www.licke-novine.hr
30. studenoga 2011. u 14.45 sati

GOSPIĆ - Kako je gotovo cijeli studeni bio studen i maglovit, brojne ličke obitelji su to vrijeme iskoristili za završne pripreme zimnice. Najme, čekalo se da zaladi kako si se počeo pripremati i spremati posik - kako Ličani nazivaju meso za dimljenje koje će se jesti tijekom zimskih mijeseci, odnosno do proljeća, a kod nekih i kasnije.
Nakon nabavke drva, odnosno ogrjeva, za koji je trebalo iskeširati i po tisuću i više eura, za lički posik je trebalo upala manje novaca. Tako 97 kilograma svinjetine u mesnici stoji nešto preko dvije tisuće kuna, odnosno kilogram po 21 kunu. Neki su nudili i za koju kunu, ili čak i za šest kuna niže. Ali, bitno je ovo ali. Nešto skuplje znači i brži posao. Meso je prolađeno i ocijeđeno te se može isti ili bar drugi dan salamuriti odnosno stav iti u pac.
U mesnici se po istoj cijeni može nabaviti i "materijal" za ličke kobasice, za koje od srca preporučujemo da se doda i bar 30 posto junetine, i to od pleća, kako ne bi bile premasne i kako ne bi korisnicima "dizale" kolesterol i masnoće i tlak i morda još po nešto.
Nakon našeg višegodišnjeg novinarskog lutanja zavičajem, odnosno Likom, uspjeli smo prikupiti višestoljetna iskustva u spremanju posika kod Ličana u raznim predjelima. Namjerno nećemo upotrebljavati riječ kolinje koja je valjda potekla iz Zagorja, onog Hrvatskog u kome je i Zagreb koji se po mnogočemu nameće drugima u Lijepoj našoj. Nećemo upotrijebiti niti riječ klanje jer ona opet ime ružne asocijacije na protekle ratove na ovome području kada su i ljude klali.
Nakon što smo kompletan materijal za lički posik kupili u jednoj mesnici dali smo se na posao i za manje od dva dana bili smo gotovi. Napravili smo oko 20 kilograma ličkih mesnih kobasica, preostalo je nešto materijala i za uskrsne kobasice kojima su nas podučili braća Marković Mišo i Joso, kojima je did bio mesar kobasičar što je izučio u onoj pravoj Amrcici, i mesar Berak, koji je nekada radio u Gavriloviću u Petrinji pa onda u Gospiću.
Meso smo obrezivali i materijal ostavljali za kobasice i za ličku frigalnu nakon koje smo prste lizali smočeči kuvani krumpir i zauljeno zelje. Meso smo drugi dan na brzaka usolili u salamuri koju smo napravili temeljem iskustava od Ričica do Malog Kuta. Najprije smo očistili i zgnječili nekoliko glavica luka (dabome unoga biloga), zatim smo u oveću kablicu, u kojoj nikad nismo oprali noge, istresli kesicu papra u zrnu, kesicu mlivenog papra i kesicu ljute paprike. U to smo namakali najprije pršute i obilato ih posolili. Nakon pršuta na red su došle plećke, pridnji pršutići, lebra, slanina, (bilo j' toga skroz malo), i kožice od slanine koje će se skuvati za dželadiju. Ispod pršuta smo stavili nogice, koje će isto tako u ličku dželadiju, kao nas je naputije did Jure iz Kutereva od koga smo kupili plitku i široku kačicu za salamurenje.
Nadamo se da će studen nastaviti i da naši pršuti neće plivati leđno Novčicom, ka prošli zima kada su mnogi Gospićani morali bacat meso pa su to, zbog sramote, radili noću. Kobasice smo već provali. Bile su odbre. Drugi dan smo naložili i vatru ispod kobasica i to s - borovicom. Vele da ona ima prirodne konzervanse, a to smo vidili ni manje ni više neg u Malome Kutu kod B rinja. To ne rade ni u Lovinjcu ni u okolici Gospića. I more im bit' žar, jer meso ima odličan buke, kako bi rekli Vrancuzi, ima poseban okus i ukus ka ničiji pršuti man njijovi brinjski.

www.licke-novine.hr
8. studenoga 2011. u 20.00 sati

GOSPIĆ - Još prošle jeseni smo u obitelji Milana Vašarevića u Ličkom Lešću dobili recept za ličku kajganu s mliječi i ikrom pastrve ili štuke.
- Mi smo ti to često spremali na ribnjaku krajem godine. Bilo je odlično - vraća nam se danas sjećanje na Milanove riječi od prošle godine.
- Bože blagi hoću li ikada biti u prilici kušati to jelo - pomislio sam tada.
Malo sam se hvalio tom recepturom ličke kajgane koje je i afrodizijak. Razmišljao sam da li bi i mi Ličani konačno mogli ponuditi nešto domaćem i svjetskom tržištu kao što je to istarski tartuf koga smo imali priliku nekoliko puta i kušati i jesti baš u Istri. U Pazinu i Kringi.
Kada smo se jučer s ekipom HTV-a spremali put Lukova Šugarja i izlova prve hrvatske morske pastrve nismo se ni nadali da ćemo dobiti ključni materijal za ovaj lički specijalitet. U prvom redu bili smo iznenađeni veličinom pastrva koje su izvađene iz mora u lukovačkom Poratu. Valjda nijedna nije bila manje od dvi kile. Na kraju posla naši domaćini, čelni ljudi tvrtke Jadran riba iz Karlobaga, Duško Pilja, generalni direktor i Danijel Kanski tehnolog i voditelj uzgajališta počastili su nas uzorcima svoje proizvodnje. Ponijeli smo kući po dvi prve hrvatske pastrve uzgojene u moru.
- Ovo su obadvije pastrve, a da jedna nije slučajno muško - podsvjesno sam priupitao znalca Kanskog.
- Da u kesi su vam ženka i mužjak. Mužjak se u doba mriještenja razlikuje od ženke po nešto izduženijoj donjoj vilici. A što Vas to interesira - odgovorio je i priupitao Kanski, dodajući da ikra još nije zrela i da je u kesici.
- Pa imam jedan lički recept za kajganu - odvalim ka iz topa želeći se pohvaliti.
Kanski je bio iznenađen, a to nas je ponijelo. Naime, prije toga smo od njega i njegovog šefa čuli o bezbroj načina pripremanja lukovačke morske pastrve, te filetirana, te dimljena, te na roštilju, te pečena, te pohana …. U debeloj noći proradio je i mail i naš recept po prvi je puta u svojoj zabilježenoj jednogodišnjoj povijesti poletio svemirskim prostranstvima.

Sinoć je na red došlo i da se pastrve očiste. Najprije je na red došao mužjak. I zaista Kanski je pogodio, našli smo dvije kesice mliječi. Bile su duge dvadesetak centimetara i široke s jedne strane oko tri centimetra, a na drugoj strani su se sužavale. U drugoj pastrvi našli smo više nego duplu količinu ikre. U plastičnu posudu smo dodali i dvije riblje jetrice koje su izgledale neodoljivo.

Stjecajem okolnosti u goste nam je stigla prava pravcata kuvarica Nada Miletić iz Karlobaga. Gospođa Nada je prije kojih četrdesetak godina završila kuvariju, ni manje ni više neg u školi u Puli. Odma je iste sezone dobila posa na Limskom kanalu di je spremala, zna se, riblje specijalitete. Zatim je edno vrime radila u istarskom poznatom motelu Lovac iznad Pazinske jame u Pazinu. Tuj' naučila lovačke specijalitete koje su obožavali talijanski lovcu koji su tu odsjedali jer je motel ima depadansu za pse i olimpijsku streljanu za glinene golubove. Onda j' ta šjora dobila posa u perušićkom otelu Štirovača, a iduće godine u tome istom poduzeću Jadranu, ka prva školovana kuvarica, primištena je na posa u kujinju baškog otela Jadran, a to vam je danaskare Velinac. Usput rečeno, Nada j' iljadudevestotinadevedeset i prve počela kuvati i ogroman broj porcija za 'rvacke branitelje. Dakle, nema što ne zna.
Malo se je lecnula kada smo ju zamolili da nam pomogne prirediti ličku kajganu. U tavu smo stavili ulje, dodati najprvo mliječ, a zatim ikru i pečenje priveli kraju. Malo smo to posolili i zapaprili. Na kraju smo dodati i razmućena nikolka jaja.
- Izgleda je sve ispalo dobro, sam posao te navede kako trebaš raditi - rekla je zadovoljna planinka u našoj kući.
Vidjevši da j' toga puna tava, a samo sam je bio kandidat da jelo isprovam tražio sam pojačanje za obračun s ličkom kajganom. Brzo se zavrtio telefun Ivice Franića, prista j' iz šuba biti naš degustator i na po ure napustija posa.
Lipo j' to izgledalo i na pladnju. Imali smo paradajz salatu, a našlo se i nikoliko čaša runješa. Išlo je sve ka podmazano. U kajgani je mliječ gotovo nestala, ikra je bilo dobro popržena, a jaja smo šparali pa i' nije bilo puno. Gotovo zaboravi, i džigerice su bile odlične.
- Mogle bi i vi probat, ovo vam je kao sitno srezana i pečena pastrva - dobacija j' Ivica planinci Nadi i supruzi mojoj.
Nada je bila zadovoljna svojim rezultatom rada.
Jošte ćemo vidit noćas, ili ujutru, ali o tome neću ništa pisat.
Da ste mi debeli i do novog čitanja.

PS: Namirno nismo odali punu recepturu, nadam se da mi
stari Pušnjak iz Ličkog Lešća neće ništa zamirit. To čuvamo za knjigu lički
recepata Lika za stolom koju pripremamo i za koju imamo priko stotinu ila i pila.
Tamo će biti kompletan recepis isto ka i iskustvo obitelji Vašarević, a i naše današnje.
Za knjigu tražimo i sponzore, bit ćemo zahvalni ako nam se niko javi i time
ubrza posa.

www.licke-novine.hr
28. listopada 2011. u 22.45 sati

GOSPIĆ - Po starom narodnom običaju danas su Ličani u loncu kuvali gra golać, znači bez imalo mesa ili su pripremali ribu. Na svu sreću da je petkom sajmeni dan u ličkoj metropoli i da tada dolaze i prodavači ribe. Godinama je redovna obitelji morskih ribara Cvitkovića iz Crikvenice koja dovozi plodove mora, povremeno je ovog ljeta počeo dolaziti i jedan ribar iz Novalje, a već nekoliko godina redoviti su i ribari, odnosno radnici ribogojilišta Leko iz Sinca s konzumnom pastrvom pristupačne cijene. Tri pastrve su 30 kuna.
Iz Sinca na gospićku placu stiže živa pastrva. Često je to puta ona prekrasna pirgava, ima crvene pjege, domaća potočna pastrva, iako nije loša ni ona kalifornijska koja ponekad zna imati i - crveno meso poput lososa.
Tradicionalni način spremanja pastrve, a time i drugih vrsta potočnih riba u Lici, je prženje na ulju. Rijetko tko ribu kuha ili priprema roštilj. I mi smo danas kupili nešto pastrve koju je veoma lako očistiti s nekoliko poteza nožem, a uginula je još na putu do kuće. Nakon čišćenja dobro smo ju isušili papirnatim ručnicima i stavili u hladnjak da pričeka do ručka. Prije prženja malo smo ju posolili iznutra, a izvana smo dobro posuli mješavinom kukuruznog griza i brašna. Odustali smo od pšeničnog brašna prije par godina nakon probe na ovakav način pripremljene pastrve iz rijeke Une.
Nakon ručka preostala je jedna cijela pržena pastrva koju smo još toplu otkostili i ostavili da se prohladi na sobnoj temperaturi. Onda smo ju zatvorili i ostavili u hladnjak. Za večeru smo pripremili marinadu. Najprije smo očistili i nasjeckali nekoliko češanja luka i nasjeckali nešto peršina, dabome lista, i time posuli pastrvu i dobro zalili maslinovim uljem.
Za smok treba malo kruha, nešto salate, a i čaša crnog vina.
Dobar tek.

www.licke-novine.hr
23. rujna 2011. u 14. sati

GOSPIĆ - Danas je u ličkoj metropoli bio tradicionalni tjedni sajam. Petak je bio dobar. Dalmatinci i Primorci su uz zelenjavu nudili morsku ribu, a Ličani uz krumpir gačačansku pastrvu. Krumpir se danas prodavao po cijeni od okruglo četiri kune, to vam dođe po ednu dojč marku koliko mu je cina bila i u Domovinskom ratu. Znači, nikakve promine, edino što j' ta marka nestala, a euro niko i ne spominje u divanu.
Na ednoj strani place snimili smo Gojka Cvijanovića di piva ličke pisme uz dangubicu, koju, dabome, sam i svira. Poslušajte njegovu garavušu.
Za štimung, petkom, poslušajte još ništo iz arhive Lik@ pressa štoj' snimljeno na Plitvicama. To je KUD Izvor iz Rakovice koji je posta sastavni dio plitvičke ponude.

GOJKOVA PISMA:

">

KUD IZVOR RAKOVICA
">

www.licke-novine.hr
19. rujna 2011. u 15.00 sati

BILAJ - Prije nikolko godina bili smo pozvani da slikamo čijalo kod obitelji Mraović u Bilaju. Prva j' to kuća na ulasku u selo nakon Visokog brda. Okupilo se dosta naroda, a ženetina posebno. Bilo je organizirano čijblo, odnosno grupno čišćenje perja. Obično se radi za dugih zimskih noći uz pismu i zabavu do dugo u toplu zimsku noć. Perje je naminjeno divojci iz kuće za udaju ka' dota. Perje od živine se čisti, čeha, za jastuke i perine; odvajajaju se mekih dilovi od badrljica. Čijalo saziva žena kojoj treba perje za posteljinu, a sudionike čijala časti uštipcima, kavom i pićem. Muškarci u čijalu se zabavljaju i pivaju i ništa ne rade.
-Pišem pismo, šaljem ga u Cerje, dođi dragi čijat ćemo perje - pivali su Ričičani, a vi poslušajte kako pivaju Bilajčani u čijalu.

">

www.licke-novine.hr
6. rujna 2011. u 15.00 sati

GOSPIĆ - U dvorištu kuće Martina Devčića na Trgu Stjepana Radića u Gospiću raste neobičan rekorder - paradajz od tri metra. Čisto nije za vjerovati ali smo se osobno uvjerili i slikali.
- Presadnicu sam kupio na gospićkoj placi. U taj komadić dvorišta i lani sam imao paradajz, ali ovaj, iako ga ne polijevam, raste gotovo svakog dana. Ima i paradajza za salatu i žena ga nosi kući - zbori Martin.
Pravo je čudo kako paradajz raste i uspijeva. Ima loše uvjete. Nalazi se ispod kolnice dvorišnog objekta, što se vidi i na našoj prvoj slici, ali ima lijepu rumenu boju. U istom dijelu malog dvorišta je i stabalce breskve, za koje saznajemo da nisu dozorile i da su otpale.

www.licke-novine.hr
17. kolovoza 2011. u 20.00 sati

GOSPIĆ - Zahvaljujući upornosti i ustrajnosti pojedinih stanovnika Like, u nju prodiru neke nove voćke koje nikada, ni u snu, nisu mogle uspijevati u tome dijelu Hrvatske. Prije nekoliko godina imali smo priliku vidjeti gotovo zrele plodove kivija u Budačkoj ulici u Gospiću. Ovih smo dana šetnjom ličkom metropolom otkrili dva stabalca bresaka. Jedno se nalazi u Ulici dr. Franje Tuđmana u samom središtu grada. Prilično je zapušteno, nije obrezano i nema plodova. U njegovoj sjeni nikla je i jedna zakržljala - smokva.
Na Čardaku smo u jednom dvorištu, koje je prilično zaštićeno od studeni i mraza, ali ne i vjetra, ugledali breskvu punu zlatnih plodova.
- Trebao si svratiti prije par dana, prije onog vitra. On mi je prevrnuo breskvu i dosta je plodova otpalo - jada se vlasnik koji je želio ostati anoniman, naglašavajući da breska zahtjeva mnogo vode.

www.licke-novine.hr
16. kolovoza 2011. u 18.45 sati

Recept Ankice Blažević, Gospić.

Sada je taman vrime da za zimu pripremite još edan sok od bazge, i to od crnih bobica koje su taman sazorile.

Pripremiti:
5 dubokih tanjura bobica, 2 litre kipuće vode i 10 dkg limunove kiseline

Ostaviti da stoji 24,00 sata.

Procijediti kroz gazu, staviti kuhati i dodati 4 kg šećera.
Kada počne kuhati opjeniti i lijevati u vruće boce.

www.licke-novine.hr
4. kolovoza 2011. u 22.15 sati

GOSPIĆ - Zbog praznika Dana domovinske zahvalnosti danas, u četvrtak, u ličkoj metropoli je bio - petak. Da, tako se to kaže kada se zbog neradnog dana, petak, koji je stoljećima sinonim za sajmeni dan u Gospiću, pomiče na četvrtak. Gospićani čak i otočane, kojima je sajam srijedom, pitaju: - Kada je kod vas petak?
Danas je petak bio neuobičajeno slab. O tome nam je prvi znak bio da smo lako parkirali u Smiljanskoj ulici, te nije bilo gužve za kruh kod Tušaka. Nakon što smo kupili sinčaransku pastrvu za sutra, kupili smo nešto zelenjave i sve ostavili u auto. Vratili smo se s kamerom.
- Pogledaj sad koliku sam ličku kapu napravio. Ne možeš reći da nisam ipsunio obećanje - reče nam majstor Boris Jungić, vlasnik krojačko trgovačkog obrta Modni studio iz Duge Rese pokazujući komplet ličkih kapa različite veličine na malom jastučiću.
I zaista. Ostali smo iznenađeni veličinom. Ljudi moji koliko je maća ta kapica. Ima u promjeru edava tri milimetra. Glavom nam je prozujala uspomena na nekadašnju kaparu na ćošku Budačke ulice u Gospiću otkuda su u svijet odlazile tisuće ličkih kapa. Tada je bila moda da se političarima za uspomenu poklanja kapurda od bar po metra promjera, b.b. kapa, s izvezenom posvetom. Ovo j skroz drugačija situacija. Simbol je to koji smo poželjeli imati na reveru. Nosili bi ga ponosno kao i dvadesetak drugih potencijalnih kupaca koji su pitali za cijenu dok smo se mučili snimiti taka majušnu kapicu.
- To nema cijene. To sam napravio samo za novinara - odvaljivao je kao iz topa majstor Jungić, nagovarajući mušterije da kupe nešto drugo.
A kod njega imaju što i kupiti. Suvenire ličkih kapa različiti veličine ima na stotine. Da dobro ste pročitali na stotine. Ličkih kapica s imenima sela ima 300, a još toliko s ličkim prezimenima. Majstor Boris ima i kapa standardnih veličina koje služe kao glavopokrivalo. U razgovoru za Ličke novine od majstora Jungića saznali smo da je u Liku počeo dolaziti prije 21 godinu. U svom obrtu u Dugoj Resi osim kreacija, odnosno krojenja i šivanja, ima i sitotisak i vez kojima ukrašava brojne majice, suvenire ili uporabne predmete po narudžbi, kao što su platnene vrećiće za piće, zaslani i slično.
Ličke kapice s toponimima i ojkonimima počeo je praviti prije tri godine na nagovor punice Ane (84) iz sela Skrada kod Saborskog koje je 1945. raseljeno zbog izgradnje vojnog poligona u Slunju.
- Najprije sam zbog punice na kapu stavio ime sela Skrada, a zatim sam bio na sajmu za sv. Anu u Drežnik Gradu. Tada sam izazvao veliki interes i odlučio sam proširiti proizvodnju - zadovoljno kaže majstor Boris, koji obilazi sajmove širom Like, tako je srijedom u Otočcu, ponedjeljkom u Brinju, subotom u Korenici …

www.licke-novine.hr
3. kolovoza 2011. u 18.00 sati

GOSPIĆ - Početkom ožujka bilo smo u Ribniku i Ruža Grgurić nam je prema receptima svoje bake pripremila pravi lički, odnosno ribnički, specijalitet - štrukalj. Istu večer dva smo štruklja zamrznuli i ovih dana pripremili.
Bila je to ujedno i proba kakav će ribnički štrukalj biti nakon zamrzivača. Ma ljudi moji, bilo je odlično. Bija je jošte bolje neg oni iz prve ture, nako pečeni u roru. Ove smrznute uvalili smo u vrilu vodu i kada su zaplivali okrenuli smo i jošte kuvali. Nakon toga smo i' malkice potpekli na maslacu iz trgovine.
Za prste polizat. Ko bi reka da se takva rana nikad spremala za - kosce, a ne za goste.
Prvi dio priče je na dnu rubrike :
http://www.licke-novine.hr/skrinjica/crna.html#n214

www.licke-novine.hr
8. srpnja 2011. u 16.10 sati

GOSPIĆ - Krajem lipnja u sklopu 45. Đakovačkih vezova održano je IV. Državno natjecanje u kvaliteti prirodne domaće kruškovače i Viljemovke. Organizator je bila Udruga proizvođača prirodne domaće šljivovice UPDŠ Slavonka iz Osijeka. Na natjecanju je bilo 27 uzoraka, a ocjenjivalo ih je posebno povjerenstvo Clustera Slavonke iz Osijeka. Uzorci su bili pod šiframa, a prvo mjesto podijelili su uzorci Viljemovke pod rednim brojevima 4, 12 i 21. Jedan od ta tri uzorka je potekao iz kotla Pavla Pavelića iz Gospića koji je kao i ostali dobio ocjenu 5,0 odlična kvaliteta. Pobjednicima je pripao veliki pehar, zlatna medalja i diploma za osvojeno prvo mjesto.
Ovime je Pavelić potvrdio kvalitetu s prošlogodišnje izložbe Jeseni u Lici koja je održana u Gospiću i gdje je osvojio prvo mjesto.
Nije to sve. Drugo mjesto zauzela je Viljemovka Ivane i Tomice Bukovac iz Lipovlja, koja je dobila ocjenu vrlodobar. I ova kruškovača se okitila srebrnim medaljom i diplomom za drugo mjesto.
Treće mjesto na ovome državnom natjecanju osvojila je kruškovača OPG Željka Krznarića iz Brinja. Rakija je dobila ocjenu dobar, brončanu medalju i diplomu za treće mjesto.
Osim ovih priznanja LIčani su ih dobili još. Ivana i Tomica Bukovac iz Lipovlja i Josip Samaržija iz Sinca dobili su priznanje za očuvanje starih sorti ličke kruške.

www.licke-novine.hr

17. lipnja 2011. u 19.00 sati

GOSPIĆ - Ovaj vikend je posljednja šansa da još pronađete nešto cvjetova zobike, odnosno bazge koji još nisu prezreli, mi da napravite koju litru bijelog sirupa ili vina.
- I jedno i drugo piće dobro gase žeđ, ali i čiste mjehur i bubrege - kaže Jelka Pavičić, koja je ove napitke naučila u Lovincu od majke poznate u tome dijelu Like kao Bricinka.
Za sirup od zobike trebate nabrati 24 cvijeta i staviti ih u 3 litre vode, poklopiti i ostaviti da stoje 24 sata i to što više na suncu. Zatim se tekućina procijedi, dodaju se 3 kg cukra i kilogram oguljenog i sitno sjeckanog limuna uz povremeno miješanje. Ta smjesa ponovno stoji 24 sata na suncu. Umjesto limuna može se dodati 60 g limunske kiseline.
Sirup na kraju procijediti i uliti u boce koje treba dobro začepiti. Od ovog recepisa dobije se 4,5 litre sirupa.

VINO
Za vino od zobike treba 20 cvjetova, 1,6 kg cukra, 2 limuna, ? l ostike i 16 l vode. Sve se skupa izmiješa i ostavi da 12 dana stoji na suncu uz povremeno miješanje.
Na kraju vino se procijedi ulije u boce.
Može se piti samo idućih 30 dana jer onda cikne, ukiseli se. Ovo su Lovinčani pripremali za kosce.

www.licke-novine.hr
14. SVIBNJA 2011. U 11.35 SATI

GOSPIĆ - Danas je u Pučkom otvorenom učilištu dr. Ante Starčevića započeo novi tečaj tradicijskih ličkih vještina. Desetak polaznica i jedan polaznik do kraja svibnja savladavat će vještinu bijelog veza kojim se ukrašavaju ličke narodne nošnje. S polaznicima će raditi Ljubica Hrstić, vezilja iz Zagreba koja je stručna suradnica više hrvatskih učilišta, a u Gospić dolazi već treći put.
- Naučit ćemo raditi vez koji je karakterističan za Liku. Ovdje se tkao i domaći stolnjak i ukrašen je bijelim resama vezanima na lički način - rekla je Hrstić. (Marko Čuljat)

www.licke-novine.hr
1. svibnja 2011. u 15.20 sati

ZAGREB-GOSPIĆ - U posljednjem broju glasila Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatske Novinar, broj 1, 2 i 3. od 2011. objavljen je prikaz naše knjižice Nikola Tesla biografija. Prikaz je uradio bard hrvatskog novinarstva Jozo Petričević.
- Rijetko je tko tako lijepo i znalački opjevao našu kršnu i dičnu Liku kao novinar i spisatelj Marko Čuljat (1948). Dosad je uz svakodnevni novinarski težak posao - urednik Radio Gospića, dopisnik RTV Zagreb, suradnik - urednik Ličkih novina, kasnije glavni urednik i direktor Ličkog vjesnika, dopisnik Novog lista i Večernjeg lista - napisao ne mali broj feljtona, knjiga, knjižica i publikacija o znamenitostima Like, njenim velikanima, znanstvenicima, ratnicima i braniteljima te običnim malim ljudima - ističe Petričević u svome prikazu.
Najnovije djelo džepnog formata, što nam ga je podario je Nikola Tesla - biografija u izdanju Lik@ pressa, Gospić, a od istog autora u nakladi iste novinske kuće su brošure i knjižice Ričnik ličke ikavice, Lika iz bloka jednog novinara (lički leksikon) i Gospić i okolica (vodič).
Novinar i publicist Marko Čuljat s relativno malo riječi kao je tako mnogo o velikom znanstveniku i izumitelju na polju elektrotehnike i radio tehnike - Nikoli Tesli (rođenom 1856. u Hrvatskoj) u selu Smiljan, sedam kilometara sjeverozapadno od Gospića, a umro je 7. siječnja 1943. sam i napušten u sobi 3327 na 33. katu hotela Newyorker u New Yorku, na uglu 34. ulice i Osme avenije.
Tesla je zadužio čovječanstvo brojnim izumima i patentima. Kada bi kojim slučajem prestali raditi strojevi napravljeni temeljem njegovih zamisli, gotovo bi stao život u cijelome svijetu i vratili bismo se u davnu prošlost.
Najnovije Čuljatovo djelo o geniju iz Smiljana i vizionaru 21. stoljeća ilustrirano je veoma kvalitetnim fotografijama i dokumentima, a istaknuto mjesto zauzima Memorijalni centar znanstvenika Nikole Tesle s tematskim parkom otvorenim 2006. godine u Smiljanu za 150. godišnjicu njegovog rođenja.
oOo

Knjižice Nikola Tesla - biografija izašla je početkom ove godine na hrvatskim i na engleskom jeziku. Knjige su objavljene kao 18. i 19. knjiga biblioteke Lička škrinjica izdavača Lik@ pressa iz Gospića. Prijevod na engleski obavila je gospićka profesorica i magistrica znanosti profesorica engleskog Edita Klobučar, a recenziju je napravio također gospićki profesor fizike dr. sc. Valter Krajcar. Obadvoje su predavači na Gimnaziji Gospić. Stručna suradnica za grafički dizajn bila je dipl. ing. Ivana Pavičić Skalonjić, knjižice su tiskane u digitalnoj tiskari Prodigital u Zagrebu. Cijeli posao, osim isporuke knjiga, obavljen je u digitalnoj formi - rukopis je poslan elektroničkom poštom u tiskaru, a takva je bila i korektura prije tiska.
Redaktori hrvatskog rukopisa bili su profesori Ivica Mataija i Jure Karakaš.
Uz novoizgrađeni Teslin centar u knjižicama je predstavljena i spomen-pošta Nikole Tesle u Smiljanu gdje su izloženi njegovi osobni predmeti, a reproducirane su i marke s Teslinim likom.
Jedino iz ove knjižice možete saznati gdje se nalaze spomenici Teslinih roditelja koje im je on podigao nakon njihove smrti, a već je bio preko bare u Americi.
Knjižice se nalaze u prodaji u gospićkim knjižarama i u Memorijalnom centru Nikole Tesle u Smiljanu.

www.licke-novine.hr
14. ožujka 2011. u 17.00 sati

Piše Blaž Baja Žarak
Snimila Nikolina Nina Orešković

PERUŠIĆ - Kako se ne bi zaboravilo, a i kako bi se prisjetile starije generacije, a mladima pokazalo kako su se do nekada održavala prela i čijalo perje, u kući OPG-a Žarak održano je prelo, odnosno, čijanje (čihanje) perja. Perušićko čijalo je okupilo dvadesetak čijačica i desetak pratioca muškaraca u ulozi zabavljača. Najstarija čijačica bila je baka Marija sa svojih 78 godina, a najmlađa Marija Ana s 10 godina. Čijalo se perje pataka i tuka, rešeta su se punila i praznila, pjevalo se:
ČIJAM PERJE A DRAGOG MI NEMA,
IL' JE S DRUGOM, IL' KOD KUĆE DRIJEMA!

Pripovijedale se zgode i šale:
TUŽI SE MARE KATI. KATE MOJA, JURE ME NI ZERA NE VOLI, OSAM DANA NIJE NAME RUKE METNO. NIJE ME ISTUKO.

Pasalo je po noći, čijanje je gotovo, skuplja se i sklanja perje. Čijačice se čiste i uređuju. Domaćica iznosi hranu, kolače, bufle, uštipke, pije se čaj, rakija. Stjepan Bašić - Braco na samici pribire i čuje se pjesma:
PRELO PRELIM I TAMBURU SVIRAM,
OJ GARAVA U SRCE TE DIRAM!

I tako do prid zoru. Jednom će baka Marija: - Ja dico ode sada i Bog zna kada.

www.licke-novine.hr
6. ožujka 2011. u 19.030 sati
Zapisao i snimio Marko ČULJAT

RIBNIK - Ovo ličko selo rasprostire se na Ličkom polju između ličke pruge, magistralne ceste Gospić-Gračac i najveće ličke rijeke, rijeke Like. Nešto ribničkih kuća je uz glavnu cestu, ali je dobar dio sela nešto jugozapadnije od nje gdje se nalazi i župna crkva sv. Petra i Pavla. Selo je bilo prvo nacrti bojišta tijekom cijeloga Domovinskog rata i bilo je dosta razaranja. U okolici, naročito pod Velebitom, još uvijek ima minskih polja nekadašnjeg Medačkog džepa.
Kuća obitelji Grgurić nalazi se na glavnoj cesti nedaleko mosta. Iako je padao snijeg ušli smo u dobro okidano i očišćeno široko dvorište. U kući je bilo toplo. Primjećujemo i šparket od centralnog grijanja na drva. Obitelj je to umirovljenog nastavnika biologije i kemije Ante, koji je radio u Perušiću i Gospiću, i njegove supruge Ružice. I Ružica je jedno vrijeme radila u tajništvima škola u Perušiću, nekadašnje srednje ekonomske i osnovne škole, ali je prije dosta godina bila višak. Da bi poboljšali životni standard bave se poljoprivredom i stočarstvom. Imaju tri krave od kojih mlijeko predaju za jednu siranu, 35 ovaca, a nađe se i domaćih žitarica koje melju u kninskom mlinu gdje im živi i radi sin. Rado im dolaze unuci iz Knina i Zagreba gdje ima živi kćerka. I za njih baka Ruža sprema ličke specijalitete pa i LIČKE ŠTRUKLE odnosno štruklje nakon kojih se prsti ližu.
E, za tu ličku, odnosno ribničku štruklju, treba vam kila i frtalj brašna, kila sira, najmanje sedam jaja, ništo ulja, soli, kukuruznog brašna i dosta volje i upornosti. Pripremanje štruklje smo snimali za knjigu ličkih recepata starih jela i trajalo je bome više od dvi ure. Zato smo načinili punu slika. Ribničke štruklje mogu se isti nako pečene i smočiti s kiselinom, a mogu se i kuvat kada se prolade, ili kada se smrznu za kasnije. Onda se nakon kuvanja razrižu na manje komade i začine ucvrčanim putrom.
Za prste polizat. Ko bi reka da se takva rana nikad spremala za - kosce, a ne za goste. Ostale detalje recepisa ribničke štruklje saznat ćete u Ličkoj kuvarici koju pripremamo.
Od gospe Ružice dobili smo i recepis za varivo od lobode. To vam je ona trava koja reste po gredicama u vrtlu. Triba ju skuvat i dodat krumpira, ulja i ostike. I eto litnjeg ručka. NIje to sve. evo i ribničke zelene salate. U zelenu salatu se doda dobro popržena sitno srezana slanina u koju je na kraju dodana kaislina. To vam je ilo umisto ulja i ostike. U slast.
Pročitajte i kaka je kuvana štruklja nakon što je bila zamrznuta:
http://www.licke-novine.hr/skrinjica/crna.html#n229

www.licke-novine.hr
3. ožujka 2011. u 00.05 sati

GOSPIĆ - Jedna od naših djelatnosti koju njegujemo u Gospiću i okolici, svakako je izdavačka djelatnost. U biblioteci Lik@ pressa do sada je objavljeno 19 knjiga i knjigica različitih autora, ali isključivo domaćih, odnosno ličkih. To ćemo nastaviti i u narednom periodu. Tako smo priveli kraju pripremu knjige dr. sc. Jasminke Brala Mudrovčić, profesorice na Učiteljskom fakultetu u Gospiću koja se odnosi na književno stvaralaštvo Pere Budaka.
Priprema se novo izdanje Like, koja će ovaj put biti na većem formatu i promijenjenog naslova. U pripremi je i knjiga starih razglednica Gospića i okolice, odnosno Like.
U ovoj rubrici uskoro započinjemo objavljivanjem serije priča o našim sugrađanima, bit će po svoj prilici više sugrađanki, odnosno Ličanki, koje još uvijek znaju raditi zaboravljena ali zato ukusna i slasna lička jela i razne delicije iz ličke kujinje. Naime, do sada smo prikupili samo 99 recepata iz ovog dijela Hrvatske. Dobili smo ih od onih osoba koje u srcu nose Liku i ne dozvoljavaju da se njeno ime i trag zatru u bespućima povijesnih događanja na putu na Zapad, odnosno u Europu. Željeli bismo da naš dota staroj dami bude što bogatija i slasnija i da to ne bude samo kupus i meso i pečenka.
Tragajući Likom pronašli smo brojna jela kojih nema u nikakvim knjigama, a još manje u kuvaricama, odnosno kuharicama. U udžbeniku kulinarstva ni slova L o Lici, a kamo li da netko napiše suvislu rečenicu o ličkim jelima. Teoretičari kulinarstva u lička jela trpaju čak i bosanski lonac čiji recepis, odnosno recept, stavljaju na prvu stranicu svoje knjige, koju se usude nasloviti pridjevom lički.
Ima dosta godina kako smo od nekih, i živućih i pokojnih gljivara, čuli nevjerojatnu vijest - da u okolici Gospića, nešto istočnije, ima čak i - tartufa. Sumnju nam je nedavno potvrdio jedan poznanik iz tih predjela. Teško je to potvrditi na terenu, ali nikad se ne zna možda u Liku ponovno dođe neki od branitelja i gljivara iz Istre.
Našli smo i dva recepta za ličke afrodizijake. Ali o tome, nećemo sada. Nekom drugom prilikom, i vjerojatno na nekom drugim mjestu.
Što bi reka nekad Josina iz Lički novina: - Da ste mi debeli i do vidova.