ''… (zatvorenici) su dočekani od izabranih specijalaca koji zatvore vrata i navale na novodošlog tako, da drugi zatvorenici ne čuju vikanje i zapomaganje. Zatvoreniku su ruke bile zavezane iza leđa i tako bi bespomoćan bio udaran i prebijan sve dok ne izgubi prisebnost. Poslije toga, prebijen i polumrtav, bio bi bačen u jedan kutak. Nekoliko dana kasnije, nakon što se iznakažen i prebijen zatvorenik malo osvijesti, dana  mu je batina i  bio bi prisiljen da udara nove zatvorenike koji su u međuvremenu pristizali.''
    Oni koji su preživjeli Staru Gradišku i druge jugoslavenske zatvore, imaju trajne posljedice od slabe ishrane, teškog i mučnog prisilnog rada, prenatrpanosti, zagađenog zraka, uznemirivanja u ćelijama, nevjerojatno lošim higijenskim uvjetima i pojava zaraznih bolesti kao što je tuberkuloza. Sudar dalje kaže da je najteža kazna bila boravak u samici u trajanju od 14 dana i pritom biti vezan u lance. Zbog toga što samice nemaju kreveta, pokrivača, ni grijanja, ovakva je kazna bila skoro neizdrživa za vrijeme zimskih dana.
    ''Ljudska izdržljivost ima svoje granice i poslije obično slijedi samoubojstvo ili predaja. A predaja je u većini slučajeva, kako su mnogi iskusili, mnogo gora od same fizičke smrti…'', kaže Sudar.
Iz zatočeništva u emigraciju
  • Nakon izlaska iz zatvora Sudar 1957. bježi iz Hrvatske. Odmah po dolasku u Austriju postao je član Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, a nakon Austrije došao je u Kanadu, gdje je živio s prekidom do 1990. i bio je vezan uz Ujedinjene kanadske Hrvate i godinama je obavljao dužnost tajnika, a bio je i urednik društvenog glasila ''Nezavisna država Hrvatska'' 
    Sudar se nije mogao suživjeti u stagniraloj ''ustaškoj'' sredini, u kojoj su bili ljudi umorni od ratnih stradanja i teškog emigrantskog života, koji su prihvatili novu domovinu kao konačno rješenje, a proslave 10. travnja kao duhovna nadahnuća hrvatske državotvorne ideje.
    Sudar je bio revolucionarno dinamičan, pa je pronalazio suborce u drugim hrvatskim političkim organizacijama, u kojima je također bio aktivan, ali nezamjetljiv zbog svoje skromnosti, suzdržanosti i samozatajnosti. Doduše, Drago nije bio govorljive naravi, mada je imao veliko bogatstvo pamćenja datuma važnih zbivanja, imena značajnih ljudi i sposobnost rasuđivanja i predviđanja događaja.
    UDB-a je znala njegove sposobnosti, pa je uvijek tražila ljude iz podzemlja s kojima bi ga mogli identificirati za anti-jugoslavensku aktivnost. Optužen je na temelju jednog anonimnog američkog doušnika, kao i jednog Hrvata koji tvrdi da ga je  Sudar učio kako se prave bombe. Bio je zatvoren u Torontu 25. lipnja 1981. godine, a u siječnju 1982. je izručen u SAD (nije bio legalno izručen, nego ga je CIA pod krivim imenom dopremila u SAD), te za vrijeme suđenja u New Yorku, gdje je bilo još devet Hrvata na suđenju, Sudar je raznim dokazima dokazao gdje je bio za vrijeme izručivanja bombi, tako da je bilo očevidno da on nije mogao imati nikakve veze sa subverzivnim aktivnostima nekih Hrvata. Optužba je bila namještena i ''pronađen je krivim za konspiraciju i ucjene.'' Osuđen je na deset godina zatvora bez pomilovanja. Kaznu je izdržao  u najzloglasnijem američkom zatvoru u Alabami.   
    Hrvatska mladež u Kanadi tiskala je brošuru 1988. Profil  krivo optuženog čovjeka, u nakladi Hrvatskog puta, u kojoj je objavljeno pismo Drage Sudara kanadskom veleposlanstvu u Washingtonu, gdje su izneseni podaci o ljudima i bombama, čije su žrtve bili dva mlada Hrvata u Kaliforniji (SAD) i dva  druga Hrvata u Mississauga (Kanada).
 

Drago Sudar sahrana

Drago Sudar je u rodnim Brušanima sahranjen pod hrvatskom zastavom, a ispratili su ga hrvatski svećenik i pripadnici Hrvatske vojske/Snimio Ivan Vukić, Gospić

  • Kad je počeo osloboditeljski Domovinski rat  Sudar se vratio u Hrvatsku i radio je više godina  u odjelu obavještajne službe na poslovima analitike. Najbolje je iznio svoje mišljenje o ljudima koji su bili u UDB-i i KOS-u, a ostali su na vlasti u Hrvatskoj nakon  njenog oslobođenja, u razgovoru ''OČI U OČI'' u Slobodnoj Dalmaciji (28. rujna 2000.)
  • Čast tebi poradi vrlina!
  • Drago Sudar je bio čovjek velikih vrlina, bogatog životnog iskustva, veliki poznavalac povijesnih zbivanja, iskusni analitičar i političar, revolucionar, rodoljub i vjernik. On nije nikoga mrzio, čak je oprostio svima koji su ga mučili i zlostavljali, kao i onima koji su ga bez dokaza optuživali. Drago je izdržao desetgodišnju zatvorsku kaznu u Americi samo zato što nije htio odati Hrvata koji je počinio zločin, jer taj je čovjek imao ženu i djecu, koji i danas živi u Torontu sa svojom obitelji. To je veliko djelo.

  • Budući da nije bio nametljiv u govoru, puno je toga progutao u sebi, jer nije se mogao povjeriti ljudima ni u najbližoj sredini. Vido je kako je radila hrvatska politička emigracija, koja se je iživljavala u međusobnim svađama i optužbama; vidio jer također kako su ljudi u Vladi i na položajima u Hrvatskoj neiskreni, sebični i zavidni, da mnogi nisu ni svjesni koliko je ostalo partizanskih, komunističkih i srpskih natruha u svim segmentima državnog rukovodstva i društvenog usmjeravanja. Posebice je bio razočaran zbog rasprodaje hrvatskih poduzeća, industrije i banaka, koko bi se s tim novcem pokrivala raskošnost vladajuće vrhuške. Mediji u Hrvatskoj su  anti-hrvatski, jer su u rukama stranaca kojima je samo stalo do senzacija i provokacija, jer to privlači znatiželjnost publike i donosi profit. Često je pisao osvrte, ali mnogi nisu bili objavljeni, izuzev u Hrvatskom Fokusu.
    Bio je razočaran zbog ne organiziranja dolaska Hrvata iz iseljeništva, koji su mogli pomoći novčano i stručno Hrvatskoj u razvoju gospodarstva. Međutim, shvatio je razloge zbog čega nije došlo do masovnog dolaska iz dijaspore, jer su se vlastodršci bojali da će doći ''ustaška emigracija'' i uništiti njihov ''antifašizam'' iza kojeg se skrivaju komunisti, jugo-nostalgičari i kriminalci.
    Sve ove navedene probleme, o kojima smo razgovarali prilikom njegovog dolaska u Kanadu, ostali su nažalost neriješeni nakon njegovog odlaska s ovog svijeta. Drago nije imao osobnih problema, naime, nikad se nije žalo da ga nešto boli ili da mu nešto fali! On je, mogli bismo pouzdano reći, živio za Hrvatsku, pa sam bio oduševljen pročitavši da su mu njegovi suborci, uznici, rodbina i susjedi odali dosljednu počast prigodom sahrane.
    Od pokojnog su se oprostili Ivan Vukić u ime Hrvatskog društva političkih uznika podružnice Gospić i Dragin dugogodišnji prijatelj iz emigracije Marijan Buconjić. Biskup dr. Mile Bogović nije mogao predvoditi misu i sprovod, ali je vlč. Nikola Turkalj u propovjedi prenio pozdrave i zahvalnost preuzvišenog biskupa za Dragino djelo na službi Bogu, domu i narodu. (www.licke-novine.hr od 3. svibnja 2011.)

  • S Dragom sam proveo polovicu stoljeća u radu za slobodu hrvatskog naroda i uspostavu samostalne i slobodne Republike Hrvatske. Bili smo sretni da smo dočekali taj veliki događaj, u čije smo temelje uložili dio sebe. Drago je posebno sretan da je konačni  počinak našao u najdražem mjestu na svijetu, u svojim Brušanima. Nije na ovome svijetu našao pravdu i pravednost, do koje mu je toliko stalo da je bio spreman umrijeti za te ideale, što će Svevišnji uzeti u obzir i nagraditi svojom pravednošću u Kraljevstvu Nebeskom.
Macte vitute esto! – Čast tebi poradi vrlina! Neka ti bude laka rodna gruda za izmučeno i napaćeno tijelo, a tvoj život i djela su jedan od značajnih djelovanja, koja na svoj način: svjesno ili nesvjesno, dobrovoljno ili slučajno sudjelovat će u pisanju  jednog dijela povijesti hrvatske osloboteljske borbe.    

 

Naš je čitatelj danas snimio

JUTARNJU DUGU

www.licke-novine.hr
15. svibnja 2011. u 12.30 sati

  • GOSPIĆ - Jutros oko 7 sati iznad ličke metropole mobitelom je zabilježena optička i meteorološka pojava višebojnog luka na nebu koji nastaje kada sunčeva svjetlost obasjava sitne kapljice vode u atmosferi. Boje u dugi čine kontinuirani spektar s crvenom na vanjskoj, i ljubičastoj na unutarnjoj strani luka, ali se tradicionalno obično navode kao crvena, narančasta, žuta, zelena, plava i ljubičasta. Pozdrav Stipe.

duga

Ilustrirano pismo s Osika

NEOBIČNO VIĐENJE GOSPIĆKOG TRGA

www.licke-novine.hr
4. travnja 2011. u 18.15 sati

GOSPIĆ – Danas smo dobili pismo od gospodina Ivana Nekića iz Ličkog Osika, čije fotografije, već duže vremena objavljujemo na našim stranicama.
- Očito se trebalo malo sagnut među visibabe i znat otkud se može uslikat sve odjednom: i novi zvonik, i stari krovovi, i Novčica teče, a drveće još nije ozelenilo. Idilu jedino kvare one božićne lampice koje nikako ne skidaju, a svake godine ih masno platimo...Vidio sam i razigranu mladež HDZ-a. Ja sam Nissana zabilježio u dvije impresije – kaže Nekić u pismu.

Objavljujemo jenju po našem izboru.

 nekić

Pismo s Ličkog Osika

SAMO DA NE BUDE TRAGEDIJE

www.licke-novine.hr
23. ožujka 2011. u 0.10 sati

Marko,
u zadnjih par dana naiđoh na par žešćih tekstova u tvom JDS - krađa drva, krađa tekstova... Veliš, optički kabel se postavlja u Budačkoj - znaš li možda slučajno prolazi li kakav ovdje kroz Lički Osik?
Autobusna karta Osik - GS košta 20 kn, za relaciju od oko 8 km. Mislim da je to jedinstven slučaj da je javni prijevoz skuplji od uobičajene tarife za službeni put: 2 kn/km. Vjerojatno je slično i za Perušić, Klanac i druge okolne pravce.Ne znam točno koliko plaćaju srednjoškolci, ali moji bivši učenici su mi pričali da nema sjedećih mjesta za sve, da se guraju, da se svakako vozi... nadam se da će netko o tom bar nešto napisati, a onda možda netko drugi i poduzeti, prije nego se, ne daj Bože, dogodi kakva teža nesreća, kakvih je bilo zadnjih godina u prijevozu učenika.
Znam i da Grad/osnovne škole plaćaju 8 kn po kilometru za prijevoz đaka. To je strašno puno, recimo u ZG taxi naplaćuje 6 kn/km. Grad stalno vrši pritisak da se smanji broj vožnji zbog uštede, zbog čega onda trpi raspored i nastava - u konačnici djeca. Usput naravno vozači tih školskih autobusa pokupe i koga drugog putnika i naplate vožnju ne dajući kartu...

 

 

 

 

 

Dakle, takozvano područje posebne državne skrbi gotovo da i nema redovitog lokalnog javnog prijevoza, ovo nešto jadno što ima je strašno skupo, u usporedbi s bilo kojim gradom bez te "posebne skrbi". A bilo bi jako zgodno i da tinejdžeri mogu vikendom u grad i kući busom, možda bi bilo manje nesreća, dobro bi došlo i starijim ljudima po selima da imaju češći prijevoz do bolnice i do trgovine, a i ljudima koji rade dobro bi došao autobus koji bi bio isplativiji od vlastitog auta, pogotovo zimi: struganje leda, paljenje motora na debelim minusima, a da ekologiju i parkirališna mjesta u Gospiću i ne spominjem...
I za kraj: u našoj školi na zamjeni radi jedan mladi prof. likovnog iz Splita koji je dolje organizirao izložbu o Ličkom Osiku. Idući utorak ide delegacija odavde (mali bus), šefica hoće da idem i ja to slikat, a htjeli bi napravit reportažu za školske novine. Ne znam hoće li oni to objavit, meni se ne da pisat, ali mogu ti poslat par fotki ako budem išao...

Uz pozdrav,
Ivan
Ivane, može, može sve ću objaviti. Poz.

Zapažanje našeg čitatelja

Koliko bi koštala daska za tiglanje?glačanje

25. siječnja 2011. u 22.15 sati

I treba nama Hrvatima tako, kad smo izborili državu gubimo vlastiti jezik i identitet. Treba se pitati tko će tome stati na kraj. Možda tržna oli ti' tržišna inspekcija ili ona sanitarna?

 

Pozdrav iz Klanca

ZIMSKA IDILA

www.licke-novine.hr
19. prosinca 2010. u 21.45 sat

Pismo iz Kaluđerovca

ZADIVLJUJUĆA PRIRODA
www.licke-novine.hr
14. studenoga 2010. u 20.00 sati

www.licke-novine.hr
Pismo iz Beograda

I DJEDA MI JE BIO PLANINAR

11. srpnja 2010. u 14.00 sati

Novinar, Andrej Mlakar nekadasnji stanovnik grada Gospica ziveo u ulici JNA sada Kaniska 16/3 inace unuk Dane Surle i sin njegove cerke Gorane Mlakar eks Surla, sa prebivalistem u Beogradu, Srbija.

www.licke-novine.hr
Pismo iz Njemačke

PIŠITE VIŠE O TRAGEDIJI U DABRU

Neki se naši čitatelji žale da nemaju prostora za svoje komentare. Međutim, ne želimo biti tribina za anonimuse koji se nemaju petlje potpisati pod ono što misle. Ovo m pismo dobili danas, može s reći od kolegice, jer i ona sam ima svoj portal. Ovakve, a i druge stvari,koje su potpisane uvijek će imati mjesta na Ličkim novinama. Do čitanja!

30. lipnja 2010. u 17.45 sati

Poštovani gospodine Čuljat,

Pismo iz Zagreba

IMAO SAM PRADJEDA U GOSPIĆU I DJEDA U SENJU

Javio nam se čitatelj Rajko Malojčić iz Zagreba i poslao nešto zanimljivih obiteljskih slika.

19. ožujka 2010. u 00.10 sati

VeleučilišteDanašnja zgrada veleučilišta u Gospiću BUšljete

Obitelj Bušljeta oko 1890. Emilija, Dane Popović, Joso, Anka, Milka i Ivan

Joso BušljetaJoso Bušljeta 1878-1937. MAturanti

Ljerkin maturalni razred u Gospiću 1915. godine

Svjedodžba
Svjedodžba Ljerke Rukavine u Gospiću iz 1913. godine s potpisom Anke Binički

Bušljete

Anka Bušljeta udana Rukavina (1881-1916), Milka Bušljeta udana Bedeković (1874-1906) i Zora Bušljeta rođ. Gržanić (1885-1975)

Mali podsjetnik na povijest Pazarišta

OD BUŽANA PREKO TRŽIĆA DO PAZARIŠTA I KLANCA

Evo nešto povijesnih činjenica iz pazariškog kraja od našeg čitatelja Stipe Radoševića.

18. ožujka 2010. u 22.50 sati

POVIJEST ŠKOLSTVA NA OVOM PODRUČJU