
www.licke-novine.hr
UVOD(NIK)
Piše Marko Čuljat
Na području Like u protekla dva stoljeća izlazilo je više različitih novina.
Tjednik Hrvat u Gospiću punih deset godina uređivao je Marko Došen. Prvi broj je
izdao 1894. po povratku iz Petrograda gdje je imao knjižaru. U prvoj polovici
XX. stoljeća u Gospiću je izlazilo nekoliko novina, a jedne s imenom "Ličke
novine". U Zagrebu je devet godina, pred Drugi svjetski rat, izlazio Lički
kalendar – godišnjak sa stručnim prilozima za čitatelje i brojnim reportažama
čiji je izdavač i urednik u Zagrebu bio Ivan Š. Brkić.
Početkom svibnja 1953. grupa Ličana pokrenula je Ličke novine. Prvi urednik
Nikola Dugandžija bio je i direktor NIP-a (Novinsko-izdavačkog poduzeća) Ličke
novine u Zagrebu. Novine su se tiskale u Vjesniku. U prvim brojevima objavljeni
su tekstovi Čede Price, Zlatka Tomičića, Ive Strahonje i Vjekoslava Košte,
Kasnije su se javili prilozima Jure Kosović, Vlatko Pavletić, Ferdo Šulentić,
Boro Pavlović, G. Ledić, Jakov Sekulić, Tomislav Sabljak, Branko Ćopić, Kosta
Košarog, Mladen Stary, a fotografije su objavljivali M. Pavić i M. Grčević.
Krajem 1953. glavni je urednik Zlatko Tomičić. Iste godine osnovano je NIŠP
(Novinsko-izdavačko i štamparsko poduzeće) Lykos, čiji je direktor Nikola
Dugandžija, a list Ličke novine postaju organ Prosvjetnog društva Ličana od 1.
svibnja. 1954. Početkom 1955. odgovorni je urednik Josip Barković, a pišu nova
pera kao što su Ive Mihovilović, Slavko Mihalić, Ružica Drechsler i M. Lolić.
NIŠP Lykos je 1956. izdao 20 zbirki pjesama i druge brojne knjige, 1957.
izdavalo je tri časopisa: Teatar, Međunarodni sajmovi i Sirovinski pregled te
planiralo izdati 15 knjiga hrvatskih pisaca i pjesnika. Poduzeće je imalo svoju
tiskaru i knjigovežnicu.
Od 1. lipnja 1957. Ličke novine su Organ SSRN (Socijalističkog saveza radnog
naroda) kotara Gospić koji je i izdavač a od 99-og broja odgovorni je urednik
Dušan Basara. Redakcija je u Gospiću, a tisak je i dalje u Zagrebu. Od 115-og
broja koji je izašao 1l. veljače 1958. glavni i odgovorni urednik je Branko
Cvjetković koji ujedno i piše. Javljaju se autori Boro Ovuka, Ante Kesić i
Mahmud Konjhodžić. Za prvih pet godina ukupna naklada Ličkih novina iznosila je
425.000 komada ili prosječno po broju 3.863 komada.
Pod okriljem politike redakcija se integrira s tiskarom Ognjen Prica u Gospiću i
djeluju pod zajedničkim imenom Ličke novine. List se od broja 177, od 1. rujna
1960., tiska u Gospiću i opada mu grafičko oblikovanje i broj suradnika. Glavni
urednici su kasnije bili Stjepan Mažar i Simo Kljajić. Obnovljeno je i izdavanje
Ličkih kalendara u kojima su bili autori: Julije Derossi, koji je bio i urednik
nekoliko Kalendara, akademik Tomo Bosanac, Srećko Božičević, Radoslav Putar,
Stevo Drakulić, Marijana Rukavina kasnije Jerkić, Finka Pavičić Budak, Vladimir
Hudolin i drugi.
Politika se upoveljala ponovno i 1976. list se izdvaja iz tiskare, osniva se
nova tvrtka – Novinsko izdavačka radna organizacija i list mijenja ime u Lički
vjesnik. Pod tim imenom u nakladi od tri do pet tisuća komada s dvotjednim
ritmom list je izlazio do ožujka 1991. kada je likvidiran. Glavni urednici su
bili Marko Čuljat i Đorđe Kalanj.
Za 38 godina izašao je sveukupno 881 broj Ličkih novina i Ličkog vjesnika (ISNN
0350-2562) i to od 1. svibnja 1953. do ožujka 1991. Za Ličke novine/Lički
vjesnik u Gospiću pisala su brojna pera, i to: Jadranko Crnić (sudac u Gospiću),
Ante Pešut, Grga Rupčić, Jure Karakaš, Julije Derossi, koji je godinama bio i
redaktor, Manja Frković Kovačević, Stipo Josipović, Budimir Korica, Ivan Šutija,
Nikica Valentić, Karlo Rosandić, Ico Trbojević dopisnika iz Ogulina…Novine su
imale pedesetak suradnika u Lici, pa i šire, i bile su rado viđene u gotovo
cijelome svijetu. Slane su pretplatnicima u Rusiju, Australiju, Kanadu, Novi
Zeland, Argentinu, Ameriku i druge zemlje. Na deviznom računu je bilo bezbroj
svjetskih valuta iako je raspačavanje bilo veoma mukotrpno i skupo. Do Amerike
su novine plovile prekooceanskim brodom svakih nekoliko mjeseci jer je avion bio
preskup. Ali, gdje je bilo Ličana bile su i Ličke novine, pa i kod tehničkog
direktora jedne američke industrije automobilskih guma.
U dva navrata, krajem sedamdesetih i osamdesetih godina XX. stoljeća Redakcija
Ličkog vjesnika pregovarala je o suradnji i integraciji s riječkim Novim listom,
dnevnim novinama koje su se tiskale kao i Ličke novine na papiru veličine
320x450 mm, odnosno na C3 formatu. Prve pregovore prekinuo je Jakov Blažević
izjavom da bi Lički vjesnik izgubio identitet, iako nam je tadašnji direktor
Novog lista, koji je bilo lokalni list s najvećom nakladom u Hrvatskoj, Stanko
Škrbec, dao odriješene ruke da predložimo koji god hoćemo oblik suradnje da će
oni sve prihvatiti jer su u Lici vidjeli mogućnost za ekspanziju poput tadašnjeg
Glasa Istre u Puli. Drugi su pregovori vođeni s novim direktorom Zdenkom Manceom
koji je kasnije i kupio Novi list i preprodao ga. On nije vidio nikakav interes
lokalnog Novog lista u Lici jer je suradnju uvjetovao tehničkim opremanjem
dopisništava. To se trebalo obaviti sredstvima iz tadašnjeg Republičkog fonda za
nerazvijene. To nisu prihvatile samo općine Gospić i Otočac. Ostale ličke općine
Gračac, Donji Lapac i Korenica su prihvatile i stale iza Redakcije Ličkog
vjesnika. Fond je donio odluku da će opremanje Redakcije u Gospiću i
dopisništava u Lici financirati iz neraspoređenih sredstava, a ne na uštrb
tadašnje Zajednice općina Like.
Početkom demokratskih promjena Lički vjesnik zapada u financijsku krizu jer je
naplata oglasa slabo realizirana na području bivše Jugoslavije, te je početkom
1991. godine nad ustanovom Lički vjesnik pokrenut proces likvidacije kod
Okružnog privrednog suda u Karlovcu. Ovaj proces je dokrajčen tako da je svih
osam radnika završilo na ulici u ožujku 1991. godine. Sljedbenik tvrtke Lički
vjesnik bila je Skupštine općine Gospić. Tek desetljeće i pol nakon likvidacije
saznalo se da je ustanova bila – pozitivna.
I sam sam odgulio dva mandata kao direktor i glavni i odgovorni urednik Ličkog
vjesnika, a zajedno s radom u Ličkim novinama, u redakciji sam radio 21 godinu.
Bio sam i urednik Ličkih kalendara za 1976. i 1996. godinu.
Lika je u Domovinskom ratu bila bez svojih novina pa je grupa Ličana, okupljena
u zavičajnoj udruzi u Zagrebu, pokrenula list "Vila Velebita" koji je poslije
rata neredovito izlazio kao časopis i nije bio u slobodnoj prodaji.
Obnovom ovih internetskih Ličkih novina, za koje je glavu izradio Miroslav
Ambruš Kiš, temeljem likovnog rješenja Karla Rosandića Dade i akademskog slikara
Bude Budisavljevića Modrog, koji su radili glavu Ličkog vjesnika, i nepoznatog
autora glave Ličkih novina, želim doprinijeti da se ne zaboravi jedna bogata
lička tradicija i poznata marka koja se i danas spominje. Zaštitni znak, što
nije bilo uobičajeno za novine, je izradio Bude Modri, a osobno sam se usudio
digitalno ga obraditi. Koliko su novine bile vrijedne govori i činjenica da su
ih radnici u Njemačkoj zvali Likaner cajtung i jedva čekali svaki broj, te
pisali i obilazili redakciju kada su boravili u Lici.
Internetsko izdanje www.licke-novine.hr od proljeća 2009. grafički namjerno liči
na stara novinska izdanja Ličkih novina i Ličkog vjesnika (iste rubrike),
namijenjene su Ličanima diljem domovine i svijeta i tako ponovno promoviraju
Liku. Za mlađe je nešto prevedeno i na engleski jezik.
Redaktura Jure Karakaš, prof.
| 
LEADER
Author Marko Čuljat
Several different newspapers
were published in Lika in the last two centuries. Marko Došen had been the
editor of the newsweekly Hrvat for ten
years. He issued the first copy in 1894 upon his return from
Petersburg
where he owned his
bookshop. In the first half of the twentieth century several newspapers were
published in Gospić as well as “Ličke
novine” (“Lika’s newspapers”). Nine
years before World War II Lika’s calendar – almanac was published in
Zagreb
with professional articles
for readers and numerous reportages whose editor and publisher was Ivan Š.
Brkić.
At the beginning of May
1953 a group of people from Lika started
Ličke novine. The first editor Nikola
Dugandžija was a manager of NIP (Newspaper publishing company)
Ličke novine in Zagreb at the same time. It was printed in
Vjesnik. The first issues of the
newspapers published articles written by Čedo Prica, Zlatko Tomičić, Ivo
Strahonja and Vjekoslav Košta. Jure
Kosović, Vlatko Pavletić, Ferdo Šulentić, Boro Pavlović, G. Ledić, Jakov
Sekulić, Tomislav Sabljak, Branko Ćopić, Kosta Košarog, Mladen Stary sent their
articles later. Some photographs whose authors were M. Pavić and M. Grčević were
also published.
By the end of 1953 Zlatko Tomičić was the editor-in-chief. That very year
NIŠP (Newspaper publishing and printing company) Lykos was founded with Nikola
Dugandžija as a manager and since 1 May 1954
Ličke novine became the authority of
Educational Society of people from Lika. At the beginning of 1955 executive
editor-in-chief was Nikola Baraković and some new pens like Ive Mihovilović,
Slavko Mihalić, Ružica Drechsler and M. Lolić contributed with their articles.
In 1956 NIŠP Lykos published 20 collected poems, numerous books as well as three
magazines in 1957: Teatar (Theatre),
Međunarodni sajmovi (International
fairs) and Sirovinski pregled
(Raw-material review), and also planned to publish 15 books written by Croatian
writers and poets. The company had its own printing-house and bookbinder’s shop.
Ličke novine was the authority
of SSRN (Socialist Union of Working Class) and publisher of district Gospić.
Dušan Basara was the executive editor-in-chief since the issue 99. Editorial
Office was in Gospić and printing was still done in
Zagreb. Since the 115th
issue published 11 February 1958 Branko Cvjetković was the executive
editor-in-chief and journalist as well. Authors like Boro Ovuka, Ante Kesić and
Mahmud Konjhodžić sent their articles, too. In the first five years total
printing run was 425 000 copies or average 3 863 copies per issue.
The editorial office
integrated with printing-house Ognjen Prica in Gospić under the aegis of
politics and acted jointly under the name
Ličke novine. Since 1 September 1960, issue No.177, the newspaper started
being published in Gospić so its graphic design and number of contributors were
on the decrease. Stjepan Mažar and Simo Kljajić were the editors-in-chief.
Publishing of Lika’s calendars was renewed with authors: Julije Derossi, who was
also the editor of few calendars, Tomo Bosanac, F.R.S., Srećko Božičević,
Radoslav Putar, Stevo Drakulić, Marijana Jerkić – Rukavina (maiden), Finka
Pavičić Budak, Vladimir Hudolin and others.
With the interference of politics in 1976 the newspaper separated from
the printing-house, a new company Newspaper Publishing Work Organisation was
founded and changed its name into Lički
vjesnik. It was published under that name twice a month, total printing run
of 3 000– 5 000 copies till March 1991 when it was liquidated. Marko Čuljat and
Đorđe Kalanj were the editors-in-chief.
In the period of 1 May 1953 to March 1991 for 38 years of working the
total printing run was 881copies of both
Ličke novine and Lički vjesnik (ISNN 0350 – 2562). Numerous pens like Jadranko Crnić (judge in
Gospić), Ante Pešut, Grga Rupčić, Jure Karakaš, Julije Derossi (sub-editor for
years), Manja Frković Kovačević, Stipo Josipović, Budimir Korica, Ivan Šutija,
Nikica Valentić, Karlo Rosandić, Ico Trbojević (correspondent from Ogulin) and
others had been writing for Ličke novine /
Lički vjesnik. Newspapers had about
fifty contributors in Lika and beyond and were welcomed almost all over the
world. They were sent to subscribers in Russia, Australia,
Canada, New Zealand, Argentina,
America
and some other countries. Though distribution was very hard and expensive there
were numberless currencies on their foreign-exchange account. Newspapers sailed
by ocean-going ships once in a few months because distribution by plane was very
expensive. But where there were people from Lika there were
Ličke novine, too, so they were even
found in possession of a technical manager of one American tyre company.
By the end of seventies and eighties of the twentieth century Editorial
board of Lički vjesnik negotiated
about cooperation and integration with
Novi list (New paper) from Rijeka. It was newspaper that was
printed on the paper size 320X450 mm, which is C3 format, the same as
Ličke novine. First negotiations were
interrupted by Jakov Blažević’s statement that
Lički vjesnik would lose its identity, though Stanko Škrebec, manager of
Novi list, which was local paper with
the biggest printing run in Croatia at that time, gave us full freedom in
choosing any form of cooperation (which they would accept). They saw
possibilities in Lika for expansion like
Glas Istre (The voice of Istria) in
Pula
then. The second round of negotiation was done with new manager Zdenko Mance,
who later bought Novi list and then resold it. He did not
see any interest in local
Novi list in Lika because he necessitated
the cooperation with technical equipping of reporters’ bureaus. That was
supposed to be done through Republic fund for undeveloped. But that was not
accepted only by the town districts Gospić and Otočac. Other town districts in
Lika like Gračac, Donji Lapac, and Korenica accepted it and fully support
Editorial board of Lički vjesnik. Then
the Fund made an official decision about financing equipping of editorial office
in Gospić and reporters’ bureaus in Lika through unassigned funds not causing
any damage to Community of municipalities in Lika.
At the beginning of democratic changes
Lički vjesnik met financial
difficulties because charging for advertisements was poorly done at the area of
former Yugoslavia.
That is why at the beginning of
1991 a process of liquidation of establishment
Lički vjesnik was opened at the
Regional Economic Court
in Karlovac. This process ended the way that all eight employees were made
jobless in March 1991. Gospić District Assembly was a successor. Not sooner than
a decade and a half after liquidation people learned that the establishment was
in the black.
I have worked as a manager and executive editor-in-chief in
Lički vjesnik for two terms as well as
in editorial office for twenty-one year for both papers I was also the editor of
Lički kalendar (Lika’s calendars) for
1976 and 1996.
Lika was without its papers in Croatian War of Independence so the group
of people from Lika gathered in the county association in
Zagreb and started the paper “Vila Velebita”, which was published after the war as a
magazine at irregular intervals and it was not commercially available.
By reviving this internet edition of
Ličke novine, whose header was done by
Miroslav Ambruš Kiš based on the design of Karlo Rosandić Dado and academic
painter Bude Budisavljević Modri, who made header for Lički vjesnik, and unknown author of the header of
Ličke novine, I want to contribute
that a very rich tradition of Lika and its famous brand, which is known even
today, not to be forgotten. Logo, which was unusual for a newspaper, was made by
Bude Modri. I dared myself to make it in digital version. The fact that workers
in Germany called it Likaner cajtung
and that they hardly wait to get each issue of it, write and visit editorial
office when they were in Lika, tells us how valuable the newspaper was.
Internet edition
www.licke-novine.hr that started in
spring 2009 is graphically alike the old editions of
Ličke novine and
Lički vjesnik (same columns) and is
made for people from Lika all over the country and the world and in that way it
promotes Lika again. For younger generation some parts are translated into
English.
Translation Edita Klobučar, prof.
|